Piperacilin/tazobaktam Qilu 4 g/0,5 g prašak za otopinu za infuziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Piperacilin/tazobaktam 4 g/0,5 g
Piperacilin/tazobaktam Qilu je namijenjen za liječenje sljedećih infekcija odraslih, adolescenata i djece starije od dvije godine (vidjeti dijelove 4.2 i 5.1):
Odrasli i adolescenti
-
teške pneumonije uključujući bolnički stečenu pneumoniju i pneumonije uzrokovane mehaničkom ventilacijom,
-
komplicirane infekcija urinarnog trakta (uključujući pijelonefritis),
-
komplicirane intraabdominalne infekcije,
-
komplicirane infekcije kože i mekog tkiva (uključujući infekcije dijabetičkog stopala).
Liječenje bolesnika s bakterijemijom praćenom, ili ako se sumnja da je praćena, s bilo kojom od navedenih infekcija.
Piperacilin/tazobaktam Qilu se može koristiti u neutropeničnih bolesnika s vrućicom ako se sumnja da je uzrokovana bakterijskom infekcijom.
Napomena: Primjena se ne preporučuje u odraslih bolesnika za bakterijemiju uzrokovanu beta-laktamazom proširenog spektra (ESBL) koju stvara E. coli i K. pneumoniae (neosjetljive na ceftriakson), vidjeti dio 5.1.
Djeca u dobi od 2 do 12 godina
-
Komplicirane intraabdominalne infekcije
Piperacilin/tazobaktam Qilu se može koristiti u neutropenične djece s vrućicom, ako se sumnja da je uzrokovana bakterijskom infekcijom.
Potrebno je pridržavati se službenih smjernica o pravilnoj uporabi antibakterijskih lijekova.
Doziranje
Doza i učestalost primjene lijeka Piperacilin/tazobaktam Qilu ovisi o težini i mjestu infekcije i očekivanim patogenima.
Odrasli bolesnici i adolescenti Infekcije
Uobičajena doza je 4 g piperacilina/0,5 g tazobaktama svakih 8 sati.
U bolesnika s nozokomijalnom pneumonijom i kod infekcija u neutropeničnih bolesnika, preporučena doza je 4 g piperacilina/0,5 g tazobaktama svakih 6 sati. Ovaj se režim doziranja može primijeniti i u bolesnika s drugim indiciranim infekcijama, osobito teških.
U sljedećoj tablici sažeta je učestalost primjene i preporučene doze za odrasle bolesnike i adolescente prema indikaciji ili stanju:
| Učestalost primjene | Piperacilin/tazobaktam 4 g / 0,5 g |
| Svakih 6 sati | Teška pneumonija |
| Neutropenični odrasli bolesnici s vrućicom pod sumnjom nabakterijsku infekciju | |
| Svakih 8 sati | Komplicirana infekcija urinarnog trakta (uključujućipijelonefritis) |
| Komplicirane intraabdominalne infekcije | |
| Infekcije kože i mekog tkiva (uključujući infekcijedijabetičkog stopala) |
Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega
Intravenska doza mora biti prilagođena stupnju oštećenja bubrega kako slijedi (svaki bolesnik mora biti pod strogim nadzorom zbog znakova toksičnosti; doza lijeka i interval moraju se prilagoditi u skladu s time):
| Klirens kreatinina (ml/min) | Piperacilin/tazobaktam (preporučena doza) |
| > 40 | Nije potrebna prilagodba doze |
| 20- 40 | Maksimalna predložena doza: 4 g / 0,5 g svakih 8 sati |
| < 20 | Maksimalna predložena doza: 4 g / 0,5 g svakih 12 sati |
U bolesnika na hemodijalizi dodatnu dozu piperacilin/tazobaktama od 2 g/0,25 g potrebno je primjenjivati nakon svake dijalize, obzirom da se hemodijalizom ukloni 30%-50% piperacilina u 4 sata.
Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre
Nije potrebno prilagođavati dozu (vidjeti dio 5.2).
Stariji bolesnici
Nije potrebno prilagođavati dozu u starijih osoba s normalnom funkcijom bubrega ili ako su vrijednosti klirensa kreatinina iznad 40 ml/min.
