Sapropterin Dipharma 100 mg prašak za oralnu otopinu
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Interakcije sa
Ograničenja upotrebe
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja

Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Sapropterin 100 mg
Sapropterin Dipharma je indiciran za liječenje hiperfenilalaninemije (HPA) u odraslih i pedijatrijskih bolesnika svih dobi s fenilketonurijom (PKU) kod kojih se pokazalo da odgovaraju na ovakvo liječenje (vidjeti dio 4.2).
Sapropterin Dipharma je također indiciran za liječenje hiperfenilalaninemije (HPA) u odraslih i pedijatrijskih bolesnika svih dobi s nedostatkom tetrahidrobiopterina (BH4) kod kojih se pokazalo da odgovaraju na ovakvo liječenje (vidjeti dio 4.2).
Liječenje sapropterindikloridom mora započeti i nadzirati liječnik iskusan u liječenju PKU i nedostatka BH4.
Kako bi se tijekom uzimanja ovog lijeka osigurala odgovarajuća kontrola koncentracije fenilalanina u krvi i nutritivna ravnoteža, neophodna je aktivna kontrola unosa fenilalanina i sveukupnog unosa proteina hranom.
Budući da je HPA, uzrokovana PKU ili nedostatkom BH4, kronično stanje, Sapropterin Dipharma je
namijenjen dugoročnoj primjeni u bolesnika koji pokažu pozitivan odgovor na isti (vidjeti dio 5.1).
Doziranje
PKU
Početna doza sapropterindiklorida u odraslih i pedijatrijskih bolesnika s PKU je 10 mg/kg tjelesne težine, jedanput dnevno. Doza se po potrebi prilagođava, obično između 5 i 20 mg/kg/dnevno, kako bi se dostigle i održale odgovarajuće koncentracije fenilalanina u krvi koje odredi liječnik.
Nedostatak BH4
Početna doza sapropterindiklorida u odraslih i pedijatrijskih bolesnika s nedostatkom BH4 je 2 do
5 mg/kg tjelesne težine kao ukupna dnevna doza. Doze se mogu prilagođavati do ukupno 20 mg/kg na dan.
Za bolesnike tjelesne težine veće od 20 kg dnevnu dozu izračunatu na temelju tjelesne težine treba zaokružiti na najbliži višekratnik broja 100 mg.
Prilagodba doze
Liječenje sapropterinom može sniziti koncentraciju fenilalanina u krvi ispod željene terapijske koncentracije. Kako bi se postiglo i održalo koncentraciju fenilalanina u krvi unutar željenog terapijskog raspona, može biti potrebno prilagođavanje doze sapropterindiklorida ili promjena količine fenilalanina koji se unosi hranom.
Koncentraciju fenilalanina i tirozina u krvi potrebno je kontrolirati, posebno u djece, tjedan ili dva nakon svakog prilagođavanja doze te provoditi česte kontrole nakon toga, u skladu s uputama nadležnog liječnika.
Ako se tijekom liječenja sapropterindikloridom uoči neodgovarajuća kontrola koncentracija fenilalanina u krvi, prije razmatranja prilagodbe doze sapropterina treba ispitati pridržava li se bolesnik propisane terapije i načina ishrane.
Prekid liječenja smije se učiniti samo pod nadzorom liječnika. Budući da se koncentracija fenilalanina u krvi može povisiti, mogu biti potrebne učestalije kontrole. Kako bi se koncentracija fenilalanina u krvi održala unutar željenog terapijskog raspona, može biti potrebna modifikacija prehrane.
Procjena odgovora
Od primarne je važnosti započeti liječenje što je ranije moguće kako bi se izbjegla pojava nereverzibilnih kliničkih manifestacija neuroloških poremećaja u pedijatrijskih bolesnika te kognitivni nedostatci i psihijatrijski poremećaji u odraslih, uzrokovani trajnim povišenjem koncentracije fenilalanina u krvi.
Odgovor na ovaj lijek određuje se sniženjem koncentracije fenilalanina u krvi. Koncentracije fenilalanina u krvi moraju se provjeriti prije primjene sapropterindiklorida te nakon tjedan dana uporabe u preporučenoj početnoj dozi. Ako se koncentracija fenilalanina u krvi ne snizi u zadovoljavajućoj mjeri, doza lijeka može se u tjednim razmacima postupno povećati do maksimalno 20 mg/kg/na dan, uz nastavak praćenja koncentracije fenilalanina u krvi jedanput tjedno tijekom mjesec dana. Tijekom tog razdoblja unos fenilalanina hranom mora se održavati na konstantnoj razini.
