Rivoxin 400 mg filmom obložene tablete

Rivoxin tablete indicirane su za liječenje niže navedenih bakterijskih infekcija, u bolesnika od 18 godina i starijih, uzrokovanih bakterijama osjetljivim na moksifloksacin (vidjeti dijelove 4.4, 4.8 i 5.1). Rivoxin se smije primijeniti samo kada se uporaba drugih antibakterijskih lijekova koji se obično preporučuju za liječenje tih infekcija smatra neprikladnom:

• akutni bakterijski sinusitis (dijagnosticiran na odgovarajući način)

• akutna egzacerbacija kronične opstruktivne plućne bolesti uključujući bronhitis (dijagnosticirana na odgovarajući način)

• pneumonija iz opće populacije, osim teških oblika

• blaga do umjereno teška upalna bolest zdjelice (npr. infekcija gornjeg genitalnog trakta u

  žena,uključujući salpingitis i endometritis), bez pridruženog tubo-ovarijskog ili zdjeličnog apscesa.

  Rivoxin tablete ne preporučuju se za primjenu u monoterapiji blage do umjereno teške upalne bolesti zdjelice, nego se moraju primjenjivati u kombinaciji s drugim prikladnim antimikrobnim lijekom (npr. cefalosporinom), zbog porasta rezistencije bakterije Neisseria gonorrhoeae na moksifloksacin, osim ako nije isključena prisutnost moksifloksacin rezistentne Neisseria gonorrhoeae (vidjeti dijelove 4.4 i 5.1)

  Rivoxin tablete mogu se također primjenjivati u nastavku ciklusa terapije bolesnika koji su pokazali poboljšanje za vrijeme početnog liječenja intravenskim moksifloksacinom kod slijedećih indikacija:

• pneumonija iz opće populacije

• komplicirane infekcije kože i njezinih struktura

  Rivoxin tablete ne smiju se primjenjivati za početnu terapiju bilo kojeg oblika infekcija kože i njezinih struktura niti teških oblika pneumonije iz opće populacije.

  Mora se pridržavati službenih smjernica o pravilnoj uporabi antimikrobnih lijekova.

Doziranje (odrasli)

Preporučena doza je jedna filmom obložena tableta od 400 mg jedanput dnevno.

Oštećenje funkcije bubrega/jetre

Nije potrebno prilagođavanje doze u bolesnika s blago do teško oštećenom funkcijom bubrega niti u bolesnika na kroničnoj dijalizi, npr. hemodijalizi i kontinuiranoj ambulantnoj peritonealnoj dijalizi (za više detalja vidjeti dio 5.2).

Nema dovoljno podataka za bolesnike s oštećenom funkcijom jetre (vidjeti dio 4.3).

Druge posebne skupine bolesnika

Nije potrebno prilagođavanje doze u starijih bolesnika i bolesnika niske tjelesne težine.

Pedijatrijska populacija

Moksifloksacin je kontraindiciran u djece i adolescenata (< 18 godina). Djelotvornost i sigurnost moksifloksacina u djece i adolescenata nije utvrđena (vidjeti dio 4.3).

Način primjene

Filmom obložena tableta mora se progutati cijela, s dovoljnom količinom tekućine i može se uzeti neovisno o obroku.

Trajanje liječenja

Liječenje Rivoxin tabletama mora trajati kao što je navedeno:

• akutna egzacerbacija kroničnog bronhitisa 5 - 10 dana

• pneumonija iz opće populacije 10 dana

• akutni bakterijski sinusitis 7 dana

• blaga do umjereno teška upalna bolest zdjelice 14 dana

Rivoxin tablete ispitivane su u kliničkim ispitivanjima koja su trajala do najviše 14 dana liječenja.

Sekvencijalna (peroralna primjena nakon intravenske primjene) terapija

U kliničkim ispitivanjima sa sekvencijalnom terapijom, većina bolesnika prešla je s intravenske primjene na peroralnu terapiju unutar 4 dana (pneumonija iz opće populacije) ili 6 dana (komplicirane infekcije kože i njezinih struktura). Preporučeno ukupno trajanje intravenskog i peroralnog liječenja je 7 - 14 dana za liječenje pneumonije iz opće populacije i 7 - 21 dan za liječenje kompliciranih infekcija kože i njezinih struktura.

