Prialt 100 mikrograma/ml otopina za infuziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Prialt 100 mikrograma/ml
Prialt je indiciran za liječenje teške, kronične boli u odraslih kojima je potrebna intratekalna
analgezija.
Liječenje zikonotidom smiju provoditi samo liječnici s iskustvom u intratekalnoj primjeni lijekova.
U bolesnika je potrebno provoditi neuropsihijatrijske procjene prije, nakon početka i tijekom intratekalne primjene zikonotida te odmah u slučaju pojave znakova ili simptoma depresije (vidjeti dijelove 4.3, 4.4, 4.8 i 5.1).
Doziranje
Uvođenje doze
Doziranje zikonotida mora se započeti dozom ne većom od 2,4 μg/dan te titrirati individualno za svakog bolesnika na temelju odgovora na analgeziju i nuspojava.
Titracija doze
Prilikom svake titracije doze, potrebno je procijeniti potrebnu dozu te prilagoditi brzinu protoka na infuzijskoj pumpi kako bi se postiglo novo doziranje.
Titriranje doze u bolesnika može se provoditi u povećanjima od ≤ 2,4 μg/dan, do maksimalne doze od 21,6 μg/dan. Najmanji interval između povećanja doza iznosi 24 sata, a preporučeni interval, iz sigurnosnih razloga, iznosi 48 sati ili više.
Maksimalna dnevna doza iznosi 21,6 μg/dan (0,9 μg/h).
Medijan doze kojom se postigao odgovor u placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima iznosio je
otprilike 6,0 μg/dan te je u otprilike 75 % bolesnika s odgovorom bila potrebna doza ≤ 9,6 μg/dan. Međutim, radi ograničavanja javljanja ozbiljnih nuspojava, prijave iz kliničke prakse pokazuju da u bolesnika s odgovorom može biti potrebna manja dnevna doza od otprilike 3,0 do 4,5 μg/dan ili manja.
Dozu intratekalnog zikonotida potrebno je prilagoditi jačini boli, bolesnikovom odgovoru na liječenje
te nastanku nuspojava.
Općenito zbrinjavanje nuspojava
Ako je potrebno, dozu se može smanjiti za bilo koju količinu (uključujući zaustavljanje infuzije) radi
kontrole nuspojava.
Pravilo za prekid primjene
Liječenje je potrebno prekinuti u slučaju nedovoljne djelotvornosti, koja se definira kao ublažavanje boli za manje od 20 % uz najveću podnošljivu dozu. Liječnik uvijek treba procijeniti omjer koristi i rizika za svakog pojedinog bolesnika.
Oštećenje bubrega
Nisu provedena ispitivanja u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega. U bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega zikonotid treba primjenjivati s oprezom.
Oštećenje jetre
Nisu provedena ispitivanja u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre. U bolesnika s oštećenom funkcijom jetre zikonotid treba primjenjivati s oprezom.
Stariji bolesnici (≥ 65 godina)
Nije potrebna prilagodba doze u starijih odraslih osoba. Međutim, potrebno je imati u vidu da je u bolesnika u dobi od 65 godina i starijih češća bubrežna i/ili jetrena insuficijencija.
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i djelotvornost zikonotida u djece u dobi od 0 do 18 godina nisu ustanovljene.
Nema dostupnih podataka. Način primjene
Intratekalna primjena.
Zikonotid se mora primijeniti kao neprekinuta infuzija kroz intratekalni kateter, uporabom vanjske ili unutarnje implantirane mehaničke infuzijske pumpe koja može isporučiti točan volumen infuzije.
Budući da je rizik od meningitisa kao posljedice produljene kateterizacije intratekalnog prostora veći uz vanjski kateterski infuzijski sustav, za dulja razdoblja primjene zikonotida preporučuju se unutarnji sustavi (vidjeti dio 4.4). Vanjski kateterski sustav treba upotrijebiti samo onda kada nije moguće ugraditi unutarnji sustav.
Kad su potrebne male doze zikonotida, npr. kad se započinje titracija, zikonotid se mora prije primjene razrijediti 0,9 %-tnom (9 mg/ml) otopinom natrijeva klorida za injekciju bez konzervansa.
Za upute o razrjeđivanju lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Kombinacija s intratekalnim oblikom kemoterapije (vidjeti dio 4.5).
Prethodna psihoza uz primjenu zikonotida u anamnezi.
Pokušaj suicida ili suicidalne ideacije uz primjenu zikonotida u anamnezi (vidjeti dijelove 4.2, 4.4 i 4.8).
Infekcije na mjestu primjene mikroinfuzije, sklonost nekontroliranom krvarenju te opstrukcija
spinalnog kanala koja onemogućava kruženje cerebrospinalne tekućine.
U bolesnika je potrebno provoditi neuropsihijatrijske procjene prije, nakon početka i tijekom intratekalne primjene zikonotida te odmah u slučaju pojave znakova ili simptoma depresije (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 4.8).
Ako se u bolesnika jave simptomi štetnih događaja koji mogu biti opasni po život, njegovatelj se mora odmah obratiti liječniku.
Dugotrajna primjena
Iako je zikonotid ispitivan u dugotrajnim, otvorenim kliničkim ispitivanjima djelotvornosti i sigurnosti, kontrolirana ispitivanja trajanja duljeg od 3 tjedna nisu provedena (vidjeti dio 5.1). Mogući lokalni toksični učinci na kralježničnu moždinu pri dugotrajnoj primjeni nisu isključeni, a pretklinički podaci u tom su smislu ograničeni (vidjeti dio 5.3). Stoga je u dugotrajnom liječenju potreban oprez.
Rizik od infekcije
Primjena lijekova intratekalnim putem uključuje rizik od potencijalno ozbiljnih infekcija kao što je meningitis, koji može biti životno opasan. Meningitis prouzročen ulaskom organizama duž katetera ili nehotičnom kontaminacijom infuzijskog sustava poznata je komplikacija u primjeni intratekalnih lijekova, osobito putem vanjskih sustava.
Bolesnici i liječnici moraju pozorno pratiti moguću pojavu simptoma i znakova meningitisa.
