Općenito

Ne preporučuje se primjena emtricitabina kao jedinog lijeka za liječenje infekcije HIV-om. Mora se koristiti u kombinaciji s drugim antiretrovirusnim lijekovima. Pročitajte i sažetke opisa svojstava lijeka za druge antiretrovirusne lijekove koji se koriste u kombiniranom režimu liječenja.

Istovremena primjena drugih lijekova

Emtriva se ne smije uzimati istovremeno s drugim lijekovima koji sadrže emtricitabin ni s lijekovima koji sadrže lamivudin.

Oportunističke infekcije

U pacijenata koji primaju emtricitabin ili neku drugu antiretrovirusnu terapiju mogu se i dalje razvijati oportunističke infekcije i druge komplikacije infekcije HIV-om, pa zbog toga trebaju ostati pod strogim kliničkim nadzorom liječnika koji imaju iskustva u liječenju pacijenata s bolestima povezanih s HIV-om.

Prijenos HIV-a

Iako je dokazano da učinkovita virusna supresija antiretrovirusnom terapijom značajno smanjuje rizik od prijenosa bolesti spolnim putem, ne može se isključiti rezidualni rizik. Treba poduzeti mjere opreza za sprječavanje prijenosa bolesti u skladu s nacionalnim smjernicama.

Funkcija bubrega

Emtricitabin se prvenstveno eliminira putem bubrega glomerularnom filtracijom i aktivnom tubularnom sekrecijom. U pacijenata s teškom insuficijencijom bubrega (klirens kreatinina

< 30 mL/min) koji primaju dnevnu dozu od 200 mg emtricitabina u tvrdim kapsulama ili od 240 mg kao oralnu otopinu, može se znatno povećati izloženost emtricitabinu. Stoga je za sve pacijente s klirensom kreatinina < 30 mL/min nužno prilagoditi interval doziranja (prilikom primjene Emtriva 200 mg tvrdih kapsula) ili smanjiti dnevnu dozu emtricitabina (prilikom primjene Emtriva 10 mg/mL oralne otopine). Sigurnost i djelotvornost smanjenih doza, navedenih u dijelu 4.2, temelje se na farmakokinetičkim podacima i modeliranju za jednu dozu i nisu klinički analizirane. Stoga je u pacijenata koji se liječe smanjenom dozom emtricitabina, nužno pažljivo pratiti klinički odgovor na liječenje i funkciju bubrega (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2).

Nužno je oprezno postupati pri istovremenoj primjeni emtricitabina i lijekova koji se eliminiraju aktivnom tubularnom sekrecijom jer takva istovremena primjena može povećati serumsku koncentraciju emtricitabina ili istovremeno primijenjenog lijeka, zbog natjecanja za taj put eliminacije (vidjeti dio 4.5).

Tjelesna težina i metabolički parametri

Povećanje tjelesne težine i razina lipida i glukoze u krvi mogu se pojaviti tijekom antiretrovirusne terapije. Te promjene mogu biti djelomično povezane s kontrolom bolesti i stilom života. Za lipide, u nekim slučajevima postoji dokaz o učinku liječenja, dok za debljanje nema čvrstog dokaza povezanog s bilo kojim posebnim liječenjem. Za nadzor lipida u krvi date su preporuke u utvrđenim smjernicama za liječenje HIV-a. Poremećaje lipida potrebno je prikladno klinički liječiti.

Funkcija jetre

Pacijenti s otprije postojećim poremećajem funkcije jetre, uključujući kronični aktivni hepatitis, imaju povećan broj abnormalnosti funkcije jetre tijekom kombinirane antiretrovirusne terapije (engl. combination antiretroviral therapy, CART), pa ih treba nadzirati u skladu sa standardnom praksom. Pacijenti s kroničnom infekcijom hepatitisom B ili C liječeni kombiniranom antiretrovirusnom terapijom izloženi su povećanom riziku od teških i potencijalno smrtonosnih jetrenih nuspojava. U slučaju istovremenog antivirusnog liječenja hepatitisa B ili C pročitajte i sažetak opisa svojstava lijeka za te lijekove.

Ako u tih pacijenata nastupe znakovi egzacerbacije bolesti jetre, mora se uzeti u obzir privremen ili

trajan prekid liječenja.

Pacijenti s istovremenom infekcijom HBV-om

Emtricitabin je aktivan in vitro protiv HBV-a. No podaci o djelotvornosti i sigurnosti emtricitabina (koji se uzima kao tvrda kapsula od 200 mg jedanput na dan), u pacijenata s istovremenom infekcijom HIV-om i HBV-om, ograničeni su. Primjena emtricitabina u pacijenata s kroničnom infekcijom

HBV-om potiče stvaranje jednakih obrazaca mutacije YMDD motiva primijećenih prilikom liječenja

lamivudinom. Mutacija YMDD motiva potiče rezistenciju i na emtricitabin i na lamivudin.

