Zocap 50 mg tvrde kapsule
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Zocap 50 mg
Zocap je indiciran kao:
-
monoterapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih s novodijagnosticiranom epilepsijom (vidjeti dio 5.1);
-
dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih, adolescenata i djece u dobi od 6 i više godina.
Doziranje - odrasli
Postupno povećavanje i održavanje doze
Zocap se može uzimati kao monoterapija ili ga se može dodati već postojećoj terapiji u odraslih. Dozu treba titrirati na temelju kliničkog učinka. Preporuke za postupno povećavanje doze i doze održavanja navedene su u tablici 1. Neki bolesnici, posebice oni koji ne uzimaju induktore CYP3A4, odgovor mogu postići pri nižim dozama.
Ukidanje
Kada liječenje lijekom Zocap treba prekinuti, to se treba učiniti postupno (vidjeti dio 4.4). U kliničkim ispitivanjima u odraslih bolesnika, doza se smanjivala za 100 mg u razmacima od tjedan dana, uz istodobnu prilagodbu doza drugih antiepileptičkih lijekova (gdje je to bilo potrebno).
Tablica 1. Odrasli – preporučeni režim postupnog povećavanja i održavanja doze| Režim liječenja | Faza titracije | Uobičajena doza održavanja | ||
| Monoterapija – novodijagnosticirani odrasli bolesnici | 1. + 2. tjedan | 3. + 4. tjedan | 5. + 6. tjedan | 300 mg na dan (jedanput na dan) Ako je potrebna viša doza: u razmacima od dva tjedna povećavati dozu za 100 mg do najviše 500 mg. |
| 100 mg na dan (jedanput na dan) | 200 mg na dan (jedanput na dan) | 300 mg na dan (jedanput na dan) | ||
| Dodatna terapija- s lijekovima induktorima CYP3A4 (vidjeti dio 4.5) | 1. tjedan | 2. tjedan | od 3. do 5. tjedna | 300 do 500 mgna dan (jedanput na dan ili podijeljeno u dvije doze) |
| 50 mg na dan (podijeljeno u dvije doze) | 100 mg na dan (podijeljeno u dvije doze) | povećavati u razmacima od tjedan dana s povećanjem doze za 100 mg | ||
| - bez lijekova induktora CYP3A4 ili kod oštećenja bubrega ili jetre | 1. + 2. tjedan | 3. + 4. tjedan | od 5. do 10. tjedna | 300 do 500 mg na dan (jedanput na dan ili podijeljeno u dvije doze). Neki bolesnici mogu odgovoriti na niže doze. |
| 50 mg na dan (podijeljeno u dvije doze) | 100 mg na dan (podijeljeno u dvije doze) | povećavati u razmacima od dva tjedna s povećanjem doze do 100 mg | ||
Opće preporuke za doziranje lijeka Zocap u posebnim populacijama bolesnika
Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina)
Postupno povećavanje i održavanje doze
Pedijatrijskim bolesnicima u dobi od 6 i više godina, Zocap se mora dodati već postojećoj terapiji. Dozu treba titrirati na temelju kliničkog učinka. Preporuke za postupno povećavanje doze i doze održavanja navedene su u tablici 2. Neki bolesnici, posebice oni koji ne uzimaju induktore CYP3A4, odgovor mogu postići pri nižim dozama.
Liječnici moraju upozoriti pedijatrijske bolesnike i njihove roditelje/njegovatelje, na uokvireni tekst (u Uputi o lijeku) sa savjetima za sprječavanje toplinskog udara (vidjeti dio 4.4: Pedijatrijska populacija).
Tablica 2. Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina) – preporučeni režim postupnog povećavanja i održavanja doze
| Režim liječenja | Faza titracije | Uobičajena doza održavanja | ||
| Dodatna terapija- s lijekovima induktorima CYP3A4(vidjeti dio 4.5) | 1. tjedan | 2. do 8. tjedan | Bolesnici težine20 do 55 kga | Bolesnici težine> 55 kg |
| 1 mg/kg na dan (jedanput na dan) | Povećavati u razmacima od tjedan dana s povećanjem doze za 1 mg/kg | 6 do 8 mg/kg na dan (jedanput na dan ) | 300 do 500 mgna dan (jedanput na dan) | |
| - bez lijekova induktora CYP3A4 | 1. + 2. tjedan | ≥ 3. tjedan | 6 do 8 mg/kg na dan (jedanput na dan) | 300 do 500 mg na dan (jedanput na dan) |
| 1 mg/kg na dan (jedanput na dan) | Povećavati u razmacima od dva tjedna s povećanjem doze za 1 mg/kg | |||
a Kako bi se osiguralo održavanje terapijske doze, potrebno je nadzirati djetetovu tjelesnu težinu i mijenjati dozu u skladu s promjenom težine do 55 kg. Doza iznosi od 6 do 8 mg/kg na dan do maksimalne doze od 500 mg/dan.
Sigurnost i djelotvornost lijeka Zocap u djece mlađe od 6 godina ili one težine manje od 20 kg još nisu ustanovljene.
Podaci iz kliničkih ispitivanja provedenih u bolesnika tjelesne težine manje od 20 kg su ograničeni. Stoga je potreban oprez pri liječenju djece u dobi od 6 i više godina kojima je tjelesna težina manja od 20 kg.
Nije uvijek moguće precizno postići izračunatu dozu jačinama kapsula lijeka Zocap dostupnim na tržištu. Stoga se u tim slučajevima preporučuje zaokružiti ukupnu dozu lijeka Zocap na najbližu višu ili nižu moguću dozu koja se može postići jačinama kapsula lijeka Zocap dostupnim na tržištu (25 mg, 50 mg i 100 mg).
Ukidanje
Kada liječenje lijekom Zocap treba prekinuti, to se treba učiniti postupno (vidjeti dio 4.4). U kliničkim ispitivanjima u pedijatrijskih bolesnika doza se smanjivala za otprilike 2 mg/kg u razmacima od tjedan dana (tj. sukladno režimu navedenom u tablici 3).
Tablica 3. Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina) – preporučeni režim postupnog smanjivanja doze
| Težina | Smanjivanje doze u razmacima od tjedan dana za: | |
| 20 – 28 kg | 25 do 50 mg na dan* | |
| 29 – 41 kg | 50 do 75 mg na dan* | |
| 42 – 55 kg | 100 mg na dan* | |
| >55 kg | 100 mg na dan* | |
| 3 | H A L M E D17 - 05 - 2023O D O B R E N O | |
Napomena:
* Sve doze odnose se na primjenu jedanput na dan.
Stariji bolesnici
Liječenje bolesnika starije dobi treba započeti oprezno jer su podaci o primjeni lijeka Zocapu tih bolesnika ograničeni. Propisivači lijeka moraju voditi računa i o sigurnosnom profilu lijeka Zocap(vidjeti dio 4.8).
Bolesnici s oštećenjem bubrega
U liječenju bolesnika s oštećenjem bubrega treba postupati oprezno jer su podaci o primjeni u takvih bolesnika ograničeni i mogle bi biti potrebne sporije titracije lijeka Zocap. Budući da se zonisamid i njegovi metaboliti izlučuju putem bubrega, liječenje treba obustaviti u bolesnika koji razviju akutno zatajenje bubrega ili kad je opažen klinički značajan ustrajni porast kreatinina u serumu.