Optimalno mjesto za intratekalno uvođenje katetera nije ustanovljeno. Uvođenje vrha katetera niže, npr. u predjelu slabinskog dijela leđa, može smanjiti incidenciju neuroloških nuspojava povezanih sa zikonotidom. Stoga je potrebno pažljivo izabrati mjesto uvođenja katetera kako bi se omogućio odgovarajući pristup nociceptivnim spinalnim segmentima uz istodobno minimalno koncentriranje lijeka na cerebralnim razinama.
Samo je mali broj bolesnika primao sistemsku kemoterapiju i intratekalni zikonotid. Potreban je oprez kad se zikonotid primjenjuje u bolesnika koji primaju sistemsku kemoterapiju (vidjeti dio 4.5).
Povišenje kreatin kinaze
Povišenje kreatin kinaze, koje je obično asimptomatsko, često je među bolesnicima koji primaju intratekalni zikonotid. Progresivno povišenje kreatin kinaze nije često. Ipak, preporučuje se praćenje kreatin kinaze. U slučaju progresivnog povišenja ili klinički značajnog povišenja povezanog s kliničkom slikom miopatije ili rabdomiolize, potrebno je razmotriti prekid primjene zikonotida.
Reakcije preosjetljivosti
Reakcije preosjetljivosti, uključujući anafilaksiju, nisu opažene tijekom kliničkih ispitivanja i čini se da je imunogeničnost zikonotida primijenjenog intratekalno mala. Ipak, ne može se isključiti mogućnost teških alergijskih reakcija, a zaprimljene su i spontane prijave anafilaktičkih reakcija.
Kognitivne i neuropsihijatrijske nuspojave
Kognitivne i neuropsihijatrijske nuspojave, posebice smetenost, česte su u bolesnika liječenih zikonotidom. Kognitivna oštećenja u pravilu se javljaju nakon nekoliko tjedana liječenja. U bolesnika liječenih zikonotidom zabilježene su epizode akutnih psihijatrijskih poremećaja kao što su halucinacije, paranoidne reakcije, neprijateljsko ponašanje, agresivnost, delirij, psihoza i manične reakcije. Dozu zikonotida treba smanjivati ili obustaviti ako se razviju znakovi ili simptomi kognitivnog oštećenja ili neuropsihijatrijske nuspojave, ali je potrebno uzeti u obzir i druge uzroke koji mogu pridonijeti njihovoj pojavi. Učinci zikonotida na kognitivne sposobnosti obično se povlače unutar 1 do 4 tjedna nakon prekida primjene lijeka, ali se u nekim slučajevima mogu zadržati.
Preporučuje se neuropsihijatrijska procjena bolesnika prije i poslije početka primjene intratekalnog
zikonotida.
U bolesnika s teškom kroničnom boli veća je incidencija samoubojstva i pokušaja samoubojstva nego u općoj populaciji. Zikonotid može uzrokovati ili pogoršati depresiju, s rizikom od samoubojstva u podložnih bolesnika. Poznato je da bolesnici koji u anamnezi prije početka liječenja imaju događaje povezane sa suicidom imaju veći rizik od suicidalnih misli i suicidalnog ponašanja te ih je stoga potrebno pažljivo pratiti tijekom liječenja. Bolesnicima (i njihovim njegovateljima) treba savjetovati da u slučaju pojave znakova suicidalnih ideacija i ponašanja potraže savjet liječnika. Bolesnicima koji u anamnezi imaju pokušaj suicida tijekom primjene zikonotida, zikonotid se više ne smije davati.
Zikonotid je kontraindiciran u bolesnika s pokušajem suicida ili suicidalnim ideacijama tijekom primjene zikonotida u anamnezi (vidjeti dio 4.3).
Depresija središnjeg živčanog sustava (SŽS)
Tijekom primjene zikonotida bolesnici su pokazivali snižene razine svijesti. Bolesnik obično ostaje pri svijesti i disanje nije deprimirano. Događaj može proći sam od sebe, ali primjenu zikonotida treba prekinuti dok se događaj ne povuče. U tih se bolesnika ne preporučuje ponovno uvođenje zikonotida. Također treba razmisliti o povlačenju istodobno primjenjivanih lijekova depresanata središnjeg živčanog sustava jer oni mogu pridonijeti smanjenju razine budnosti.
Nisu provedena posebna klinička ispitivanja interakcija drugih lijekova sa zikonotidom. Međutim, zbog niskih koncentracija zikonotida u plazmi, metabolizma preko ubikvitarnih peptidaza i relativno niskog vezanja na proteine plazme (vidjeti dio 5.2), interakcije na temelju metabolizma ili interakcije u obliku izmještanja s proteina plazme nisu vjerojatne između zikonotida i drugih lijekova.
Nema dostupnih kliničkih podataka o interakciji intratekalnog oblika kemoterapije i intratekalno primijenjenog zikonotida. Zikonotid je kontraindiciran u kombinaciji s intratekalnim oblikom kemoterapije (vidjeti dio 4.3).
Samo je mali broj bolesnika primao sistemsku kemoterapiju i intratekalni zikonotid. Potreban je oprez kad se zikonotid primjenjuje u bolesnika koji primaju sistemsku kemoterapiju (vidjeti dio 4.4).
Ne očekuje se da bi lijekovi koji utječu na specifične peptidaze/proteaze utjecali na koncentraciju zikonotida u plazmi. Na temelju ograničenih kliničkih istraživanja, i inhibitori angiontenzin konvertirajućeg enzima (npr. benazepril, lizinopril i moeksipril) i inhibitori proteaza HIV-a (npr. ritonavir, sakvinavir, indinavir), nemaju očigledan učinak na razinu zikonotida u plazmi.
