Trenolk 100 mg/ml otopina za injekciju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Trenolk 100 mg/ml
Traneksamatna kiselina je indicirana u prevenciji ili terapiji hemoragijâ nastalih uslijed opće ili lokalne fibrinolize u odraslih i djece starije od 1 godine.
Specifične indikacije uključuju:
-
hemoragije izazvane općom ili lokalnom fibrinolizom kao što su:
-
menoragija i metroragija,
-
gastrointestinalno krvarenje,
-
hemoragijski urinarni poremećaji, naročito poslije operacije prostate ili kirurških zahvata na urinarnom traktu,
-
-
ORL kirurgija (adenoidektomija, tonzilektomija, dentalne ekstrakcije),
-
ginekološke kirurške intervencije ili poremećaji u porodiljstvu,
-
torakoabdominalne kirurške intervencije i druge velike kirurške intervencije kao što je kardiovaskularna kirurgija,
-
hemoragije nastale uslijed primjene fibrinolitičkih agenasa.
Doziranje
Odrasli
Ukoliko nije drugačije propisano, preporučuju se sljedeće doze:
-
Standardna terapija lokalne fibrinolize:
500-1000 mg (1 ili 2 ampule od 5 ml) putem spore intravenske injekcije (1 ml/min), dva do tri puta dnevno.
-
Standardna terapija generalizirane fibrinolize
1000 mg (2 ampule od 5 ml) putem spore intravenske injekcije (1 ml/min), na svakih 6 do 8 sati, što odgovara 15 mg/kg tjelesne težine.
Oštećenje bubrega
Uslijed renalne insuficijencije moguća je akumulacija lijeka te je stoga primjena traneksamatne kiseline kontraindicirana u bolesnika s teškim oštećenjem bubrega (vidjeti dio 4.3).
U bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem bubrega, doza se prilagođava prema razini serumskog kreatinina:
| Serumski kreatinin | Doza (i.v.) | Učestalost doziranja | |
| µmol/l | mg/10 ml | ||
| 120 - 249 | 1,35 - 2,82 | 10 mg/kg tjelesne težine | svakih 12 sati |
| 250 - 500 | 2,82 - 5,65 | 10 mg/kg tjelesne težine | svaka 24 sata |
| > 500 | > 5,65 | 5 mg/kg tjelesne težine | svaka 24 sata |
Oštećenja jetre
Nije potrebno prilagođavanje doze u bolesnika s oštećenjem jetre.
Pedijatrijska populacija
U djece starije od 1 godine, za trenutno odobrenu indikaciju, kako je opisano u dijelu 4.1, doza je u području od 20 mg/kg/dan. Međutim, podaci o efikasnosti, doziranju i sigurnosti primjene lijeka u djece u ovim indikacijama su ograničeni.
Efikasnost, doziranje i sigurnost traneksamatne kiseline u djece koja se podvrgavaju kardiokirurgiji nisu u potpunosti ustanovljeni. Trenutno dostupni podaci su ograničeni i opisani su u dijelu 5.1.
Stariji bolesnici
Nije potrebno smanjivanje doze, osim pri oštećenju bubrega.
Način primjene
Primjena je ograničena na isključivo sporu intravensku injekciju, najviše 1 ml po minuti.
TRANEKSAMATNA KISELINA SE SMIJE PRIMJENJIVATI ISKLJUČIVO
INTRAVENSKI, a ne smije se primjenjivati intratekalno ili epiduralno (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).
KAKO BI SE SMANJIO RIZIK OD FATALNOG ISHODA LIJEČENJA ZBOG NEISPRAVNOG NAČINA/PUTA PRIMJENE TRANEKSAMATNE KISELINE, IZRIČITO SE PREPORUČUJE OZNAČAVANJE ŠTRCALJKI KOJE SADRŽE TRANEKSAMATNU KISELINU (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 6.6).
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili bilo koji sastojak lijeka naveden u dijelu 6.1. Akutna venska ili arterijska tromboza (vidjeti dio 4.4).
Fibrinolitička stanja nakon diseminirane intravaskularne koagulacije (DIK), osim u bolesnika kod kojih postoji predominantno aktivacija fibrinolitičkog sistema, s akutnim teškim krvarenjem (vidjeti dio 4.4).