U bolesnika s oštećenjem bubrega, bubrežni klirens jednokratnih doza zonisamida pozitivno je korelirao s klirensom kreatinina. AUC zonisamida u plazmi bio je povećan za 35% u ispitanika s klirensom kreatinina < 20 ml/min.
Bolesnici s oštećenjem jetre
Primjena u bolesnika s oštećenjem jetre nije ispitana. Stoga se ne preporučuje primjena u bolesnika s teškim oštećenjem jetre. Treba postupati oprezno u liječenju bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem jetre i može biti potrebna sporija titracija lijeka Zocap.
Način primjene
Zocap tvrde kapsule primjenjuju se peroralno.
Učinak hrane
Zocap se može uzimati s hranom ili bez nje (vidjeti dio 5.2).
Preosjetljivost na djelatnu tvar, neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. ili na sulfonamide.
Neobjašnjiv osip
Povezano s terapijom lijekom Zocap javlja se ozbiljan osip, uključujući slučajeve Stevens- Johnsonovog sindroma.Treba razmisliti o prekidu primjene lijeka Zocap u bolesnika u kojih se razvije inače neobjašnjiv osip. Sve bolesnike koji razviju osip tijekom primjene lijeka Zocap treba pomno nadzirati, uz dodatnu pozornost usmjerenu na one bolesnike koji istodobno primaju antiepileptičke lijekove koji sami po sebi mogu prouzročiti pojavu osipa na koži.
Napadaji povezani s ukidanjem lijeka
U skladu s postojećom kliničkom praksom, u bolesnika s epilepsijom lijek Zocap se mora ukinuti postupnim snižavanjem doze kako bi se umanjila mogućnost napadaja povezanih s ukidanjem lijeka. Nema dovoljno podataka o ukidanju drugih antiepileptičkih lijekova kada su, uz Zocap kao dodatni lijek, napadaji stavljeni pod nadzor, a čime bi se omogućila monoterapija lijekom Zocap. Stoga ukidanje istodobno primjenjivanih antiepileptičkih lijekova treba provoditi oprezno.
Reakcije na sulfonamid
Zonisamid je derivat benzizoksazola koji sadrži sulfonamidnu skupinu. Ozbiljne nuspojave imunološke naravi povezane s lijekovima koji sadrže sulfonamidnu skupinu uključuju osip, alergijsku reakciju i velike hematološke poremećaje, uključujući aplastičnu anemiju koja vrlo rijetko može imati smrtni ishod.
Zabilježeni su slučajevi agranulocitoze, trombocitopenije, leukopenije, aplastične anemije, pancitopenije i leukocitoze. Nema odgovarajućih podataka da se procijeni odnos, ako postoji, između doze i trajanja liječenja i tih događaja.
Akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta
Sindrom koji se sastoji od akutne miopije povezane sa sekundarnim glaukomom zatvorenog kuta zabilježen je u odraslih i pedijatrijskih bolesnika koji su primali zonisamid. Simptomi uključuju akutni nastup smanjene oštrine vida i/ili bol u oku. Oftalmološki nalazi mogu uključivati miopiju, plitku prednju očnu komoru, hiperemiju (crvenilo) oka i povišen intraokularni tlak. Ovaj sindrom može biti povezan sa supracilijarnom efuzijom koja rezultira pomicanjem leće i šarenice prema naprijed, uz sekundarni glaukom zatvorenog kuta. Simptomi se mogu pojaviti u roku od nekoliko sati do nekoliko tjedana od početka liječenja. Liječenje uključuje što brži prekid primjene zonisamida prema procjeni nadležnog liječnika i poduzimanje odgovarajućih mjera za snižavanje intraokularnog tlaka. Ako se ne liječi, povišeni intraokularni tlak bilo koje etiologije može dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući trajni gubitak vida. Potreban je oprez kada se bolesnike s poremećajima oka u anamnezi liječi zonisamidom.
Suicidalna ideacija i ponašanje
Suicidalna ideacija i ponašanje zabilježeni su u bolesnika liječenih antiepileptičkim lijekovima u nekoliko indikacija. Metaanaliza randomiziranih, placebom kontroliranih ispitivanja antiepileptičkih lijekova također je pokazala malo povećan rizik od suicidalne ideacije i ponašanja. Mehanizam ovog rizika nije poznat, a dostupni podaci ne isključuju mogućnost povećanog rizika za Zocap.
Stoga bolesnike treba nadzirati zbog moguće pojave znakova suicidalne ideacije i ponašanja te razmotriti odgovarajuće liječenje. Bolesnicima (i njihovim njegovateljima) treba savjetovati da potraže liječnički savjet ako se pojave znakovi suicidalne ideacije ili ponašanja.
Bubrežni kamenci
Za neke bolesnike, a osobito one s predispozicijom za razvoj nefrolitijaze, može postojati povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i s time povezanih znakova i simptoma kao što su bubrežne kolike, bolovi u bubrezima ili bol u predjelu slabina. Neftrolitijaza može dovesti do kroničnog oštećenja bubrega. Čimbenici rizika za nefrolitijazu uključuju prethodnu pojavu bubrežnih kamenaca, obiteljsku povijest nefrolitijaze i hiperkalcijuriju. Ni zbog jednog od tih čimbenika rizika ne može se pouzdano predvidjeti nastanak bubrežnih kamenaca za vrijeme liječenja zonisamidom. Osim toga, povećan je rizik za bolesnike koji uzimaju druge lijekove povezane s nefrolitijazom. Povećanje unosa tekućine i izlučivanja mokraće može pomoći u smanjenju rizika od nastanka kamenaca, osobito u onih s predisponirajućim čimbenicima rizika.
Metabolička acidoza
Hiperkloremična metabolička acidoza bez anionskog procjepa (tj. smanjenje razine bikarbonata u serumu ispod normalnog raspona vrijednosti u odsutnosti kronične respiratorne alkaloze) povezana je s liječenjem lijekom Zocap. Tu metaboličku acidozu uzrokuje gubitak bikarbonata mokraćom zbog inhibicijskog učinka zonisamida na karboanhidrazu. Takva neravnoteža elektrolita opažena je uz primjenu zonisamida u placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima te u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet. Najčešće se, metabolička se acidoza izazvana zonisamidom javlja rano u postupku liječenja, iako se slučajevi mogu javiti u bilo kojem trenutku tijekom liječenja. Razine sniženja količine bikarbonata obično su male do umjerene (u odraslih prosječno smanjenje iznosi približno 3,5 mEq/l pri dozama od 300 mg na dan); rijetko se u bolesnika javljaju izrazita sniženja.
Stanja ili terapije koje su predispozicija acidozi (kao što su bolest bubrega, teški respiratorni poremećaji, epileptički status, proljev, kirurški zahvat, ketogena dijeta ili lijekovi) mogu povećati učinke zonisamida na sniženje bikarbonata.
Rizik od metaboličke acidoze uzrokovane zonisamidom čini se da je učestaliji i teži u mlađih bolesnika. Odgovarajuću procjenu i nadzor razina bikarbonata u serumu treba provoditi u bolesnika koji uzimaju zonisamid a imaju osnovne bolesti koje mogu povećati rizik od acidoze, u bolesnika za koje postoji povećan rizik od štetnih posljedica metaboličke acidoze i u bolesnika sa simptomima koji upućuju na metaboličku acidozu. Ako se metabolička acidoza razvije i potraje, potrebno je razmotriti smanjenje doze ili obustavu lijeka Zocap (postupnim ukidanjem lijeka ili smanjivanjem terapijske doze) jer se može razviti osteopenija.