Zadovoljavajući odgovor definira se kao sniženje koncentracije fenilalanina u krvi za ≥ 30 posto ili postizanje terapijskih koncentracija fenilalanina u krvi, koje je za individualnog bolesnika odredio njegov liječnik. Smatra se da na lijek ne odgovaraju oni bolesnici koji tijekom opisanog jednomjesečnog pokusnog razdoblja liječenja ne uspiju postići ovu razinu odgovora te ove bolesnike ne treba liječiti sapropterindikloridom i primjenu sapropterindiklorida treba prekinuti.
Kada se jednom ustanovi pozitivan odgovor na ovaj lijek, doza se može prilagoditi u rasponu od 5 do
20 mg/kg/na dan, ovisno o odgovoru na terapiju.
Preporučuje se da se koncentracije fenilalanina i tirozina u krvi provjere jedan ili dva tjedna nakon
svake prilagodbe doze te da se često prate i nakon toga prema nalogu nadležnog liječnika.
Bolesnici koji se liječe sapropterindikloridom moraju nastaviti s prehranom s ograničenim unosom fenilalanina i podvrgavati se redovitim kliničkim kontrolama (kao što su praćenje koncentracije fenilalanina i tirozina u krvi, unosa nutrijenata i psihomotoričkog razvoja).
Posebne populacije
Starije osobe
Sigurnost i djelotvornost sapropterindiklorida u bolesnika u dobi iznad 65 godina nisu ustanovljene. Nužan je oprez kod propisivanja ovog lijeka starijim bolesnicima.
Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega ili jetre
Sigurnost i djelotvornost sapropterindiklorida u bolesnika s insuficijencijom bubrega ili jetre nisu ustanovljene. Potreban je oprez kod propisivanja ovog lijeka takvim bolesnicima.
Pedijatrijska populacija
Doziranje u odraslih, djece i adolescenata je isto.
Način primjene Peroralna primjena.
Sapropterin Dipharma uzima se za vrijeme jela kako bi se povećala apsorpcija.
Za bolesnike s PKU, Sapropterin Dipharma treba uzimati u jednoj dnevnoj dozi, svakog dana u isto vrijeme, poželjno ujutro.
Za bolesnike s nedostatkom BH4, ukupnu dnevnu dozu podijeliti na 2 ili 3 pojedinačne primjene raspoređene tijekom dana.
Otopinu je potrebno uzeti unutar 30 minuta od otapanja. Nakon primjene, neiskorištenu otopinu treba
baciti.
Propisana doza Sapropterin Dipharma praška za oralnu otopinu otopljenog u vodi može se primijeniti putem nazogastrične sonde za hranjenje ≥4 Fr (francuska skala veličina katetera). Pridržavajte se proizvođačevih uputa za sondu za hranjenje za primjenu lijeka. Za osiguravanje odgovarajuće doze, nakon primjene peroralne otopine, nazogastrična sonda za hranjenje mora se isprati vodom. Vidjeti dio
6.6 za više pojedinosti.
Bolesnici tjelesne težine iznad 20 kg
Sadržaj vrećice je potrebno istresti u od 60 do 240 ml vode ili soka od jabuke te miješati dok se ne otopi. Prašak za oralnu otopinu može se umiješati u malu količinu meke hrane (poput pirea od jabuka ili pudinga).
Djeca tjelesne težine do 20 kg (upotrebljavajte samo vrećice praška od 100 mg)
Mjerni pribor potreban za doziranje u djece tjelesne težine do 20 kg (npr. čašica s mjernim oznakama za 20, 40, 60, 80 ml; štrcaljke za usta od 10 ml i 20 ml graduirane po 1 ml) nije uključen u pakiranje lijeka Sapropterin Dipharma. Taj pribor nabavljaju pedijatrijski centri specijalizirani za urođene poremećaje metabolizma te njime opskrbljuju njegovatelje ovih bolesnika.
Potrebno je otopiti odgovarajući broj vrećica od 100 mg u volumenu vode ili soka od jabuke kako je prikazano u tablicama 1–4 prema propisanoj ukupnoj dnevnoj dozi. Za doziranje jednako 100 mg i više od 100 mg, prašak za oralnu otopinu može se također umiješati u malu količinu meke hrane poput pirea od jabuka ili pudinga.
Ako treba primijeniti samo dio te otopine, štrcaljkom za usta treba izvući volumen otopine koji će se primijeniti. Otopinu zatim treba prenijeti u drugu čašu za primjenu lijeka. Za malu dojenčad može se
koristiti štrcaljka za usta za primjenu lijeka. Za primjenu volumena ≤ 10 ml treba koristiti štrcaljku za usta od 10 ml, a za primjenu volumena > 10 ml treba koristiti štrcaljku za usta od 20 ml.
