Biorphen 10 mg/ml otopina za injekciju

Biorphen je indiciran za liječenje hipotenzije tijekom spinalne, epiduralne ili opće anestezije.

Doziranje

Odrasli

Biorphen 10 mg/ml otopina za injekciju može se primijeniti potkožno ili intramuskularno u dozi od 2 do 5 mg fenilefrina i, ako je potrebno i ovisno o dogovoru, s daljnjim dozama od 1 do 10 mg.

Moguće je primijeniti i 8,2 mg fenilefrina (1 ml Biorphen 10 mg/ml otopina za injekciju) razrijeđenog u 500 ml glukoze 50 mg/ml (5%) ili natrij klorida 9 mg/ml (0.9%) infundirati intravenski. Početna doza je 25 do 50 µg/min fenilefrina. Doze se mogu povećavati ili smanjivati kako bi se održao

sistolički krvni tlak blizu normalne vrijednosti. Doze između 25 i 100 µg/min smatraju se učinkovitim.

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega

U bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega mogu biti potrebne niže doze Biorphena.

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre:

U bolesnika s cirozom jetre mogu biti potrebne više doze Biorphena.

Stariji bolesnici:

Liječenje starijih bolesnika treba provoditi uz oprez.

Pedijatrijska populacija:

Sigurnost i djelotvornost fenilefrina u djece nije ustanovljena. Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Biorphen 10 mg/ml, otopina za injekciju, za potkožnu ili intramuskularnu primjenu. Biorphen

10 mg/ml, otopinu za injekciju smije primijeniti samo zdravstveni radnik s odgovarajućom obukom i relevantnim iskustvom.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Fenilefrin se ne smije davati bolesnicima s teškom hipertenzijom ili perifernom vaskularnom bolešću. To može uzrokovati ishemiju s rizikom od gangrene ili vaskularne tromboze.

U kombinaciji s neizravno djelujućim simpatomimeticima: rizik od vazokonstrikcije i/ili hipertenzivnih kriza (vidjeti dio 4.5).

U kombinaciji s alfa-simpatomimetičkim agensima (kroz usta i/ili za nos): rizik od vazokonstrikcije i/ili hipertenzivne krize (vidjeti dio 4.5).

U kombinaciji s neselektivnim inhibitorima monoaminooksidaze (MAOI) (ili unutar 2 tjedna od prestanka terapije istima) zbog rizika od paroksizmalne hipertenzije te moguće fatalne hipertermije (vidjeti dio 4.5).

Biorphen se ne smije davati bolesnicima s teškim hipertiroidizmom.

Tijekom liječenja treba pratiti arterijski tlak krvi. Biorphen treba davati oprezno bolesnicima s:

• dijabetesom,

• arterijskom hipertenzijom,

• aneurizmom,

• nekontroliranim hipertiroidizmom,

• koronarnom bolešću srca te kroničnom bolešću srca,

• bradikardijom,

• djelomičnom srčanom blokadom,

• tahikardijom,

• aritmijama,

• anginom pektoris (fenilefrin može potaknuti ili pogoršati anginu u bolesnika s koronarnom bolešću arterija te anamnezom angine),

• jednostavnom perifernom vaskularnom insuficijencijom,

• glaukomom zatvorenog kuta.

  Biorphen može potaknuti smanjenje minutnog volumena srca. Stoga ga treba primijeniti uz iznimni oprez u bolesnika s aterosklerozom te u starijih i bolesnika s oštećenim cerebralnim ili koronarnim protokom. U bolesnika sa smanjenim srčanim minutnim volumenom ili koronarnom vaskularnom bolešću, potrebno je pažljivo nadzirati vitalne funkcije organa i razmotriti smanjenje doze, kada je sistemski krvni tlak blizu donje granice ciljanog raspona.

  U bolesnika s teškim zatajenjem srca ili kardiogenim šokom Biorphen može uzrokovati pogoršanje srčanog zatajenja kao rezultat inducirane vazokonstrikcije (povećano tlačno opterećenje).

  Posebnu pozornost treba obratiti izbjegavanju ekstravazacije kod injekcije Biorphena jer to može uzrokovati nekrozu tkiva.

  Primjena ovog lijeka istodobno sa sljedećim lijekovima ne preporučuje se zbog rizika od vazokonstrikcije i/ili hipertenzivne krize povezane s njegovim neizravnim simpatomimetičkim učinkom (vidjeti dio 4.5):

  • dopaminergičnim alkaloidima ergota (bromokriptinom, kabegolinom, lizuridom ili pergolidom) ili vazokonstriktorima (dihidroergotaminom, ergotaminom ili metizergidom, metilergometrinom)

  • u kombinaciji s linezolidom

  Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrija (23 mg) po ml, tj. zanemarive količine natrija.

Kombinacije koje su kontraindicirane (vidjeti dio 4.3)

• Neselektivni inibitori monoaminooksidaze (MAOI) (iproniazid, nialamid): rizik od

  paroksizmalne hipertenzije, moguće fatalna hipertermija. Zbog dugog trajanja djelovanja MAOI lijekova, ta je interakcija još uvijek moguća 15 dana nakon prekida terapije MAOI lijekovima.

• Neizravno djelujući simpatomimetici (efedrin metilfenidat, psuedoefedrin); rizik od vazokonstrikcije i/ili hipertenzivnih kriza.