Kada se odluči da bolesnici nastave uzimati Zocap unatoč ustrajnoj acidozi, treba razmotriti liječenje alkalnim preparatima.
Metabolička acidoza može dovesti do hiperamonijemije koja je prijavljena s encefalopatijom ili bez nje tijekom liječenja zonisamidom. Rizik od hiperamonijemije može biti povećan u bolesnika koji istodobno uzimaju druge lijekove koji mogu uzrokovati hiperamonijemiju (npr. valproat) ili koji u podlozi imaju poremećaj ciklusa ureje ili smanjenu aktivnost mitohondrija jetre. U bolesnika koji tijekom liječenja zonisamidom razviju neobjašnjivu letargiju ili promjene u mentalnom statusu, preporučuje se razmotriti hiperamonijemijsku encefalopatiju i izmjeriti razinu amonijaka.
Zocap treba primjenjivati oprezno u odraslih bolesnika koji se istodobno liječe inhibitorima karboanhidraze, kao što je topiramat ili acetazolamid, jer nema dovoljno podataka koji bi isključili farmakodinamičku interakciju (vidjeti također dio 4.4, Pedijatrijska populacija i dio 4.5).
Toplinski udar
Slučajevi smanjenog znojenja i povišene tjelesne temperature zabilježeni su uglavnom u pedijatrijskih bolesnika (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija). Oprez je potreban u odraslih kada se Zocap propisuje s drugim lijekovima koji u bolesnika stvaraju predispoziciju na poremećaje povezane s vrućinom; to uključuje inhibitore karboanhidraze i lijekove s antikolinergičkim djelovanjem (vidjeti također dio 4.4, Pedijatrijska populacija).
Pankreatitis
U bolesnika koji uzimaju Zocap i razviju kliničke znakove i simptome pankreatitisa, preporučuje se nadzor razina pankreatične lipaze i amilaze. Ako je pankreatitis očigledan, u odsutnosti nekog drugog očitog uzroka preporučuje se razmotriti ukidanje lijeka Zocap i započeti odgovarajuće liječenje.
Rabdomioliza
U bolesnika koji uzimaju Zocap i razviju jake bolove u mišićima i/ili slabost, bilo u prisutnosti ili odsutnosti vrućice, preporučuje se procijeniti biljege oštećenja mišića uključujući razine kreatin fosfokinaze u serumu i aldolaze. Ako su povišeni, a u odsutnosti nekog drugog očitog uzroka kao što
su trauma ili veliki epileptičkinapadaji (tzv. grand mal), preporučuje se razmotriti ukidanje lijeka Zocap i započeti odgovarajuće liječenje.
Žene reproduktivne dobi
Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja lijekom Zocap i još mjesec dana nakon prestanka liječenja (vidjeti dio 4.6). Zocap se ne smije koristiti u žena reproduktivne dobi koje ne koriste učinkovitu kontracepciju, osim ako za time ne postoji jasna potreba i samo ako moguća korist ne opravdava mogući rizik za plod. Potreban je savjet liječnika specijaliste ženama u reproduktivnoj dobi koje se liječe zonisamidom. Ženu treba u potpunosti obavijestiti o mogućim učincima lijeka Zocap na plod te ih ona mora razumjeti, a o tim rizicima naspram koristima treba razgovarati s bolesnicom prije početka liječenja. Prije početka liječenja lijekom Zocap treba razmotriti testiranje na trudnoću u žena reproduktivne dobi. Žene koje planiraju trudnoću moraju posjetiti specijaliste radi ponovne procjene liječenja lijekom Zocap i razmatranja drugih terapijskih opcija prije začeća i prije prestanka uporabe kontracepcije. Žene reproduktivne dobi treba savjetovati da se odmah obrate svom liječniku ako zatrudne ili misle da bi mogle biti trudne, a uzimaju Zocap.
Liječnici koji bolesnice liječe lijekom Zocap trebali bi osigurati da su bolesnici potpuno upoznati o potrebi uporabe odgovarajuće učinkovite kontracepcije te na temelju kliničke prosudbe procijeniti jesu li oralni kontraceptivi, ili doze komponenata oralnih kontraceptiva, odgovarajući s obzirom na kliničku situaciju pojedine bolesnice.
Tjelesna težina
Zocap može prouzročiti gubitak težine. Ako bolesnik tijekom uzimanja ovog lijeka gubi na težini ili je njegova težina manja od prosječne, može se razmotriti upotreba dodataka prehrani ili povećanje unosa hrane. Ako dođe do znatnog neželjenog gubitka težine, potrebno je razmotriti prekid liječenja lijekom Zocap. Gubitak težine može postati ozbiljniji u djece (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).
Pedijatrijska populacija
Prethodno navedena upozorenja i mjere opreza primjenjivi su i na adolescente i na pedijatrijske bolesnike. Upozorenja i mjere opreza koje slijede odnose se u većoj mjeri na pedijatrijske i adolescentne bolesnike.
Toplinski udar i dehidracija
| Sprječavanje pregrijavanja i dehidracije u djeceZocap može u djece prouzročiti smanjeno znojenje i pregrijavanje, a ako se dijete ne liječi to može dovesti do oštećenja mozga i smrti. Rizik je za djecu najveći posebice po vrućini.Kada se dijete liječi lijekom Zocap:inhibitore karboanhidraze (kao što su topiramat i acetazolamid) i antikolinergičke lijekove (kao što su klomipramin, hidroksizin, difenhidramin, haloperidol, imipramin i oksibutinin).AKO SE POJAVI BILO ŠTO OD SLJEDEĆEG, DJETETU JE POTREBNA HITNA LIJEĈNIĈKA POMOĆ:Koža je vrlo ugrijana uz malo znojenja ili bez znojenja, ili je dijete postalo smeteno ili ima grčeve u mišićima, ili su djetetovi srčani otkucaji ili disanje postali ubrzani. | |
| 7 | H A L M E D17 - 05 - 2023O D O B R E N O |
-
ono treba biti rashlađeno osobito za vrućeg vremena
-
mora izbjegavati teške tjelesne aktivnosti osobito kada su vrućine
-
mora piti mnogo hladne vode
-
ne smije uzimati nijedan od ovih lijekova:
-
Dijete sklonite na hladnije, sjenovito mjesto.
-
Djetetovu kožu vodom održavajte rashlađenu.
-
Dajte djetetu hladnu vodu za piće.
Slučajevi smanjenog znojenja i povišene tjelesne temperature zabilježeni su uglavnom u pedijatrijskih bolesnika. U nekim je slučajevima dijagnosticiran toplinski udar koji je zahtijevao bolničko liječenje. Zabilježen je slučaj toplinskog udara s potrebnim bolničkim liječenjem koji je doveo do smrtnog ishoda. Većina prijava bila je u razdobljima toplog vremena. Liječnici moraju upoznati bolesnike i njihove njegovatelje s mogućim ozbiljnim posljedicama toplinskog udara, sa situacijama u kojima može doći do toplinskog udara, kao i s mjerama koje treba poduzeti u slučaju bilo kakvih znakova i simptoma. Bolesnike ili njihove njegovatelje treba upozoriti da, ovisno o stanju bolesnika, vode računa o održavanju hidracije i izbjegavanju izlaganja bolesnika visokim temperaturama te napornim tjelesnim aktivnostima. Liječnici koji propisuju lijek moraju upozoriti pedijatrijske bolesnike i njihove roditelje/njegovatelje na savjete za sprječavanje toplinskog udara i pregrijavanja u djece navedene u uputi o lijeku. U slučaju znakova ili simptoma dehidracije, oligohidroze ili povišene tjelesne temperature, potrebno je razmisliti o ukidanju lijeka Zocap.