Tablica 1: Tablica doziranja za dozu od 2 mg/kg/dan za djecu tjelesne težine do 20 kg
| Tjelesna težina (kg) | Ukupna doza (mg/dan) | Broj vrećica koje treba otopiti(samo jačina od 100 mg) | Volumen otopine(ml) | Volumen otopine koji će se primijeniti (ml)* |
| 2 | 4 | 1 | 80 | 3 |
| 3 | 6 | 1 | 80 | 5 |
| 4 | 8 | 1 | 80 | 6 |
| 5 | 10 | 1 | 80 | 8 |
| 6 | 12 | 1 | 80 | 10 |
| 7 | 14 | 1 | 80 | 11 |
| 8 | 16 | 1 | 80 | 13 |
| 9 | 18 | 1 | 80 | 14 |
| 10 | 20 | 1 | 80 | 16 |
| 11 | 22 | 1 | 80 | 18 |
| 12 | 24 | 1 | 80 | 19 |
| 13 | 26 | 1 | 80 | 21 |
| 14 | 28 | 1 | 80 | 22 |
| 15 | 30 | 1 | 80 | 24 |
| 16 | 32 | 1 | 80 | 26 |
| 17 | 34 | 1 | 80 | 27 |
| 18 | 36 | 1 | 80 | 29 |
| 19 | 38 | 1 | 80 | 30 |
| 20 | 40 | 1 | 80 | 32 |
*Odražava volumen ukupne dnevne doze.
Baciti neiskorištenu otopinu praška u roku od 30 minuta.
Tablica 2: Tablica doziranja za dozu od 5 mg/kg/dan za djecu tjelesne težine do 20 kg
| Tjelesna težina (kg) | Ukupna doza (mg/dan) | Broj vrećica koje treba otopiti(samo jačina od 100 mg) | Volumen otopine (ml) | Volumen otopine koji će se primijeniti (ml)* |
| 2 | 10 | 1 | 40 | 4 |
| 3 | 15 | 1 | 40 | 6 |
| 4 | 20 | 1 | 40 | 8 |
| 5 | 25 | 1 | 40 | 10 |
| 6 | 30 | 1 | 40 | 12 |
| 7 | 35 | 1 | 40 | 14 |
| 8 | 40 | 1 | 40 | 16 |
| 9 | 45 | 1 | 40 | 18 |
| 10 | 50 | 1 | 40 | 20 |
| 11 | 55 | 1 | 40 | 22 |
| 12 | 60 | 1 | 40 | 24 |
| 13 | 65 | 1 | 40 | 26 |
| 14 | 70 | 1 | 40 | 28 |
| 15 | 75 | 1 | 40 | 30 |
| 16 | 80 | 1 | 40 | 32 |
| 17 | 85 | 1 | 40 | 34 |
| 18 | 90 | 1 | 40 | 36 |
| 19 | 95 | 1 | 40 | 38 |
| 20 | 100 | 1 | 40 | 40 |
*Odražava volumen ukupne dnevne doze.
Baciti neiskorištenu otopinu praška u roku od 30 minuta.
Tablica 3: Tablica doziranja za dozu od 10 mg/kg/dan za djecu tjelesne težine do 20 kg
| Tjelesna težina (kg) | Ukupna doza (mg/dan) | Broj vrećica koje treba otopiti(samo jačina od 100 mg) | Volumenotopine (ml) | Volumen otopine koji će se primijeniti (ml)* |
| 2 | 20 | 1 | 20 | 4 |
| 3 | 30 | 1 | 20 | 6 |
| 4 | 40 | 1 | 20 | 8 |
| 5 | 50 | 1 | 20 | 10 |
| 6 | 60 | 1 | 20 | 12 |
| 7 | 70 | 1 | 20 | 14 |
| 8 | 80 | 1 | 20 | 16 |
| 9 | 90 | 1 | 20 | 18 |
| 10 | 100 | 1 | 20 | 20 |
| 11 | 110 | 2 | 40 | 22 |
| 12 | 120 | 2 | 40 | 24 |
| 13 | 130 | 2 | 40 | 26 |
| 14 | 140 | 2 | 40 | 28 |
| 15 | 150 | 2 | 40 | 30 |
| 16 | 160 | 2 | 40 | 32 |
| 17 | 170 | 2 | 40 | 34 |
| 18 | 180 | 2 | 40 | 36 |
| 19 | 190 | 2 | 40 | 38 |
| 20 | 200 | 2 | 40 | 40 |
*Odražava volumen ukupne dnevne doze.
Baciti neiskorištenu otopinu praška u roku od 30 minuta.