Pedijatrijska populacija (u dobi 2 - 12 godina) Infekcije
U donjoj tablici je sažeta učestalost primjene i doza prema tjelesnoj težini za pedijatrijske bolesnike od 2 – 12 godina prema indikaciji ili stanju:
| Doza prema tjelesnoj težini i učestalost primjene | Indikacija / stanje |
| 80 mg piperacilin / 10 mg tazobaktama po kgtjelesne težine / svakih 6 sati | Neutropenična djeca s vrućicom, pod sumnjom na bakterijsku infekciju* |
| 100 mg piperacilin / 12,5 mg tazobaktama po kgtjelesne težine / svakih 8 sati | Komplicirane intraabdominalne infekcije* |
* Ne smije se premašiti maksimalna doza od 4 g / 0,5 g po dozi tijekom 30 minuta
Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega
Intravenska doza mora biti prilagođena stupnju oštećenja bubrega kako slijedi (svaki bolesnik mora biti pod strogim nadzorom zbog znakova toksičnosti; dozu lijeka i interval treba prilagoditi u skladu s time):
| Klirens kreatinina (ml/min) | Piperacilin/tazobaktam (preporučena doza) |
| > 50 | Nije potrebna prilagodba doze. |
| ≤ 50 | 70 mg piperacilina/8,75 mg tazobaktama/kg svakih 8 sati. |
Kod djece na hemodijalizi jednu dodatnu dozu od 40 mg piperacilina/5 mg tazobaktama/kg potrebno je primjenjivati nakon svake dijalize.
Primjena u djece mlađe od 2 godine
Sigurnost i djelotvornost piperacilin/tazobaktama u djece u dobi do 2 godine nisu ustanovljene. Nema dostupnih podataka iz kontroliranih kliničkih ispitivanja.
Trajanje liječenja
Uobičajeno trajanje liječenja za većinu indikacija je od 5 – 14 dana. Međutim, trajanje liječenja potrebno je prilagoditi težini infekcije, patogenima te kliničkom i bakteriološkom stanju bolesnika.
Način primjene
Intravenski nakon rekonstitucije/razrjeđivanja.
Piperacilin/tazobaktam Qilu 4 g/0,5 g primjenjuje se intravenskom infuzijom (tijekom 30 min). Za upute o rekonstituciji/razrjeđivanju lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.
Preosjetljivost na djelatne tvari ili neki drugi penicilinski antibiotik.
Akutne teške alergijske reakcije na bilo koju beta-laktamsku djelatnu tvar (npr. cefalosporin, monobaktam ili karbapenem) u anamnezi.
Pri izboru piperacilina/tazobaktama za liječenje pojedinog bolesnika potrebno je uzeti u obzir prikladnost korištenja polusintetskih penicilina širokog spektra na osnovu čimbenika kao što su težina infekcije i pojava rezistencije drugih prikladnih antibiotika.
Prije početka liječenja piperacilin/tazobaktamom potrebno je pažljivo ispitati prijašnje reakcije preosjetljivosti na peniciline, druge beta-laktame (npr. cefalosporin, monobaktam, karbapenem) i druge alergene. Ozbiljne i ponekad fatalne reakcije preosjetljivosti (anafilaktičke/anafilaktoidne reakcije uključujući šok) opisane su u bolesnika koji su primali terapiju penicilinima, uključujući piperacilin/tazobaktam. Pojava tih reakcija češća je u bolesnika koji u anamnezi imaju osjetljivost na brojne alergene. Ozbiljne reakcije preosjetljivosti zahtijevaju prekid primjene antibiotika i moguću primjenu adrenalina (epinefrina) i provođenje ostalih mjera hitne medicinske skrbi.
Zabilježeni su slučajevi reakcija preosjetljivosti koje su napredovale do Kounisovog sindroma (akutni alergijski koronarni arteriospazam koji može dovesti do infarkta miokarda, vidjeti dio 4.8).
Piperacilin/tazobaktam može izazvati teške kožne nuspojave, poput Stevens-Johnsonovog sindroma, toksične epidermalne nekrolize, reakcije na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima, te akutne generalizirane egzantematozne pustuloze (vidjeti dio 4.8). U slučaju pojave kožnog osipa, bolesnika treba pomno nadzirati te prekinuti primjenu lijeka, ako dođe do progresije lezija.
Pri primjeni piperacilina/tazobaktama zabilježena je rabdomioliza. Ako se uoče znakovi ili simptomi rabdomiolize, treba prestati s uzimanjem piperacilin/tazobaktama i započeti odgovarajuću terapiju.
Pseudomembranozni kolitis uzrokovan antibioticima može se manifestirati teškim, dugotrajnim proljevom, koji može biti opasan po život. Početak pseudomembranoznog kolitisa može se javiti za vrijeme ili nakon liječenja antibioticima. U takvim slučajevima odmah treba prestati s uzimanjem piperacilin/tazobaktama.
Liječenje piperacilinom/tazobaktamom može rezultirati pojavom rezistentnih mikroorganizama koji mogu izazvati superinfekcije.
U nekih bolesnika liječenih beta-laktamskim antibioticima javilo se krvarenje. U nekim su slučajevima te reakcije bile povezane s poremećajima koagulacijskih testova, npr. s vremenom zgrušavanja, agregacijom trombocita i protrombinskim vremenom, te se javljaju češće u bolesnika sa zatajenjem bubrega. Javi li se krvarenje, antibiotik se mora obustaviti i provesti odgovarajuće liječenje.
Mogu se pojaviti leukopenija i neutropenija, posebno pri dugotrajnom liječenju; stoga je potrebna periodička procjena hematopoetske funkcije.