U pacijenata istovremeno inficiranih HIV-om i HBV-om nužno je pažljivo pratiti pokazatelje egzacerbacije hepatitisa, kliničkom i laboratorijskom kontrolom od najmanje nekoliko mjeseci nakon prekida liječenja emtricitabinom. Pogoršanja su zabilježena nakon prekida liječenja emtricitabinom u pacijenata inficiranih HBV-om bez istovremene infekcije HIV-om te su primarno otkrivena na temelju povišenja alanin-aminotransferaza (ALT-a) u serumu uz ponovnu pojavu HBV DNK. U nekih je pacijenata ponovna aktivacija HBV-a povezana s težom bolešću jetre, uključujući dekompenzaciju i zatajenje jetre. Ne postoji dovoljno dokaza da bi se utvrdilo mijenja li ponovno uvođenje liječenja emtricitabinom tijek egzacerbacije hepatitisa nakon liječenja. U pacijenata s uznapredovalom bolešću jetre ili cirozom jetre ne preporučuje se prekid liječenja jer egzacerbacija hepatitisa nakon liječenja može dovesti do dekompenzacije jetre.

Poremećaj funkcije mitohondrija nakon izloženosti in utero

Analozi nukleozida i nukleotida mogu, u različitom stupnju, utjecati na funkciju mitohondrija, a taj je utjecaj najizraženiji uz stavudin, didanozin i zidovudin. Postoje izvješća o poremećenoj funkciji mitohondrija kod HIV-negativne dojenčadi koja je bila in utero i/ili postnatalno izložena analozima nukleozida, što se pretežno odnosi na liječenje režimima koji su sadržavali zidovudin. Glavne zabilježene nuspojave su hematološki poremećaji (anemija, neutropenija) i metabolički poremećaji (hiperlaktatemija, hiperlipazemija). Ti su događaji često bili prolazni. Rijetko su zabilježeni neurološki poremećaji koji nastupaju kasnije (hipertonija, konvulzija, abnormalno ponašanje). Trenutno nije poznato jesu li takvi neurološki poremećaji prolazni ili trajni. Te nalaze treba uzeti u obzir u svakog djeteta koje je in utero bilo izloženo nukleozidnim i nukleotidnim analozima, a ima tešku kliničku sliku nepoznate etiologije, osobito neurološke nalaze. Ti nalazi ne utječu na trenutno važeće

nacionalne preporuke za primjenu antiretrovirusne terapije u trudnica u cilju sprječavanja vertikalnog

prijenosa HIV-a.

Sindrom imunološke reaktivacije

U pacijenata inficiranih HIV-om s teškom imunodeficijencijom u vrijeme uvođenja CART-a može doći do upalne reakcije na asimptomatske ili rezidualne oportunističke patogene, koja može uzrokovati teška klinička stanja ili pogoršanje simptoma. Takve su reakcije tipično zapažene unutar prvih nekoliko tjedana ili mjeseci po uvođenju CART-a. Relevantni primjeri obuhvaćaju citomegalovirusni retinitis, generalizirane i/ili žarišne mikobakterijske infekcije te upala pluća uzrokovana s Pneumocystis jirovecii. Svaki upalni simptom treba procijeniti i, kada je to potrebno, uvesti liječenje.

Autoimuni poremećaji (poput Gravesove bolesti i autoimunog hepatitisa) također su zabilježeni u okruženju imunološke reaktivacije; međutim, prijavljeno vrijeme do nastupa poremećaja više varira i ti događaji mogu se pojaviti puno mjeseci nakon početka liječenja.

Osteonekroza

Iako se smatra da je etiologija multifaktorska (uključujući primjenu kortikosteroida, konzumaciju alkohola, tešku imunosupresiju, veći indeks tjelesne mase), zabilježeni su slučajevi osteonekroze osobito u pacijenata s uznapredovalom HIV-bolešću i/ili dugotrajnom izloženošću CART-u. Pacijente treba uputiti da se obrate liječniku ako osjete bolove u zglobovima, ukočenost zglobova ili poteškoće pri kretanju.

Oralna otopina Emtriva sadrži boju sunset yellow (E110) koja može uzrokovati alergijske reakcije, te metilparahidroksibenzoat (E218) i propilparahidroksibenzoat (E216) koji mogu uzrokovati alergijske reakcije (koje mogu biti zakašnjele). Ovaj lijek sadrži 36 mg natrija po 24 mL, što odgovara 1,8% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO-a za odraslu osobu.

Stariji pacijenti

Emtriva se nije ispitivala u pacijenata starijih od 65 godina. Kod starijih je pacijenata veća vjerojatnost da imaju smanjenu funkciju bubrega, pa je stoga potrebno primijeniti oprez kad se stariji pacijenti liječe Emtrivom.

Pedijatrijska populacija

Uz nuspojave u odraslih, klinička ispitivanja na pedijatrijskoj populaciji inficiranoj HIV-om pokazala

su češću pojavu anemije i promjenu boje kože (vidjeti dio 4.8).