Cufence 100 mg tvrde kapsule

Cufence je indiciran za liječenje Wilsonove bolesti u bolesnika s intolerancijom na D-penicilamin, u odraslih, adolescenata i djece u dobi od 5 godina ili starije.

Liječenje smije započeti samo liječnik specijalist s iskustvom u liječenju Wilsonove bolesti. Doziranje

Početna doza obično treba odgovarati najnižoj preporučenoj dozi te se nakon toga treba prilagođavati u skladu s bolesnikovim kliničkim odgovorom (vidjeti dio 4.4).

Preporučena doza iznosi 800 – 1600 mg dnevno podijeljena u 2 do 4 doze.

Preporučene doze lijeka Cufence izražene su u mg baze trientina (tj. ne u mg soli trientindiklorida) (vidjeti dio 4.4).

Posebne populacije

Stariji bolesnici

Nema dovoljno dostupnih kliničkih podataka o lijeku Cufence da bi se utvrdilo postoje li razlike u odgovoru na liječenje između starijih i mlađih bolesnika. Općenito, treba biti oprezan u odabiru doze i obično treba početi na donjem kraju raspona doziranja prema preporukama za odrasle, s obzirom na veću učestalost smanjene funkcije jetre, bubrega ili srca te popratne bolesti ili druge terapije.

Oštećenje funkcije bubrega

Za bolesnike s oštećenjem funkcije bubrega podaci su ograničeni. Stoga je u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega preporučena doza ista kao i za odrasle. Za određene mjere opreza vidjeti dio 4.4.

Oštećenje funkcije jetre

Za bolesnike s oštećenjem funkcije jetre dostupni su ograničeni podaci. Stoga je u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre preporučena doza ista kao i za odrasle. Za određene mjere opreza vidjeti dio 4.4.

Bolesnici koji primarno pokazuju simptome bolesti jetre

U bolesnika koji primarno pokazuju simptome bolesti jetre preporučena doza ista je kao i za odrasle. Međutim, savjetuje se nadzor bolesnika koji primarno pokazuju simptome bolesti jetre svaka dva do tri tjedna nakon započinjanja liječenja lijekom Cufence.

Bolesnici koji primarno pokazuju neurološke simptome

Preporučene doze iste su kao i za odrasle. Međutim, potrebno je titrirati na višu dozu na umjeren i pažljiv način, pri čemu se može započeti minimalnom dostupnom dozom te prilagođavati u skladu s bolesnikovim kliničkim odgovorom, kao u slučaju pogoršanja tremora, s obzirom da postoji rizik od neurološkog pogoršanja na početku liječenja (vidjeti dio 4.4). Nadalje se savjetuje nadzor bolesnika koji pokazuju neurološke simptome svaki tjedan do dva tjedna nakon započinjanja liječenja lijekom Cufence dok se ne postigne ciljna doza.

Pedijatrijska populacija

Doza je niža od doze za odrasle, a ovisi o dobi i tjelesnoj težini. Dozu bi trebalo prilagoditi prema kliničkom odgovoru; na početku terapije primjenjuje se 400-1000 mg (vidjeti dio 4.4).

Djeca < 5 godina

Sigurnost i djelotvornost lijeka Cufence u djece u dobi od 0 do 5 godina nisu još ustanovljene. Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Za peroralnu primjenu.

Kapsule treba gutati cijele s vodom.

Važno je uzimati Cufence na prazan želudac, barem jedan sat prije jela ili dva sata nakon jela te u razmaku od barem jednog sata od uzimanja bilo kojeg drugog lijeka, hrane ili mlijeka (vidjeti dio 4.5).

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Ako bolesnik koji je uzimao neku drugu formulaciju trientina počinje uzimati ovaj lijek, savjetuje se oprez jer postoje razne soli trientina koje mogu imati drugačiji sadržaj trientina (baza) i drugačiju bioraspoloživost. Možda je potrebna prilagodba doze (vidjeti dio 4.2).

Trientin je kelacijsko sredstvo za koje je utvrđeno da smanjuje razine željeza u serumu. U određenim će slučajevima možda biti potrebno uzimati nadomjestke željeza. Željezo koje se istodobno primjenjuje peroralnim putem trebalo bi se uzimati u različito vrijeme od trientina (vidjeti dio 4.5).

Ne preporučuje se kombinacija trientina s cinkom. O istodobnoj upotrebi dostupni su samo ograničeni podaci te nije moguće dati posebnu preporuku o doziranju.

Nema dokaza da kalcijevi i magnezijevi antacidi mijenjaju djelotvornost trientina, ali je preporučljivo odvojiti njihovu primjenu (vidjeti dio 4.5).