Zikonotid ne ulazi u interakciju s opioidnim receptorima. Ako se obustavlja primjena opioida kada se uvodi terapija zikonotidom, opioide treba ukidati postupno. Bolesnicima kojima se obustavljaju intratekalni opioidi, dozu intratekalne infuzije opioida treba postupno smanjivati tijekom nekoliko tjedana i zamijeniti ih farmakološki ekvivalentnom dozom peroralnih opioida. Moguće je intratekalni zikonotid dodavati stabilnim dozama intratekalnog morfina (vidjeti dio 5.1), ali zahtijeva posebnu pozornost jer je u ispitivanju 202, iako je doza zikonotida bila mala, opažena velika stopa neuropsihijatrijskih nuspojava (smetenost/poremećeno mišljenje, paranoidne reakcije i halucinacije te poremećen hod) od kojih su neke bile ozbiljne. Povraćanje i anoreksija te periferni edem također su opaženi kad se intratekalni zikonotid dodavao intratekalnom morfinu. Dodavanje intratekalnog
morfina stabilnim dozama intratekalnog zikonotida bolje se podnosi (prijavljen je pruritus) (vidjeti
dio 5.1).
Povećana incidencija somnolencije opažena je kada se zikonotid primjenjivao zajedno sa sistemskim baklofenom, klonidinom, bupivakainom ili propofolom pa se stoga u ovom trenutku ne podržava njihova istodobna primjena.
Nema podataka o istodobnoj primjeni djelomičnih opioidnih agonista (npr. buprenorfin) i zikonotida.
Trudnoća
Nema podataka ili su podaci o primjeni zikonotida u trudnica ograničeni. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3).
Ne preporučuje se koristiti zikonotid tijekom trudnoće niti u žena reproduktivne dobi koje ne koriste
kontracepciju.
Dojenje
Nije poznato izlučuju li se zikonotid/metaboliti u majčino mlijeko u ljudi. Ne može se isključiti rizik za novorođenče/dojenče.
Nužno je odlučiti treba li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja lijekom Prialt uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja za ženu.
Plodnost
Specifična ispitivanja u svrhu procjene učinaka zikonotida na plodnost u ljudi nisu provedena. U ispitivanju plodnosti mužjaka i ženki štakora nisu opaženi učinci u mužjaka dok su u ženki opažena smanjenja žutog tijela, mjesta implantacije i broja živih embrija (vidjeti dio 5.3).
Prialt umjereno utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.
Zikonotid može prouzročiti smetenost, somnolenciju i druge neurološke nuspojave; stoga bolesnike treba upozoriti da ne upravljaju vozilima i strojevima ako opaze takvo djelovanje.
Sažetak sigurnosnog profila
Sigurnost primjene zikonotida kao neprekinute intratekalne infuzije procijenjena je u više od
1400 bolesnika koji su sudjelovali u kliničkim ispitivanjima akutne i kronične boli. Trajanje liječenja bilo je u rasponu od jednosatne infuzije u obliku bolusa do neprekinute primjene tijekom više od
6 godina. Medijan vremena izloženosti bio je 43 dana. Doza infuzije iznosila je od 0,03 - 912 μg/dan, s medijanom konačne doze od 7,2 μg/dan.
U kliničkim ispitivanjima nuspojave na primjenu lijeka imalo je 88 % bolesnika. Najčešće prijavljene nuspojave iz dugotrajnih kliničkih ispitivanja bile su omaglica (42 %), mučnina (30 %), nistagmus (23 %), stanje smetenosti (25 %), poremećen hod (16 %), oštećenje pamćenja (13 %), zamagljen vid (14 %), glavobolja (12 %), astenija (13 %), povraćanje (11 %) i somnolencija (10 %). Većina nuspojava bile su blagog do umjerenog intenziteta i s vremenom su nestale.
Tablični popis nuspojava
Stope incidencije nuspojava prijavljenih u kliničkim ispitivanjima intratekalne primjene zikonotida (kratkotrajna i dugotrajna izloženost) navedene su u tablici, osim kad je naznačeno drugačije. Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane redoslijedom prema padajućoj učestalosti.
Vrlo često (≥ 1/10) Često (≥ 1/100 i < 1/10)
Manje često (≥ 1/1000 i < 1/100) Rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000) Vrlo rijetko (< 1/10 000)
Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)
| Organski sustav | Vrlo često | Često | Manje često | Nepoznato |
| Infekcije i infestacije | sepsa, meningitis | |||
| Poremećaji imunološkogsustava | anafilaktičkareakcijaa | |||
| Poremećaji metabolizma iprehrane | smanjeni apetit, anoreksija | |||
| Psihijatrijski | stanje | anksioznost, slušne | delirij, psihotični | |
| poremećaji | smetenosti | halucinacije, | poremećaj, | |
| nesanica, agitacija, | suicidalna | |||
| dezorijentacija, | ideacija, pokušaj | |||
| halucinacije, | suicida, blokada | |||
| vidne halucinacije, | misli, | |||
| depresija, paranoja, | neuobičajeni | |||
| razdražljivost, | snovi, agresivnost | |||
| pogoršanje | ||||
| depresije, nervoza, | ||||
| afektivna labilnost, | ||||
| promjene | ||||
| mentalnog statusa, | ||||
| pogoršanje | ||||
| anksioznosti, | ||||
| pogoršanje | ||||
| smetenosti |
| Organski sustav | Vrlo često | Često | Manje često | Nepoznato |
| Poremećaji živčanog sustava | omaglica, nistagmus, slabljenje pamćenja, glavobolja, somnolencija | dizartrija, amnezija, disgeuzija, tremor, poremećaj ravnoteže, ataksija, afazija, osjećaj žarenja, sedacija, parestezija, hipoestezija, smetnje pozornosti, poremećaj govora, arefleksija, poremećena koordinacija, posturalna omaglica, kognitivni poremećaj, hiperestezija, hiporefleksija, ageuzija, snižena razina svijesti, disestezija, parosmija,mentalno oštećenje | inkoherencija, gubitak svijesti, koma, stupor, konvulzije, cerebrovaskularni događaj, encefalopatija | |
| Poremećaji oka | zamagljen vid | diplopija, smetnjevida, fotofobija | ||
| Poremećaji uha i labirinta | vrtoglavica, tinitus | |||
| Srčani poremećaji | fibrilacija atrija | |||
| Krvožilni poremećaji | ortostatska hipotenz ija, hipotenzija | |||
| Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja | dispneja | respiratorni distres | ||
| Poremećaji probavnog sustava | mučnina, povraćanje | proljev, suha usta, konstipacija, pogoršanje mučnine, bol u gornjem dijeluabdomena | dispepsija | |
| Poremećajikože i potkožnog tkiva | pruritus, pojačanoznojenje | osip | ||
| Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva | bol u udovima, mialgija, mišićni spazam, mišićni grč, mišićna slabost, artralgija,periferno oticanje | rabdomioliza, miozitis, bol u leđima, trzanje mišića, bol u vratu |
| Organski sustav | Vrlo često | Često | Manje često | Nepoznato |
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | retencija urina, otežani početak mokrenja, dizurija, urinarna inkontinencija | akutno zatajenjebubrega | ||
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | poremećaj hoda,astenija | umor, pireksija, letargija, periferni edem, tresavica, pad, bol u prsištu, osjećaj hladnoće, bol, osjećaj nervoze, pogoršanje bola | teškoće pri hodu | |
| Pretrage | povišena kreatin fosfokinaza u krvi, smanjenje tjelesne težine | abnormalnosti u elektrokardiogram u, povišena aspartat aminotransferaza, povišena kreatin fosfokinaza skeletnih mišića u krvi, povišenatjelesna temperatura |
a Iz spontanih prijava Opis izabranih nuspojava
Meningitis
Primjena lijekova intratekalnim putem uključuje rizik od potencijalno ozbiljnih infekcija kao što je meningitis, koji može biti životno opasan. Bolesnici i liječnici trebaju pozorno pratiti moguću pojavu simptoma i znakova meningitisa (vidjeti dio 4.4).
