NexoBrid 5 g prašak i gel za gel

NexoBrid je indiciran u svim dobnim skupinama za uklanjanje eshara u bolesnika s dubokim

termičkim opeklinama djelomične i pune debljine kože.

Ovaj lijek smiju primjenjivati samo odgovarajuće educirani zdravstveni radnici na specijaliziranim

odjelima za liječenje opeklina.

Doziranje

Odrasli

5 g praška u 50 g gela nanosi se na 2,5 % cjelokupne površine tijela (engl. Total Body Surface Area,

TBSA) što u odrasle osobe odgovara površini od približno 450 cm², uz debljnu sloja gela od 1,5 do 3 mm.

NexoBrid se ne smije nanijeti na više od 15 % cjelokupne površine tijela u jednom tretmanu (vidjeti također dio 4.4, Koagulopatija).

Pedijatrijska populacija

Djeca i adolescenti (od rođenja do 18. godine)

U pedijatrijskih bolesnika u dobi od 4 do 18 godina NexoBrid se ne smije nanijeti na više od

15 % cjelokupne površine tijela.

U pedijatrijskih bolesnika u dobi od 0 do 3 godine ovaj se lijek ne smije nanijeti na više od

10 % cjelokupne površine tijela.

Treba ostati u dodiru s opeklinskom ranom 4 sata. Podaci o primjeni ovog lijeka na područja na kojima je eshar ostao nakon prve primjene vrlo su ograničeni.

Ne preporučuje se primjenjivati dva ili više puta.

Posebne populacije

Oštećenje funkcije bubrega

Nema podataka o primjeni u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega. Ove bolesnike treba pažljivo

pratiti.

Oštećenje funkcije jetre

Nema podataka o primjeni u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre. Ove bolesnike treba pažljivo

pratiti.

Stariji bolesnici

Iskustvo u starijih bolesnika (> 65 godina) je ograničeno. Nije potrebna prilagodba doze. Način primjene

Za kožu.

Prije primjene prašak se mora pomiješati s gelom i napraviti jednolični gel. Upute za miješanje vidjeti u dijelu 6.6.

Nakon što se umiješa, gel treba nanijeti na čisto i vlažno područje rane bez keratina (ukloniti

mjehure).

Jedna bočica, gel ili rekonstituirani gel namijenjeni su samo za jednokratnu primjenu.

Lijekovi koji su topikalno primijenjeni (kao što su srebrov sulfadiazin ili jodirani povidon) na ranu moraju se ukloniti, a rana mora biti očišćena prije primjene gela, jer eshar zasićen lijekovima i njihovim ostacima smanjuje njegovu aktivnost i njegovu djelotvornost.

Za upute o pripremi lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.

Mjere opreza koje treba poduzeti prije rukovanja lijekom ili njegove primjene

Prilikom miješanja praška ovog lijeka s gelom nužno je odgovarajuće rukovanje, uključujući nošenje rukavica i zaštitne odjeće te zaštitnih naočala i kirurške maske (vidjeti dio 4.4). Prašak se ne smije udisati, vidjeti dio 6.6.

Priprema bolesnika i područja rane

Ovim se lijekom može liječiti rana čija cjelokupna površina nije veća od 15 % cjelokupne površine tijela (vidjeti također dio 4.4, Koagulopatija).

• Enzimski debridman je bolan postupak i zahtijeva odgovarajuću analgeziju i/ili anesteziju. Bol se mora liječiti na način koji je uobičajen kod opsežne promjene povoja. S liječenjem boli treba početi najmanje 15 minuta prije primjene ovog lijeka.

• Rana se mora temeljito očistiti i površinski keratinski sloj ili mjehuri ukloniti s područja rane jer keratin izolira eshar i tako sprječava izravni kontakt s gelom i uklanjanje eshara gelom.

• Mora se staviti povoj natopljen antibakterijskom otopinom i ostaviti na rani 2 sata.

• Prije nanošenja gela moraju se ukloniti svi topikalno primijenjeni antibakterijski lijekovi. Preostali antibakterijski lijekovi mogu smanjiti djelovanje ovog lijeka, pritom smanjujući njegovu djelotvornost.