U bolesnika koji su prethodno liječeni D-penicilaminom zabilježene su reakcije slične lupusu tijekom kasnijeg liječenja trientinom. Međutim, nije moguće utvrditi postoji li uzročna veza s trientinom.

Praćenje

Bolesnici koji primaju Cufence trebaju biti pod redovitim liječničkim nadzorom i njihovo stanje potrebno je pratiti uz sve dostupne kliničke podatke radi odgovarajuće kontrole kliničkih simptoma i razina bakra, kako bi se optimiziralo liječenje. Preporuča se da učestalost praćenja bude barem dva puta godišnje. Učestalije praćenje savjetuje se tijekom početne faze liječenja i tijekom faza progresije bolesti ili u slučaju prilagodbe doze u skladu s odlukama nadležnog liječnika (vidjeti dio 4.2).

Cilj je terapije održavanja održati razine slobodnog bakra u plazmi (poznat i kao bakar u plazmi koji nije vezan na ceruloplazmin) i izlučivanje bakra u urinu u prihvatljivim granicama.

Utvrđivanje slobodnog bakra u serumu koji se izračunava razlikom između ukupnog bakra i bakra vezanog za ceruloplazmin (normalna razina slobodnog bakra u serumu obično iznosi 100 do 150 mikrograma/l) može biti koristan indeks za praćenje terapije.

Mjerenje izlučivanja bakra u urinu može se provoditi tijekom terapije. Budući da kelacijska terapija dovodi do povećanja razine bakra u urinu, to (možda) neće dati točan prikaz viška količine bakra u tijelu, no može biti korisna mjera pridržavanja liječenja.

Upotreba odgovarajućih ciljnih raspona parametara bakra opisana je u smjernicama kliničke prakse koje se odnose na Wilsonovu bolest.

Kao kod svih agensa koji snižavaju bakar, prekomjerno liječenje nosi rizik od nedostatka bakra, što je posebice štetno za djecu i trudnice (vidjeti dio 4.6) jer je bakar potreban za pravilni rast i mentalni razvoj. Stoga je potrebno uspostaviti praćenje zbog moguće pojave manifestacija prekomjernog liječenja.

Bolesnike s oštećenjima funkcije jetre i/ili bubrega koji primaju trientin potrebno je držati pod redovitim liječničkim nadzorom radi odgovarajuće kontrole simptoma i razina bakra. U ovih se bolesnika također preporuča pomno praćenje funkcije jetre i/ili bubrega (vidjeti dio 4.2).

Pri početku kelacijske terapije može doći do pogoršanja neuroloških simptoma zbog viška slobodnog bakra u serumu tijekom početnog odgovora na liječenje. Moguće je da će ovaj učinak biti izraženiji u bolesnika s već postojećim neurološkim simptomima. Preporuča se pomno pratiti bolesnike radi tih znakova i simptoma te razmotriti pažljivu titraciju kako bi se dostigla preporučena terapijska doza i po potrebi smanjila doza.

Prilagodbe u dozi trientina potrebno je razmotriti u slučaju znakova smanjene djelotvornosti, poput (perzistentnog) povećavanja jetrenih enzima i pogoršanja tremora. Doze trientina potrebno je prilagođavati u malenim koracima. Dozu trientina moguće je isto smanjiti u slučaju nuspojava trientina, poput probavnih smetnji ili hematoloških promjena. Doze trientina potrebno je smanjiti na podnošljivije doze, a njihovo je povećavanje dopušteno jednom kada se nuspojave povuku.

Nisu provedena ispitivanja interakcija. Cink

Nema dovoljno podataka koji bi podržali istodobnu upotrebu cinka i trientina. Ne preporučuje se kombinacija trientina s cinkom s obzirom da je interakcija cinka s trientinom vjerojatna, što smanjuje učinak obje djelatne tvari.

Druge tvari koje snižavaju bakar

Nisu provedena ispitivanja interakcija u pogledu istodobne primjene trientina s D-penicilaminom. Hrana

Trientin se slabo apsorbira nakon peroralne primjene i hrana dodatno inhibira njegovu apsorpciju. Specifična ispitivanja interakcija hrane s trientinom provedena su u zdravih osoba i ona su pokazala smanjenje stupnja apsorpcije trientina do 45 %. Sistemska izloženost od kritične je važnosti za glavni mehanizam djelovanja trientina, kelaciju bakra (vidjeti dio 5.1). Stoga se preporuča uzimanje trientina barem 1 sat prije jela ili 2 sata nakon jela te u razmaku od barem jedan sat od uzimanja bilo kojih drugih lijekova, hrane ili mlijeka kako bi se osigurala maksimalna apsorpcija trientina i smanjila vjerojatnost formiranja kompleksa vezanjem lijeka na metale u probavnom traktu (vidjeti dio 4.2).