Kao i kod liječenja ostalim penicilinima, pri primjeni viših doza može doći do neuroloških komplikacija u obliku konvulzija, naročito u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega (vidjeti dio 4.8).
U bolesnika koji raspolažu malim rezervama kalija ili koji istodobno uzimaju lijekove koji smanjuju razinu kalija može se javiti hipokalemija, pa se preporučuje provoditi redovitu kontrolu elektrolita u takvih bolesnika.
Hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH)
U bolesnika liječenih piperacilinom/tazobaktamom prijavljeni su slučajevi HLH-a, često nakon liječenja duljeg od 10 dana. HLH je sindrom patološke aktivacije imunosnog sustava koji je opasan po život i koji karakteriziraju klinički znakovi i simptomi prekomjerne sistemske upale (npr. vrućica, hepatosplenomegalija, hipertrigliceridemija, hipofibrinogenemija, visoke razine serumskog feritina, citopenije i hemofagocitoza). Bolesnika kod kojeg se razviju rani znakovi patološke aktivacije imunosnog sustava treba odmah procijeniti. Ako se dijagnosticira HLH, treba prekinuti terapiju piperacilinom/tazobaktamom.
Oštećenje funkcije bubrega
Zbog moguće nefrotoksičnosti (vidjeti dio 4.8), piperacilin/tazobaktam treba primjenjivati s oprezom kod bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega ili kod bolesnika koji su na hemodijalizi.
Intravenske doze i intervali primjene lijeka trebaju biti prilagođeni stupnju oštećenja bubrega (vidjeti dio 4.2).
U sekundarnoj analizi gdje su korišteni podaci iz velikog multicentričnog, randomiziranog, kontroliranog ispitivanja gdje je ispitivana brzina glomerularne filtracije (GFR) nakon česte primjene antibiotika kod bolesnika u kritičnom stanju, primjena piperacilina/tazobaktama je bila povezana s nižom brzinom reverzibilnog GFR poboljšanja u usporedbi s drugim antibioticima. Ta druga analiza je zaključila kako je piperacilin/tazobaktam bio uzrok zakašnjelog oporavka bubrega kod tih bolesnika.
Kombinirana primjena piperacilina/tazobaktama i vankomicina može biti povezana s povećanom incidencijom akutnog oštećenja bubrega (vidjeti dio 4.5).
Ovaj lijek sadrži 216 mg natrija po bočici, što odgovara 10,8% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.
O tomu treba voditi računa u bolesnika na prehrani s ograničenim unosom natrija.
Ne-depolarizirajući mišićni relaksansi
Istovremena primjena piperacilina s vekuronijem dovodi do produljenja živčano-mišićne blokade, nastale djelovanjem vekuronija. Zbog sličnog mehanizma djelovanja, može se u prisutnosti piperacilina očekivati produljenje živčano-mišićne blokade izazvano bilo kojim ne-depolarizirajućim mišićnim relaksansom.
Antikoagulansi
Za vrijeme istodobne primjene heparina, oralnih antikoagulansa i drugih lijekova koji mogu utjecati na koagulaciju krvi uključujući funkciju trombocita, treba češće provoditi odgovarajuće koagulacijske testove i redovito nadzirati stanje bolesnika.
Metotreksat
Piperacilin može smanjiti izlučivanje metotreksata, stoga je potrebno nadzirati razinu metotreksata u serumu, kako bi se spriječila toksičnost.
Probenecid
Kao i s drugim penicilinima, pri istovremenoj primjeni probenecida i piperacilin/tazobaktama produžava se poluvrijeme eliminacije i smanjuje bubrežni klirens piperacilina i tazobaktama, no to ne utječe na njihove vršne koncentracije u plazmi.
Aminoglikozidi
Piperacilin sam, ili u kombinaciji s tazobaktamom ne mijenja značajno farmakokinetiku tobramicina u osoba s normalnom funkcijom bubrega i s blagim ili umjerenim oštećenjem bubrega. Farmakokinetika piperacilina, tazobaktama i M1 metabolita nije se značajno promijenila s primjenom tobramicina. Inaktivacija tobramicina i gentamicina piperacilinom dokazana je u bolesnika s teškim oštećenjem bubrega.
Za informacije koje se odnose na primjenu piperacilin/tazobaktama s aminoglikozidima, vidjeti dijelove 6.2. i 6.6.
Vankomicin
U ispitivanjima je zabilježena povećana incidencija akutnog oštećenja bubrega u bolesnika u kojih je istodobno primijenjen piperacilin/tazobaktam i vankomicin u odnosu na primjenu vankomicina kao monoterapije (vidjeti dio 4.4). Neka od tih ispitivanja su pokazala da te interakcije ovise o dozi vankomicina.