Povišenje kreatin fosfokinaze
Povišenje kreatin fosfokinaze obično je bilo asimptomatsko. Preporučuje se praćenje kreatin fosfokinaze. U slučaju progresivnog ili značajnog povišenja kreatin fosfokinaze povezanog s kliničkom slikom miopatije ili rabdomiolize potrebno je razmotriti obustavu zikonotida (vidjeti dio 4.4).
Nuspojave središnjeg živčanog sustava
Kognitivne i neuropsihijatrijske nuspojave česte su u bolesnika liječenih zikonotidom. Kognitivna oštećenja u pravilu se javljaju nakon nekoliko tjedana liječenja. U bolesnika liječenih zikonotidom zabilježene su epizode akutnih psihijatrijskih poremećaja kao što su halucinacije, paranoidne reakcije, neprijateljsko ponašanje, agresivnost, delirij, psihoza i manične reakcije. Dozu zikonotida treba smanjiti ili obustaviti ako se razviju znakovi ili simptomi kognitivnog oštećenja ili neuropsihijatrijske nuspojave, ali je potrebno uzeti u obzir i druge uzroke koji mogu pridonijeti njihovoj pojavi. Učinci zikonotida na kognitivne sposobnosti obično se povlače unutar 1 do 4 tjedna nakon prekida primjene lijeka, ali se u nekim slučajevima mogu zadržati.
Dostupni podaci ne isključuju mogućnost povećanog rizika od suicida tijekom primjene zikonotida. Prialt je kontraindiciran u bolesnika s pokušajem suicida ili suicidalnim ideacijama tijekom primjene zikonotida u anamnezi (vidjeti dio 4.3). Preporučuje se neuropsihijatrijska procjena bolesnika prije i nakon početka intratekalne primjene zikonotida (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
U ispitivanjima intravenske infuzije, zdravi muški dobrovoljci primili su zikonotid u dozama do 70 000 μg/dan ili 3200 puta većim od najviše preporučene dnevne doze intratekalne infuzije.
Posturalna hipotenzija opažena je u gotovo svih ispitanika koji su primili visoke intravenske doze zikonotida.
Najveća preporučena intratekalna doza iznosi 21,6 μg/dan. U kliničkim ispitivanjima maksimalna namjeravana intratekalna doza zikonotida bila je 912 μg/dan, nakon titracije prema višim vrijednostima u trajanju od 7 dana.
Simptomi
U jednom kliničkom ispitivanju, muškarac koji je bolovao od karcinoma primio je slučajno prekomjernu intratekalnu dozu zikonotida od 744 μg tijekom 24 sata (31 μg/h) a zatim je nastavio liječenje svojom određenom dozom nakon što je na vizualno analognoj ljestvici za mjerenje intenziteta bola (engl. Visual Analog Scale of Pain Intensity, VASPI) zabilježeno smanjenje od 82 na 2,5 mm. U nekih bolesnika koji su primili intratekalne doze veće od najviše preporučene doze opaženi su pretjerani farmakološki učinci, npr. ataksija, nistagmus, omaglica, stupor, snižena razina svijesti, spazam mišića, stanje smetenosti, sedacija, hipotenzija, afazija, poremećaj govora, mučnina i povraćanje. Nije bilo indikacija za respiratornu depresiju. Većina bolesnika koji su promatrani oporavila se unutar 24 sata nakon prekida primjene lijeka.
Liječenje
U bolesnika koji prime prekomjernu dozu potrebno je primjenjivati opće potporne mjere liječenja sve dok se ne povuku pretjerani farmakološki učinci lijeka.
Farmakološka svojstva - Prialt 100 mikrograma/ml
Farmakoterapijska skupina: analgetici, drugi analgetici i antipiretici, ATK oznaka: N02BG08 Mehanizam djelovanja
Zikonotid je sintetički analog ω-konopeptida, MVIIA nađenog u otrovu morskog puža Conus magus. On je blokator kalcijevih kanala N-tipa (NCCB). Blokatori kalcijevih kanala N-tipa reguliraju otpuštanje neurotransmitera u specifičnoj populaciji neurona odgovornih za spinalni prijenos boli. U vezanju za te neuronalne blokatore kalcijevih kanala N-tipa, zikonotid inhibira o naponu ovisan protok kalcija u primarna nociceptivna aferentna živčana vlakna koja završavaju u površinskim slojevima stražnjeg roga kralježnične moždine. Nadalje, to inhibira njihovo otpuštanje neurotransmitera (uključujući tvar P) te na taj način kralježničnu signalizaciju bola.