• Sterilna parafinska mast mora se nanijeti kao adhezivna barijera oko područja s kojeg želite ukloniti eshar, tako da je se nanese na udaljenosti nekoliko centimetara od područja liječenja (pomoću dispensera). Parafinski sloj ne smije doći u kontakt s područjem koje treba liječiti kako bi se izbjeglo prekrivanje eshara čime bi se eshar izolirao od izravnog kontakta s gelom.

  Za sprječavanje moguće iritacije oštećene kože nenamjernim kontaktom s gelom i mogućeg krvarenja iz rane, područja akutne rane kao što su laceracije ili esharotomijski rezovi treba zaštititi slojem sterilne masti ili masnim povojem (npr. vazelinskom gazom).

• Na opeklinu se mora raspršiti sterilna izotonična 9 mg/ml (0,9 %) otopina natrijevog klorida. Za

  vrijeme postupka nanošenja preparata mora se održavati vlažnost opekline.

  Primjena lijeka

• Područje koje će se liječiti potrebno je navlažiti tako da se sterilnom fiziološkom otopinom poprska područje omeđeno adhezivnom barijerom od masti.

• Gel se mora nanijeti topikalno na navlaženu opeklinu u sloju debljine od 1,5 do 3 milimetara u roku od 15 minuta nakon miješanja.

• Rana se potom mora prekriti sterilnim okluzivnim filmskim povojem koji prianja za sterilni adhezivni materijal koji se nanio kao barijera prema gornjim uputama (vidjeti Priprema

  bolesnika i područja rane). Lijek mora ispuniti cijeli okluzivni povoj, a posebno se treba pobrinuti da ispod okluzivnog povoja ne ostane zrak. Laganim pritiskom na okluzivni povoj na području kontakta s adhezivnom barijerom osigurat će se prianjanje između okluzivnog filma i sterilne adhezivne barijere te postići potpuno zadržavanje gela na tretiranom području.

• Povijena rana mora se lagano pokriti debelim, mekanim povojem koji se može pričvrstiti

  zavojem.

• Povoj mora tako ostati na rani 4 sata.

  Uklanjanje lijeka

• Uklanjanje ovog lijeka bolan je postupak i zahtijeva odgovarajuću analgeziju i/ili anesteziju. Najmanje 15 minuta prije uklanjanja gela primijenite odgovarajuće preventivne lijekove protiv bolova.

• Nakon 4 sata liječenja ovim lijekom okluzivni povoj mora se ukloniti pomoću aseptične tehnike.

• Adhezivna barijera mora se ukloniti pomoću sterilnog tupog instrumenta (npr. špatule za pregled ždrijela).

• Rastopljeni eshar mora se ukloniti s rane brisanjem pomoću sterilnog tupog instrumenta.

• Rana se prvo mora temeljito obrisati velikom sterilnom suhom gazom ili ubrusom, a nakon toga sterilnom gazom ili ubrusom natopljenom sterilnom izotoničnom 9 mg/ml (0,9 %) otopinom natrijevog klorida. Liječeno područje mora se trljati sve dok se ne pojavi ružičasta površina s točkastim krvarenjem ili bjeličasto tkivo. Trljanjem se neće ukloniti prianjajući, neotopljeni eshar koji će i dalje ostati na tim područjima.

• Mora se staviti povoj natopljen antibakterijskom otopinom i ostaviti tako još 2 sata.

  Liječenje nakon debridmana rane

• Područje rane se nakon debridmana mora odmah pokriti privremenom ili trajnom zamjenskom

  kožom ili povojima kako bi se spriječilo sušenje i/ili stvaranje pseudoeshara i/ili infekcije.

• Prije nego što se svježe enzimatski očišćeno područje prekrije trajnim presatkom kože ili privremenom zamjenskom kožom mora se staviti natopljen vlažno-suhi povoj.

• Prije primjene presatka ili primarnog povoja dno obrađene rane mora se očistiti i osvježiti, npr. četkanjem ili struganjem, kako bi se omogućilo prianjanje povoja.

• Rane s opeklinama pune debljine kože ili dubokim opeklinama trebaju se nakon debridmana čim prije pokriti presatkom vlastite kože. Potrebno je također pažljivo razmotriti prekrivanje rana koje zahvaćaju djelomičnu debljinu kože trajnim presatkom kože (npr. presatkom vlastite kože) ubrzo nakon debridmana (vidjeti dio 4.4).