Tablica 4: Tablica doziranja za dozu od 20 mg/kg/dan za djecu tjelesne težine do 20 kg
| Tjelesna težina (kg) | Ukupna doza (mg/dan) | Broj vrećica koje treba otopiti(samo jačina od 100 mg) | Volumenotopine (ml) | Volumen otopine koji će se primijeniti (ml)* |
| 2 | 40 | 1 | 20 | 8 |
| 3 | 60 | 1 | 20 | 12 |
| 4 | 80 | 1 | 20 | 16 |
| 5 | 100 | 1 | 20 | 20 |
| 6 | 120 | 2 | 40 | 24 |
| 7 | 140 | 2 | 40 | 28 |
| 8 | 160 | 2 | 40 | 32 |
| 9 | 180 | 2 | 40 | 36 |
| 10 | 200 | 2 | 40 | 40 |
| 11 | 220 | 3 | 60 | 44 |
| 12 | 240 | 3 | 60 | 48 |
| 13 | 260 | 3 | 60 | 52 |
| 14 | 280 | 3 | 60 | 56 |
| 15 | 300 | 3 | 60 | 60 |
| 16 | 320 | 4 | 80 | 64 |
| 17 | 340 | 4 | 80 | 68 |
| 18 | 360 | 4 | 80 | 72 |
| 19 | 380 | 4 | 80 | 76 |
| 20 | 400 | 4 | 80 | 80 |
*Odražava volumen ukupne dnevne doze.
Baciti neiskorištenu otopinu praška u roku od 30 minuta.
Pri čišćenju treba izvaditi klip iz tijela štrcaljke za usta. Oba dijela štrcaljke za usta i čašicu treba isprati toplom vodom i ostaviti da se osuše na zraku. Kad se štrcaljka za usta osuši, klip treba vratiti u tijelo štrcaljke. Štrcaljku za usta i čašicu treba spremiti za sljedeću uporabu.
Unos hranom
Bolesnici koji se liječe sapropterindikloridom moraju nastaviti s dijetom s ograničenom količinom fenilalanina i redovito se podvrgavati kliničkim kontrolama (npr. nadzoru koncentracija fenilalanina i tirozina u krvi, unosa nutrijenata i psihomotoričkog razvoja).
Niske koncentracije fenilalanina i tirozina u krvi
Produljeni ili ponavljajući poremećaj u metaboličkom putu fenilalanin-tirozin-dihidroksi-L-fenilalanin (DOPA) može rezultirati nedostatnom sintezom tjelesnih proteina i neurotransmitera. Produljena izloženost niskim koncentracijama fenilalanina i tirozina u krvi u ranom djetinjstvu povezuje se s neurorazvojnim oštećenjima. Kako bi se tijekom uzimanja sapropterindiklorida osigurala odgovarajuća kontrola koncentracije fenilalanina i tirozina u krvi te nutritivna ravnoteža, potrebna je aktivna kontrola unosa fenilalanina i sveukupnog unosa proteina hranom.
Zdravstvene tegobe
Preporučuje se konzultirati liječnika ako ste bolesni, budući da se tada koncentracije fenilalanina u
krvi mogu povisiti.
Konvulzije
Potreban je oprez prilikom propisivanja sapropterindiklorida bolesnicima koji se istodobno liječe levodopom. Slučajevi konvulzija, pogoršanja konvulzija, povećane podražljivosti i iritabilnosti zamijećeni su tijekom istodobne primjene levodope i sapropterina u bolesnika s manjkom BH4 (vidjeti dio 4.5).
Prekid liječenja
Po prestanku liječenja može doći do povišenja (rebound) koncentracije fenilalanina u krvi na vrijednosti više od onih prije početka liječenja.
Sadržaj kalija
Sapropterin Dipharma 100 mg prašak za oralnu otopinu
Ovaj lijek sadrži 0,3 mmol (11,7 mg) kalija po vrećici. O tome treba voditi računa u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega ili bolesnika na prehrani s ograničenjem unosa kalija.
Sapropterin Dipharma 500 mg prašak za oralnu otopinu
Ovaj lijek sadrži 1,6 mmol (62,6 mg) kalija po vrećici. O tome treba voditi računa u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega ili bolesnika na prehrani s ograničenjem unosa kalija.
Premda istodobna primjena inhibitora dihidrofolat reduktaze (npr. metotreksata, trimetoprima) nije ispitivana, takvi lijekovi mogu interferirati s metabolizmom BH4. Preporučuje se oprez kod primjene
ovakvih lijekova zajedno sa sapropterindikloridom.