Drugi proizvodi

Ustanovljeno je da trientin smanjuje razine željeza u serumu. Stoga će u određenim slučajevima možda biti potrebno uzimanje nadomjestaka željeza. Željezo i drugi teški metali koji se istodobno upotrebljavaju peroralnim putem moraju se davati u drugo vrijeme od trientina kako bi se spriječilo formiranje kompleksa (vidjeti dio 4.4).

Iako nema dokaza da antacidi kalcija i magnezija mijenjaju djelotvornost trientina, dobra je praksa odvojiti njihovu primjenu (vidjeti dio 4.4).

Trudnoća

Podaci o primjeni trientina u trudnica su ograničeni.

Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost, što je vjerojatno rezultat manjka bakra uzrokovanog trientinom (vidjeti dio 5.3).

Trientin se u trudnoći smije koristiti samo nakon pažljivog razmatranja koristi u odnosu na rizike prekidanja liječenja u pojedine bolesnice. Čimbenici koje treba uzeti u obzir uključuju poznate rizike povezane s neliječenom ili nedovoljno liječenom Wilsonovom bolesti, rizike povezane sa stupnjem bolesti, rizik dostupnih zamjenskih liječenja i moguće učinke trientina (vidjeti dio 5.3).

U slučaju nastavka liječenja trientinom nakon analize rizika i koristi, posebnu bi pozornost trebalo dati smanjenju doze trientina na najmanju djelotvornu dozu te praćenju pridržavanja režima liječenja.

Trudnoću treba pomno pratiti da bi se otkrile moguće abnormalnosti fetusa i procijenile razine bakra u serumu majke tijekom trudnoće. Dozu trientina koja se koristi potrebno je prilagoditi kako bi se razine bakra u serumu održale unutar normalnog raspona. Budući da je bakar potreban za pravilan rast i mentalni razvoj, možda će trebati prilagoditi dozu kako bi se osiguralo da ne nastupi manjak bakra za fetus, pri čemu je pomno praćenje bolesnice ključno (vidjeti dio 4.4).

Bebe rođene majkama na liječenju trientinom potrebno je pratiti radi razina bakra u serumu i ceruloplazmina gdje je to potrebno.

Dojenje

Postoje ograničeni klinički podaci koji sugeriraju da se trientin ne izlučuje u majčino mlijeko. No ne može se isključiti rizik za novorođenče/dojenče.

Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja trientinom, uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja za ženu.

Plodnost

Nije poznato ima li trientin učinak na ljudsku plodnost.

Trientin ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Sažetak sigurnosnog profila

Mučnina je česta nuspojava prilikom početnog liječenja, a povremeno se može pojaviti i kožni osip. Zabilježeni su i slučajevi duodenitisa i težeg oblika kolitisa. Do neurološkog pogoršanja može doći na početku liječenja.

Tablični popis nuspojava

Tablica 1. je u skladu s klasifikacijom organskih sustava prema MedDRA-i (klasa organskih sustava i razina preporučenih pojmova). Učestalost se određuje na sljedeći način: vrlo često (≥ 1/10); često

(≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000); nepoznato (ne može se procijeniti na temelju dostupnih podataka).

Tablica 1. Nuspojave

Opis odabranih nuspojava

U bolesnika s Wilsonovom bolesti zabilježeni su slučajevi neurološkog pogoršanja na početku liječenja kelatorima bakra, uključujući trientin, sa simptomima, primjerice, distonije, ukočenosti, tremora i disartrije (vidjeti dio 4.2).

Pedijatrijska populacija

Klinička ispitivanja s lijekom Cufence koja su uključila ograničen broj djece u rasponu dobi od 5 do 17 godina na početku liječenja ukazuju na to da bi učestalost, tip i težina nuspojava u djece trebala biti ista kao u odraslih.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Povremeno su zabilježeni slučajevi predoziranja trientinom. U slučajevima predoziranja dozama do 20 g baze trientina, nisu zabilježene vidljive nuspojave. Predoziranje velikom dozom od 40 g baze trientina izazvalo je samoograničavajuću omaglicu i povraćanje, pri čemu nisu bile zabilježene druge kliničke posljedice ili značajni biokemijski poremećaji.

U slučaju predoziranja potrebno je bolesnika držati na promatranju, izvršiti odgovarajuću biokemijsku analizu i pružiti simptomatsku terapiju. Ne postoji protulijek.

Kronično prekomjerno liječenje može dovesti do nedostatka bakra i reverzibilne sideroblastične anemije. Prekomjerno liječenje i uklanjanje viška bakra moguće je pratiti s pomoću vrijednosti bakra koji se izlučuje u urinu i bakra koji nije vezan za ceruloplazmin. Potrebno je pomno praćenje radi optimizacije doze ili prilagodbe liječenja po potrebi (vidjeti dio 4.4).