Farmakodinamički učinci
Iako su opaženi statistički značajni odnosi i umjerena korelacija između izloženosti cerebrospinalne tekućine (AUC, Cmax) i izmjerenog kliničkog odgovora 1 sat nakon intratekalne primjene, još nisu ustanovljeni jasno definirani odnosi između doze, koncentracije i odgovora. Mnogi bolesnici u kojih je
postignut odgovor ostvare gotovo maksimalnu analgeziju u roku od nekoliko sati nakon primjene odgovarajuće doze. Međutim, u nekih bolesnika maksimalni učinci mogu biti odgođeni. S obzirom na pojavu analgezije i nuspojava pri sličnim dozama, preporučeni minimalni interval između povećanja doza iznosi 24 sata, a preporučeni interval, iz sigurnosnih razloga, 48 sati ili više. Ako je potrebno, dozu se može smanjiti za bilo koju količinu (uključujući zaustavljanje infuzije) radi kontrole nuspojava.
Nuspojave živčanog sustava, osobito omaglica, mučnina i poremećen hod čini se da su u korelaciji s izloženošću cerebrospinalne tekućine, iako točan odnos nije ustanovljen.
Niska izloženost plazme događa se tijekom intratekalne infuzije zbog malih preporučenih brzina intratekalne infuzije a relativno brzog klirensa plazme (vidjeti dio 5.2). Dakle, farmakološki učinci u odnosu na sistemsku izloženost trebali bi biti minimalni.
Medijan doze kojom se postigao odgovor u placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima iznosio je otprilike 6,0 μg/dan, a otprilike 75 % bolesnika s odgovorom trebalo je dozu ≤ 9,6 μg/dan. Međutim, radi ograničavanja javljanja ozbiljnih nuspojava, prijave iz kliničke prakse pokazuju da u bolesnika s odgovorom može biti potrebna manja dnevna doza od otprilike 3,0 do 4,5 μg/dan ili manja.
Da bi se ograničila pojava ozbiljnih nuspojava, preporučuje se mala početna doza i sporija titracija s obzirom na uzak terapijski raspon. Maksimalna preporučena doza iznosi 21,6 μg/dan.
Međutim, u kliničkim je ispitivanjima primijećeno da bolesnici koji podnose doze od 21,6 μg/dan,
nakon polagane titracije tijekom 3 do 4 tjedna, obično podnose više doze do 48,0 μg/dan.
Nema dokaza o razvoju farmakološke tolerancije na zikonotid u bolesnika. Međutim, s obzirom na ograničene podatke, razvoj tolerancije se ne može isključiti. Ako se potrebna doza zikonotida neprekidno povećava, a nema poboljšanja ili povećanja nuspojava, treba provjeriti prohodnost intratekalnog katetera.
U ograničenom broju ispitivanja dostupnih u literaturi, istraživani su drugi mogući režimi doziranja uključujući početak doziranja primjenom nižih doza zikonotida i bolusa.
Ispitivanja primjene bolusa pokazuju da doze u obliku bolusa mogu biti od pomoći kako bi se otkrili bolesnici koji mogu imati koristi od dugoročne primjene zikonotida, ali primjena bolusa može za posljedicu imati više nuspojava nego primjena kontinuiranom infuzijom. Ta ispitivanja pokazuju da druge metode primjena zikonotida jesu moguće, međutim, zbog ograničenog broja bolesnika rezultati nisu uvjerljivi i zasad nema dovoljno dokaza za konačnu preporuku o primjeni takvih alternativnih režima doziranja.
Klinička djelotvornost i sigurnost
Provedena su tri placebom kontrolirana ispitivanja s intratekalnim zikonotidom.
U dva kratkotrajna ispitivanja, 95-001 (maligna bol) i 96-002 (nemaligna bol) provedena na
366 bolesnika, dokazana je djelotvornost intratekalnog zikonotida u slučaju teške kronične boli na temelju postotka promjene na vizualno analognoj ljestvici za mjerenje intenziteta bola (Visual Analog Scale of Pain Intensity, VASPI) kao primarne mjere djelotvornosti. Ta su ispitivanja trajala kratko,
5 odnosno 6 dana, i u njima su primijenjene doze povećavane brže i bile su više od onih preporučenih
u dijelu 4.2.
Rezultati djelotvornosti u ispitivanju 95-001 (maligna bol i nemaligna bol, Staats i sur. 2004.)
| Podjela u početnom liječenju | |||
| Parametar | Zikonotid (n = 71) | Placebo (n = 40) | p-vrijednost |
| Srednja vrijednost rezultata VASPI prije liječenja u mm (SD) | 74,1 (± 13,82) | 77,9 (± 13,60) | _ |
| Srednja vrijednost rezultata VASPI na kraju početne titracijeu mm (SD) | 35,7 (± 33,27) | 61,0 (± 22,91) | _ |
| % poboljšanja u rezultatu VASPI na kraju početne titracije (SD) | 51,4 (± 43,63) | 18,1 (± 28,28) | < 0,001 |
| Bolesnici s odgovoroma n (%) | 34 (47,9 %) | 7 (17,5 %) | 0,001 |
| Početna doza zikonotida | 9,6 µg/dan (0,4 µg/h) | ||
| Učestalost titracije | svakih 12 sati | ||
| Prilagođenab početna doza | 2,4 µg/dan (0,1 µg/h) ilimanje | ||
| Prilagođenab učestalost titracije | svaka 24 sata do maksimalne doze ili analgezije | ||
| Doza na kraju titracije (μg/h)Srednja vrijednostMedijan Raspon | 0,910,600,074 - 9,36 | ||
aBolesnici s odgovorom definirani su kao bolesnici koji su: 1) imali pad ≥ 30 % u rezultatu VASPI u
usporedbi s onim prije liječenja; 2) primali su stabilnu ili smanjenu dozu opioidnih analgetika; i
3) vrsta opioida im nije promijenjena ako su ih primali prije infuzije.
bPrilagodbe protokola bile su potrebne radi bolje podnošljivosti nakon pojave vrlo brojnih neuroloških nuspojava koje su dovele do visoke učestalosti prekida liječenja. Nuspojave su bile reverzibilne te je njihova učestalost opala sa smanjenjem početne doze i učestalosti titracije.