BH4 je kofaktor sintetaze dušičnog oksida. Preporučuje se oprez tijekom istodobne primjene sapropterindiklorida i svih lijekova koji uzrokuju vazodilataciju, uključujući i one koji se primjenjuju topikalno, djelovanjem na metabolizam ili aktivnost dušičnog oksida (NO). Među tim lijekovima su klasični donori dušičnog oksida (npr. gliceriltrinitrat (GTN), izosorbiddinitrat (ISDN), natrijev nitroprusid (SNP), molsidomin), inhibitori fosfodiesteraze tipa 5 (PDE-5) i minoksidil.
Potreban je oprez prilikom propisivanja sapropterindiklorida bolesnicima koji se istodobno liječe levodopom. Slučajevi konvulzija, pogoršanja konvulzija, povećane podražljivosti i iritabilnosti zamijećeni su tijekom istodobne primjene levodope i sapropterina u bolesnika s manjkom BH4.
Trudnoća
Podaci o primjeni sapropterindiklorida u trudnica su ograničeni. Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravan ili neizravan štetan učinak na trudnoću, embrionalni ili fetalni razvoj, porođaj ili postnatalni razvoj.
Dostupni podaci o maternalnom i/ili embriofetalnom riziku povezanom s bolešću iz Kolaborativnog ispitivanja fenilketonurije u majki (engl. Maternal Phenylketonuria Collaborative Study), koje je uključilo umjeren broj trudnoća i živorođene djece (između 300 i 1000) od žena s PKU, pokazali su da su nekontrolirane razine fenilalanina iznad 600 μmol/l povezane s vrlo visokom incidencijom neuroloških i srčanih anomalija, dismorfije lica i anomalija rasta.
Koncentracije fenilalanina u krvi majke moraju se stoga strogo kontrolirati prije i tijekom trudnoće. Ako se koncentracije fenilalanina u krvi majke ne kontroliraju strogo prije i tijekom trudnoće, može doći do štetnog utjecaja na majku i fetus. Ograničeni unos fenilalanina hranom, pod kontrolom liječnika, prije i tijekom trudnoće, prvi je izbor u liječenju ove skupine bolesnika.
Liječenje sapropterindikloridom dolazi u obzir samo ako se strogo određenom prehranom ne uspije koncentraciju fenilalanina u krvi sniziti do željenih granica. Nužan je oprez kod propisivanja trudnicama.
Dojenje
Nije poznato izlučuju li se sapropterin ili njegovi metaboliti u majčino mlijeko. Sapropterindiklorid se
ne bi trebao primjenjivati tijekom dojenja.
Plodnost
U nekliničkim ispitivanjima nisu opaženi učinci sapropterina na mušku i žensku plodnost.
Sapropterin Dipharma ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa
strojevima.
Sažetak sigurnosnog profila
Otprilike 35 % od 579 bolesnika u dobi od 4 godine i više koji su liječeni sapropterindikloridom (5 do 20 mg/kg na dan) tijekom kliničkih ispitivanja sapropterina imalo je nuspojave. Najčešće prijavljene nuspojave bile su glavobolja i rinoreja.
U sljedećem kliničkom ispitivanju, od 27 djece u dobi ispod 4 godine koja su bila liječena sapropterindikloridom (10 ili 20 mg/kg na dan) približno je njih 30 % imalo nuspojave. Najčešće prijavljene nuspojave bile su „snižena razina aminokiseline“ (hipofenilalaninemija), povraćanje i rinitis.
Tablični popis nuspojava
U ključnim kliničkim ispitivanjima i nakon stavljanja u promet sapropterina uočene su sljedeće
nuspojave.
Za opis učestalosti koji se koristi u daljnjem tekstu primjenjuju se sljedeće definicije:
Vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i
< 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar svake skupine prema učestalosti, nuspojave su navedene od ozbiljnih prema manje ozbiljnima.
Poremećaji imunološkog sustava
Nepoznato: reakcije preosjetljivosti (uključujući ozbiljne alergijske reakcije) i osip
Poremećaji metabolizma i prehrane
Često: hipofenilalaninemija
Poremećaji živčanog sustava
Vrlo često: glavobolja
Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja
Vrlo često: rinoreja
Često: bolovi u farinksu i larinksu, kongestija nosa, kašalj
Poremećaji probavnog sustava
Često: proljev, povraćanje, bol u abdomenu, dispepsija, mučnina Nepoznato: gastritis, ezofagitis
Pedijatrijska populacija
Učestalost, vrsta i težina nuspojava u djece bile su u biti slične onima u odraslih. Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Nakon primjene sapropterindiklorida u dozi većoj od preporučene maksimalne doze od 20 mg/kg/dan,
zabilježene su pojave glavobolje i omaglica. Liječenje predoziranja treba biti simptomatsko. Skraćivanje QT intervala (-8,32 ms) opaženo je u ispitivanju s jednom supraterapijskom dozom od 100 mg/kg (5 puta većom od maksimalne preporučene doze); to treba uzeti u obzir u liječenju bolesnika koji imaju postojeći skraćeni QT interval (npr. bolesnici s prirođenim sindromom kratkog QT intervala).
