Cytotect CP Biotest 100 U/ml otopina za infuziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Cytotect 100 U/ml
Profilaksa kliničkih manifestacija infekcije citomegalovirusom u bolesnika koji primaju imunosuprimirajuću terapiju, osobito u transplantiranih primatelja.
Za CMV-profilaksu potrebno je razmotriti istodobnu primjenu odgovarajućih virostatika.
Doziranje
Pojedinačna doza je 1 ml po kilogramu tjelesne težine.
S primjenom se mora započeti na dan transplantacije. U slučaju transplantacije koštane srži može biti poželjno s profilaksom započeti do 10 dana prije transplantacije, osobito u bolesnika seropozitivnih na CMV. Ukupno je potrebno primijeniti najmanje 6 pojedinačnih doza u razmacima od 2 do 3 tjedna.
Pedijatrijska populacija
Doziranje u djece i adolescenata (0-18 godina starosti) ne razlikuje se od doziranja u odraslih jer se za svaku indikaciju doziranje određuje prema tjelesnoj težini te prilagođava kliničkom ishodu prethodno navedenih stanja.
Oštećena funkcija jetre
Nema dokaza o potrebi prilagođavanja doze.
Oštećena funkcija bubrega
Nije potrebno prilagođavati dozu, osim ako je to klinički indicirano, vidjeti dio 4.4.
Stariji
Nije potrebno prilagođavati dozu, osim ako je to klinički indicirano, vidjeti dio 4.4.
Način primjene Intravenska primjena
Cytotect CP Biotest potrebno je infundirati intravenski početnom brzinom od 0,08 ml/kg TT/h tijekom
10 minuta. Vidjeti dio 4.4. U slučaju nuspojava potrebno je smanjiti brzinu primjene ili prekinuti infuziju. Ako se dobro podnosi, brzina infuzije može se postepeno povećavati do maksimalno 0,8 ml/kg TT/h tijekom preostalog vremena primjene infuzije.
-
Preosjetljivost na djelatnu tvar (ljudske imunoglobuline protiv citomegalovirusa) ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
-
Bolesnici sa selektivnom IgA deficijencijom koji su razvili protutijela na IgA, jer primjena pripravka koji sadrži IgA može uzrokovati anafilaksiju.
Sljedivost
U cilju poboljšanja sljedivosti bioloških lijekova, mora se jasno zabilježiti naziv i broj serije primijenjenog lijeka.
Mjere opreza
Moguće komplikacije često se mogu izbjeći ako se poduzmu mjere koje će zajamčiti da bolesnici:
-
nisu osjetljivi na ljudski imunoglobulin pomoću sporog početnog injiciranja lijeka (0.08 ml/kg TT/sat)
-
se pažljivo nadziru na pojavu bilo kojeg simptoma za vrijeme trajanja infuzije. Osobito se moraju tijekom prve infuzije i prvi sat nakon infuzije nadzirati bolesnici u bolničkim uvjetima koji ranije nisu primali ljudski imunoglobulin, bolesnici u kojih se pripravak zamjenjuje nekim drugim intravenskim pripravkom ljudskog imunoglobulina (i.v. Ig-a), ili kada je od prethodne infuzije prošlo duže vrijeme, kako bi se prepoznali znakovi mogućih nuspojava. Sve ostale bolesnike se mora nadzirati najmanje 20 minuta nakon primjene.
U svih bolesnika primjena i.v. Ig-a zahtijeva:
-
odgovarajuću hidrataciju prije početka primjene infuzije i.v. Ig-a
-
praćenje volumena urina
-
praćenje razina kreatinina u serumu
-
izbjegavanje istodobne primjene diuretika Henleove petlje (vidjeti dio 4.5).
U slučaju nuspojave potrebno je smanjiti brzinu primjene ili prekinuti infuziju. Potreban postupak ovisi o prirodi i težini nuspojave.
Reakcija na infuziju
Određene nuspojave (npr. glavobolja, navale crvenila, zimica, mialgija, piskanje pri disanju, tahikardija, bol u donjem dijelu leđa, mučnina i hipotenzija) mogu biti povezane s brzinom infuzije. Potrebno je pažljivo slijediti upute o preporučenoj brzini infuzije navedene u dijelu 4.2. Bolesnike je potrebno pažljivo nadzirati i pratiti sve vrijeme infuzije zbog pojave bilo kojeg simptoma
Nuspojave se mogu češće javiti
-
u bolesnika koji ljudski immunoglobulin primaju po prvi put ili, u rijetkim slučajevima, kada je jedan pripravak normalnog ljudskog imunoglobulina zamijenjen drugim ili kada postoji dugi vremenski razmak od prethodne infuzije
-
u bolesnika s neliječenom infekcijom ili postojećom kroničnom upalom
Preosjetljivost
Reakcije preosjetljivosti su rijetke.
Anafilaksija se može razviti u bolesnika
-
kojima je nemoguće utvrditi IgA, a koji imaju anti-IgA protutijela
-
koji su dobro podnijeli prethodno liječenje ljudskim imunoglobulinom
U slučaju šoka mora se primijeniti standardni medicinski postupak liječenja šoka. Tromboembolija
Postoje klinički dokazi povezanosti intravenske primjene imunoglobulina i tromboembolijskih događaja, poput infarkta miokarda, cerebrovaskularnog događaja (uključujući moždani udar), plućne embolije i duboke venske tromboze, za koje se pretpostavlja da su u rizičnih bolesnika povezani s povećanim viskozitetom krvi zbog velikog dotoka imunoglobulina. Potreban je oprez kod propisivanja i primjene intravenske infuzije imunoglobulina u pretilih bolesnika i bolesnika s postojećim faktorima rizika za nastanak trombotičkog događaja (poput uznapredovale dobi, hipertenzije, dijabetesa melitusa i onih s anamnezom krvožilnih bolesti ili trombotičkih epizoda, u bolesnika sa stečenim ili urođenim trombofiličkim poremećajima, bolesnika s dužim razdobljem imobilizacije, bolesnika s teškom hipovolemijom, bolesnika koji boluju od bolesti zbog kojih je viskozitet krvi povišen).