Teško oštećenje bubrega (rizik od akumulacije). Ranije prisutne konvulzije.
Intratekalna, epiduralna, intraventrikularna injekcija i intracerebralna primjena (rizik od cerebralnog edema, konvulzija i smrti).
Treba se strogo pridržavati indikacija i načina primjene koji su gore navedeni:
-
Intravenske injekcije treba davati vrlo sporo (najviše 1 ml po minuti).
-
Traneksamatna kiselina ne smije se davati intramuskularnim putem.
Rizik od pogrešaka u liječenju zbog pogrešnog načina primjene
Lijek Trenolk je samo za intravensku primjenu. Intratekalna, epiduralna, intraventrikularna i intracerebralna primjena lijeka Trenolk je kontraindicirana (vidjeti dio 4.3). Prijavljene su ozbiljne nuspojave, uključujući smrtne slučajeve, kada je traneksamatna kiselina zabunom primijenjena intratekalno. Ti su događaji uključivali: jaku bol u leđima, stražnjici i donjim udovima, mioklonus i generalizirane napadaje, te srčanu aritmiju.
Potrebno je paziti da se osigura ispravan put primjene lijeka Trenolk. Zdravstveni radnici trebaju biti svjesni mogućnosti zamjene lijeka Trenolk s drugim lijekovima koji se mogu injicirati, što može dovesti do nenamjerne intratekalne primjene lijeka Trenolk. To posebno uključuje intratekalno primjenjivane injekcije koje se mogu koristiti tijekom istog postupka kao i traneksamatna kiselina.
Štrcaljke koje sadrže lijek Trenolk moraju biti jasno označene s intravenskim putem primjene.
Konvulzije
Bilo je prijavljenih slučajeva konvulzija nakon primjene traneksamatne kiseline. Većina prijavljenih slučajeva se odnosila na primjenu visokih i.v. doza traneksamatne kiseline tijekom ugradnje premosnice koronarne arterije (engl. coronary artery bypass graft (CABG). Primjenom preporučenih nižih doza traneksamatne kiseline, incidencija postoperativnih konvulzija je bila ista kao i u bolesnika koji nisu primili traneksamatnu kiselinu.
Poremećaji vida
Treba obratiti pažnju na moguće vizualne smetnje, uključujući oslabljen vid, zamućen vid, slabije raspoznavanje boja te, ako je potrebno, prekinuti terapiju. Kod dugotrajne, kontinuirane primjene traneksamatne kiseline potrebne su redovite oftalmološke kontrole (očni pregled uključujući oštrinu vida, raspoznavanje boja, fundus oka, vidno polje i drugo). U slučaju patoloških oftalmoloških promjena, posebice bolesti mrežnice, liječnik mora, uz savjetovanje sa specijalistom, donijeti odluku o neophodnosti dugotrajne primjene traneksamatne kiseline kod svakog bolesnika pojedinačno.
Hematurija
U slučaju hematurije gornjeg urinarnog trakta postoji rizik od uretralne opstrukcije na nižim razinama urinarnog sustava.
Ako se ne liječi, urinarna opstrukcija može dovesti do ozbiljnih posljedica kao što su bubrežna insuficijencija, infekcija mokraćnog sustava, hidronefroza i anurija. Stoga se preporučuje pažljivo praćenje bolesnika s hematurijom ili rizikom od hematurije iz gornjeg urinarnog trakta.
Tromboembolijski događaji
Prije primjene traneksamatne kiseline treba ispitati faktore rizika za tromboembolijsku bolest. U bolesnika koji u anamnezi imaju tromboembolijske bolesti ili u onih s povećanom incidencijom tromboembolijskih događaja u obitelji (bolesnici s visokim rizikom od pojave trombofilije) traneksamatnu kiselinu treba primijeniti samo ako postoji jaka medicinska indikacija, nakon konzultiranja liječnika stručnog u hemostazeologiji i pod striktnim medicinskim nadzorom (vidjeti dio 4.3).