Preosjetljivost na djelatnu tvar, ananas ili papaju/papain (vidjeti također dio 4.4) ili na neku od

pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Sljedivost

Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je

jasno evidentirati. Reakcije preosjetljivosti

Sposobnost ovog lijeka (proteinski lijek) da izazove alergijsku senzibilizaciju treba uzeti u obzir. Postoje izvješća o ozbiljnim alergijskim reakcijama uključujući anafilaksiju (sa znakovima kao što su osip, eritem, hipotenzija, tahikardija) kod bolesnika koji su bili podvrgnuti debridmanu ovim lijekom (vidjeti dio 4.8). U tim se slučajevima uzročna povezanost s ovim lijekom smatrala mogućom, ali treba uzeti u obzir i moguću alergiju na istodobno primjenjivane lijekove poput opiodnih analgetika.

U literaturi su zabilježene alergijske reakcije na inhalirani bromelain (uključujući anafilaktičke reakcije i druge reakcije ranog tipa sa znakovima kao što su bronhospazam, angioedem, urtikarija i reakcije sluznica i gastrointestinalne reakcije). U ispitivanju u kojem je određivana količina čestica u zraku tijekom pripreme ovog lijeka nije otkriven rizik na radnom mjestu.

Uz to je zabilježen i kasni tip alergijske reakcije (heilitis) nakon dugotrajne izloženosti kože (sredstvo za ispiranje usta), kao i sumnja na senzibilizaciju nakon peroralne izloženosti i ponavljane izloženosti dišnih puteva na radnom mjestu.

Prije primjene potrebno je ustanoviti anamnezu alergije (vidjeti dijelove 4.3 i 6.6).

Izloženost kože

U slučaju izloženosti kože, ovaj lijek treba isprati vodom kako bi se smanjila vjerojatnost

senzibilizacije kože (vidjeti dio 6.6).

Križna osjetljivost

U literaturi je zabilježena križna osjetljivost između bromelaina i papaje/papaina, kao i proteina

lateksa (poznata kao sindrom alergije na lateks i voće), pčelinjeg otrova i peludi maslinovog drveta.

Analgezija

Enzimski debridman je bolan postupak i smije se primijeniti samo nakon što je uspostavljena odgovarajuća analgezija i/ili anestezija.

Opekline za koje se ovaj lijek ne preporučuje

Ovo se liječenje ne preporučuje za primjenu na:

• penetrirajućim opeklinama gdje su strani materijali (primjerice, implantati, elektrostimulatori i premosnice) i/ili vitalne strukture (primjerice veće krvne žile, oči) izloženi ili bi mogli postati izloženi tijekom debridmana

• opeklinama uzrokovanim kemikalijama

• ranama koje su kontaminirane radioaktivnim i drugim opasnim tvarima kako bi se izbjegle

  nepredvidive reakcije s lijekom i povećani rizik od širenja štetne tvari

• opeklinama na stopalima u dijabetičkih bolesnika s okluzivnom vaskularnom bolešću

• opeklinama uzrokovanim električnom energijom

  Opekline s kojima je iskustvo ograničeno ili ne postoji

  Ne postoji iskustvo s primjenom ovog lijeka na opekline u perinealnom i genitalnom području.

  Primjena u bolesnika s bolešću srca i pluća ili plućnom bolešću

  Ovaj lijek treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s bolešću srca i pluća ili plućnom bolešću uključujući opeklinu pluća i sumnju na opeklinu pluća.

  Primjena u bolesnika s varikoznim venama

  Ovaj lijek treba primjenjivati s oprezom u području varikoznih vena kako bi se spriječila erozija

  venske stijenke i rizik od krvarenja. Opekline lica

  U literaturi postoje izvještaji o uspješnoj primjeni ovog lijeka kod opeklina lica. Kirurzi za opekline bez iskustva u primjeni ovog lijeka ne smiju započeti s njegovom primjenom na opeklinama lica. U takvih se bolesnika ovaj lijek mora primjenjivati s oprezom.

  Zaštita očiju

  Mora se izbjegavati izravan kontakt s očima. Tijekom liječenja opeklina lica oči moraju biti pažljivo zaštićene primjenom oftalmološke masti u oči te adhezivnom barijerom od masti na bazi petroleja oko očiju kako bi ih izolirali i prekrili okluzivnim filmom.

