Monoterapija lijekom Pemazyre indicirana je za liječenje odraslih osoba s lokalno uznapredovalim ili metastatskim kolangiokarcinomom s fuzijom ili preraspoređivanjem receptora 2 fibroblastnog faktora rasta (engl. fibroblast growth factor receptor 2, FGFR2) koji je napredovao nakon najmanje jedne prethodne linije sistemske terapije.

Terapiju treba započeti liječnik s iskustvom u dijagnosticiranju i liječenju bolesnika s rakom žučnog trakta.

Status pozitivnosti na fuziju FGFR 2 mora biti poznat prije početka terapije lijekom Pemazyre. Procjenu pozitivnosti na fuziju FGFR 2 u uzorku tumora treba provesti odgovarajućim dijagnostičkim testom.

Doziranje

Preporučena doza je 13,5 mg pemigatiniba jedanput na dan tijekom 14 dana, nakon čega slijedi 7 dana

bez terapije.

Ako se doza pemigatiniba propusti za 4 ili više sati ili ako dođe do povraćanja nakon uzimanja doze, ne smije se primijeniti dodatna doza i primjena se treba nastaviti sa sljedećom planiranom dozom.

Liječenje treba nastaviti sve dok se u bolesnika ne pojave znakovi napretka bolesti ili neprihvatljive toksičnosti.

U svih bolesnika treba započeti primjenu dijete s niskim sadržajem fosfata kada je vrijednost fosfata u serumu > 5,5 mg/dl i treba razmotriti dodavanje terapije za snižavanje vrijednosti fosfata kada je razina fosfata > 7 mg/dl. Dozu terapije za snižavanje vrijednosti fosfata treba prilagoditi sve dok se razina fosfata u serumu ne vrati na < 7 mg/dl. Dugotrajna hiperfosfatemija može uzrokovati precipitaciju kristala kalcijevog fosfata, što može dovesti do hipokalcemije, mineralizacije mekog tkiva, mišićnih grčeva, napadaja, produljenja QT intervala i aritmija (vidjeti dio 4.4).

Potrebno je uzeti u obzir prekid terapije i dijete za snižavanje vrijednosti fosfata tijekom pauza u liječenju lijekom Pemazyre ili ako razina fosfata u serumu padne ispod normalnog raspona. Teška hipofosfatemija može se manifestirati konfuzijom, napadajima, fokalnim neurološkim nalazima, zatajenjem srca, zatajenjem disanja, mišićnom slabošću, rabdomiolizom i hemolitičkom anemijom (vidjeti dio 4.4).

Prilagodba doze zbog interakcije lijekova

Istodobna primjena pemigatiniba sa snažnim inhibitorima CYP3A4

Istodobna primjena snažnih inhibitora CYP3A4, uključujući sok od grejpfruta, treba se izbjegavati za vrijeme liječenja lijekom pamigatinib. Ako je potrebna istodobna primjena sa snažnim inhibitorom CYP3A4, dozu bolesnika koji uzimaju 13,5 mg pemigatiniba jedanput na dan treba smanjiti na 9 mg jedanput na dan, a dozu bolesnika koji uzimaju 9 mg pemigatiniba jedanput na dan treba smanjiti

na 4,5 mg jedanput na dan (vidjeti dijelove 4.4 i 4.5).

Zbrinjavanje toksičnosti

Za zbrinjavanje toksičnosti potrebno je uzeti u obzir prilagodbe doze ili prekid primjene. Razine smanjenja doze pemigatiniba sažeto su prikazane u Tablici 1.

Tablica 1: Preporučene razine smanjenja doze pemigatiniba

Ako bolesnik ne podnosi dozu od 4,5 mg pemigatiniba jedanput na dan, liječenje treba trajno prekinuti.

Prilagodbe doze za hiperfosfatemiju navedene su u Tablici 2.

Tablica 2: Prilagodbe doze za hiperfosfatemiju

• Treba nastaviti primjenu pemigatiniba pri trenutačnoj dozi.

• Treba nastaviti primjenu pemigatiniba pri trenutačnoj dozi, treba započeti terapiju za snižavanje vrijednosti fosfata, treba tjedno pratiti vrijednost fosfata u serumu, a dozu terapije za snižavanje vrijednosti fosfata treba po potrebi prilagođavati dok se razina ne vrati na < 7 mg/dl.