Zocap se u pedijatrijskih bolesnika ne smije primjenjivati s drugim lijekovima koji u bolesnika stvaraju predispoziciju na poremećaje povezane s vrućinom; to uključuje inhibitore karboanhidraze i lijekove s antikolinergičkim djelovanjem.
Tjelesna težina
Gubitak težine koji vodi do propadanja općeg stanja i propusta u uzimanju antiepileptika povezan je sa smrtnim ishodom (vidjeti dio 4.8). Zonisamid se ne preporučuje pedijatrijskim bolesnicima kojima je tjelesna težina manja od prosječne (definicija u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije za kategorije indeksa tjelesne mase (BMI) prilagođene prema dobi) ili imaju oslabljen apetit.
Incidencija smanjene tjelesne težine dosljedna je u svim dobnim skupinama (vidjeti dio 4.8), međutim, uzimajući u obzir potencijalnu ozbiljnost gubitka težine u djece, u toj je populaciji težinu potrebno nadzirati. Ako bolesnik ne uspijeva dobivati na težini u skladu s krivuljom rasta, može se razmotriti upotreba dodataka prehrani ili povećanje unosa hrane, u protivnom liječenje lijekom Zocap treba prekinuti.
Podaci iz kliničkih ispitivanja provedenih u bolesnika tjelesne težine manje od 20 kg su ograničeni. Stoga je potreban oprez pri liječenju djece u dobi od 6 i više godina kojima je tjelesna težina manja od 20 kg. Nepoznati su dugoročni učinci gubitka težine na rast i razvoj u pedijatrijskoj populaciji.
Metabolička acidoza
Rizik od metaboličke acidoze uzrokovane zonisamidom čini se da je učestaliji i teži u pedijatrijskih bolesnika i adolescenata. U ovoj populaciji treba provoditi odgovarajuću procjenu i nadzor razina bikarbonata u serumu (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4 – Metabolička acidoza; za incidenciju niske razine bikarbonata vidjeti dio 4.8). Dugoročni učinak niskih razina bikarbonata na rast i razvoj nije poznat.
U pedijatrijskih bolesnika Zocap se ne smije primjenjivati s drugim inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid (vidjeti dio 4.5).
Bubrežni kamenci
Nastanak bubrežnih kamenaca zabilježen je u pedijatrijskoj populaciji (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4, Bubrežni kamenci).
Za neke bolesnike, a osobito one s predispozicijom za razvoj nefrolitijaze, može postojati povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i uz to povezanih znakova i simptoma kao što su bubrežne kolike, bolovi u bubrezima ili bol u predjelu slabina. Neftrolitijaza može dovesti do kroničnog oštećenja bubrega. Čimbenici rizika za nefrolitijazu uključuju prethodnu pojavu bubrežnih kamenaca,
obiteljsku povijest nefrolitijaze i hiperkalcuriju. Ni zbog jednog od tih čimbenika rizika ne može se pouzdano predvidjeti nastanak bubrežnih kamenaca za vrijeme liječenja zonisamidom.
Povećanje unosa tekućine i izlučivanja mokraće može pomoći u smanjenju rizika od nastanka kamenaca, osobito u onih s predisponirajućim čimbenicima rizika. Prema prosudbi liječnika treba provoditi ultrazvučne preglede bubrega. U slučaju da se otkriju bubrežni kamenci, liječenje lijekom Zocap treba prekinuti.
Poremećaj funkcije jetre
U pedijatrijskih i adolescentnih bolesnika pojavile su se povećane razine hepatobilijarnih parametara kao što su alanin aminotransferaza (ALT), aspartat aminotransferaza (AST), gamaglutamiltransferaza (GGT) i bilirubin, ali bez dosljednog obrasca u opaženim vrijednostima iznad gornje granice normale. Ipak, u slučaju sumnje na događaj povezan s jetrom, funkciju jetre treba provjeriti i razmotriti prekid liječenja lijekom Zocap.
Kognitivne sposobnosti
Kognitivna oštećenja u bolesnika pogođenih epilepsijom povezana su s temeljnom patologijom i/ili primjenom antiepileptičke terapije. U placebom kontroliranom ispitivanju zonisamida provedenom u pedijatrijskih i adolescentnih bolesnika, udio bolesnika s oštećenim kognitivnim sposobnostima bio je brojčano veći u skupini koja je primala zonisamid nego u skupini koja je primala placebo.
Natrij
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po kapsuli, tj. zanemarive količine natrija.
Učinak lijeka Zocap na enzime citokroma P450
Ispitivanja in vitro na mikrosomima ljudske jetre ne pokazuju ili pokazuju malu inhibiciju (< 25%) izoenzima 1A2, 2A6, 2B6, 2C8, 2C9, 2C19, 2D6, 2E1 ili 3A4 citokroma P450 pri koncentracijama zonisamida koje su bile približno dva ili više puta veće od klinički značajnih koncentracija slobodnog zonisamida u serumu. Stoga se ne očekuje da bi Zocap utjecao na farmakokinetiku drugih lijekova putem mehanizama posredovanih citokromom P450, kao što se pokazalo in vivo za karbamazepin, fenitoin, etinilestradiol i desipramin.
Mogući utjecaji lijeka Zocap na druge lijekove
Antiepileptički lijekovi
U bolesnika s epilepsijom doziranje zonisamida u stanju dinamičke ravnoteže nije rezultiralo klinički značajnim farmakokinetičkim učincima na karbamazepin, lamotrigin, fenitoin ili natrijev valproat.
Oralni kontraceptivi
U kliničkim ispitivanjima u zdravih ispitanica, doziranje zonisamida u stanju dinamičke ravnoteže nije utjecalo na koncentracije etinilestradiola ili noretisterona u serumu u kombiniranom oralnom kontraceptivu.
Inhibitori karboanhidraze
Zocap treba primjenjivati oprezno u odraslih bolesnika istodobno liječenih inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid, jer nema dovoljno podataka koji bi isključili moguću farmakodinamičku interakciju (vidjeti dio 4.4).
Zocap se u pedijatrijskih bolesnika ne smije primjenjivati istodobno s drugim inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).
Supstrat P-glikoproteina
U in vitro ispitivanju pokazalo se da je zonisamid slab inhibitor P-glikoproteina (P-gp) (MDR1) s IC50 od 267 μmol/l pa postoji teoretska mogućnost da će zonisamid utjecati na farmakokinetiku tvari koje
su supstrati P-gp-a. Preporučuje se oprez kada se započinje ili prekida liječenje zonisamidom ili kad se mijenja doza zonisamida u bolesnika koji primaju i lijekove koji su supstrati P-gp-a (npr. digoksin, kinidin).