  U slučaju kontakta s očima, oči treba ispirati obilnom količinom vode najmanje 15 minuta. Prije i

  nakon debridmana preporučuje se oftalmološki pregled.

  Sistemska apsorpcija

  Koncentrat proteolitičkih enzima obogaćenih bromelainom sistemski se apsorbira iz područja

  opeklinskih rana (vidjeti dio 5.2).

  Postoje ograničeni farmakokinetički podaci u bolesnika s opečenom ukupnom površinom tijela većom od 15 %. Zbog sigurnosnih pitanja (vidjeti također dio 4.4, Koagulopatija) ovaj se lijek ne smije nanijeti na više od 15 % cjelokupne površine tijela (TBSA) u odraslih i pedijatrijskih bolesnika u dobi od 4 do 18 godina.

  U pedijatrijskih bolesnika u dobi od 0 do 3 godine ovaj se lijek ne smije nanijeti na više od 10 %

  cjelokupne površine tijela (TBSA). Prevencija komplikacija kod opeklinskih rana

  Kod primjene ovog lijeka morate se pridržavati općih načela ispravne njege opeklina. To uključuje

  ispravno pokrivanje tkiva otvorene rane (vidjeti dio 4.2).

  U kliničkim ispitivanjima, ranama s vidljivim ostacima kože omogućilo se cijeljenje spontanom epitelizacijom. U nekoliko slučajeva nije došlo do odgovarajućeg cijeljenja te je kasnije bilo potrebno presađivanje vlastite kože, što je dovelo do kasnijeg zatvaranja rane koje može biti povezano s povećanim rizikom od komplikacija rane. Stoga rane kod kojih su prisutne opekline pune debljine kože i duboke opekline koje neće spontano zacijelilti pravovremenom epitelizacijom, treba nakon debridmana ovim lijekom čim prije pokriti presatkom vlastite kože (vidjeti dio 5.1 za rezultate ispitivanja). Nakon debridmana ovim lijekom potrebno je pažljivo razmotriti i prekrivanje dubokih rana koje zahvaćaju djelomičnu debljinu kože trajnim presatkom kože (npr. presatkom vlastite kože) (vidjeti dijelove 4.2 i 4.8).

  Kao i u slučaju pripreme dna rane kirurškim debridmanom, područje debridmana treba odmah pokriti privremenim ili trajnim presatkom kože ili povojima kako bi se spriječilo sušenje i/ili stvaranje pseudoeshara i/ili infekcije. Kad se područje svježe obrađeno debridmanom enzimima pokriva trajnim kožnim presatkom (npr. vlastitom kožom) ili privremenim kožnim presatkom (npr. kožom druge osobe), potrebno je paziti da dno debridmanom obrađene rane bude očišćeno i osvježeno, npr. četkanjem ili struganjem kako bi se omogućilo prianjanje povoja.

  Koagulopatija

  Smanjena agregacija trombocita i snižena razina fibrinogena u plazmi te umjereno produženo parcijalno tromboplastinsko i protrombinsko vrijeme zabilježeni su u literaturi kao mogući učinci nakon peroralne primjene bromelaina. In vitro podaci i podaci iz ispitivanja na životinjama pokazuju da bromelain može poticati i fibrinolizu. Tijekom kliničkog razvoja ovog lijeka nije bilo znakova pojačane sklonosti krvarenju niti krvarenju na mjestu debridmana.

  Lijek se ne smije primjenjivati u bolesnika s nekontroliranim poremećajima koagulacije. Lijek je potrebno primjenjivati s oprezom u bolesnika pod antikoagulantnom terapijom ili drugim lijekovima koji djeluju na koagulaciju te u bolesnika s niskim brojem trombocita i povećanim rizikom od krvarenja zbog drugih uzroka, npr. peptičkog ulkusa i sepse.

  Bolesnike treba pratiti zbog mogućih znakova poremećaja koagulacije i znakova krvarenja.

  Kliničko praćenje

  Uz rutinsko praćenje kakvo se provodi u bolesnika s opeklinama (npr., vitalni znakovi, status volumena/vode/elektrolita, kompletna krvna slika, razine serumskog albumina i jetrenih enzima), kod bolesnika liječenih ovim lijekom treba pratiti pojavu:

• povišenja tjelesne temperature.