Preporučena doza (400 mg jedanput dnevno) ne smije se prekoračiti, a trajanje terapije ne smije biti više nego što je za indikaciju preporučeno.

• Preosjetljivost na moksifloksacin, druge kinolone ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1

• Trudnoća i dojenje (vidjeti dio 4.6)

• Bolesnici mlađi od 18 godina

• Bolesnici koji u anamnezi imaju bolest/poremećaj tetiva povezanu s liječenjem kinolonima

  I u pretkliničkim ispitivanjima i u ispitivanjima provedenim u ljudi, tijekom liječenja moksifloksacinom primijećene su promjene elektrofiziologije srca, u obliku produženog QT intervala. Iz sigurnosnih razloga, primjena moksifloksacina je stoga kontraindicirana u bolesnika s:

  • urođenim ili dijagnosticiranim stečenim produljenjem QT-intervala

  • poremećajima elektrolitske ravnoteže, osobito nekorigiranom hipokalijemijom

  • klinički značajnom bradikardijom

  • klinički značajnim zatajenjem srca sa smanjenom ejekcijskom frakcijom lijeve klijetke

  • pozitivnom anamnezom simptomatske aritmije

    Moksifloksacin se ne smije upotrebljavati istodobno s drugim lijekovima koji produljuju QT interval (vidjeti također dio 4.5).

    Zbog ograničenih kliničkih podataka, primjena moksifloksacina kontraindicirana je i u bolesnika s oštećenom jetrenom funkcijom (Child Pugh C) te u bolesnika čije vrijednosti transaminaza više od 5 puta premašuju gornju granicu normale.

Primjenu moksifloksacina treba izbjegavati u bolesnika koji su prije imali ozbiljne nuspojave kad su primjenjivali lijekove koji sadrže kinolon ili fluorokinolon (vidjeti dio 4.8). Liječenje tih bolesnika moksifloksacinom smije se započeti samo ako nema drugih terapijskih mogućnosti te nakon pažljive procjene omjera koristi i rizika (vidjeti također dio 4.3).

Korist liječenja moksifloksacinom mora se ocijeniti u skladu s informacijama koje se nalaze u dijelu o upozorenjima i mjerama opreza, posebno u slučaju infekcija niskog stupnja težine.

Dugotrajne, onesposobljavajuće i potencijalno ireverzibilne ozbiljne nuspojave

Zabilježeni su vrlo rijetki slučajevi dugotrajnih (koje traju mjesecima ili godinama),

onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih nuspojava koje zahvaćaju različite tjelesne sustave, a ponekad i više njih (mišićno-koštani, živčani, psihijatrijski i osjetilni) u bolesnika koji su primali kinolone i fluorokinolone neovisno o njihovoj dobi i prethodno prisutnim čimbenicima rizika. Kod prvih znakova ili simptoma bilo koje ozbiljne nuspojave primjenu moksifloksacina treba odmah prekinuti, a bolesnicima savjetovati da se obrate za savjet liječniku koji im je propisao lijek.

Aneurizma i disekcija aorte i regurgitacija/insuficijencija srčanog zaliska

U epidemiološkim ispitivanjima prijavljen je povećan rizik od aneurizme i disekcije aorte, posebice u starijih bolesnika, i od regurgitacije aortnog i mitralnog zaliska nakon uzimanja fluorokinolona, Slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad s rupturom kao komplikacijom (uključujući one sa smrtnim ishodom), i regurgitacije/insuficijencije bilo kojih srčanih zalistaka prijavljeni su u bolesnika koji primaju fluorokinolone (vidjeti dio 4.8).

Stoga se fluorokinoloni smiju primjenjivati samo nakon pažljive procjene omjera koristi i rizika i nakon razmatranja drugih mogućnosti liječenja u bolesnika s aneurizmatskom bolesti ili s urođenom bolesti srčanih zalistaka u obiteljskoj anamnezi, ili u bolesnika kojima je prethodno dijagnosticirana aneurizma i/ili disekcija aorte ili bolest srčanih zalistaka, ili u kojih postoje drugi rizični faktori ili stanja koja predstavljaju predispoziciju

-i za aneurizmu i disekciju aorte i za regurgitaciju/insuficijenciju srčanih zalistaka (npr. poremećaji vezivnog tkiva kao što su Marfanov sindrom iliEhlers-Danlosova sindrom, Turnerov sindrom, , Behcetova bolest, hipertenzija, reumatoidni artritis,) ili dodatno

• za aneurizmu i disekciju aorte (npr. krvožilni poremećaji kao što su Takayasuov arteritis ili arteritis divovskih stanica ili poznata ateroskleroza ili Sjögrenov sindrom) ili dodatno

• za regurgitaciju/insuficijenciju srčanih zalistaka (npr. infektivni endokarditis).