Moguće interakcije drugih lijekova i lijeka Zocap
U kliničkim ispitivanjim istodobna primjena lamotrigina nije imala vidljiv učinak na farmakokinetiku zonisamida. Kombinacija zonisamida i drugih lijekova koji mogu dovesti do urolitijaze može povećati rizik od razvoja bubrežnih kamenaca; stoga istodobnu primjenu takvih lijekova treba izbjegavati.
Zonisamid se metabolizira djelomično enzimom CYP3A4 (redukcijsko cijepanje) a također i N-acetil- transferazama i konjugacijom s glukuronskom kiselinom; stoga tvari koje mogu inducirati ili inhibirati te enzime mogu utjecati na farmakokinetiku zonisamida:
-
Indukcija enzima: izloženost zonisamidu manja je u bolesnika s epilepsijom koji primaju lijekove koji induciraju CYP3A4, kao što su fenitoin, karbamazepin i fenobarbiton. Nije vjerojatno da će ti učinci biti klinički značajni kada se lijek Zocap dodaje već postojećoj terapiji; međutim, promjene u koncentracijama zonisamida mogu nastupiti ako se istodobno primjenjivani antiepileptički lijekovi koji induciraju CYP3A4 ili drugi lijekovi ukidaju, ako im se mijenja doza ili se uvode u liječenje i tada može biti potrebna prilagodba doze lijeka Zocap. Rifampicin je jak induktor CYP3A4. Ako je potrebna istodobna primjena, bolesnika treba pomno nadzirati a dozu lijeka Zocap i drugih supstrata CYP3A4 prilagoditi prema potrebi.
-
Inhibicija CYP3A4: na temelju kliničkih podataka, poznati specifični i nespecifični inhibitori CYP3A4 čini se da nemaju klinički značajan učinak na farmakokinetičke parametre izloženosti zonisamidu. U zdravih ispitanika doziranje ketokonazola (400 mg na dan) ili cimetidina (1200 mg na dan) u stanju dinamičke ravnoteže nije imalo klinički značajne učinke na farmakokinetiku jednokratne doze zonisamida. Stoga modifikacija doziranja zonisamida nije potrebna kada se primjenjuje istodobno s poznatim inhibitorima CYP3A4.
Pedijatrijska populacija
Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih.
Žene reproduktivne dobi
Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja lijekom Zocap i još mjesec dana nakon prestanka liječenja. Zocap se ne smije koristiti u žena reproduktivne dobi koje ne koriste učinkovitu kontracepciju, osim ako za time ne postoji jasna potreba i samo ako moguća korist ne opravdava mogući rizik za plod. Potreban je savjet liječnika specijaliste ženama koje se liječe zonisamidom, a u reproduktivnoj su dobi. Ženu treba u potpunosti obavijestiti o mogućim učincima lijeka Zocap na plod te ih ona mora razumjeti, a o tim rizicima naspram koristima treba razgovarati s bolesnicom prije početka liječenja. Prije početka liječenja zonisamidom treba razmotriti testiranje na trudnoću u žena reproduktivne dobi. Žene koje planiraju trudnoću moraju posjetiti specijaliste radi ponovne procjene liječenja zonisamidom i razmatranja drugih terapijskih opcija prije začeća i prije prestanka uporabe kontracepcije.
Kao i kod svih antiepileptičkih lijekova, potrebno je izbjegavati iznenadni prekid primjene zonisamida jer to može izazvati pojavu napadaja, koji mogu imati ozbiljne posljedice za ženu i nerođeno dijete.
Rizik od prirođenih mana povećan je za faktor 2 do 3 u djece majki liječenih nekim antiepileptičkim lijekom. Najčešće prijavljene nuspojave su rascjep usne, kardiovaskularne malformacije i poremećaj neuralne cijevi. Liječenje višestrukim antiepileptičkim lijekovima može biti povezano s višim rizikom od kongenitalnih malformacija nego monoterapijom.
Trudnoća
Podaci o primjeni zonisamida u trudnica su ograničeni. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). U ljudi potencijalni rizik od velikih (major) kongenitalnih malfomacija i neurorazvojnih poremećaja nije poznat.
Podaci iz registra ukazuju na povećanje u udjelu novorođenčadi s niskom porođajnom težinom, prerano rođenih ili premalih za gestacijsku dob. Ta su povećanja otprilike između 5% i 8% za novorođenčad s niskom porođajnom težinom, otprilike između 8% i 10% za prerano rođenu novorođenčad i otprilike između 7% i 12% za novorođenčad premalu za gestacijsku dob, sve u usporedbi s majkama liječenima monoterapijom lamotriginom.
Zocap se ne smije uzimati u trudnoći osim ako je to nužno potrebno te samo onda kad se smatra da moguća dobrobit opravdava rizik za fetus. Ako je propisan Zocap tijekom trudnoće, bolesnice moraju biti upoznate u potpunosti s mogućim štetnim posljedicama za plod i savjetuje se primjena minimalne učinkovite doze uz pažljivo praćenje.
Dojenje
Zonisamid se izlučuje u majčino mlijeko; koncentracija u majčinu mlijeku slična je koncentraciji u plazmi majke. Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja lijekom Zocap. Zbog dugog zadržavanja zonisamida u tijelu, dojenje se ne smije započeti još mjesec dana nakon završetka terapije lijekom Zocap.
Plodnost
Nema dostupnih kliničkih podataka o učincima zonisamida na plodnost u ljudi. Ispitivanja na životinjama pokazala su promjene u parametrima plodnosti (vidjeti dio 5.3).
Nisu provedena ispitivanja o učincima na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja strojevima. Međutim, s obzirom na to da neki bolesnici mogu osjećati omamljenost ili teškoće s koncentracijom, osobito na početku liječenja ili nakon povećanja doze, bolesnicima treba savjetovati da budu oprezni u aktivnostima koje zahtijevaju visoki stupanj pozornosti, npr. upravljanje vozilima ili rukovanje strojevima.
Sažetak profila sigurnosti
U kliničkim ispitivanjima zonisamid se primjenjivao u više od 1200 bolesnika, a više od njih 400 primalo je zonisamid najmanje 1 godinu. Osim toga, postoji opsežno iskustvo sa zonisamidom nakon stavljanja lijeka u promet i to u Japanu od 1989. te u Sjedinjenim Državama od 2000. godine.
Treba voditi računa da je Zocap derivat benzizoksazola koji sadrži sulfonamidnu skupinu. Ozbiljne nuspojave imunološke naravi povezane s lijekovima koji sadrže sulfonamidnu skupinu uključuju osip, alergijsku reakciju i velike hematološke poremećaje, uključujući aplastičnu anemiju koja vrlo rijetko može imati smrtni ishod (vidjeti dio 4.4).
H A L M E D
Najčešće nuspojave u kontroliranim ispitivanjima s dodatnom terapijom bile su somnolencija, omaglica i anoreksija. Najčešće nuspojave u randomiziranom, kontroliranom ispitivanju u kojem se usporedila monoterapija zonisamida s karbamazepinom produljenog otpuštanja bile su sniženi bikarbonati, oslabljeni apetit i smanjena težina. Incidencija izrazito nenormalno niske razine bikarbonata u serumu (smanjenje do manje od 17 mEq/l i za više od 5 mEq/l) bila je 3,8%. Incidencija izrazitog smanjenja težine za 20% ili više iznosila je 0,7%.