• znakova lokalnih i sistemskih upalnih i infektivnih procesa.

• stanja koja može izazvati ili pogoršati premedikacija analgeticima (npr. dilatacija želuca, mučnina i rizik od iznenadnog povraćanja, konstipacija) ili antibiotska profilaksa (npr., proljev).

• znakova lokalne ili sustavne alergijske reakcije.

• mogućih učinaka na hemostazu (vidjeti gore).

Uklanjanje topikalno primijenjenih antibakterijskih lijekova prije primjene ovog lijeka

Prije primjene ovog lijeka moraju se ukloniti svi topikalno primijenjeni antibakterijski lijekovi. Preostali antibakterijski lijek smanjuje djelovanje ovog lijeka smanjujući njegovu djelotvornost.

Nisu provedena ispitivanja interakcija.

Lijekovi koji utječu na koagulaciju

Smanjena agregacija trombocita i snižena razina fibrinogena u plazmi te umjereno produženje parcijalnog tromboplastinskog i protrombinskog vremena zabilježeni su kao mogući učinci bromelaina nakon peroralne primjene. In vitro podaci i podaci prikupljeni u ispitivanjima na životinjama pokazuju da bromelain može potaknuti i fibrinolizu. Stoga je potreban oprez i praćenje bolesnika kad se istovremeno propisuju lijekovi koji utječu na koagulaciju (vidjeti također dio 4.4.)

Supstrati CYP2C8 i CYP2C9

Nakon apsorpcije, ovaj lijek inhibira citokrom P450 2C8 (CYP2C8) i P450 2C9 (CYP2C9). To treba uzeti u obzir ako se ovaj lijek primjenjuje u bolesnika koji primaju supstrate CYP2C8 (uključujući amiodaron, amodiakvin, klorokin, fluvastatin, paklitaksel, pioglitazon, repaglinid i torasemid) i supstrate CYP2C9 (uključujući ibuprofen, tolbutamid, glipizid, losartan, celekoksib, varfarin i fenitoin).

Topikalni antibakterijski lijekovi

Topikalno primjenjeni antibakterijski lijekovi (npr. srebrov sulfadiazin ili jodirani povidon) mogu smanjiti djelotvornost ovog lijeka (vidjeti dio 4.4).

Fluorouracil i vinkristin

Bromelain može pojačati djelovanje fluorouracila i vinkristina. Bolesnike treba pratiti zbog povećane toksičnosti.

ACE inhibitori

Bromelain može pojačati hipotenzivni učinak ACE inhibitora uzrokujući veće sniženje krvnog tlaka

od očekivanog. Treba pratiti krvni tlak u bolesnika koji uzimaju ACE inhibitore. Benzodiazepini, barbiturati, narkotici i antidepresivi

Bromelain može povećati omamljenost prouzročenu nekim lijekovima (npr. benzodiazepinima,

barbituratima, narkoticima i antidepresivima). Ovo treba uzeti u obzir prilikom doziranja tih lijekova.

Pedijatrijska populacija

U djece/adolescenata nisu provedena ispitivanja interakcija.

Trudnoća

Nema podataka o primjeni koncentrata proteolitičkih enzima obogaćenih bromelainom u trudnica. Ispitivanja na životinjama su nedostatna da bi se ispravno procijenila mogućnost utjecaja ovog lijeka na embrionalni/fetalni razvoj (vidjeti dio 5.3).

Budući da sigurna primjena ovog lijeka tijekom trudnoće još nije utvrđena, ne preporučuje se koristiti NexoBrid tijekom trudnoće.

Dojenje

Nije poznato izlučuju li se koncentrat proteolitičkih enzima obogaćen bromelainom ili njegovi metaboliti u majčino mlijeko. Ne može se isključiti rizik za novorođenče/dojenče. Dojenje treba prekinuti na najmanje 4 dana od početka primjene NexoBrida.

Plodnost

Nisu provedena ispitivanja procjene učinaka ovog lijeka na plodnost.

Nije značajno.

Sažetak sigurnosnog profila

Najčešće zabilježene nuspojave u objedinjenoj odrasloj populaciji iz ispitivanja MW2004, MW2005, MW2008 i MW2010 u skupini kojoj je primjenjivan lijek (ukupno 203 bolesnika) bile su pireksija i bol (incidencija od 13,3 % odnosno 3,9 %).