Rizik od aneurizme i disekcije aorte i njihove rupture može biti povećan i u bolesnika koji se istodobno liječe kortikosteroidima za sistemsku primjenu.

U slučajevima iznenadne boli u abdomenu, prsištu ili leđima, bolesnike je potrebno savjetovati da se odmah obrate liječniku u hitnoj medicinskoj službi.

Bolesnike je potrebno savjetovati da potraže hitnu medicinsku pomoć u slučaju akutne dispneje, nove pojave palpitacija srca ili razvoja edema abdomena ili donjih ekstremiteta.

Produljenje QTc intervala i moguća klinička stanja povezana s produljenjem QTc intervala U nekih bolesnika moksifloksacin produljuje QTc interval na elektrokardiogramu. Analiza

elektrokardiograma učinjenih u okviru programa kliničkih ispitivanja, pokazala je produljenje QTc intervala tijekom liječenja moksifloksacinom od 6 ± 26 ms, 1,4% od početne vrijednosti. Obzirom da u žena postoji tendencija duljeg osnovnog QTc intervala u usporedbi s muškarcima, one mogu biti osjetljivije na lijekove koji utječu na produljenje QTc intervala. Stariji bolesnici također mogu biti osjetljiviji na učinke lijekova na QT interval.

U bolesnika koji uzimaju moksifloksacin moraju se oprezno davati lijekovi koji mogu smanjiti razinu kalija u organizmu (vidjeti također dijelove 4.3 i 4.5).

U bolesnika koji imaju predisponirajuće stanje za razvoj aritmija (posebno žene i stariji bolesnici), kao što su akutna ishemija miokarda ili produljenje QT intervala, mora se oprezno davati moksifloksacin, jer to može povećati rizik ventrikularnih aritmija (uključujući »torsade de pointes«) i srčani zastoj (vidjeti također dio 4.3). Produljenje QT intervala može se povećati s povećanjem koncentracije lijeka. Stoga se preporučena doza ne smije prekoračiti.

Ako se tijekom liječenja moksifloksacinom pojave znakovi srčane aritmije, liječenje se mora prekinuti i mora se napraviti EKG.

Preosjetljivost/alergijske reakcije

Zabilježene su reakcije preosjetljivosti te alergijske reakcije nakon prve primjene fluorokinolona, uključujući moksifloksacin. Čak i nakon prve primjene lijeka, anafilaktičke reakcije mogu

uznapredovati do šoka opasnog po život. U takvim slučajevima kliničkih manifestacija teških reakcija preosjetljivosti se liječenje moksifloksacinom mora obustaviti, te započeti odgovarajuće liječenje (npr. anti-šok terapiju).

Teški poremećaji jetre

Zabilježeni su slučajevi fulminantnog hepatitisa koji može dovesti do zatajenja jetre (uključujući smrtne slučajeve) tijekom primjene moksifloksacina (vidjeti dio 4.8). Bolesnike se mora savjetovati da se prije nastavka liječenja jave svom liječniku ako se razviju znakovi i simptomi fulminantne bolesti jetre poput brzog razvoja astenije povezane sa žuticom, tamnim urinom, sklonosti krvarenju ili

hepatičkom encefalopatijom.

U slučajevima u kojima postoje naznake poremećaja jetrene funkcije moraju se napraviti testovi/pretrage jetrene funkcije.

Teške kožne nuspojave

Teške kožne nuspojave (engl. Severe cutaneous adverse reactions, SCARs) uključujući toksičnu

epidermalnu nekrolizu (TEN: također poznata i kao Lyellov sindrom), Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) i akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (AGEP), koje mogu biti po život opasne ili smrtonosne, zabilježene su s moksifloksacinom (vidjeti dio 4.8). Pri propisivanju, bolesnika treba savjetovati o znakovima i simptomima teških kožnih reakcija te ih je potrebno pažljivo pratiti. U slučaju pojave znakova i simptoma koji ukazuju na ove reakcije, mora se odmah prekinuti primjenu moksifloksacina te razmotriti zamjensku terapiju. U slučaju da bolesnik uz primjenu moksifloksacina razvije ozbiljnu reakciju, kao što je SJS, TEN ili AGEP, u tog se bolesnika više nikad ne smije ponovno primijeniti moksifloksacin.