Tablični prikaz nuspojava
Nuspojave povezane s primjenom zonisamida iz kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet tablično su prikazane niže. Učestalosti su razvrstane na sljedeći način:
vrlo često ≥ 1/10
često ≥ 1/100 i < 1/10 manje često ≥ 1/1000 i < 1/100 rijetko ≥ 1/10 000 i < 1/1000
vrlo rijetko < 1/10 000
nepoznato ne može se procijeniti iz dostupnih podataka
Tablica 4. Nuspojave povezane sa zonisamidom iz kliničkih ispitivanja dodatne primjene i praćenja nakon stavljanja lijeka u promet
| Klasifikacija organskih sustava (MedDRAterminologija) | Vrlo često | Ĉesto | Manje često | Vrlo rijetko | |
| Infekcije i infestacije | pneumonija, infekcija mokraćnog sustava | ||||
| Poremećaj krvi i limfnog sustava | ekhimoza | agranulocitoza, aplastična anemija, leukocitoza, leukopenija, limfadenopatija, pancitopenija, trombocitopenija | |||
| Poremećaji imunološkog sustava | preosjetljivost | sindrom preosjetljivosti izazvan lijekom, medikamentozni osip s eozinofilijom i sistemskim simptomima | |||
| Poremećaji metabolizma i prehrane | anoreksija | hipokalijemija | metabolička acidoza, bubrežna tubularna acidoza | ||
| Psihijatrijskiporemećaji | agitacija,razdražljivost, stanje konfuzije, depresija | afektivnalabilnost, anksioznost, nesanica, psihotični poremećaj | ljutnja,agresija, suicidalna ideacija, pokušaj samoubojstva | halucinacije | |
| Poremećaj živčanog sustava | ataksija, omaglica, oslabljeno pamćenje, somnolencija | bradifrenija, poremećaj pažnje, nistagmus, parestezije, poremećaj govora, tremor | konvulzije | amnezija, koma,grand mal napadaj, mijastenijski sindrom, maligni neuroleptički sindrom,epileptički status | |
| 12 | H A L M E D17 - 05 - 2023O D O B R E N O | ||||
| Klasifikacija organskih sustava (MedDRAterminologija) | Vrlo često | Ĉesto | Manje često | Vrlo rijetko | |
| Poremećaji oka | diplopija | glaukom zatvorenog kuta, bol u oku,miopija, zamagljen vid,smanjena oštrina vida | |||
| Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja | dispneja,aspiracijska pneumonija, poremećaj disanja, hipersenzitivni pneumonitis | ||||
| Poremećaji probavnog sustava | bol u abdomenu, konstipacija, proljev, dispepsija, mučnina | povraćanje | pankreatitis | ||
| Poremećaji jetre i žući | kolecistitis, kolelitijaza | hepatocelularno oštećenje | |||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | osip, pruritus, alopecija | anhidroza, multiformni eritem,Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza | |||
| Poremećajimišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva | rabdomioliza | ||||
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | nefrolitijaza | urinarni kalkulus | hidronefroza, zatajenje bubrega, nenormalna mokraća | ||
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | umor,bolest nalik gripi, pireksija, periferni edem | ||||
| Pretrage | sniženi bikarbonati | smanjena težina | povišena kreatin fosfokinaza u krvi,povišen kreatinin u krvi, povišena urea u krvi, poremećeni nalazi pretraga funkcije jetre | ||
| Ozljede, trovanja i proceduralne komplikacije | toplinski udar | ||||
| 13 | H A L M E D17 - 05 - 2023O D O B R E N O | ||||
Osim toga, bilo je izoliranih slučajeva iznenadne neobjašnjive smrti bolesnika s epilepsijom (Sudden Unexplained Death in Epilepsy Patients - SUDEP) koji su primali zonisamid.
Tablica 5. Nuspojave iz randomiziranog, kontroliranog ispitivanja monoterapije zonisamidom u usporedbi s monoterapijom karbamazepinom produljenog otpuštanja
| Klasifikacija organskih sustava(MedDRA terminologija†) | Vrlo često | Ĉesto | Manje često |
| Infekcije i infestacije | infekcija mokraćnog sustava,pneumonija | ||
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | leukopenija, trombocitopenija | ||
| Poremećaji metabolizma i prehrane | oslabljen apetit | hipokalijemija | |
| Psihijatrijski poremećaji | agitacija, depresija, nesanica,promjene raspoloženja, anksioznost | stanje konfuzije, akutna psihoza, agresija,suicidalna ideacija, halucinacije | |
| Poremećaji živčanog sustava | ataksija, omaglica,oslabljeno pamćenje, somnolencija, bradifrenija, poremećaj pažnje, parestezije | nistagmus, poremećaj govora, tremor,konvulzije | |
| Poremećaji oka | diplopija | ||
| Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja | poremećaj disanja | ||
| Poremećaji probavnogsustava | konstipacija,proljev, dispepsija, mučnina, povraćanje | bol u trbuhu | |
| Poremećaji jetre i žući | akutni kolecistitis | ||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | osip | pruritus, ekhimoza | |
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | umor, pireksija, razdražljivost | ||
| Pretrage | sniženi bikarbonati | smanjena težina,povišena kreatinin fosfokinaza u krvi,povišena alanin aminotransferaza, povišena aspartat aminotransferaza | poremećeni rezultati analize mokraće |
† MedDRA verzija 13.1
Dodatni podaci o posebnim populacijama
Stariji bolesnici
Objedinjena analiza sigurnosnih podataka za 95 starijih ispitanika pokazala je relativno veću učestalost prijava o perifernom edemu i pruritusu u usporedbi s odraslom populacijom.
Analiza podataka nakon stavljanja lijeka u promet pokazuje da je u bolesnika u dobi od 65 godina ili starijih, u usporedbi s općom populacijom, zabilježena veća učestalost sljedećih događaja: Stevens- Johnsonov sindrom (SJS) i lijekom izazvani sindrom preosjetljivosti (DIHS).
Pedijatrijska populacija
Profil štetnih događaja za zonisamid u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 6 do 17 godina bio je u placebom kontroliranim ispitivanjima sličan onome u odraslih. Među 465 ispitanika u bazi podataka o sigurnosti primjene u pedijatrijskih ispitanika (uključujući dodatnih 67 ispitanika iz faze produžetka kontroliranog kliničkog ispitivanja), bilo je 7 smrtnih slučajeva (1,5%; 14,6/1000 osoba-godina), i to 2 slučaja epileptičkog statusa od kojih je jedan bio povezan s teškim gubitkom težine (10% unutar 3 mjeseca) u jednog ispitanika s tjelesnom težinom manjom od prosječne i posljedičnom nemogućnošću uzimanja lijeka; 1 slučaj ozljede glave/hematoma i 4 smrtna slučaja u ispitanika s prethodno postojećim funkcionalnim neurološkim deficitima različitih uzroka (2 slučaja sepse/zatajenja organa prouzročenih upalom pluća, 1 slučaj iznenadne neobjašnjive smrti bolesnika s epilepsijom (SUDEP) i 1 ozljeda glave). Ukupno 70,4% pedijatrijskih ispitanika koji su primali zonisamid u kontroliranom ispitivanju ili u njegovu otvorenom produžetku imali su barem jedno mjerenje bikarbonata ispod 22 mmol/l, što je zahtijevalo liječenje. Niske razine bikarbonata u mjerenjima dugo su se održale (medijan 188 dana).