Trajanje ispitivanja: pet dana. SD – standardna devijacija
Rezultati djelotvornosti u ispitivanju 96-002 (nemaligna bol, Wallace i sur. 2006.)
| Podjela u početnom liječenju | ||||
| Parametar | Zikonotid (n = 169)b | Placebo (n = 86) | p-vrijednost | |
| Srednja vrijednost rezultataVASPI prije liječenja u mm (SD) | 80,1 (± 15,10) | 76,9 (± 14,58) | _ | |
| Srednja vrijednost rezultata VASPI na kraju početne titracije u mm (SD) | 54,4 (± 29,30) | 71,9 (± 30,93) | _ | |
| % poboljšanja u rezultatu VASPI na kraju početne titracije (SD) | 31,2 (± 38,69) | 6,0 (± 42,84) | < 0,001 | |
| Bolesnici s odgovoroma n (%) | 57 (33,7 %) | 11 (12,8 %) | < 0,001 | |
| Početna doza zikonotida | 9,6 µg/dan (0,4 µg/h) | |||
| Učestalost titracije | svaka 24 sata do analgezije, maksimalne doze ili nuspojava | |||
| Vrijeme titracije (h) i doza | 0-24 | 0,4 | ||
| (µg/h) | 24-48 | 0,9 | ||
| 48-72 | 1,8 | |||
| 72-96 | 3,4 | |||
| 96-120 | 5,3 | |||
| 120-144 | 7,0 | |||
| Revidiranac početna doza | 2,4 µg/dan (0,1 µg/h) | |||
| Revidiranac učestalost titracije | svaka 24 sata do maksimalne doze ili analgezije | |||
| Revidiranoc vrijeme titracije (h) | 0-24 | 0,1 | ||
| i doza (µg/h) | 24-48 | 0,2 | ||
| 48-72 | 0,3 | |||
| 72-96 | 0,6 | |||
| 96-120 | 1,2 | |||
| 120-144 | 2,4 | |||
| Doza na kraju titracije (μg/h) | ||||
| Srednja vrijednost | 1,02 | |||
| Medijan | 0,50 | |||
| Raspon | 0,019 - 9,60 | |||
aBolesnici s odgovorom definirani su kao bolesnici koji su: 1) imali pad ≥ 30 % u rezultatu VASPI u
usporedbi s onim prije liječenja; 2) primali su stabilnu ili smanjenu dozu opioidnih analgetika; i
3) vrsta opioida im nije promijenjena ako su ih primali prije infuzije.
b164 bolesnika dalo je rezultate VASPI za zikonotid na kraju titracije
cPrilagodbe protokola radi bolje podnošljivosti bile su potrebne zbog razvoja štetnih događaja pri
velikim dozama.
Trajanje ispitivanja: šest dana, s dodatnim održavanjem još 5 dana ambulantno u bolesnika s
odgovorom na zikonotid. SD – standardna devijacija
Etiologije bola u ispitivanju 95-001 (maligna bol) i 96-002 (nemaligna bol) bile su različite i uključivale su bol kostiju (n = 38) uglavnom zbog metastaza u kostima (n = 34), mijelopatiju (n = 38), od čega je pola bolesnika imalo ozljedu kralježnične moždine s paralizom (n = 19), neuropatiju
(n = 79), radikulopatiju (n = 24), spinalnu bol (n = 91) većinom zbog neuspjelog kirurškog zahvata (n = 82) i bol druge etiologije (n = 82). Neki su bolesnici imali više od jednog uzroka boli.
Djelotvornost intratekalnog zikonotida bila je vidljiva u svim skupinama.
Ispitivanje 301 (n = 220) trajalo je dulje (21 dan), uključivalo je oprezniju titraciju prema višim dozama te niže doze intratekalnog zikonotida i uključivalo je populaciju bolesnika u koje se najteže
postizao odgovor (refraktorna) u sva tri ispitivanja. U ispitivanju 301 intratekalna terapija s kombinacijama analgetika bila je neuspješna u svih bolesnika i njihovi liječnici smatrali su da je 97% bolesnika refraktorno na postojeća dostupna liječenja. Većina ih je imala bol u kralježnici
(n = 134), a osobito oni s neuspjelim kirurškim zahvatom kralježnice (n = 110); manji je broj imao neuropatiju (n=36). U samo pet bolesnika bol je bila maligna. Primarni ishod bio je postotak promjene u rezultatu VASPI. Djelotvornost intratekalnog zikonotida bila je u ispitivanju 301 manja nego u prethodna dva kratka ispitivanja. Učestalost i težina nuspojava također su bile manje, uglavnom zbog manje početne doze od 2,4 µg/dan (0,1 µg/h). Titracija je bila dopuštena nakon minimalno 24 sata, a povećanja doze ograničena na 1,2 do 2,4 µg/dan.
Rezultati djelotvornosti u ispitivanju 301 (refraktorna bol, Rauck i sur. 2006.)
| Podjela u početnom liječenju | |||
| Parametar | Zikonotid (n = 112) | Placebo (n = 108) | p-vrijednost |
| Srednja vrijednost rezultataVASPI prije liječenja u mm (SD) | 80,7 (± 14,98) | 80,7 (± 14,91) | - |
| Srednja vrijednost rezultataVASPI na kraju početne titracije u mm (SD) | 67,9 (± 22,89) | 74,1 (± 21,28) | _ |
| % poboljšanja u rezultatu VASPIna kraju početne titracije (SD) | 14,7 (± 27,71) | 7,2 (± 24,98) | 0,0360 |
| Bolesnici s odgovoroma n (%) | 18 (16,1 %) | 13 (12,0 %) | 0,390 |
| Početna doza zikonotida | 2,4 µg/dan (0,1 µg/h) | ||
| Učestalost titracije | minimalno 24 sata | ||
| Povećanje doze | ograničeno na 1,2-2,4 µg/dan(0,05-0,10 µg/h) | ||
| Doza na kraju titracije (μg/h)Srednja vrijednostMedijan Raspon | 0,290,250,0 - 0,80 | ||
aBolesnici s odgovorom definirani su kao bolesnici koji su imali pad ≥ 30 % u rezultatu VASPI u
usporedbi s onim prije liječenja.