Bolesnici s predispozicijom za napadaje

Poznato je da kinoloni mogu potaknuti napadaje. Bolesnici s poremećajima središnjeg živčanog sustava ili bolesnici koji imaju druge faktore rizika koji mogu uzrokovati napadaje ili sniziti prag za

njihovu pojavu, moraju ih oprezno upotrebljavati. U slučaju napadaja, liječenje moksifloksacinom se mora prekinuti i poduzeti odgovarajuće mjere.

Periferna neuropatija

Zabilježeni su slučajevi senzorne ili senzorimotoričke polineuropatije koja uzrokuje paresteziju, hipoesteziju, dizesteziju ili slabosti u bolesnika koji su primali kinolone i fluorokinolone. Bolesnike koji se liječe moksifloksacinom mora se savjetovati da prije nastavka liječenja obavijeste svog

liječnika ako se pojave simptomi neuropatije kao što su bol, pečenje, trnci, utrnulost ili slabost kako bi se spriječio razvoj potencijalno ireverzibilnog stanja (vidjeti dio 4.8).

Psihijatrijske reakcije

Psihijatrijske reakcije mogu se pojaviti već nakon prve primjene kinolona, uključujući moksifloksacin. U vrlo rijetkim slučajevima, depresija ili psihotične reakcije dovele su do suicidalnih misli i samo- ozljeđujućeg ponašanja kao što je pokušaj samoubojstva (vidjeti dio 4.8). U slučaju da bolesnik razvije ovakve reakcije, mora se prestati s primjenom moksifloksacina i poduzeti odgovarajuće mjere.

Potreban je oprez u slučaju primjene moksifloksacina u psihotičnih bolesnika ili u bolesnika sa psihijatrijskom bolesti u anamnezi.

Proljev povezan s primjenom antibiotika uključujući kolitis

Tijekom primjene antibiotika širokoga spektra, uključujući moksifloksacin, zabilježene su pojave proljeva povezanog s primjenom antibiotika (AAD; engl. Antibiotic Associated Diarrhoea) i kolitisa povezanog s primjenom antibiotika (AAC; engl. Antibiotic Associated Colitis) uključujući pseudomembranozni kolitis i proljev povezan s Clostridium difficile koji mogu varirati u težini od blagih proljeva do po život opasnih kolitisa. Zato je važno uzeti u obzir tu dijagnozu u bolesnika u kojih se pojavi ozbiljni proljev za vrijeme ili nakon primjene moksifloksacina. Ako postoji sumnja na AAD ili AAC ili je dijagnoza potvrđena, liječenje antimikrobnim lijekovima, uključujući

moksifloksacin, mora se prekinuti i odmah poduzeti odgovarajuće terapijske mjere. Štoviše, moraju se poduzeti odgovarajuće mjere za suzbijanje infekcije kako bi se smanjio rizik prijenosa. Lijekovi koji inhibiraju peristaltiku kontraindicirani su u bolesnika koji razviju ozbiljni proljev.

Bolesnici s mijastenijom gravis

Moksifloksacin se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika koji boluju od mijastenije gravis jer može doći do pogoršanja simptoma.

Tendinitis i ruptura tetive

Tendinitis i ruptura tetive (osobito Ahilove, ali i drugih), ponekad bilateralni, mogu nastati već i nakon samo 48 sati od početka liječenja kinolonima i fluorokinolonima, a njihov je nastanak zabilježen čak i do nekoliko mjeseci nakon prestanka liječenja. Rizik od tendinitisa i rupture tetive povećan je u starijih bolesnika, bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega, bolesnika s presađenim solidnim organima i onih koji se istodobno liječe kortikosteroidima. Stoga se istodobna primjena kortikosteroida mora izbjegavati.