Farmakološka svojstva - Sapropterin 100 mg
Farmakoterapijska skupina: Drugi lijekovi koji djeluju na probavni sustav i metabolizam, različiti lijekovi koji djeluju na probavni sustav i metabolizam, ATK oznaka: A16AX07
Mehanizam djelovanja
Hiperfenilalaninemija (HPA) se dijagnosticira kao abnormalno povišenje koncentracije fenilalanina u krvi, a obično je uzrokovana autosomno recesivnim mutacijama gena za kodiranje enzima fenilalanin hidroksilaze (u slučaju fenilketonurije PKU) ili za enzime uključene u biosintezu ili regeneraciju 6R- tetrahidrobiopterina (6R-BH4) (u slučaju nedostatka BH4). Nedostatak BH4 je skupina poremećaja uzrokovanih mutacijama ili delecijama gena koji kodiraju jedan od pet enzima uključenih u biosintezu ili recikliranje BH4. U oba slučaja fenilalanin se ne može učinkovito pretvoriti u aminokiselinu tirozin, što dovodi do povišenih koncentracija fenilalanina u krvi.
Sapropterin je sintetička verzija prirodnog 6R-BH4, koji je kofaktor hidroksilaza za fenilalanin, tirozin i triptofan.
Smisao primjene sapropterindiklorida u bolesnika koji imaju PKU s pozitivnim odgovorom na BH4 je u poticanju aktivnosti defektne fenilalanin hidroksilaze čime se povećava ili ponovo uspostavlja oksidativni metabolizam fenilalanina, dovoljan da snizi ili održi koncentracije fenilalanina u krvi, spriječi ili smanji daljnje nakupljanje fenilalanina, te poveća toleranciju na unos fenilalanina hranom. Smisao primjene sapropterindiklorida u bolesnika koji imaju nedostatak BH4 je u nadomještanju nedovoljnih koncentracija BH4 čime se ponovo uspostavlja aktivnost fenilalanin hidroksilaze.
Klinička djelotvornost
Faza III kliničkog razvojnog programa za sapropterin uključuje 2 randomizirana, placebom kontrolirana ispitivanja u bolesnika s PKU. Rezultati tih ispitivanja pokazuju djelotvornost sapropterina u smanjivanju koncentracija fenilalanina u krvi i povećanju tolerancije unosa fenilalanina hranom.
U 88 ispitanika s loše kontroliranom PKU, koji su pri probiru imali povišenu koncentraciju fenilalanina u krvi, sapropterindiklorid u dozi od 10 mg/kg/dnevno značajno je snizio koncentraciju fenilalanina u krvi u usporedbi s placebom. Početne koncentracije fenilalanina u krvi za skupinu liječenu sapropterinom i za placebo skupinu bile su slične, sa srednjom vrijednošću ± SD početnih koncentracija fenilalanina od 843 ± 300 μmol/l, odnosno 888 ± 323 μmol/l. Srednja vrijednost sniženja
± SD od početne koncentracije fenilalanina u krvi nakon 6 tjedana ispitivanja bilo je 236 ± 257 µmol/l za skupinu liječenu sapropterinom (n = 41) u odnosu na povećanje od 2,9 ± 240 µmol/l u placebo skupini (n = 47) (p < 0,001). Među bolesnicima s početnim koncentracijama fenilalanina u krvi
≥ 600 µmol/l, 41,9 % (13/31) onih koji su liječeni sapropterinom i 13,2 % (5/38) onih kojima je davan placebo, imali su na kraju 6 tjedana ispitivanja koncentracije fenilalanina u krvi < 600 µmol/l
(p = 0,012).