Nisu zabilježene farmakokinetičke interakcije piperacilin/tazobaktama i vankomicina. Utjecaj na laboratorijske nalaze
Kao i kod drugih penicilina, neenzimatske metode određivanja glukoze u urinu mogu dovesti do lažno pozitivnih rezultata. Stoga se za vrijeme terapije piperacilinom/tazobaktamom preporučuje određivanje glukoze u urinu enzimatski.
Razne kemijske metode za određivanje proteina u urinu mogu dati lažno pozitivne rezultate. Nije zabilježen utjecaj na određivanje proteina testnom trakicom.
Direktan Coombsov test može biti pozitivan.
Zabilježeni su lažno pozitivni rezultati u Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA testovima kod bolesnika koji primaju piperacilin/tazobaktam.
Zabilježene su križne reakcije između polisaharida koji ne potječe od vrsta Aspergillus i polifuranoze kod primjene Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA testova.
Zbog toga, pozitivne rezultate testova kod bolesnika koji primaju piperacilin/tazobaktam je potrebno potvrditi drugim dijagnostičkim metodama.
Trudnoća
Nema podataka ili su podaci o primjeni piperacilina/tazobaktama u trudnica ograničeni.
Ispitivanja na životinjama pokazala su razvojnu toksičnost, no nema dokaza o teratogenosti pri dozama toksičnim za majku (vidjeti dio 5.3).
Piperacilin i tazobaktam prolaze kroz placentu. Piperacilin/tazobaktam se smije koristiti za vrijeme trudnoće samo ako je jasno indiciran tj. ako je očekivana korist veća od mogućeg rizika za trudnicu i fetus.
Dojenje
Piperacilin se izlučuje u niskim koncentracijama u majčinom mlijeku; koncentracije tazobaktama u majčinom mlijeku nisu bile ispitivane. Stoga je dojilje dopušteno liječiti samo ako je očekivana korist veća od mogućeg rizika za majku i dijete.
Plodnost
Ispitivanja plodnosti u štakora nisu pokazala utjecaj na plodnost i parenje nakon intraperitonealne primjene tazobaktama ili kombinacije piperacilin/tazobaktam (vidjeti dio 5.3).
Nisu provedena ispitivanja o utjecaju na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.
Najčešće prijavljena nuspojava je proljev (pojavljuje se u 1 od 10 bolesnika).
Neke od najtežih nuspojava, pseudomembranozni kolitis i toksična epidermalna nekroliza, pojavljuju se u 1 do 10 na 10 000 bolesnika. Učestalost pancitopenije, anafilaktičkog šoka i Stevens-Johnsonova sindroma nije moguće procijeniti na temelju trenutno dostupnih podataka.
U sljedećoj tablici, nuspojave su navedene prema klasifikaciji organskih sustava i MedDRA preporučenom nazivlju. Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane prema opadajućoj ozbiljnosti.
| Klasifikacija | Vrlo | Često | Manje često | Rijetko | Nepoznato | |
| organskih | često | (≥ 1/100 i | (≥ 1/1000 i | (≥ 1/10 000 | (ne može se | |
| sustava | (≥ | < 1/10) | < 1/100) | i < 1/1000) | procijeniti | |
| 1/10) | iz dostupnih | |||||
| podataka) | ||||||
| Infekcije i | infekcija | pseudomembranski | ||||
| infestacije | kandidom* | kolitis | ||||
| Poremećaji | trombocitopenija, | leukopenija | agranulocitoza | pancitopenija*, | ||
| krvi i | anemija* | neutropenija, | ||||
| limfnog | hemolitička | |||||
| sustava | anemija*, | |||||
| trombocitoza*, | ||||||
| eozinofilija* | ||||||
| Srčani | Kounisov | |||||
| poremećaji | sindrom*,** | |||||
| Poremećaji | anafilaktoidni | |||||
| imunološkog | šok*, | |||||
| sustava | anafilaktički | |||||
| šok*, | ||||||
| anafilaktoidna | ||||||
| reakcija*, | ||||||
| anafilaktička | ||||||
| reakcija*, | ||||||
| preosjetljivost* | ||||||
| Poremećaji | hipokalijemija | |||||
| H A L M E D15 - 06 - 2026O D O B R E N O | ||||||
| metabolizma i prehrane | |||||
| Psihijatrijskiporemećaji | nesanica | delirij* | |||
| Poremećajiživčanog sustava | glavobolja | napadaj* | |||
| Krvožilni poremećaji | hipotenzija, flebitis, tromboflebitis,napadaji crvenila | ||||
| Poremećaji dišnog sustava,prsišta i sredoprsja | epistaksa | eozinofilna pneumonija | |||
| Poremećaji probavnog sustava | proljev | bol u abdomenu, povraćanje, zatvor,mučnina, dispepsija | stomatitis | ||
| Poremećajijetre i žuči | hepatitis*, žutica | ||||
| Poremećaji kože ipotkožnog tkiva | osip, pruritus | multiformni eritem*, urtikarija, makulopapularni osip* | toksična epidermalna nekroliza* | Stevens-Johnsonov sindrom*, eksfolijativni dermatitis,reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima(DRESS)*, akutna generalizirana egzantematozna pustuloza (AGEP)*,bulozni dermatitis, linearna IgA bolest*,purpura | |
| Poremećaji mišićno-koštanogi vezivnog tkiva | artralgija, mijalgija | rabdomioliza* | |||
| Poremećaji bubrega i mokraćnogsustava | zatajenje bubrega, tubulointersticijski nefritis* | ||||
| Općiporemećaji i reakcije na mjestu | pireksija, reakcija na mjestu injekcije | zimica |
| primjene | |||||
| Pretrage | povišena alanin aminotransferaza, povišena aspartat aminotransferaza, sniženi ukupni proteini,snižen albumin u krvi,pozitivan Coombsov direktni test, povišen kreatinin u krvi,povišena alkalna fosfataza u krvi, povišena urea u krvi,produljeno aktivirano parcijalno tromboplastinskovrijeme | snižena glukoza u krvi, povišen bilirubin u krvi, produljeno protrombinsko vrijeme | produljeno vrijeme krvarenja, povišena gama-glutamiltransferaza |