Kod prvog znaka tendinitisa (npr. bolnog oticanja, upale) treba prekinuti liječenje moksifloksacinom i razmotriti drugu mogućnost liječenja. Zahvaćeni(e) ud(ove) treba liječiti na odgovarajući način (npr. imobilizacijom). Ako se pojave znakovi tendinopatije, ne smiju se primjenjivati kortikosteroidi.

Bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega

Stariji bolesnici s poremećajem funkcije bubrega moraju uzimati moksifloksacin oprezno, ako nisu u mogućnosti održati odgovarajući unos tekućine, jer dehidracija može povećati rizik od zatajenja bubrega.

Poremećaji vida

Ako se pojave poremećaji vida, ili bilo kakvi učinci na očima, bolesnik se mora odmah posavjetovati s oftalmologom (vidjeti dijelove 4.7 i 4.8).

Disglikemija

Kao i s ostalim fluorokinolonima, poremećaji glukoze u krvi, uključujući i hipoglikemiju i hiperglikemiju, prijavljeni su s moksifloksacinom. U bolesnika liječenih moksifloksacinom, disglikemija se uglavnom javila u starijih bolesnika s dijabetesom koji su istodobno liječeni s peroralnim hipoglikemikom (npr. sulfonilureja) ili s inzulinom. U bolesnika s dijabetesom, preporučuje se pažljivo praćenje glukoze u krvi (vidjeti dio 4.8).

Prevencija fotosenzitivnih reakcija

Utvrđeno je da kinoloni u bolesnika uzrokuju fotosenzitivne reakcije. Međutim, ispitivanja su pokazala da je kod moksifloksacina rizik od nastanka fotosenzitivnih reakcija manji. Usprkos tomu, bolesnicima se mora savjetovati da tijekom liječenja moksifloksacinom izbjegavaju izlaganje UV- zračenju i produljeno izlaganje i/ili izlaganje jakoj sunčevoj svjetlosti.

Bolesnici s nedostatkom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze

Bolesnici s nedostatkom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze ili u kojih za taj poremećaj postoji obiteljska sklonost, za vrijeme liječenja kinolonima skloni su hemolitičkim reakcijama. Stoga se u ovih bolesnika moksifloksacin mora primjenjivati s oprezom.

Bolesnici s upalnom bolesti zdjelice

Za bolesnike s kompliciranom upalnom bolesti zdjelice (npr. povezanom s tubo-ovarijskim ili zdjeličnim apscesom), za koje se smatra da je potrebno intravensko liječenje, liječenje Rivoxin tabletama se ne preporučuje.

Upalnu bolest zdjelice može uzrokovati Neisseria gonorrhoeae rezistentna na fluorokinolone. Stoga se u tim slučajevima empirijska terapija moksifloksacinom mora primjenjivati istodobno s drugim

prikladnim antibiotikom (npr. s cefalosporinom), osim ako se može isključiti Neisseria gonorrhoeae rezistentna na moksifloksacin. Ako nakon 3 dana liječenja nema kliničkog poboljšanja, terapija se mora iznova razmotriti.

Bolesnici s posebnim kompliciranim infekcijama kože i njezinih struktura

Nije utvrđena klinička djelotvornost intravenski primijenjenog moksifloksacina u liječenju teških infekcija opeklina, fasciitisa i infekcija dijabetičkog stopala s osteomijelitisom.

Interferencija s biološkim testovima

Terapija moksifloksacinom može interferirati s nalazom uzgoja kulture Mycobacterium spp. supresijom rasta mikobakterija, uzrokujući lažno negativne nalaze uzoraka uzetih od bolesnika koji trenutno primaju moksifloksacin.

Bolesnici s MRSA infekcijama

Moksifloksacin se ne preporučuje za liječenje MRSA infekcija. U slučaju suspektne ili potvrđene MRSA infekcije, mora se započeti liječenje odgovarajućim antimikrobnim lijekom (vidjeti dio 5.1).

Pedijatrijska populacija

Zbog nuspojava na hrskavicama u mladunčadi životinja (vidjeti dio 5.3), primjena moksifloksacina u djece i adolescenata mlađih od 18 godina je kontraindicirana (vidjeti dio 4.3).

Pomoćne tvari

Rivoxin tablete sadrže boju E110. Ova boja može uzrokovati alergijske reakcije.