Trajanje ispitivanja: 21 dan. SD – standardna devijacija
Iskustvo nakon stavljanja lijeka u promet
Nakon dobivanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet, objavljeni su podaci iz stvarne kliničke prakse o dugotrajnoj kontroli boli zikonotidom u monoterapiji u < 100 bolesnika. U bolesnika s odgovorom na početnu ispitivanu dozu (oko 50 % bolesnika), sigurna i djelotvorna primjena zikonotida s malom početnom dozom, malim povećanjima doze i manjom učestalošću titracije dovela je do ublažavanja boli uz poboljšan sigurnosni profil u odnosu na veliku početnu dozu i brzu titraciju.
Ispitivanja kombinacije s intratekalnim morfinom
Klinička ispitivanja 201 i 202 pokazuju da kombinacija intratekalnog zikonotida i intratekalnog morfina može učinkovito smanjiti bol te tijekom kontinuiranog razdoblja smanjiti sistemsku primjenu opioida u bolesnika u kojih bol nije bila odgovarajuće kontrolirana primjenom maksimalno podnošljive doze samo intratekalnog zikonotida (medijan 8,7 μg/dan, srednja vrijednost
25,7 μg/dan - ispitivanje 201) ili intratekalnog morfina (ispitivanje 202). Kada se intratekalni zikonotid dodaje stabilnim dozama intratekalnog morfina mogu se, kao i kod započinjanja monoterapije intratekalnog zikonotida, pojaviti psihotične nuspojave (npr. halucinacije, paranoidne reakcije) ili povećanje nuspojava može zahtijevati prekid primjene (vidjeti dio 4.5).
Farmakokinetika zikonotida u cerebrospinalnoj tekućini ispitana je nakon jednosatnih intratekalnih
infuzija od 1 do 10 μg zikonotida u bolesnika s kroničnom boli. Ispitivana je također farmakokinetika
plazme nakon primjene intravenskih doza (0,3 – 10 μg/kg/24 h). Podaci intratekalne i intravenske farmakokinetike sažeto su prikazani u nastavku.
| Put primjene | Tekući matriks | Broj bolesnika | CL(ml/min) | Vd (ml) | t½ (h) |
| intratekalni | cerebrospinalna tekućina | 23 | 0,38 ± 0,56(0,26) | 155 ± 263(99) | 4,6 ± 0,9(4,5) |
| intravenski | plazma | 21 | 270 ± 44(260) | 30 460 ± 6366(29 320) | 1,3 ± 0,3(1,3) |
Farmakokinetika zikonotida u cerebrospinalnoj tekućini i u plazmi [srednja vrijednost ± SD (medijan)]
CL = klirens; Vd = volumen distribucije; t½ = poluvijek Apsorpcija
Nakon intratekalne primjene (1 – 10 μg) u trajanju od jednog sata, kumulativna izloženost (AUC; raspon: 83,6 – 608 ng/h/ml) i najviša izloženost (Cmax; raspon: 16,4 – 132 ng/ml) imale su vrijednosti promjenjive i ovisne o dozi, ali činile su se samo približno proporcionalne dozi. Plazmatske koncentracije nakon neprekinute (≥ 48 h) intratekalne infuzije (≤ 21,6 μg/dan) čini se da su relativno niske i u pravilu se ne mogu detektirati (tj. oko 80 % uzoraka plazme uzetih od bolesnika s bolovima ne sadrže mjerljivu količinu lijeka; < 0,04 ng/ml). Nije opažena akumulacija zikonotida u plazmi nakon dugotrajne intratekalne primjene (do 9 mjeseci).
Distribucija
Medijan distribucije u volumenu cerebrospinalne tekućine za zikonotid (Vd: 99 ml) nalazi se između volumena cerebrospinalne tekućine u kralježničnoj moždini (približno 75 ml) i ukupnog volumena cerebrospinalne tekućine (približno 130 ml). Čini se da se zikonotid raspodjeljuje uglavnom u cerebrospinalnoj tekućini dok ne dospije u sistemsku cirkulaciju. Kada uđe u sistemsku cirkulaciju, zikonotid se izgleda intenzivnije raspodijeli, plazmatski volumen distribucije iznosi približno 30 l i u ljudi se samo oko 53 % veže (nespecifično) na proteine plazme.
Biotransformacija
Zikonotid je peptid koji se sastoji od 25 prirodnih aminokiselina L-konfiguracije, i čini se da se ne metabolizira mjerljivo u cerebrospinalnoj tekućini. Nakon ulaza u sistemsku cirkulaciju, očekuje se da da će zikonotid biti prvenstveno osjetljiv na proteolitičko cijepanje od strane različitih ubikvitarnih peptidaza/proteaza prisutnih u većini organa (npr. bubreg, jetra, pluća, mišići itd.) pa stoga razgrađen na fragmente peptida i njihove sastavne pojedinačne slobodne aminokiseline. Očekuje se da će tako nastale slobodne aminokiseline preuzeti stanični prijenosni sustavi te da će postati ili dio normalnog intermedijarnog metabolizma ili supstrati konstitutivnih biosintetskih procesa. Zbog velike raspodjele tih peptidaza ne očekuje se da će oštećenje jetre ili bubrega utjecati na sistemski klirens zikonotida.
Biološka aktivnost različitih očekivanih proteolitičkih razgradnih produkata nije procjenjivana. Nije vjerojatno da će razgradni produkti zikonotida imati značajno biološko djelovanje, jer je nađeno da peptidi sastavljeni od pojedinačnih struktura peptidne petlje imaju nekoliko puta manji afinitet vezanja za kalcijeve kanale osjetljive na napon N-tipa nego osnovni spoj (zikonotid).