Traneksamatnu kiselinu treba primjenjivati s oprezom u bolesnika koji dobivaju oralna kontraceptivna sredstva zbog povećanog rizika od tromboze (vidjeti dio 4.5).
Diseminirana intravaskularna koagulacija
Bolesnici s diseminiranom intravaskularnom koagulacijom (DIK) u većini slučajeva ne trebaju se liječiti traneksamatnom kiselinom (vidjeti dio 4.3). Ukoliko se primjenjuje, traneksamatna kiselina mora se ograničiti na one bolesnike kod kojih postoji predominantno aktivacija fibrinolitičkog sistema, s akutnim teškim krvarenjem.
Općenito, hematološki profil ima slijedeće karakteristike: smanjeno vrijeme lize euglobulinskog ugruška; produženo protrombinsko vrijeme; smanjene razine fibrinogena u plazmi te faktora V i VIII, plazminogena i alfa-2 makroglobulina; normalne koncentracije protrombina i protrombinskog kompleksa u plazmi, tj. faktora II (protrombin), VIII i X; povećane razine fibrinogen degradacijskih produkata u plazmi; normalan broj trombocita. Pretpostavka navedenog je da osnovna bolest ne mijenja različite elemente ovog profila. U ovakvim akutnim stanjima pojedinačna doza od 1 g traneksamatne kiseline je često dovoljna za kontrolu krvarenja. Primjenu traneksamatne kiseline kod DIK treba razmotriti samo kada je moguće prethodno napraviti odgovarajuće hematološke analize.
Nisu provedena ispitivanja interakcija. Istovremena primjena s antikoagulansima moguća je samo pod strogim nadzorom liječnika s iskustvom iz ovog područja. Lijekove koji utječu na hemostazu treba primjenjivati uz oprez u bolesnika koji primaju traneksamatnu kiselinu. Postoji teorijski rizik od povećanja stvaranja tromba, kao što je slučaj s istovremenom primjenom lijekova s estrogenom i/ili kombiniranih hormonalnih kontraceptiva koji sadrže estrogen. Alternativno, antifibrinolitičko djelovanje lijeka može se antagonizirati trombolitičkim lijekovima.
Žene koje mogu rađati moraju koristiti djelotvornu kontracepciju tijekom primjene ovog lijeka.
Trudnoća
Dostupni podaci iz objavljenih studija, serija slučajeva i izvješća o slučajevima s primjenom traneksamatne kiseline u trudnica u drugom i trećem tromjesečju te u vrijeme poroda nisu razjasnili postoji li rizik od spontanog pobačaja ili nuspojava povezan s lijekom u majki ili fetusa. Postoje
slučajevi strukturnih abnormalnosti fetusa sa smrtnim ishodom za novorođenče nakon primjene traneksamatne kiseline majci tijekom začeća ili u prvom tromjesečju trudnoće, ali zbog drugih
zbunjujućih čimbenika, rizik od ozbiljnih urođenih mana s upotrebom traneksamatne kiseline tijekom trudnoće nije jasan.
Ispitivanja na životinjama ne pokazuju izravne ili neizravne štetne učinke u smislu reproduktivne toksičnosti (vidjeti dio 5.3).
Traneksamatna kiselina prolazi placentu. Koncentracija u krvi pupkovine nakon intravenske injekcije od 10 mg/kg trudnicama iznosi približno 30 mg/l, jednako kao i u krvi majke.
U fetusa i dojenčadi izloženih traneksamatnoj kiselini in-utero, bilo je 13 kliničkih studija koje su opisale fetalne i/ili neonatalne funkcionalne probleme, npr. niska ocjena Apgar, neonatalna sepsa, hematom glave i 9 kliničkih ispitivanja koja su razmotrila promjene u rastu, uključujući nisku porođajnu težinu i prijevremeni porod u 22. do 36. tjednu trudnoće.
Kada se radi o donošenju odluka o primjeni traneksamatne kiseline tijekom trudnoće, mogući rizik od primjene traneksamatne kiseline za fetus uvijek treba procijeniti zajedno s majčinom kliničkom potrebom za traneksamatnom kiselinom i precizna procjena omjera koristi/rizika treba biti presudna za odluku liječnika.