Objedinjena analiza podataka sigurnosti primjene za 420 pedijatrijskih bolesnika (183 ispitanika u dobi od 6 do 11 godina i 237 ispitanika u dobi od 12 do 16 godina s prosječnim trajanjem izloženosti od približno 12 mjeseci) pokazala je relativno češće zabilježenu upalu pluća, dehidraciju, smanjeno znojenje, nepravilne rezultate pretraga funkcije jetre, upalu srednjeg uha, faringitis, sinusitis i infekciju gornjih dišnih putova, kašalj, epistaksu i rinitis, bol u trbuhu, povraćanje, osip i ekcem te vrućicu u usporedbi s odraslom populacijom (osobito u ispitanika mlađih od 12 godina), a nisku incidenciju amnezije, povećanog kreatinina, limfadenopatije i trombocitopenije. Incidencija smanjenja tjelesne težine od 10% ili više iznosila je 10,7% (vidjeti dio 4.4). U nekim slučajevima gubitka težine postojalo je kašnjenje u prijelazu na sljedeći Tannerov stupanj te u sazrijevanju kostiju.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Zabilježeni su slučajevi nehotičnog i namjernog predoziranja u odraslih i pedijatrijskih bolesnika. U nekim slučajevima predoziranja su bila asimptomatska, osobito onda kada su brzo uslijedili povraćanje ili ispiranje želuca. U drugim slučajevima, predoziranje je bilo popraćeno simptomima kao što su somnolencija, mučnina, gastritis, nistagmus, mioklonus, koma, bradikardija, smanjena funkcija bubrega, hipotenzija i respiratorna depresija. Vrlo visoka koncentracija zonisamida u plazmi od 100,1 μg/ml zabilježena je otprilike 31 sat nakon bolesnikova predoziranja zonisamidom i klonazepamom; bolesnik je postao komatozan i imao je respiratornu depresiju, ali se nakon pet dana povratila svijest i nije imao posljedica.
Liječenje
Nisu dostupni nikakvi specifični antidoti za predoziranje lijekom Zocap. Nakon sumnje na nedavno predoziranje može biti indicirano pražnjenje želuca ispiranjem ili izazivanjem povraćanja uz uobičajene mjere opreza kako bi se zaštitili dišni putevi. Indicirana je opća potporna skrb uključujući učestali nadzor vitalnih znakova te pomno promatranje. Zonisamid ima dugi poluvijek eliminacije pa njegovi učinci mogu biti trajni. Iako nije službeno ispitivana u liječenju predoziranosti, hemodijaliza je smanjila koncentracije zonisamida u plazmi u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega te se može uzeti u obzir za liječenje predoziranosti ako je klinički indicirano.
Farmakološka svojstva - Zocap 50 mg
Farmakoterapijska skupina: antiepileptici, drugi antiepileptici, ATK oznaka: N03AX15
Zonisamid je derivat benzizoksazola. To je antiepileptički lijek sa slabom aktivnošću karboanhidraze
in vitro. Kemijski nije srodan drugim antiepileptičkim lijekovima. Mehanizam djelovanja
Mehanizam djelovanja zonisamida nije potpuno razjašnjen, ali čini se da on djeluje na natrijeve i kalcijeve kanale osjetljive na napon pri čemu prekida sinkronizirano izbijanje neurona, smanjujući širenje napadaja i prekidajući posljedičnu epileptičnu aktivnost. Zonisamid ima također modulirajući učinak na inhibiciju neurona posredovanu GABA-om.
Farmakodinamički učinci
Antikonvulzivno djelovanje zonisamida procijenjeno je na različitim modelima u više životinjskih vrsta s induciranim ili prirodnim napadajima, i čini se da zonisamid u tim modelima djeluje kao antiepileptik širokog spektra. Zonisamid sprječava najveće napadaje izazvane elektroškovima i ograničava njihovo širenje uključujući prijenos napadaja s korteksa u supkortikalne strukture te zaustavlja aktivnost epileptogenog žarišta. Međutim, za razliku od fenitoina i karbamazepina, zonisamid prvenstveno djeluje na napadaje s izvorom u korteksu mozga.
Klinička djelotvornost i sigurnost
Monoterapija pri parcijalnim napadajima, sa ili bez sekundarne generalizacije
Djelotvornost zonisamida kao monoterapije ustanovljena je u dvostruko slijepoj usporedbi neinferiornosti s karbamazepinom produljenog otpuštanja (PR) u 583 odrasla ispitanika s novodijagnosticiranim parcijalnim napadajima sa ili bez sekundarno generaliziranih toničko-kloničkih napadaja. Ispitanici su bili randomizirani na karbamazepin i zonisamid i liječeni su u trajanju do 24 mjeseca ovisno o odgovoru. Ispitanici su bili titrirani do početne ciljne doze od 600 mg karbamazepina ili 300 mg zonisamida. Ispitanici koji su imali napadaj titrirani su na sljedeću ciljnu dozu, tj. 800 mg karbamazepina ili 400 mg zonisamida. Ispitanici koji su i dalje imali napadaje, titrirani su do maksimalne ciljne doze od 1200 mg karbamazepina ili 500 mg zonisamida. Ispitanici koji uz ciljnu dozu nisu imali napadaj 26 tjedana, nastavili su uzimati tu dozu daljnjih 26 tjedana.
Glavni ishodi ispitivanja prikazani su u ovoj tablici:
Tablica 6. Rezultati djelotvornosti za monoterapijsko ispitivanje 310
| Zonisamid | Karbamazepin | |||
| n (ITT populacija)Šest mjeseci bez napadaja | 281 | 300 | Razlika | CI95% |
| PP-populacija* | 79,4% | 83,7% | -4,5% | -12,2%; 3,1% |
| ITT- populacija< 4 napadaja tijekom početnog razdoblja od 3 mjeseca> 4 napadaja tijekom početnog razdoblja od 3 mjeseca | 69,4% | 74,7% | -6,1% | -13,6% ; 1,4% |
| 71,7% | 75,7% | -4,0% | -11,7% ; 3,7% | |
| 52,9% | 68,9% | -15,9% | -37,5% ; 5,6% | |
| Dvanaest mjeseci bez napadaja | ||||
| PP- populacija | 67,6% | 74,7% | -7,9% | - 17,2% ; 1,5% |
| ITT- populacija< 4 napadaja tijekom početnog razdoblja od 3 mjeseca> 4 napadaja tijekom početnog razdoblja od 3 mjeseca | 55,9% | 62,3% | -7,7% | - 16,1% ; 0,7% |
| 57,4% | 64,7% | -7,2% | -15,7% ; 1,3% | |
| 44,1% | 48,9% | -4,8% | -26,9% ; 17,4% | |
| Podvrsta napadaja (bez napadaja 6 mjeseci - PP populacija) | ||||
| svi parcijalni | 76,4% | 86,0% | -9,6% | -19,2% ; 0,0% |
| jednostavni parcijalni | 72,3% | 75,0% | -2,7% | -20,0% ; 14,7% |
| kompleksni parcijalni | 76,9% | 93,0% | -16,1% | -26,3% ; -5,9% |
| svi generalizirani toničko-kloničkisekundarni toničko-klonički generalizirani toničko-klonički | 78,9%77,4%85,7% | 81,6%80,0%92,0% | -2,8%-2,6%-6,3% | -11,5% ; 6,0%-12,4% ; 7,1%-23,1% ; 10,5% |
PP = populacija koja je završila ispitivanje prema planu ispitivanja (engl. per protocol); ITT = populacija predviđena za liječenje (engl. intent-to-treat)
*Primarni ishod
Dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih bolesnika
U odraslih bolesnika djelotvornost zonisamida dokazana je u 4 dvostruko slijepa, placebom kontrolirana ispitivanja u trajanju do 24 tjedna, uz dozu jedanput ili dvaput na dan. Ova ispitivanja pokazuju da je medijan smanjenja učestalosti parcijalnih napadaja povezan s dozom zonisamida uz održanu djelotvornost pri dozama od 300 do 500 mg na dan.