Eliminacija
Srednja vrijednost klirensa zikonotida (0,38 ml/min) odgovara brzini obnavljanja cerebrospinalne tekućine u odraslih osoba (0,3 - 0,4 ml/min). Stoga se, izgleda, zikonotid uglavnom eliminira iz cerebrospinalne tekućine (srednje t½ = 4,6 h) prijelazom cerebrospinalne tekućine iz središnjeg živčanog sustava preko arahnoidnih resica uz posljedični prijelaz u sistemsku cirkulaciju. Zbog male brzine intratekalne infuzije i relativno brzog klirensa plazme, nakon intratekalne primjene mogu se opaziti vrlo niske cirkulirajuće koncentracije zikonotida u plazmi. Srednja vrijednost poluvijeka (t½) eliminacije plazme iznosi 1,3 sata. Zikonotid je peptid relativno male molekularne težine
(MW = 2639) i filtrira se u bubrežnom glomerulu ali samo minimalne količine zikonotida (< 1 %) nađu u urinu nakon intravenske infuzije. To je zbog toga što gotovo sva filtrirana djelatna tvar prolazi brzu endocitozu i konačno se prenosi natrag u sistemsku cirkulaciju.
Oštećenje jetre i bubrega
Nisu provedena službena ispitivanja procjene utjecaja bubrežne ili jetrene disfunkcije; međutim, s obzirom da su peptidaze prisutne u različitim tjelesnim organima, ne očekuje se da će bubrežna ili jetrena disfunkcija značajno utjecati na sistemsku izloženost zikonotidu.
Druge posebne populacije
Iako su dostupni tek ograničeni podaci, pri intratekalnoj primjeni nije opažen utjecaj rase, visine, težine, spola ili dobi na koncentraciju zikonotida u cerebrospinalnoj tekućini.
Farmaceutski podaci - Prialt 100 mikrograma/ml
metionin natrijev klorid voda za injekcije
kloridna kiselina (za podešavanje pH) natrijev hidroksid (za podešavanje pH)
5 godine
Rok valjanosti u primjeni (razrijeđeni lijek)
Dokazana kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni iznosi 60 dana pri 37 °C.
S mikrobiološkog stajališta, ako je lijek razrijeđen treba ga odmah prebaciti u infuzijsku pumpu. Ako se lijek ne primijeni odmah, vrijeme čuvanja lijeka u primjeni i uvjeti prije primjene odgovornost su korisnika, i to vrijeme obično ne bi smjelo biti dulje od 24 sata pri temperaturi od 2 °C do 8 °C, osim kad je razrjeđivanje provedeno u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.
Čuvati u hladnjaku (2 °C – 8 °C). Ne zamrzavati. Bočicu čuvati u vanjskom pakiranju radi zaštite od
svjetlosti.
Uvjete čuvanja nakon razrjeđivanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.
Bočice od stakla tipa I s čepovima od butilne gume prevučenim fluoriranim polimerom. Jedna bočica sadrži 1, 2 ili 5 ml otopine za infuziju.
Jedna bočica u kutiji.
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
i druga rukovanja lijekom
Ako je potrebno razrjeđivanje, Prialt se mora prije primjene razrijediti u aseptičkim uvjetima s
0,9 %-tnom (9 mg/ml) otopinom natrijeva klorida za injekcije bez konzervansa. Koncentracija otopine primijenjene infuzijskom pumpom ne smije biti manja od 5 μg/ml zikonotida u vanjskoj pumpi, i
25 μg/ml u unutarnjoj pumpi.
Prilikom pripreme i rukovanja otopinom za infuziju i ponovnog punjenja pumpe, potrebno se strogo pridržavati aseptičkog postupka. Bolesnik i zdravstveni radnici moraju biti upoznati s rukovanjem vanjskim i unutarnjim infuzijskim sustavima i moraju biti svjesni potrebe nadzora da se ne pojavi infekcija.
Posebne upute za uporabu pumpi mora dostaviti proizvođač.
Prialt se pokazao kemijski i fizikalno kompatibilan s ugradivom pumpom Synchromed i vanjskom pumpom CADD-Micro u prethodno navedenim razinama koncentracija. Kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni u trajanju od 14 dana pri temperaturi od 37 °C dokazana je u pumpi Synchromed kada pumpa prethodno nije bila izložena lijeku. Stoga se početno punjenje mora zamijeniti nakon
14 dana.
U pumpi Synchromed koja je prethodno bila izložena lijeku, Prialt je bio stabilan 60 dana pri temperaturi od 37 °C. U pumpi CADD-Micro dokazana je stabilnost u trajanju od 21 dan na sobnoj temperaturi.
Tehnički podaci dani su samo informativno i ne smiju ograničavati izbor zdravstvenim radnicima. Za primjenu Prialta treba upotrijebiti pumpe obilježene oznakom CE, ekvivalentne pumpama Synchromed i CADD-Micro.
Pumpe koje su već bile upotrijebljene za primjenu drugih lijekova, prije punjenja lijekom Prialt moraju se isprati tri puta 0,9 %-tnom (9 mg/ml) otopinom natrijeva klorida za injekcije (bez konzervansa).
Uvođenje zraka u spremnik ili uložak pumpe treba smanjiti na najmanju moguću mjeru jer kisik može
razgraditi zikonotid.
Prije početka terapije, unutarnju pumpu treba isprati tri puta s 2 ml Prialta u koncentraciji od 25 μg/ml. Koncentracija Prialta u pumpi koja prije nije bila upotrijebljena može se smanjiti zbog adsorpcije na površinama uređaja i/ili razrjeđenja u preostalom prostoru uređaja. Zbog toga, nakon prve primjene lijeka Prialt spremnik treba isprazniti i ponovno napuniti nakon 14 dana. Kasnije, pumpu treba isprazniti i ponovno napuniti svakih 60 dana.
Prije primjene Prialt treba vizualno pregledati zbog moguće prisutnosti čestica i promjene boje. Otopina se ne smije primijeniti ako je promijenila boju ili je mutna ili su u njoj opažene čestice.
Samo za jednokratnu primjenu. Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno
nacionalnim propisima.