Interakcije s lijekovima koji mogu produljiti QT interval

Aditivni učinak na produljenje QT intervala kod istodobne primjene moksifloksacina i drugih lijekova koji mogu produljiti QTc interval ne može se isključiti. To može dovesti do povećanog rizika od

nastanka ventrikularnih aritmija, uključujući „torsade de pointes“. Zbog toga je istodobna primjena moksifloksacina i sljedećih lijekova kontraindicirana (vidjeti također dio 4.3):

• antiaritmici klase IA (npr. kinidin, hidrokinidin, dizopiramid)

• antiaritmici klase III (npr. amiodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid)

• antipsihotici (npr. fenotiazini, pimozid, sertindol, haloperidol, sultoprid)

• triciklički antidepresivi

• neki antimikrobni lijekovi (sakvinavir, sparfloksacin, eritromicin i.v., pentamidin, antimalarici posebno halofantrin)

• neki antihistaminici (terfenadin, astemizol, mizolastin)

• ostali (cisaprid, vinkamin i.v., bepridil, difemanil)

  Moksifloksacin se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika koji uzimaju lijekove koji mogu smanjiti razinu kalija (npr. diuretike Henleove petlje ili diuretike tiazidskog tipa, laksative i klizme (u visokim dozama), kortikosteroide, amfotericin B) ili lijekove koji su povezani s klinički značajnom bradikardijom.

  Od primjene lijekova koji sadrže dvovalentne ili trovalentne katione (npr. antacidi koji sadržavaju magnezij ili aluminij, tablete didanozina, sukralfat i lijekovi koji sadrže željezo ili cink) i primjene moksifloksacina mora proći približno šest sati.

  Istodobna primjena aktivnoga ugljena i peroralne doze od 400 mg moksifloksacina izrazito sprječava apsorpciju lijeka i smanjuje sistemsku raspoloživost lijeka za više od 80%. Stoga se njihova istodobna primjena ne preporučuje (osim kod slučajeva predoziranja, vidjeti također dio 4.9).

  Nakon opetovanog doziranja u zdravih dobrovoljaca, moksifloksacin je povisio vršne koncentracije digoksina (C^max) za približno 30%, bez utjecaja na površinu ispod krivulje (AUC), odnosno najnižu koncentraciju lijeka. Kod istodobne primjene s digoksinom oprez nije potreban.

  U ispitivanjima na dobrovoljcima dijabetičarima koji su istodobno peroralno dobivali moksifloksacin i glibenklamid utvrđeno je da se vršna koncentracija glibenklamida u plazmi snizila za približno 21%. Kombinacija glibenklamida i moksifloksacina teoretski bi mogla uzrokovati blagu i prolaznu hiperglikemiju. Međutim, primijećene promjene u farmakokinetici glibenklamida nisu prouzročile promjene farmakodinamičkih parametara (vrijednosti glukoze u krvi, inzulin). Stoga, između moksifloksacina i glibenklamida nisu utvrđene klinički značajne interakcije.

  Promjene vrijednosti INR

  Zabilježen je veliki broj slučajeva kod kojih se aktivnost peroralnog antikoagulansa povećala s istodobnom primjenom antimikrobnih lijekova, posebno fluorokinolona, makrolida, tetraciklina, kotrimoksazola i nekih cefalosporina. Čini se da su infektivna i upalna stanja, dob i opće stanje bolesnika čimbenici rizika. U takvim je okolnostima teško ocijeniti da li su poremećaje INR (internacionalni normalizirani omjer) uzrokovali infekcija ili liječenje. Mjera opreza bila bi češće praćenje INR-a. Ako je potrebno, peroralna doza antikoagulansa mora se adekvatno prilagoditi.

  Klinička ispitivanja su pokazala da nema interakcija pri istodobnoj primjeni moksifloksacina i: ranitidina, probenecida, oralnih kontraceptiva, nadomjestaka kalcija, parenteralno primijenjenog morfija, teofilina, ciklosporina ili itrakonazola.

  Ti rezultati potvrđeni su u ispitivanjima in vitro s humanim enzimima citokroma P-450. S obzirom na takve rezultate, metaboličke interakcije s enzimima citokroma P-450 nisu vjerojatne.

  Interakcije s hranom

  Nema klinički značajnih interakcija moksifloksacina s hranom, uključujući i mliječne proizvode.