Najčešće zabilježene nuspojave u objedinjenoj pedijatrijskoj populaciji (0 – 18 godina) (ukupno

89 bolesnika) iz ispitivanja MW2004, MW2008 i MW2012 u skupini kojoj je primjenjivan lijek bile su pireksija i bol (incidencija od 16,9 % odnosno 7,9 %).

Tablični popis nuspojava do 3 mjeseca nakon potpunog zatvaranja rane

Učestalost se u daljnjem tekstu prikazuje prema sljedećim definicijama:

vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i

< 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Učestalosti niže navedenih nuspojava temelje se na primjeni ovog lijeka za uklanjanje eshara iz dubokih opeklina koje zahvaćaju djelomičnu ili punu debljinu kože zajedno s lokalnom antibakterijskom profilaksom, preporučenom analgezijom/anestezijom, kao i pokrivanjem područja rane nakon primjene lijeka tijekom 4 sata okluzivnim povojem kako bi se ovaj lijek zadržao na rani.

Infekcije i infestacije

Često: infekcija rane uključujući celulitis*

Poremećaji imunološkog sustava

Često: alergijske reakcije koje nisu ozbiljne, poput osipa^a Nepoznato: ozbiljne alergijske reakcije uključujući anafilaksiju^a

Srčani poremećaji

Često: tahikardija*

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Često: komplikacije rane*, lokalni osip, lokalni svrbež Manje često: intradermalni hematom

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Vrlo često: pireksija/hipertermija* Često: lokalna bol*

*vidjeti „Opis odabranih nuspojava“ u daljnjem tekstu.

a vidjeti dio 4.4.

Opis odabranih nuspojava

Pireksija/hipertermija

U objedinjenoj odrasloj populaciji iz ispitivanja MW2004, MW2005, MW2008 i MW2010 u kojima su se rutinski primjenjivali antibakterijski oblozi na područje liječenja prije i nakon primjene ovog lijeka (vidjeti dio 4.2), pireksija, hipertermija i povišena tjelesna temperatura zabilježene su u 13,3 % odraslih bolesnika liječenih ovim lijekom naspram 9,7 % bolesnika liječenih prema standardnoj skrbi (engl. standard of care, SOC).

U ranim ispitivanjima bez antibakterijskih obloga (ispitivanja MW2001 i MW2002), pireksija ili hipertermija zabilježena je u (ovaj lijek naspram SOC-a): 35,1 % naspram 8,6 % odraslih bolesnika. U objedinjenoj pedijatrijskoj populaciji iz ispitivanja MW2004, MW2008 i MW2012 u kojima su se rutinski primjenjivali antibakterijski oblozi prije i nakon primjene ovog lijeka, vrućica/pireksija ili hipertermija zabilježene su u 16,9 % bolesnika liječenih ovim lijekom naspram 9,3 % bolesnika liječenih prema SOC-u.

Lokalna bol

U objedinjenoj populaciji odraslih bolesnika iz ispitivanja MW2004, MW2005, MW2008 i MW2010 u kojima se primjenjivala preventivna analgezija (kako je navedeno u dijelu 4.2), nuspojave povezane s boli zabilježene su u 3,9 % bolesnika liječenih ovim lijekom naspram 3,5 % bolesnika liječenih prema SOC-u.

U ranim ispitivanjima prije uvođenja preventivnih mjera (ispitivanja MW2001 i MW2002), koja su uključivala odrasle bolesnike i u kojima su bolesnici dobivali analgeziju na zahtjev, bol je zabilježena u 23,4 % bolesnika liječenih ovim lijekom i u 5,7 % u skupini SOC.

U objedinjenoj pedijatrijskoj populaciji iz ispitivanja MW2004, MW2008 i MW2012 (nakon uvođenja

preventivnih mjera), bol je zabilježena u (liječeni ovim lijekom naspram SOC-a): 7,9 % naspram 9,3 % bolesnika.