* Nuspojave zabilježene nakon stavljanja lijeka u promet
**Akutni koronarni sindrom povezan s alergijskom reakcijom.
Liječenje piperacilinom je praćeno povećanjem učestalosti vrućice i osipa u bolesnika s cističnom fibrozom.
Nuspojave beta-laktamskih antibiotika
Beta-laktamski antibiotici, uključujući piperacilin/tazobaktam, mogu dovesti do pojave encefalopatije i konvulzija (vidjeti dio 4.4).
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Simptomi
Zabilježeni su slučajevi predoziranja s piperacilin/tazobaktamom nakon stavljanja lijeka u promet. Većina opisanih slučajeva uključuje mučninu, povraćanje i proljev, dakle nuspojave koje su prijavljivane i pri primjeni lijeka u uobičajenim preporučenim dozama. U bolesnika se može javiti pojačana neuromuskularna podražljivost ili konvulzije ako se lijek intravenski primjenjuje u dozama većim od preporučenih (osobito kod bolesnika sa zatajenjem bubrega).
Liječenje
U slučaju predoziranja potrebno je prekinuti liječenje piperacilin/tazobaktamom. Nije poznat specifičan antidot.
Liječenje mora biti potporno i simptomatsko u skladu s bolesnikovim kliničkim stanjem.
Prekomjerne koncentracije piperacilina i tazobaktama u serumu mogu se smanjiti hemodijalizom (vidjeti dio 4.4).
Farmakološka svojstva - Piperacilin/tazobaktam 4 g/0,5 g
Farmakoterapijska skupina: antibakterijski lijekovi za sustavnu primjenu; kombinacije penicilina uključujući inhibitore beta-laktamaze;
ATK oznaka: J01CR05 Mehanizam djelovanja
Piperacilin, polusintetski penicilin širokog spektra pokazuje baktericidno djelovanje tako što inhibira sintezu stanične membrane i stijenke.
Tazobaktam, srodan penicilinima po beta-laktamskoj strukturi, inhibitor je mnogih beta-laktamaza, koje su česti uzrok rezistencije na peniciline i cefalosporine, ali ne inhibira AmpC enzime ili metalo beta-laktamaze. Tazobaktam proširuje antibiotski spektar piperacilina na brojne bakterije koje stvaraju beta-laktamaze, a koje su stekle rezistenciju na sam piperacilin.
Farmakokinetički/farmakodinamički odnos
Vrijeme iznad minimalne inhibicijske koncentracije (T>MIK) smatra se glavnom farmakodinamičkom odrednicom učinkovitosti piperacilina.
Mehanizam rezistencije
Dva su glavna mehanizma rezistencije na piperacilin/tazobaktam:
-
Inaktivacija piperacilinske komponente onim beta-laktamazama koje nisu inhibirane tazobaktamom: beta-laktamaze u molekularnoj klasi B, C i D.
-
Promjena proteina koji vežu penicilin (engl. penicillin-binding proteins, PBP), što rezultira smanjenjem afiniteta piperacilina prema ciljanoj molekuli u bakteriji.
Nadalje, promjena propusnosti membrane bakterija, kao i ekspresija efluks-pumpi za više lijekova, može uzrokovati ili doprinijeti rezistenciji bakterija na piperacilin/tazobaktam, osobito kod Gram-negativnih bakterija.