• Treba obustaviti primjenu pemigatiniba ako se razine ne vrate na < 7 mg/dl unutar 2 tjedna od početka terapije za snižavanje vrijednosti fosfata. Terapiju pemigatinibom i terapiju za snižavanje vrijednosti fosfata treba ponovno započeti pri istoj dozi kada se razina vrati na < 7 mg/dl.

• Nakon ponovne pojave vrijednosti fosfata u serumu > 7 mg/dl s

• Treba nastaviti primjenu pemigatiniba pri trenutačnoj dozi, započeti terapiju za snižavanje vrijednosti fosfata, tjedno pratiti vrijednost fosfata u serumu, a dozu terapije za snižavanje vrijednosti fosfata po potrebi prilagoditi dok se razina ne vrati na < 7 mg/dl.

• Treba obustaviti primjenu pemigatiniba ako razine i dalje budu > 10 mg/dl tijekom 1 tjedna. Terapiju pemigatinibom i terapiju za snižavanje vrijednosti fosfata treba ponovno započeti pri dozi nižoj za 1 razinu kada je vrijednost fosfata u serumu < 7 mg/dl.

• Ako se nakon 2 smanjenja doze ponovno pojavi vrijednost fosfata u serumu > 10 mg/dl, primjenu pemigatiniba treba trajno prekinuti.

Prilagodbe doze za serozno odvajanje mrežnice navedene su u Tablici 3.

Tablica 3: Prilagodbe doze za serozno odvajanje mrežnice

• Treba nastaviti primjenu pemigatiniba pri trenutačnoj dozi. Treba provesti praćenje kako je opisano u dijelu 4.4.

• Treba obustaviti primjenu pemigatiniba do nestanka poremećaja. Ako se tijekom sljedećeg pregleda ustanovi da se stanje poboljšalo, treba nastaviti primjenu pemigatiniba pri sljedećoj nižoj razini doze.

• Ako se ponovno pojavi, ako simptomi ustraju ili se ne poboljšaju, potrebno je uzeti u obzir trajno ukidanje liječenja pemigatinibom na temelju kliničkog statusa.

• Treba obustaviti primjenu pemigatiniba do nestanka poremećaja. Ako se tijekom sljedećeg pregleda ustanovi da se stanje poboljšalo, može se nastaviti primjena pemigatiniba pri dozi nižoj za 2 razine.

• Ako se ponovno pojavi, ako simptomi ustraju ili se ne poboljšaju, potrebno je uzeti u obzir trajno ukidanje liječenja pemigatinibom na temelju kliničkog statusa.

• Treba obustaviti primjenu pemigatiniba do nestanka poremećaja. Ako se tijekom sljedećeg pregleda ustanovi da se stanje poboljšalo, može se nastaviti primjena pemigatiniba pri dozi nižoj za 2 razine.

• Ako se ponovno pojavi, ako simptomi ustraju ili se ne poboljšaju, potrebno je uzeti u obzir trajno ukidanje liječenja pemigatinibom na temelju kliničkog statusa.

Posebne populacije

Stariji bolesnici

Doza pemigatiniba jednaka je u starijih bolesnika i u mlađih odraslih bolesnika (vidjeti dio 5.1).

Oštećenje bubrežne funkcije

Prilagodba doze nije potrebna u bolesnika s blagim, umjerenim oštećenjem bubrežne funkcije ili s terminalnom fazom bubrežne bolesti (engl. End Stage Renal Disease, ESRD) na hemodijalizi. Za bolesnike s teškim oštećenjem bubrežne funkcije dozu bolesnika koji uzimaju 13,5 mg pemigatiniba jedanput na dan treba smanjiti na 9 mg jedanput na dan, a dozu bolesnika koji uzimaju 9 mg pemigatiniba jedanput na dan treba smanjiti na 4,5 mg jedanput na dan (vidjeti dio 5.2).

Oštećenje jetrene funkcije

Nije potrebna prilagodba doze za bolesnike s blagim ili umjerenim oštećenjem jetrene funkcije. Za bolesnike s teškim oštećenjem jetrene funkcije dozu bolesnika koji uzimaju 13,5 mg pemigatiniba jedanput na dan treba smanjiti na 9 mg jedanput na dan, a dozu bolesnika koji uzimaju 9 mg pemigatiniba jedanput na dan treba smanjiti na 4,5 mg jedanput na dan (vidjeti dio 5.2).