Infekcija rane

U objedinjenim ispitivanjima u odraslih, u kojima su se rutinski primjenjivali antibakterijski oblozi na područje liječenja prije i nakon primjene lijeka (ispitivanja MW2004, MW2005, MW2008 i MW2010), incidencija infekcije rane bila je viša u skupini SOC: 5,9 % u skupini liječenoj ovim lijekom naspram 6,3 % u skupini SOC, a incidencija celulitisa bila je 1,1 % u u skupini liječenoj ovim lijekom naspram 0,6 % u skupini SOC.

U objedinjenoj pedijatrijskoj populaciji iz ispitivanja MW2004, MW2008 i MW2012, infekcija rane

zabilježena je u 1,1 % bolesnika liječenih ovim lijekom naspram 8,1 % bolesnika u skupini SOC.

Komplikacije rane

Prijavljene komplikacije uključuju sljedeće: produbljivanje rane, sušenje rane, ponovno otvaranje rane, gubitak presatka kože / neuspjelo presađivanje kože.

U objedinjenoj odrasloj populaciji iz ispitivanja faze 2 i 3, uključujući ispitivanja prije i poslije primjene antibakterijskih obloga (MW2001, MW2002, MW2004, MW2005, MW2008 i MW2010) koja su uključivala 280 bolesnika liječenih ovim lijekom i 179 bolesnika liječenih prema SOC-u, zabilježene su sljedeće incidencije (lijek naspram SOC-a): komplikacija rane 3,2 % naspram 1,7 % , raspadanje rane 1,1 % naspram 0,6 %, gubitak presatka kože / neuspjelo presađivanje kože 2,9 % naspram 2,2 %.

U objedinjenoj populaciji samo pedijatrijskih bolesnika iz ispitivanja MW2004, MW2008 i MW2012, komplikacija rane zabilježena je sa sličnom incidencijom (lijek naspram SOC-a): 5,6 % naspram

5,8 %, a gubitak presatka kože / neuspjelo presađivanje kože zabilježeno je u 1,1 % bolesnika liječenih

ovim lijekom naspram 2,4 % u skupini SOC.

Tahikardija

U objedinjenoj odrasloj populaciji iz ispitivanja faze 2 i 3 (MW2001, MW2002, MW2004, MW2005, MW2008 i MW2010) 2,9 % bolesnika imalo je tahikardiju vremenski povezanu s primjenom ovog lijeka. Tahikardija nije zabilježena u skupini SOC ni u skupini s primjenom gela vehikuluma.

U objedinjenoj pedijatrijskoj populaciji iz ispitivanja MW2004, MW2008 i MW2012, tahikardija je zabilježena u nižoj incidenciji u bolesnika liječenih lijekom (1,1 %) u usporedbi s bolesnicima liječenih SOC-om (3,5 %).

Potrebno je razmotriti druge uzroke tahikardije (npr. opće stanje opeklina, postupke koji uzrokuju bol,

vrućicu i dehidraciju). Pedijatrijska populacija

Iskustvo iz kliničkih ispitivanja s pedijatrijskim bolesnicima (u dobi od rođenja do 18 godina) uključuje primjenu ovog lijeka u posebnom ispitivanju kontroliranom SOC-om (MW2012) u kojemu je ovom lijeku bilo izloženo 69 bolesnika (raspon dobi od rođenja do 18 godina; za dobnu raspodjelu vidjeti dio 5.1) i primjenu u pedijatrijskih bolesnika u ispitivanjima MW2004 i MW2008, koja su uključila 17 odnosno 3 pedijatrijska bolesnika (raspon dobi od 4 do 17 godina).

Sveukupno, sigurnosni profil u pedijatrijskih bolesnika bio je sličan onome u odraslih.

Zbog malog broja nuspojava zabilježenih u svakoj dobnoj skupini, nije moguće donijeti valjane zaključke u pogledu potencijalnih razlika u sigurnosnom profilu povezanih s dobi.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Liječenje bolesnika s dubokim opeklinama koje zahvaćaju djelomičnu i/ili punu debljinu kože pomoću koncentrata proteolitičkih enzima obogaćenih bromelainom pripremljenima u omjeru praška i gela od 1:5 (0,16 g po gramu zamiješanog gela) u sklopu ispitivanja nije imalo značajno različite rezultate u pogledu sigurnosti primjene u usporedbi s liječenjem koncentratom proteolitičkih enzima obogaćenih bromelainom pripremljenima u omjeru praška i gela od 1:10 (0,09 g po 1 gramu zamiješanog gela).