U odvojenom, 10-tjednom placebom kontroliranom ispitivanju, 45 PKU bolesnika s koncentracijama fenilalanina u krvi kontroliranima pri prehrani sa stalno jednakim ograničenjem unosa fenilalanina hranom (fenilalanin u krvi ≤ 480 µmol/l na početku istraživanja), randomizirano je u omjeru 3:1, za liječenje dozom od 20 mg/kg/dnevno sapropterindiklorida (n = 33) ili je dobivalo placebo (n = 12). Nakon 3 tjedna liječenja dozom od 20 mg/kg/dnevno sapropterindiklorida, koncentracije fenilalanina u krvi su se značajno snizile; srednja vrijednost ± SD sniženja od početne koncentracije fenilalanina u krvi za tu skupinu bila je 149 ± 134 μmol/l (p < 0,001). Nakon 3 tjedna, ispitanici iz obje skupine, oni koji su liječeni sapropterinom i oni koji su dobivali placebo, nastavili su s prehranom siromašnom fenilalaninom, a unos fenilalanina hranom je povećan ili smanjen pomoću standardnih obroka s poznatom količinom fenilalanina, s ciljem da se koncentracije fenilalanina u krvi održe ispod
360 μmol/l. U skupini liječenoj sapropterinom uočena je značajna razlika u toleranciji unosa fenilalanina hranom u odnosu na skupinu koja je dobivala placebo. Srednja vrijednost ± SD povećanja tolerancije fenilalanina u prehrani je bila 17,5 ± 13,3 mg/kg/dnevno za skupinu liječenu dozom sapropterindiklorida od 20 mg/kg/dnevno, u odnosu na 3,3 ± 5,3 mg/kg/dnevno za placebo skupinu
(p = 0,006). Za skupinu liječenu sapropterinom srednja vrijednost ± SD ukupne tolerancije na
fenilalanin u prehrani bila je 38,4 ± 21,6 mg/kg/dnevno tijekom liječenja dozom sapropterindiklorida
od 20 mg/kg/dnevno, u usporedbi s 15,7 ± 7,2 mg/kg/dnevno prije liječenja. Pedijatrijska populacija
Sigurnost, djelotvornost i populacijska farmakokinetika sapropterina u pedijatrijskih bolesnika u
dobi < 7 godina bile su ispitane u dva otvorena ispitivanja.
Prvo ispitivanje bilo je multicentrično, otvoreno, randomizirano, kontrolirano ispitivanje u djece u
dobi < 4 godine s potvrđenom dijagnozom PKU.
56 pedijatrijskih bolesnika s PKU u dobi < 4 godine bilo je randomizirano u omjeru 1:1 u skupinu koja je primala sapropterin u dozi od 10 mg/kg na dan uz prehranu siromašnu fenilalaninom (n = 27) ili skupinu koja je bila samo na prehrani siromašnoj fenilalaninom (n = 29) tijekom 26 tjedana ispitivanja.
Namjera je bila da se u svih bolesnika koncentracija fenilalanina u krvi održava unutar raspona od 120 do 360 µmol/l (definiranog kao raspon ≥ 120 do < 360 µmol/l) tijekom 26 tjedana ispitivanja nadzorom unosa putem hrane. Ako se nakon približno 4 tjedna bolesnikova tolerancija na fenilalanin nije poboljšala za > 20 % u odnosu na početnu, doza sapropterina povećala se u jednom koraku na
20 mg/kg/dan. Rezultati ovog ispitivanja pokazali su da je svakodnevno davanje sapropterina u dozi od 10 ili 20 mg/kg na dan uz prehranu siromašnu fenilalaninom dovelo do statistički značajnog poboljšanja u toleranciji na fenilalanin unesen hranom u usporedbi sa samo prehranom siromašnom fenilalaninom, pri čemu je koncentracija fenilalanina u krvi bila održana unutar ciljnog raspona (od
≥ 120 do < 360 µmol/l). Prilagođena srednja vrijednost tolerancije na fenilalanin u prehrani u skupini koja je primala sapropterin uz prehranu siromašnu fenilalaninom iznosila je 80,6 mg/kg na dan i bila je statistički značajno veća (p < 0,001) od prilagođene srednje vrijednosti tolerancije na fenilalanin u prehrani u skupini čija je terapija bila samo prehrana siromašna fenilalaninom (50,1 mg/kg/dan). U razdoblju produljenja kliničkog ispitivanja, bolesnici su održavali toleranciju unosa fenilalanina hranom tijekom liječenja sapropterinom uz prehranu siromašnu fenilalaninom, pokazujući kontinuiranu korist tijekom 3,5 godina.
Drugo ispitivanje bilo je multicentrično, nekontrolirano, otvoreno ispitivanje osmišljeno za procjenu sigurnosti i učinka na očuvanje neurokognitivne funkcije uz 20 mg/kg/dnevno sapropterina u kombinaciji s prehranom siromašnom fenilalaninom u djece s PKU mlađe od 7 godina na početku ispitivanja. Prvi dio ispitivanja (4 tjedna) procjenjivao je odgovor bolesnika na sapropterin; drugi dio ispitivanja (do 7 godina praćenja) procjenjivao je neurokognitivnu funkciju s mjerama primjerenim dobi i nadzirao dugoročnu sigurnost u bolesnika koji odgovaraju na sapropterin. Bolesnici s već postojećim neurokognitivnim poremećajem (IQ < 80) isključeni su iz ovog ispitivanja. U prvi dio ispitivanja uključena su 93 bolesnika, dok je u drugi dio ispitivanja uključeno 65 bolesnika, od kojih je 49 (75 %) bolesnika završilo ispitivanje, a 27 (42 %) bolesnika pružilo je podatke o ukupnim IQ vrijednostima (FSIQ) u 7. godini.