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost lijeka Pemazyre u bolesnika mlađih od 18 godina nisu još ustanovljene. Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Pemazyre se uzima peroralno. Tablete treba uzimati svaki dan približno u isto vrijeme. Bolesnici ne smiju drobiti, žvakati, dijeliti ili otapati tablete. Pemigatinib se može uzimati s hranom ili bez nje.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. Istodobna primjena s gospinom travom (vidjeti dio 4.5).

Hiperfosfatemija

Hiperfosfatemija je farmakodinamički učinak koji se očekuje pri primjeni pemigatiniba (vidjeti

dio 5.1). Dugotrajna hiperfosfatemija može uzrokovati taloženje kristala kalcijevog fosfata što može dovesti do hipokalcemije, mineralizacije mekog tkiva, anemije, sekundarnog hiperparatireoidizma, grčeva mišića, napadaja, produljenja QT intervala i aritmija (vidjeti dio 4.2). Prilikom liječenja pemigatinibom opažena je mineralizacija mekog tkiva, uključujući kožnu kalcifikaciju, kalcinozu i neuremičnu kalcifilaksiju.

Preporuke za zbrinjavanje hiperfosfatemije uključuju dijetu s ograničenim unosom fosfata, primjenu terapije za snižavanje vrijednosti fosfata te prilagodbu doze kada je potrebno (vidjeti dio 4.2).

Tijekom liječenja pemigatinibom 19% bolesnika koristilo je terapiju za snižavanje vrijednosti fosfata (vidjeti dio 4.8).

Hipofosfatemija

Potrebno je uzeti u obzir prekid terapije i dijete za snižavanje vrijednosti fosfata tijekom pauza u liječenju pemigatinibom ili ako razina fosfata u serumu padne ispod normalnog raspona. Teška hipofosfatemija može se manifestirati konfuzijom, napadajima, fokalnim neurološkim nalazima, zatajenjem srca, zatajenjem disanja, mišićnom slabošću, rabdomiolizom i hemolitičkom anemijom (vidjeti dio 4.2). Nuspojave hipofosfatemije bile su ≥ 3. stupnja u 14,3% sudionika. Nijedan događaj nije bio ozbiljan, nije uzrokovao ukidanje primjene ili smanjenje doze. Do prekida primjene došlo je u 1,4% sudionika.

Za bolesnike koji pokazuju znakove hiperfosfatemije ili hipofosfatemije preporučuju se dodatni pomni nadzor i praćenje u pogledu poremećaja mineralizacije kostiju.

Serozno odvajanje mrežnice

Pemigatinib može izazvati nuspojave seroznog odvajanja mrežnice koje se mogu manifestirati simptomima poput zamućenog vida, plutajućih čestica u očima ili fotopsije (vidjeti dio 4.8). To može umjereno utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima (vidjeti dio 4.7).

Potrebno je obaviti oftalmološki pregled, uključujući optičku koherencijsku tomografiju (engl. optical coherence tomography, OCT) prije početka terapije i svaka 2 mjeseca tijekom prvih 6 mjeseci liječenja, svaka 3 mjeseca nakon toga te hitno u bilo koje vrijeme zbog vizualnih simptoma. Za nuspojave seroznog odvajanja mrežnice potrebno je slijediti smjernice za prilagodbu doze (vidjeti

dio 4.2).

Tijekom provođenja kliničkog ispitivanja nije bilo rutinskog praćenja, uključujući OCT, radi otkrivanja asimptomatskog seroznog odvajanja mrežnice; stoga nije poznata učestalost asimptomatskog seroznog odvajanja mrežnice uslijed primjene pemigatiniba.

Potrebno je pažljivo razmotriti bolesnike koji imaju klinički značajne zdravstvene poremećaje oka poput poremećaja mrežnice, uključujući između ostalog središnju seroznu retinopatiju, makularnu/mrežničnu degeneraciju, dijabetičku retinopatiju i prethodno odvajanje mrežnice.

Suho oko

Pemigatinib može prouzročiti suho oko (vidjeti dio 4.8). Bolesnici prema potrebi trebaju koristiti ublažavajuća sredstva za oko u cilju sprječavanja ili liječenja suhog oka.

Embrio-fetalna toksičnost

Na temelju mehanizma djelovanja i nalaza u ispitivanju vezanom za reprodukciju provedenom na životinjama (vidjeti dio 5.3) ustanovljeno je da pemigatinib može uzrokovati oštećenje ploda kad se primjenjuje trudnicama. Trudnice treba upoznati s mogućim rizicima za plod. Ženama reproduktivne dobi treba savjetovati primjenu učinkovite kontracepcije tijekom liječenja pemigatinibom i 1 tjedan nakon posljednje doze.