Pedijatrijska populacija
Dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u adolescenata i pedijatrijskih bolesnika (u dobi od 6 i više godina)
U pedijatrijskih bolesnika (u dobi od 6 i više godina), djelotvornost zonisamida dokazana je u dvostruko slijepom, placebom kontroliranom ispitivanju koje je uključilo 207 ispitanika, a trajanje liječenja iznosilo je do 24 tjedna. Smanjenje od 50% ili više u odnosu na početnu učestalost napadaja tijekom razdoblja stabilne doze od 12 tjedana opaženo je u 50% ispitanika liječenih zonisamidom i 31% bolesnika koji su primali placebo.
Specifične teškoće s obzirom na sigurnost primjene koje su se pojavile u pedijatrijskim ispitivanjima bile su smanjeni apetit i gubitak težine, snižene razine bikarbonata, povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i dehidracija. Svi ti učinci a posebice gubitak težine mogu imati štetne posljedice na rast i razvoj i mogu dovesti do narušenog općeg zdravlja. Sveukupno, o učincima na dugoročni rast i razvoj postoje samo ograničeni podaci.
Apsorpcija
Zonisamid se gotovo potpuno apsorbira nakon peroralne primjene, uglavnom dosegnuvši vršne koncentracije u serumu ili plazmi najčešće unutar 2 do 5 sati nakon doziranja. Smatra se da je metabolizam prvog prolaza neznatan. Procijenjena apsolutna bioraspoloživost iznosi približno 100%. Hrana ne utječe na peroralnu bioraspoloživost iako vršne koncentracije u plazmi i serumu mogu biti odgođene.
AUC i Cmax vrijednosti zonisamida povećale su se gotovo linearno nakon jednokratne doze u rasponu doza od 100 do 800 mg i nakon višekratnih doza u rasponu od 100 do 400 mg jedanput na dan.
Povećanje u stanju dinamičke ravnoteže bilo je nešto više od očekivanog na temelju doze, vjerojatno zbog zasićenog vezanja zonisamida na eritrocite. Stanje dinamičke ravnoteže postignuto je u roku od 13 dana. Akumulacija nešto veća od očekivane događa se uz jednokratnu dozu.
Distribucija
Zonisamid je 40 - 50% vezan na proteine u ljudskoj plazmi, s tim da ispitivanja in vitro pokazuju da na to ne utječe prisutnost različitih antiepileptičkih lijekova (tj. fenitoina, fenobarbitona, karbamazepina i natrijeva valproata). Prividni volumen distribucije iznosi oko 1,1 - 1,7 l/kg u odraslih što pokazuje da se zonisamid opsežno raspodjeljuje u tkiva. Omjer eritrociti/plazma iznosi oko 15 pri niskim koncentracijama, a oko 3 pri višim koncentracijama.
Biotransformacija
Zonisamid se metabolizira prvenstveno redukcijskim cijepanjem benzizoksazolskog prstena osnovnog lijeka pomoću CYP3A4 i stvara 2-sulfamoilacetilfenol (SMAP), a također i N-acetilacijom. Osnovni lijek i SMAP mogu dodatno biti glukuronizirani. Metaboliti, koji se nisu mogli otkriti u plazmi, potpuno su lišeni antikonvulzivnog djelovanja. Nema dokaza da zonisamid inducira vlastiti metabolizam.
Eliminacija
Prividni klirens zonisamida u stanju dinamičke ravnoteže nakon peroralne primjene iznosi oko 0,70 l/h, a terminalni poluvijek eliminacije je oko 60 sati u odsutnosti induktora enzima CYP3A4.
Poluvijek eliminacije nije ovisio o dozi, a ponavljana primjena nije imala utjecaja na njega. Fluktuacija koncentracija u serumu ili plazmi tijekom intervala doziranja je niska (< 30%). Glavni je put izlučivanja metabolita zonisamida i nepromijenjenog lijeka preko mokraće. Bubrežni klirens nepromijenjenog zonisamida relativno je nizak (približno 3,5 ml/min); oko 15 - 30% doze eliminira se nepromijenjeno.
Linearnost/nelinearnost
Izloženost zonisamidu povećava se s vremenom sve dok se ne postigne stanje dinamičke ravnoteže za otprilike 8 tjedana. Kad se uspoređuju jednake razine doza, čini se da ispitanici veće tjelesne težine imaju niže serumske koncentracije u stanju dinamičke ravnoteže, ali taj je učinak relativno malen.
H A L M E D
Nakon prilagodbe za utjecaj tjelesne težine u bolesnika s epilepsijom, dob (≥ 12 godina) i spol nisu primjetno utjecali na izloženost zonisamidu tijekom doziranja u stanju dinamičke ravnoteže. Nema potrebe za prilagodbom doze ni uz jedan antiepileptik, uključujući induktore CYP3A4.
Farmakokinetički/farmakodinamički odnos
Zonisamid snižava 28-dnevnu prosječnu učestalost napadaja, a smanjenje je proporcionalno (log- linearno) prosječnoj koncentraciji zonisamida.
Posebne skupine bolesnika
Bolesnici s oštećenjem bubrega: bubrežni klirens jednokratnih doza zonisamida pozitivno je korelirao s klirensom kreatinina. AUC vrijednost zonisamida u plazmi bila je povećana za 35% u ispitanika s klirensom kreatinina <20 ml/min (vidjeti također dio 4.2).
Bolesnici s oštećenom funkcijom jetre: farmakokinetika zonisamida u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre nije odgovarajuće ispitana.
Stariji: nisu primijećene klinički značajne razlike u farmakokinetici između mlađih (u dobi od 21 do 40 godina) i starijih osoba (od 65 do 75 godina).
Djeca i adolescenti (5 - 18 godina): ograničeni podaci pokazuju da je farmakokinetika u djece i adolescenata dozirana do stanja dinamičke ravnoteže od 1, 7 ili 12 mg/kg na dan u podijeljenim dozama, slična onoj opaženoj u odraslih nakon korekcije za tjelesnu težinu.
Farmaceutski podaci - Zocap 50 mg
Sadržaj kapsule
celuloza, mikrokristalična natrijev laurilsulfat hidrogenirano biljno ulje
Ovojnica kapsule 25 mg tvrda kapsula želatina
titanijev dioksid (E171)
50 mg tvrda kapsula
želatina
titanijev dioksid (E171) željezov oksid, crni (E172)
100 mg tvrda kapsula
želatina
titanijev dioksid (E171) Quinoline yellow (E104) eritrozin (E127)
Tinta
šelak (E904) kalijev hidroksid
željezov oksid, crni (E172)
PVC/PVDC/Al blisteri ili PVC/Aclar/Al blisteri. Pakiranja od 14, 28, 56, 84, 98 i 196 tvrdih kapsula.
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.