Srednja vrijednost indeksa kontrole prehrane održavana je između 133 μmol/l i 375 μmol/l fenilalanina u krvi za sve starosne dobi u svim vremenskim točkama. Na početku liječenja, srednja vrijednost rezultata Bayley-III testa (102, SD = 9,1, n = 27), WPPSI-III testa (101, SD = 11, n = 34) i WISC-IV testa (113, SD = 9,8, n = 4) bila je unutar prosječnog raspona za normativnu populaciju.
Među 62 bolesnika s najmanje dvije FSIQ procjene, donja granica 95 %-tnog intervala pouzdanosti srednje vrijednosti promjene tijekom prosječnog razdoblja od 2 godine bila je -1,6 bodova, unutar klinički očekivane varijacije od ±5 bodova. Nisu zabilježene dodatne nuspojave povezane s dugoročnom primjenom sapropterina u djece mlađe od 7 godina.
Ograničen broj ispitivanja proveden je u bolesnika s nedostatkom BH4 mlađih od 4 godine drugačijom formulacijom iste djelatne tvari (sapropterin) ili nekim drugim neregistriranim pripravkom BH4.
Apsorpcija
Sapropterin se apsorbira nakon peroralne primjene otopljene tablete, a maksimalna koncentracija u krvi (Cmax) postiže se 3 do 4 sata nakon uzimanja natašte. Hrana ima utjecaj na brzinu i stupanj apsorpcije sapropterina. Apsorpcija sapropterina je veća nakon jako masnog, visoko kaloričnog obroka nego nakon gladovanja, što u prosjeku rezultira s 40 – 85 % većom maksimalnom koncentracijom u krvi, postignutom 4 do 5 sati nakon uzimanja lijeka.
Apsolutna bioraspoloživost ili bioraspoloživost u ljudi nakon peroralne primjene nije poznata. Distribucija
U nekliničkim ispitivanjima sapropterin se primarno distribuirao u bubrege, nadbubrežne žlijezde i jetru, što je procijenjeno mjerenjem koncentracija ukupnog i reduciranog biopterina. Kod štakora, nakon intravenske primjene radioaktivno obilježenog sapropterina, pokazalo se da se radioaktivnost distribuira u fetusima. Izlučivanje ukupnog biopterina u mlijeko štakorice pokazano je nakon primjene intravenskim putem. Nakon peroralne primjene 10 mg/kg sapropterindiklorida kod štakora, nije zamijećeno povećanje koncentracije ukupnog biopterina ni kod fetusa, niti u mlijeku štakorice.
Biotransformacija
Sapropterindiklorid se primarno metabolizira u jetri u dihidrobiopterin i biopterin. Budući da je sapropterindiklorid sintetička verzija prirodnog 6R-BH4, razumno je očekivati da će imati isti metabolizam, uključujući i regeneraciju 6R-BH4.
Eliminacija
Nakon intravenske primjene kod štakora sapropterindiklorid se uglavnom izlučuje urinom. Nakon peroralne primjene uglavnom se eliminira fecesom, a u manjem udjelu urinom.
Populacijska farmakokinetika
Analiza populacijske farmakokinetike sapropterina u bolesnika u dobi od rođenja do 49 godina pokazala je da je tjelesna težina jedina kovarijanca koja znatno utječe na njegov klirens ili volumen distribucije.
Interakcije lijeka
In vitro ispitivanja
In vitro, sapropterin nije inhibirao CYP1A2, CYP2B6, CYP2C8, CYP2C9, CYP2C19, CYP2D6 ili CYP3A4/5, niti inducirao CYP1A2, 2B6 ili 3A4/5.
Na temelju in vitro ispitivanja, postoji potencijal da sapropterindiklorid inhibira p-glikoprotein (P-gp) i protein rezistencije raka dojke (BCRP) u crijevima pri terapijskim dozama. Viša koncentracija sapropterina u crijevima potrebna je za inhibiciju BCRP-a nego za P-gp jer je potencija inhibicije u crijevima za BCRP (IC50 = 267 µM) niža nego za P-gp (IC50 = 158 µM).
In vivo ispitivanja
U zdravih ispitanika primjena jedne doze sapropterina pri maksimalnoj terapijskoj dozi od 20 mg/kg nije imala nikakvog učinka na farmakokinetiku jedne doze digoksina (P-gp supstrat) istodobno primijenjenog. Na temelju in vitro i in vivo rezultata, istodobna primjena sapropterina vjerojatno neće povećati sistemsku izloženost lijekovima koji su supstrati za BCRP.