Dojenje
Objavljena literatura izvještava o prisutnosti traneksamatne kiseline u majčinom mlijeku. Postoji ograničena količina podataka o učinku traneksamatne kiseline na dojeno dijete ili učinku na
proizvodnju mlijeka. Treba uzeti u obzir razvojne i zdravstvene dobrobiti dojenja zajedno s majčinom kliničkom potrebom za traneksamatnom kiselinom i mogućim nuspojavama traneksamatne kiseline ili temeljnog stanja majke na dojeno dijete.
Zbog ograničenih podataka, ne može se napraviti konačna procjena u vezi s primjenom traneksamatne kiseline tijekom dojenja.
Plodnost
Nema kliničkih podataka o učinku traneksamatne kiseline na plodnost. U ispitivanjima na životinjama traneksamatna kiselina nije utjecala na plodnost mužjaka ili ženki pri klinički relevantnim dozama (vidjeti dio 5.3).
Nije provedeno ispitivanje na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.
Za procjenu nuspojava, zabilježenih u kliničkim ispitivanjima te nakon stavljanja lijeka u promet, podaci o učestalosti navedeni su prema klasifikaciji organskih sustava.
Zabilježene nuspojave navedene su u donjoj tablici. Nuspojave su navedene prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava. Za svaki organski sustav, nuspojave su navedene prema učestalosti njihova pojavljivanja. Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane redoslijedom po padajućoj ozbiljnosti.
| Klasa organskog sustava | Često (≥1/100 i<1/10) | Manje često (≥1/1000 i < 1/100) | Nepoznato (ne može se procijeniti na temelju dostupnihpodataka) |
| Poremećajiimunološkog sustava | reakcije preosjetljivosti uključujućianafilaksiju | ||
| Poremećaji živčanog sustava | konvulzije, posebno kod pogrešne primjene(vidjeti dio 4.3 i 4.4) | ||
| Poremećaji oka | smetnje vida,uključujući slabije raspoznavanje boja | ||
| Krvožilni poremećaji | malaksalost s hipotenzijom, s ili bez gubitka svijesti (generalno nakon suviše brze intravenske injekcije, izuzetno nakon oralne primjene);arterijska ili venska tromboza bilo gdje utijelu | ||
| Poremećaji probavnog sustava | dijareja,povraćanje, mučnina | ||
| Poremećaji kože ipotkožnog tkiva | alergijski dermatitis | fiksna erupcijauzrokovana lijekom | |
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | akutna kortikalnanekroza bubrega |
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Farmakološka svojstva - Trenolk 100 mg/ml
Farmakoterapijska skupina: Antihemoragici, antifibrinolitici, aminokiseline ATK oznaka: B02AA02
Traneksamatna kiselina izražava antihemoragijsko djelovanje putem inhibicije fibrinolitičkih osobina plazmina.
Stvara se kompleks koji uključuje traneksamatnu kiselinu i plazminogen; traneksamatna kiselina se vezuje za plazminogen prilikom transformacije u plazmin.
Djelovanje kompleksa traneksamatna kiselina – plazmin na aktivnost fibrina je slabije od djelovanja slobodnog plazmina.
In vitro studije pokazuju da visoke doze traneksamatne kiseline smanjuju aktivnost komplementa.
Pedijatrijska populacija
Djeca starosti preko godinu dana
Pregledom literature nađeno je 12 ispitivanja djelotvornosti provedenih u pedijatrijskih bolesnika podvrgnutih kardiokirurgiji, koje su uključivale 1073 djece od kojih je 631 dobivalo traneksamatnu kiselinu. Kod većine je kontrolna grupa bila placebo. Ispitivana populacija je bila heterogena po pitanju starosti, tipa kirurške intervencije, režima doziranja. Rezultati ispitivanja s traneksamatnom kiselinom ukazali su na smanjenje gubitka krvi i smanjenu potrebu za primjenom krvnih pripravaka u pedijatrijskih bolesnika koji su podvrgnuti operacijama na srcu s upotrebom kardiopulmonarne premosnice (engl. cardiopulmonary bypass (CBP)) kada postoji visok rizik od krvarenja, posebno kod cijanotičnih bolesnika ili bolesnika koji se podvrgavaju ponovljenim kirurškim intervencijama.