Muškarcima s partnericama reproduktivne dobi treba savjetovati primjenu učinkovite kontracepcije tijekom liječenja pemigatinibom i najmanje 1 tjedan nakon posljednje doze (vidjeti dio 4.6).

Povećanje vrijednosti kreatinina u krvi

Pemigatinib može povećati vrijednost kreatinina u serumu smanjenjem bubrežne tubularne sekrecije kreatinina; to se može dogoditi zbog inhibicije bubrežnih prijenosnika OCT2 i MATE1 i možda neće utjecati na glomerularnu funkciju. Unutar prvog ciklusa, vrijednost kreatinina u serumu povećala se (srednje povećanje od 0,2 mg/dl) i postigla stanje dinamičke ravnoteže do 8. dana, a zatim se smanjila tijekom 7 dana bez terapije (vidjeti dio 4.8). Potrebno je uzeti u obzir druge pokazatelje bubrežne funkcije ako se opaze ustrajna povišenja vrijednosti kreatinina u serumu.

Kombinacija s inhibitorima protonske pumpe

Treba izbjegavati istodobnu primjenu pemigatiniba s inhibitorima protonske pumpe (vidjeti dio 4.5).

Kombinacija sa snažnim inhibitorima CYP3A4

Za istodobnu primjenu pemigatiniba sa snažnim inhibitorima CYP3A4 potrebno je prilagoditi dozu (vidjeti dijelove 4.2 i 4.5). Bolesnicima treba savjetovati da izbjegavaju jesti grejpfrut ili piti sok od grejpfruta dok uzimaju pemigatinib.

Kombinacija sa snažnim ili umjerenim induktorima CYP3A4

Ne preporučuje se istodobna primjena pemigatiniba sa snažnim ili umjerenim induktorima CYP3A4 (vidjeti dio 4.5).

Metastaze u SŽS-u

Budući da u ispitivanju nije bilo dopušteno učešće bolesnika s neliječenim ili napredujućim metastazama u mozgu/SŽS-u, djelotvornost u ovoj populaciji nije procijenjena te se ne mogu dati preporuke u vezi s dozama, ali se očekuje da će penetracija pemigatiniba kroz krvno-moždanu barijeru biti niska (vidjeti dio 5.3).

Kontracepcija

Na temelju nalaza u ispitivanju provedenom na životinjama i na temelju mehanizma djelovanja lijeka Pemazyre ustanovljeno je da može uzrokovati oštećenje ploda kada se primjenjuje trudnicama.

Ženama reproduktivne dobi koje se liječe lijekom Pemazyre treba savjetovati da ne zatrudne, a muškarcima koji se liječe lijekom Pemazyre treba savjetovati da ne začnu dijete tijekom liječenja. Žene reproduktivne dobi i muškarci s partnericama reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu metodu kontracepcije tijekom liječenja lijekom Pemazyre i 1 tjedan nakon završetka terapije (vidjeti dio 4.6).

Test na trudnoću

Prije početka liječenja treba napraviti test na trudnoću kako bi se isključila trudnoća.

Učinci drugih lijekova na pemigatinib

Snažni inhibitori CYP3A4

Snažan inhibitor CYP3A4 (itrakonazol u dozi od 200 mg jedanput na dan) povećao je geometrijsku srednju vrijednost AUC pemigatiniba za 88% (90% IP od 75%, 103%), što može povećati učestalost i težinu nuspojava uslijed primjene pemigatiniba. Bolesnicima koji uzimaju 13,5 mg pemigatiniba jedanput na dan treba smanjiti dozu na 9 mg jedanput na dan, a bolesnicima koji uzimaju 9 mg pemigatiniba jedanput na dan treba smanjiti dozu na 4,5 mg jedanput na dan (vidjeti dio 4.2).

Induktori CYP3A4

Snažan induktor CYP3A4 (rifampicin 600 mg jedanput na dan) smanjio je geometrijsku srednju vrijednost AUC pemigatiniba za 85% (90% IP od 84%, 86%), što može smanjiti djelotvornost pemigatiniba. Tijekom liječenja pemigatinibom treba izbjegavati istodobnu primjenu snažnih induktora CYP3A4 (npr. karbamazepina, fenitoina, fenobarbitala, rifampicina) (vidjeti dio 4.4). Istodobna primjena pemigatiniba s gospinom travom je kontraindicirana (vidjeti dio 4.3). Ako je potrebno, druge induktore enzima (npr. efavirenz) treba koristiti pod pomnim nadzorom.