Granične vrijednosti pri ispitivanju osjetljivosti
Kriterije za tumačenje minimalnih inhibitornih koncentracija (MIK) pri ispitivanju osjetljivosti utvrdio je European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing (EUCAST) za piperacilin/tazobaktam, a navedeni su ovdje: https://www.ema.europa.eu/documents/other/minimum-inhibitory-concentration-mic-breakpoints_en.xlsx
Osjetljivost
Prevalencija stečene rezistencije za odabrane vrste može se razlikovati geografski i vremenski te je poželjno imati lokalne podatke o rezistenciji, osobito kod liječenja teških infekcija. Po potrebi treba potražiti savjet stručnjaka kad je lokalna prevalencija rezistencije takva da je upitna korisnost primjene određenog lijeka u nekim tipovima infekcija.
| Grupiranje relevantnih sojeva prema osjetljivosti na piperacilin/tazobaktam |
| UOBIČAJENO OSJETLJIVE VRSTE |
| Aerobni gram-pozitivni mikroorganizmiEnterococcus faecalis (samo izolati osjetljivi na ampicilin ili penicilin)Listeria monocytogenesStaphylococcus aureus (samo izolati osjetljivi na meticilin)Staphylococcus vrste, coagulase negative (samo izolati osjetljivi na meticilin)Streptococcus agalactiae (streptokoki skupine B)†Streptococcus pyogenes (streptokoki skupine A)† |
| Aerobni gram-negativni mikroorganizmiCitrobacter koseri Haemophilus influenzae Moraxella catarrhalisProteus mirabilis |
| Anaerobni gram-pozitivni mikroorganizmiClostridioides vrsteEubacterium vrsteAnaerobni gram-pozitivni koki†† |
| Anaerobni gram-negativni mikroorganizmi Bacteroides fragilis skupina Fusobacterium vrste Porphyromonas vrstePrevotella vrste |
| VRSTE KOD KOJIH JE STEČENA OTPORNOST MOŽE PREDSTAVLJATI PROBLEM | |
| Aerobni gram-pozitivni mikroorganizmi Enterococcus faecium Streptococcus pneumoniae† Streptococcus viridans skupina†Aerobni gram-negativni mikroorganizmi Acinetobacter baumannii Citrobacter freundiiEnterobacter vrste Escherichia coli Klebsiella pneumoniae Morganella morganii Proteus vulgaris Providencia ssp.Pseudomonas aeruginosa Serratia vrste | |
| INHERENTNO REZISTENTNI ORGANIZMI | |
| Aerobni gram-pozitivni mikroorganizmiCorynebacterium jeikeiumAerobni gram-negativni mikroorganizmiBurkholderia cepacia Legionella vrste Ochrobactrum anthropi Stenotrophomonas maltophiliaDrugi mikroorganizmiChlamydophila pneumoniae Mycoplasma pneumoniae | |
| † Streptokoki nisu bakterije koje proizvode beta-laktamazu; kod ovih organizama, rezistentnost jerezultat promjena na proteinima koji vežu penicilin (PBP), i stoga, osjetljivi izolati isključivo su | |
| H A L M E D15 - 06 - 2026O D O B R E N O | |
osjetljivi na piperacilin. Kod S. pyogenes nije zabilježena rezistencija na penicilin.
†† Uključujući Anaerococcus, Finegoldia, Parvimonas, Peptoniphilus i Peptostreptococcus
spp.
Ispitivanje Merino (infekcije krvotoka uzrokovane bakterijama koje proizvode ESBL)
U prospektivnom, neinferiornom, paralelnom, randomiziranom objavljenom kliničkom ispitivanju, definitivno (tj. na temelju osjetljivosti potvrđene in vitro) liječenje piperacilinom/tazobaktamom, u usporedbi s meropenemom, nije rezultiralo neinferiornim 30-dnevnim mortalitetom u odraslih bolesnika s infekcijama krvotoka uzrokovanim E. coli ili K. pneumoniae neosjetljivim na ceftriakson.
Ukupno 23 od 187 pacijenata (12,3%) randomiziranih na piperacilin/tazobaktam ostvarilo je primarni ishod smrtnosti nakon 30 dana u usporedbi sa 7 od 191 (3,7%) randomiziranih na meropenem razlika u riziku, 8,6% [1-strani 97,5% CI − ∞ do 14,5%]; P = 0,90 za neinferiornost). Razlika nije zadovoljila marginu neinferiornosti od 5%.
Učinci su bili dosljedni u analizi populacije po protokolu, pri čemu je 18 od 170 pacijenata (10,6%) postiglo primarni ishod u skupini na piperacilinu/tazobaktamu u usporedbi sa 7 od 186 (3,8%) u skupini koja je primala meropenem (razlika u riziku, 6,8 % [jednostrani 97,5% CI, - ∞ do 12,8%]; P = 0,76 za neinferiornost).
Klinička i mikrobiološka rezolucija (sekundarni ishodi) do 4. dana dogodila se u 121 od 177 bolesnika (68,4%) u skupini na piperacilinu/tazobaktamu u usporedbi sa 138 od 185 (74,6%), randomiziranih na meropenem (razlika u riziku, 6,2% [95% CI − 15,5 do 3,1%]; P = 0,19). Za sekundarne ishode, statistički testovi bili su dvostrani, s P <0,05 koji se smatra značajnim.