Sljedeći režim doziranja pokazao se kao najčešće korišten:
-
prvo bolus injekcija 10 mg/kg nakon indukcije anestezije i prije incizije,
-
kontinuirana infuzija od 10 mg/kg/sat ili injekcija u CPB pumpu za kardiopulmonalnu premosnicu u dozi prilagođenoj ovoj proceduri, bilo prema tjelesnoj težini bolesnika s dozom od 10 mg/kg, bilo prema volumenu CBP pumpe, i na kraju procedure posljednja injekcija od 10 mg/kg.
Ograničeni podaci ispitivanja na vrlo malom broju bolesnika ukazali su da se prednost može dati kontinuiranoj infuziji, u cilju održavanja terapijske koncentracije u plazmi tijekom operacije.
Specifična ispitivanja doza-odgovor ili farmakokinetička ispitivanja nisu provedena u djece.
Apsorpcija
Maksimalna koncentracija traneksamatne kisleine u plazmi se postiže odmah nakon kratke i.v. infuzije, nakon čega se koncentracija multieksponencijalno smanjuje.
Distribucija
Vezanje traneksamatne kiseline za proteine plazme pri terapijskim koncentracijama u plazmi iznosi oko 3% i u potpunosti se odnosi na vezanje za plazminogen. Traneksamatna kiselina se ne veže za serumske albumine. Početni volumen distribucije iznosi oko 9 do 12 litara.
Traneksamatna kiselina prolazi kroz placentu. Nakon primjene intravenske injekcije u dozi 10 mg/kg u 12 trudnica, koncentracija traneksamatne kiseline u serumu bila je 10-53 mikrograma/ml, dok je koncentracija u pupčanoj vrpci bila 4-31 mikrograma/ml. Traneksamatna kiselina brzo difundira u sinovijalnu tekućinu i sinovijalnu membranu. Nakon primjene intravenske injekcije u dozi od 10 mg/kg u 17 bolesnika podvrgnutih operaciji koljena, koncentracije traneksamatne kiseline u zglobnoj tekućini bile su slične onima u odgovarajućim uzorcima seruma. Koncentracija traneksamatne kiseline u drugim tkivima samo je frakcija one izmjerene u krvi (majčino mlijeko, stoti dio; cerebrospinalna tekućina, jedna desetina; očna vodica, jedna desetina). Traneksamatna kiselina je detektirana i u sjemenskoj tekućini gdje inhibira fibrinolitičku aktivnost, ali ne utječe na pokretljivost sperme.
Eliminacija
Traneksamatna kiselina se izlučuje urinom u nepromijenjenom obliku. Izlučivanje urinom putem glomerularne filtracije je glavni put izlučivanja. Renalni klirens jednak je plazma klirensu (110 do 116 ml/min). Oko 90% od primijenjene doze se izluči putem bubrega u prva 24 sata nakon intravenske primjene lijeka u dozi od 10 mg/kg tjelesne težine. Poluvrijeme eliminacije iznosi oko 3 sata.
Posebne populacije
Koncentracije u plazmi su povećane u bolesnika s renalnom insuficijencijom. Nisu provedena farmakokinetička ispitivanja u djece.
Farmaceutski podaci - Trenolk 100 mg/ml
Voda za injekciju
Kloridna kiselina, koncentrirana (za prilagodbu pH)
Inkompatibilnost
Lijek Trenolk 100 mg/ml otopina za injekciju se ne smije dodavati transfuzijskoj krvi ili injekcijama koje sadrže penicilin.
Ampule nominalnog volumena 5 ml od neutralnog stakla (vrsta I). Kutija sadrži 5 ampula u PVC ulošku.
Izričito se preporučuje zdravstvenim radnicima da označe štrcaljke s lijekom Trenolk tijekom izvlačenja lijeka iz ampula za jasnu identifikaciju i ispravan put primjene, kako bi pomogli spriječiti nenamjerne pogreške u liječenju tijekom primjene lijeka bolesniku.
Neiskorišteni lijek potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.