Trudnoća

Sigurnost primjene moksifloksacina tijekom trudnoće u ljudi nije ispitana. Ispitivanja u životinja

pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Potencijalni rizik za čovjeka nije poznat. Zbog eksperimentalnog rizika oštećenja hrskavice mladih životinja uslijed primjene fluorokinolona i

reverzibilnog oštećenja zglobova opisanih u djece koja su primala neke fluorokinolone, moksifloksacin se ne smije uzimati tijekom trudnoće (vidjeti dio 4.3).

Dojenje

Ne postoje podaci o učinku moksifloksacina u dojilja. Pretklinički podaci upućuju da se male količine moksifloksacina izlučuju u mlijeko. Uslijed nedostatka podataka u ljudi i uslijed eksperimentalnog rizika oštećenja hrskavice mladih životinja zbog primjene fluorokinolona, dojenje je kontraindicirano tijekom terapije moksifloksacinom (vidjeti dio 4.3.).

Plodnost

Nije zabilježen učinak na plodnost u ispitivanjima na životinjama pri dozama sličnim onima koje su predložene klinički (vidjeti dio 5.3).

Nisu provedena ispitivanja učinka moksifloksacina na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima. Međutim, uslijed reakcija središnjega živčanog sustava (npr. omaglica, akutni prolazni gubitak vida, vidjeti dio 4.8) ili akutni kratkotrajni gubitak svijesti (sinkopa, vidjeti dio 4.8), fluorokinoloni, uključujući moksifloksacin, mogu uzrokovati oštećenje bolesnikove sposobnosti upravljanja vozilima ili rukovanja strojevima. Bolesnicima se mora preporučiti da prije početka upravljanja vozilima ili rukovanja strojevima, procijene kakva je njihova reakcija na moksifloksacin.

Nuspojave, zabilježene u kliničkim ispitivanjima i izvješćima nakon stavljanja lijeka u promet s 400 mg moksifloksacina (primijenjenog peroralno ili u sekvencijalnoj terapiji), razvrstane su po učestalosti i navedene niže u tekstu:

Osim mučnine i proljeva, sve druge nuspojave javljale su se s učestalošću manjom od 3%.

Unutar pojedine grupe prema učestalosti, nuspojave su navedene po stupnju ozbiljnosti. Učestalost se definira kao:

- često (≥ 1/100 do < 1/10)

- manje često (≥ 1/1000 do < 1/100)

- rijetko(≥ 1/10 000 do < 1/1000)

• vrlo rijetko (< 1/10 000)

* Vezano na primjenu kinolona i fluorokinolona zabilježeni su vrlo rijetki slučajevi dugotrajnih (koje traju mjesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih nuspojava koje zahvaćaju različite klase organskih sustava i osjetila, ponekad i više njih (uključujući reakcije kao što su tendinitis, ruptura tetive, artralgija, bol u udovima, poremećaj hoda, neuropatije povezane s parestezijom, depresija, umor, narušeno pamćenje, poremećaji spavanja i oštećenje sluha, vida, osjeta okusa i mirisa), u nekim slučajevima neovisno o prethodno prisutnim čimbenicima rizika (vidjeti dio 4.4).

** Slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad s rupturom kao komplikacijom (uključujući one sa smrtnim ishodom), i regurgitacije/insuficijencije bilo kojih srčanih zalistaka prijavljeni su u bolesnika koji primaju fluorokinolone (vidjeti dio 4.4).

Rijetko su prijavljeni slučajevi o sljedećim nuspojavama nakon liječenja drugim fluorokinolonima, a koje bi se također mogle pojaviti tijekom liječenja moksifloksacinom: hipernatrijemija,

hiperkalcemija, hemolitička anemija, fotosenzitivne reakcije (vidjeti dio 4.4).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Nakon slučajnog predoziranja ne preporučuju se nikakve specifične protumjere. U slučaju predoziranja, mora se provesti simptomatsko liječenje. Mora se pratiti EKG, s obzirom na mogućnost produljenja QT intervala. Istodobna primjena aktivnog ugljena s peroralnom dozom moksifloksacina od 400 mg smanjit će sistemsku raspoloživost lijeka za više od 80%. Primjena aktivnog ugljena dok je lijek još u fazi apsorpcije može biti od koristi jer se na taj način sprječava prekomjerno povećanje sistemske izloženosti moksifloksacinu u slučaju peroralnog predoziranja.