U ovom ispitivanju pronađena je neravnoteža mortaliteta između ispitivanih skupina. Pretpostavlja se da su smrtni slučajevi u skupini piperacilin/tazobaktam povezani s osnovnim bolestima, a ne s popratnom infekcijom.
Apsorpcija
Vršne koncentracije piperacilina i tazobaktama nakon primjene 4 g/ 0,5 g tijekom 30 minuta intravenskom infuzijom su 298 µg/ml odnosno 34 µg/ml.
Distribucija
I piperacilin i tazobaktam vežu se za proteine plazme približno 30%. Na vezanje piperacilina ili tazobaktama na proteine ne utječu druge tvari. Vezivanje metabolita tazobaktama na proteine je zanemarivo.
Piperacilin/tazobaktam se dobro raspodjeljuju u tkiva i tjelesne tekućine uključujući sluznicu crijeva, žučni mjehur, pluća, žuč i kost. Prosječne koncentracije u tkivima općenito iznose 50 do 100% od onih u plazmi. Raspodjela u cerebrospinalnoj tekućini je niska kod ispitanika s neupaljenim moždanim ovojnicama, kao i kod drugih penicilina.
Biotransformacija
Piperacilin se metabolizira u mikrobiološki slabo aktivan dezetil metabolit. Tazobaktam se metabolizira u samo jedan metabolit koji je mikrobiološki neaktivan.
Eliminacija
Piperacilin i tazobaktam se izlučuju glomerularnom filtracijom i tubularnom sekrecijom putem bubrega.
Piperacilina se izlučuje brzo, kao nepromijenjena tvar, 68% primijenjene doze pojavljuje se u urinu. Tazobaktam i njegov metabolit se izlučuju uglavnom putem bubrega, pri čemu se 80% nalazi nepromijenjeno, a ostatak u obliku pojedinačnog metabolita.
Piperacilin, tazobaktam i dezetil-piperacilin se također izlučuju putem žuči.
Poluvrijeme eliminacije piperacilina i tazobaktama u plazmi nakon jednokratne ili višekratnih doza kod zdravih osoba je iznosilo između 0,7 do 1,2 sata neovisno o dozi ili trajanju infuzije. Poluvrijeme eliminacije i piperacilina i tazobaktama povećava se pri smanjenju bubrežnog klirensa.
Nema znatnih promjena u farmakokinetici piperacilina kod zajedničke primjene s tazobaktamom. Smatra se da piperacilin neznatno smanjuje brzinu izlučivanja tazobaktama iz organizma.
Posebne populacije
Poluvrijeme eliminacije piperacilina i tazobaktama povećava se u bolesnika s cirozom jetre za oko 25%, odnosno 18% u odnosu na zdrave osobe.
Poluvrijeme eliminacije piperacilina i tazobaktama povećava se s padom klirensa kreatinina. Povećanje poluvremena eliminacije je dvostruko za piperacilin i četverostruko za tazobaktam, kod klirensa kreatinina ispod 20 ml/min u usporedbi s bolesnicima s normalnom funkcijom bubrega.
Hemodijaliza uklanja 30% do 50% piperacilin/tazobaktama, uz dodatnih 5% tazobaktama u obliku tazobaktam metabolita. Peritonejskom dijalizom se uklanja oko 6% primijenjenog piperacilina i 21% tazobaktama, s do 18% doze tazobaktama se uklanja u obliku tazobaktam metabolita.
Pedijatrijska populacija
Farmakokinetičkom (PK) analizom populacije, procijenjeni klirens za bolesnike u dobi od 9 mjeseci do 12 godina, bio je usporediv s onim u odraslih osoba, s populacijskom srednjom vrijednosti (SE) od 5,64 (0,34) ml/min/kg. Procijenjeni klirens piperacilina je 80% vrijednosti za pedijatrijske bolesnike starosti od 2-9 mjeseci. SE za volumen distribucije je 0,243 (0,011) l/kg i neovisan je o dobi.
Stariji bolesnici
Poluvrijeme eliminacije piperacilina i tazobaktama u starijih bilo je 32%, odnosno 55% duže, u odnosu na mlađe bolesnike. Ova razlika je moguća zbog promjene u klirensu kreatinina s obzirom na dob.
Rasa
Nisu primijećene razlike u farmakokinetici piperacilina ili tazobaktama između zdravih dobrovoljaca Azijata (n=9) i bijelaca (n=9) koji su primali dozu od 4 g/0,5 g.
Farmaceutski podaci - Piperacilin/tazobaktam 4 g/0,5 g
Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.
Kada se koristi istovremeno s drugim antibioticima (npr. aminoglikozidima), Piperacilin/Tazobaktam Qilu se mora primijeniti odvojeno. Miješanje beta-laktamskih antibiotika s aminoglikozidima in vitro može prouzročiti znatnu neaktivnost aminoglikozida.