Inhibitori protonske pumpe

Omjeri geometrijskih srednjih vrijednosti pemigatiniba (90% CI) za C^max i AUC bili

su 65,3% (54,7; 78,0) odnosno 92,1% (88,6; 95,8) kod istodobne primjene u zdravih ispitanika s esomeprazolom (inhibitor protonske pumpe) u usporedbi sa samim pemigatinibom. Istodobna primjena inhibitora protonske pumpe (esomeprazol) nije rezultirala klinički značajnom promjenom u izloženosti pemigatinibu.

Međutim, u više od trećine bolesnika koji su primali IPP-e opaženo je značajno smanjenje izloženosti pemigatinibu. U bolesnika koji primaju pemigatinib treba izbjegavati IPP-e (vidjeti dio 4.4).

Antagonisti H2 receptora

Istodobna primjena ranitidina nije rezultirala klinički značajnom promjenom u izloženosti pemigatinibu.

Učinci pemigatiniba na druge lijekove

Učinak pemigatiniba na supstrate CYP2B6

Ispitivanja in vitro pokazuju da pemigatinib inducira CYP2B6. Istodobna primjena pemigatiniba sa supstratima CYP2B6 (npr. ciklofosfamidom, ifosfamidom, metadonom, efavirenzom) može smanjiti izloženost tim lijekovima. Preporučuje se pomni klinički nadzor kad se pemigatinib primjenjuje s tim lijekovima ili bilo kojim supstratom CYP2B6 uskog terapijskog indeksa.

Učinak pemigatiniba na supstrate P-gp-a

Pemigatinib je inhibitor P-gp-a in vitro. Istodobna primjena pemigatiniba sa supstratima P-gp-a (npr. digoksinom, dabigatranom, kolhicinom) može povećati izloženost tim lijekovima te stoga i

njihovu toksičnost. Pemigatinib treba primijeniti u razmaku od najmanje 6 sati prije ili nakon primjene supstrata P-gp-a s uskim terapijskim indeksom.

Kontracepcija u muškaraca i žena/žena reproduktivne dobi

Na temelju nalaza u ispitivanju provedenom na životinjama i na temelju mehanizma djelovanja pemigatiniba ustanovljeno je da može uzrokovati oštećenje ploda kad se primjenjuje trudnicama. Ženama reproduktivne dobi koje se liječe pemigatinibom treba savjetovati da ne zatrudne, a muškarcima koji se liječe pemigatinibom treba savjetovati da ne začnu dijete tijekom liječenja. Žene reproduktivne dobi i muškarci s partnericama reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu metodu kontracepcije tijekom liječenja pemigatinibom i 1 tjedan nakon završetka terapije. Budući da učinak pemigatiniba na metabolizam i djelotvornost kontraceptiva nije ispitivan, treba primjenjivati metode barijere kao drugi oblik kontracepcije kako bi se izbjegla trudnoća.

Trudnoća

Nema dostupnih podataka o primjeni pemigatiniba u trudnica. Ispitivanja provedena na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Na temelju podataka vezanih za životinje i na temelju farmakologije pemigatiniba Pemazyre se ne smije primjenjivati tijekom trudnoće osim ako kliničko stanje žena ne zahtijeva liječenje pemigatinibom. Prije početka liječenja treba napraviti test na trudnoću kako bi se isključila trudnoća.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se pemigatinib ili njegovi metaboliti u majčino mlijeko. Ne može se isključiti rizik za dojenče. Dojenje treba prekinuti tijekom liječenja lijekom Pemazyre i 1 tjedan nakon završetka terapije.

Plodnost

Nema podataka o utjecaju pemigatiniba na plodnost kod ljudi. Nisu provedena ispitivanja plodnosti na životinjama s pemigatinibom (vidjeti dio 5.3). Na temelju farmakologije pemigatiniba, smanjenje plodnosti muškaraca i žena ne može se isključiti.

Pemigatinib umjereno utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Nuspojave poput umora i poremećaja vida povezane su s pemigatinibom. Stoga je potreban oprez pri vožnji ili upravljanju strojevima (vidjeti dio 4.4).