• Alfa-simpatomimetički agensi (kroz usta i/ili za nos) (etilefrin, midodrin, nafazolin, oksimetazolin, sinefrin, tetrizolin, tuaminoheptan, timazolin): rizik od vazokonstrikcije i/ili hipertenzivne krize.

  Kombinacije koje nisu preporučene (vidjeti dio 4.4)

• Dopaminergični ergot alkaloidi (bromokriptin, kabergolin, lizurid i pergolid): rizik od vazokonstrikcije i/ili hipertenzivne krize.

• Vazokonstriktori ergot alkaloidi: (dihidroergotamin, ergotamin, metilergometrin, metizergid): rizik od vazokonstrikcije i/ili hipertenzivne krize.

• Linezolid: rizik od vazokonstrikcije i/ili hipertenzivne krize.

• Triciklički antidepresivi (dezipramin, imipramin, nortriptilin): rizik od paroksizmalne

  hipertenzije s mogućnosti aritmija (inhibicija ulaska adrenalina ili noradrenalina u vlakna simpatikusa).

• Noradrenergični-serotoninergični antidepresivi (milnacipran, venlafaksin): rizik od

  paroksizmalne hipertenzije s mogućnosti aritmija (inhibicija ulaska adrenalina ili noradrenalina u vlakna simpatikusa).

• Selektivni inhibitori monoaminooksidaze tipa A (MAO-A) (moklobemid, toloksatan): rizik od vazokonstrikcije i/ili hipertenzivnih kriza.

• Gvanetidin i srodni proizvodi: značajan porast tlaka krvi (hiperaktivnost povezana sa smanjenjem tonusa simpatikusa i/ili inhibicijom ulaska adrenalina ili noradrenalina u vlakna simpatikusa). Ako se kombinacija ne može izbjeći, oprezno koristite niže doze simpatomimetika.

• Srčani glikozidi, kinidin: povećani rizik od aritmija.

• Halogenirani isparljivi anestetici (desfluran, enfluran, halotan, izofluran, metoksifluran, sevofluran): rizik od perioperativne hipertenzivne krize i aritmija.

Kombinacije koje zahtijevaju oprez

Oksitocički agensi: Učinak presoaktivnih simpatomimetičkih amina je pojačan. Stoga neki

oksitoksični agensi: mogu uzrokovati tešku perzistirajuću hipertenziju te se mogu javiti moždani udari tijekom postpartalnog razdoblja.

Trudnoća

Nema podataka ili su podaci o primjeni fenilefrina u trudnica ograničeni.

Sigurnost fenilefrina tijekom trudnoće nije utvrđena. Ispitivanja na životinjama su nedostatna s obzirom na učinke na trudnoću, embrionalni/fetalni razvoj, parturiciju ili postnatalni razvoj i

reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Potencijalni rizik za ljude nije poznat. Ne preporučuje se primjena fenilefrina tijekom trudnoće osim ako to nije prijeko potrebno.

Primjena fenilefrina u kasnoj trudnoći ili tijekom poroda može potencijalno uzrokovati fetalnu

hipoksiju i bradikardiju. Primjena injekcijskog fenilefrina moguća je tijekom trudnoće u skladu s indikacijama.

Kombinacija s nekim oksitocinskim lijekovima može uzrokovati tešku hipertenziju (vidjeti dio 4.5).

Dojenje

Fenilefrin/metaboliti se izlučuju u majčino mlijeko u tolikoj mjeri da su učinci na dojenčad/djecu vjerojatni. Primjena vazokonstriktora u majke predstavlja rizik za dijete od kardiovaskualrnih i neuroloških učinaka. Odluka o prekidu dojenja ili prekidu/suzdržavanju od terapije Biorphenom mora se donijeti uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist terapije za ženu. Međutim, u slučaju jednokratne bolus primjene majci tijekom poroda, dojenje je moguće.

Plodnost

Nisu dostupni podaci o plodnosti nakon izlaganja fenilefrinu (vidjeti dio 5.3).

Nije relevantno.

Većina štetnih događaja fenilefrina je ovisna o dozi te su posljedica očekivanog farmakodinamičkog profila.

Najčešći štetni događaji su bradikardija, hipertenzivne epizode, mučnina i povraćanje. Hipertenzija je češća kod visokih doza.

Popis nuspojava

Učestalost: nije poznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Budući da se fenilefrin često koristi u intenzivnoj njezi u bolesnika s hipotenzijom i šokom, neki od prijavljenih ozbiljnih nuspojava i smrti vjerojatno su povezani s osnovnom bolešću, a ne s primjenom fenilefrina.

Ostale posebne populacije

Starije osobe: rizik od toksičnosti fenilefrina povećan je kod starijih bolesnika (vidjeti dio 4.4).

Prijavljivanje sumnji na nuspojave

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava; navedenog u Dodatku V.

Predoziranje može inducirati ventrikularne ekstrasistole te kratke paroksizme ventrikularne tahikardije, osjećaj punine u glavi te trnce u ekstremitetima. Simptomi predoziranja uključuju glavobolju, povraćanje, hipertenziju i refleksnu bradikardiju te druge srčane aritmije.

Ako se dogodi prekomjerni porast krvnog tlaka, isti se može odmah spustiti alfa adrenergičnim blokirajućim agensom (npr. fentolaminom, 5 do 60 mg intravenski tijekom 10 do 30 minuta, uz ponavljanje ako je potrebno). Može se očekivati refleksna bradikardija uz značajan porast tlaka krvi.