Piperacilin/tazobaktam Qilu se ne smije miješati s drugim lijekovima u štrcaljki ili infuzijskoj boci jer kompatibilnost nije utvrđena.
Zbog kemijske nestabilnosti, Piperacilin/tazobaktam Qilu ne smije se koristiti u otopinama koje sadrže samo natrijev hidrogenkarbonat.
Piperacilin/tazobaktam Qilu nije kompatibilan s otopinom Ringerova laktata, otopinom Ringerova acetata, otopinom Ringerova acetata/malata te Hartmannovom otopinom.
Piperacilin/tazobaktam Qilu ne smije se dodavati krvnim pripravcima ili hidrolizatima albumina.
2 godine
Rekonstituirana otopina u bočici
Kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni je dokazana tijekom 48 sati kada se čuva u hladnjaku pri temperaturi od 2 do 8 °C te 5 sati kada se čuva pri temperaturi od 20 do 25 °C, kada je rekonstituiran s jednim od kompatibilnih otapala za rekonstituciju (vidjeti dio 6.6).
Razrijeđena otopina za infuziju
Kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni je dokazana tijekom 48 sati kada se čuva u hladnjaku pri temperaturi od 2 do 8 °C te 6 sati kada se čuva pri temperaturi od 20 do 25 °C, kada je razrijeđena s jednim od kompatibilnih otapala za razrjeđivanje pri predloženom volumenu razrjeđivanja (vidjeti dio 6.6).
S mikrobiološkog stajališta, lijek treba odmah upotrijebiti. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme primjene i uvjeti čuvanja u primjeni odgovornost su korisnika i u pravilu ne bi trebali biti dulji od 24 sata pri temperaturi od 2 do 8 °C, osim ako su rekonstitucija/razrjeđivanje (itd.) provedeni u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.
Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.
Uvjete čuvanja nakon rekonstitucije i razrjeđivanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.
Staklena bočica od 50 ml s bromobutilnim gumenim čepovima i kombiniranom kapicom od aluminija i plastike.
Veličine pakiranja: 1, 5, 10, 12, 25 ili 50 bočica po kutiji. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
i druga rukovanja lijekom
Rekonstituciju i razrjeđivanje treba provesti pod aseptičkim uvjetima. Otopinu treba prije primjene vizualno pregledati na prisutnost čestica i promjenu boje. Otopina se smije upotrijebiti samo ako je bistra te ne sadrži čestice.
Priprema otopine za infuziju
Prašak svake bočice treba rekonstituirati s volumenom otapala prikazanim u tablici u nastavku, koristeći jedno od kompatibilnih otapala za rekonstituciju. Bočicu treba okretati dok se sadržaj ne otopi. Kad se konstantno okreće, rekonstitucija se općenito događa unutar 5 do 10 minuta (pojedinosti o rukovanju vidjeti u nastavku).
| Sadržaj bočice | Volumen otapala*kojeg treba dodati bočici | Približna koncentracija nakon rekonstitucije |
| 4 g/0,5 g(4 g piperacilina i 0,5 g tazobaktama) | 20 ml | 193,2 mg/ml (sadrži 171,7mg/ml piperacilina i 21,5 mg/ml tazobaktama) |
* Kompatibilna otapala za rekonstituciju:
-
natrijev klorid 9 mg/ml (0,9%) otopina za injekciju
-
sterilna voda za injekcije (1)
-
glukoza 50 mg/ml (5%) otopina za infuziju
(1) Maksimalni preporučeni volumen sterilne vode za injekciju po dozi je 50 ml.
Rekonstituirane otopine treba izvući iz bočice putem štrcaljke. Kada se rekonstituira prema uputama, sadržaj bočice uvučen štrcaljkom dat će označenu količinu piperacilina i tazobaktama.
Rekonstituirane otopine se mogu dalje razrijediti na željeni volumen (npr. 50 ml do 150 ml) s jednim od sljedećih kompatibilnih otapala:
-
natrijev klorid 9 mg/ml (0,9%) otopina za injekciju
-
glukoza 50 mg/ml (5%) otopina za infuziju
-
dekstran 60 mg/ml (6%) u natrijevom kloridu 9 mg/ml (0,9%) otopina za injekciju Istodobna primjena s aminoglikozidima
Zbog in vitro inaktivacije aminoglikozida od strane beta-laktamskim antibiotika, Piperacilin/tazobaktam Qilu i aminoglikozid se preporučuju zasebno primijeniti.
Piperacilin/tazobaktam Qilu i aminoglikozid treba rekonstituirati i razrijediti zasebno kada je indicirana istodobna terapija s aminoglikozidima.
Vidjeti dio 6.2 za inkompatibilnosti.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima. Samo za jednokratnu primjenu. Bacite svu neiskorištenu otopinu.
-