Sažetak sigurnosnog profila

Najčešće nuspojave bile su hiperfosfatemija (60,5%), alopecija (49,7%), proljev (47,6%), toksičnost za nokte (44,9%), umor (43,5%), mučnina (41,5%), stomatitis (38,1%), zatvor (36,7%), disgeuzija

(36,1%), suha usta (34,0%), artralgija (29,9%), suho oko (27,9%), hipofosfatemija (23,8%), suha koža

(21,8%) i sindrom palmarno-plantarne eritrodizestezije (16,3%).

Najčešće teške nuspojave bile su hiponatremija (2,0%) i povećanje vrijednosti kreatinina u krvi (1,4%). Nijedna ozbiljna nuspojava nije dovela do smanjenja doze pemigatiniba. Jedna ozbiljna nuspojava hiponatremije (0,7%) dovela je do prekida primjene. Jedna ozbiljna nuspojava povećanja vrijednosti kreatinina u krvi (0,7%) dovela je do ukidanja primjene.

Ozbiljne nuspojave poremećaja oka bile su odvajanje mrežnice (0,7%), nearterijska optička ishemijska neuropatija (0,7%) i okluzija arterije mrežnice (0,7%).

Tablični popis nuspojava

Nuspojave su prikazane u Tablici 4. Kategorije učestalosti su vrlo često (≥ 1/10), često

(≥ 1/100 i < 1/10) i manje često (≥ 1/1000 i < 1/100). Unutar svake skupine učestalosti nuspojave su prikazane obrnutim redoslijedom ozbiljnosti.

Tablica 4: Nuspojave prijavljene u kliničkim ispitivanjima

a Uključuje hiperfosfatemiju i povećane vrijednosti fosfora u krvi. Vidjeti ispod „Hiperfosfatemija“.

b Uključuje hipofosfatemiju i smanjene vrijednosti fosfora u krvi

c Uključuje serozno odvajanje mrežnice, odvajanje mrežnice, odvajanje pigmentnog epitela mrežnice, zadebljanje mrežnice, subretinalnu tekućinu, korioretinalne nabore, korioretinalni ožiljak i makulopatiju. Vidjeti u nastavku „Serozno odvajanje mrežnice”.

d Uključuje toksičnost za nokte, poremećaj noktiju, promjenu boje noktiju, distrofiju noktiju, hipertrofiju noktiju, brazdanje noktiju, infekciju noktiju, bol u noktima, onihoklaziju, oniholizu, onihomadezu, onihomikozu i paronihiju

Opis odabranih nuspojava

Hiperfosfatemija

Hiperfosfatemija je prijavljena u 60,5% svih bolesnika liječenih pemigatinibom. Hiperfosfatemija iznad 7 mg/dl i 10 mg/dl javila se u 27,2% odnosno 0,7% bolesnika. Hiperfosfatemija se obično javlja u prvih 15 dana.

Nijedna nuspojava nije bila težine ≥ 3. stupnja, nije bila ozbiljna niti je dovela do ukidanja liječenja pemigatinibom. Do prekida primjene došlo je u 1,4% bolesnika, a do smanjenja doze

u 0,7% bolesnika. Ovi rezultati upućuju na zaključak da su ograničenja fosfata u prehrani i/ili primjena

terapije za snižavanje vrijednosti fosfata zajedno s 1-tjednim odmorom od primjene bile učinkovite strategije za zbrinjavanje tog ciljanog učinka pemigatiniba.

Preporuke za zbrinjavanje hiperfosfatemije navedene su u dijelovima 4.2 i 4.4.

Serozno odvajanje mrežnice

Do seroznog odvajanja mrežnice došlo je u 4,8% svih bolesnika liječenih pemigatinibom. Nuspojave su općenito bile težine 1. ili 2. stupnja (4,1%); nuspojave ≥ 3. stupnja i teške nuspojave uključivale su odvajanje mrežnice u 1 bolesnika (0,7%). Dvije nuspojave, odvajanje mrežnice (0,7%) i odvajanje pigmentnog epitela mrežnice (0,7%), dovele su do prekida primjene doze. Nijedna nuspojava nije dovela do smanjenja doze ili ukidanja primjene.

Preporuke za zbrinjavanje seroznog odvajanja mrežnice navedene su u dijelovima 4.2 i 4.4. Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Nema informacija o predoziranju pemigatinibom.