U bolesnika s rizikom od tromboembolijskih nuspojava pripravci imunoglobulina za intravensku primjenu moraju se primjenjivati s najsporijom mogućom brzinom infuzije i najnižom dozom.
Akutno zatajenje bubrega
Zabilježeni su slučajevi akutnog zatajenja bubrega u bolesnika koji su primali terapiju imunoglobulinima intravenski. U većini slučajeva identificirani su faktori rizika, poput postojeće bubrežne insuficijencije, dijabetesa melitusa, hipovolemije, prekomjerne tjelesne težine, istodobne primjene nefrotoksičnih lijekova ili dobi starije od 65 godina.
Prije i.v. infuzije Ig-a potrebno je izmjeriti bubrežne parametre, naročito u bolesnika za koje se smatra da mogu imati povećani rizik za razvoj akutnog zatajenja bubrega, te njihovo određivanje ponavljati u
odgovarajućim vremenskim razmacima. U bolesnika s povećanim rizikom nastanka akutnog zatajenja bubrega, potrebno je primjenjivati i.v. Ig pri minimalnoj brzini infuzije i u najmanjoj mogućoj dozi.
U slučaju oštećenja bubrežne funkcije, potrebno je razmotriti prekid primjene i.v. Ig-a.
Prijavljeni slučajevi oštećenja funkcije bubrega i akutnog bubrežnog zatajenja povezuju se s primjenom mnogih odobrenih lijekova koji sadrže imunoglobulin za intravensku primjenu, a koji sadrže različite pomoćne tvari, poput saharoze, glukoze i maltoze, te su lijekovi koji sadrže saharozu kao stabilizator zastupljeni u neproporcionalno većem broju. U rizičnih bolesnika treba razmotriti primjenu lijekova koji sadrže imunoglobulin za intravensku primjenu koji ne sadrže saharozu.
Cytotect CP Biotest ne sadrži saharozu, glukozu ni maltozu.
Sindrom aseptičnog meningitisa (AMS)
Zabilježena je pojava aseptičnog meningitisa udružena s liječenjem intravenskim imunoglobulinima. Znakovi sindroma obično započinju unutar nekoliko sati do 2 dana nakon liječenja intravenskim imunoglobulinima. Rezultati ispitivanja cerebrospinalne tekućine često pokazuju pozitivan nalaz na pleocitozu do nekoliko tisuća po mm3, pretežito iz skupine granulocita, i povišene razine proteina do nekoliko stotina mg/dl. Sindrom aseptičnog meningitisa češće se može javiti pri liječenju visokim dozama 2 g/kg) imunoglobulina primijenjenih intravenski.
Bolesnici u kojih su se pojavili takvi znakovi i simptomi moraju se podvrgnuti temeljitom neurološkom pregledu, uključujući pretragu cerebrospinalne tekućine, kako bi se isključili drugi uzroci meningitisa.
Prekid liječenja i.v. Ig-om rezultirao je remisijom AMS-a unutar nekoliko dana bez posljedica. Hemolitička anemija
Lijekovi i.v. Ig mogu sadržavati protutijela na krvne grupe koja mogu djelovati kao hemolizini te inducirati in vivo oblaganje crvenih krvnih stanica imunoglobulinom, što uzrokuje pozitivnu izravnu antiglobulinsku reakciju (Coombsov test) i, rijetko, hemolizu. Nakon liječenja i.v. Ig-om može se razviti hemolitička anemija zbog pojačane sekvestracije crvenih krvnih stanica. Bolesnike koji primaju
i.v. Ig potrebno je pratiti kako bi se uočili klinički znakovi i simptomi hemolize. (Vidjeti dio 4.8.)
Neutropenija/Leukopenija
Prolazno smanjenje broja neutrofila i/ili epizode neutropenije, ponekad teške, zabilježeni su nakon liječenja i.v. Ig-om. Ovo se obično događa unutar nekoliko sati ili dana nakon primjene i.v. Ig-a i spontano prolazi unutar 7 do 14 dana.
Akutno oštećenje pluća povezano s transfuzijom (Transfusion related acute lung injury - TRALI) U bolesnika koji su primali i.v. Ig zabilježeni su slučajevi akutnog ne kardiogenog edema pluća [Akutno oštećenje pluća uzrokovano transfuzijom (TRALI)]. TRALI karakterizira teška hipoksija, dispneja, tahipneja, cijanoza, vrućica i hipotenzija. Simptomi se tipično razvijaju tijekom ili unutar 6 sati od primjene transfuzije, često unutar 1-2 sata. Stoga se bolesnici koji su primili i.v. Ig moraju
nadzirati i i.v. infuzija Ig-a se mora odmah prekinuti u slučaju pojave plućnih nuspojava. TRALI može biti po život opasno stanje koje zahtijeva neodgodivo liječenje u jedinici intenzivne skrbi.
Utjecaj na serološke pretrage
Nakon primjene imunoglobulina, prolazni porast raznih pasivno prenesenih protutijela u krvi bolesnika može uzrokovati lažno pozitivne rezultate seroloških pretraga.
Pasivni prijenos protutijela protiv eritrocitnih antigena, npr. A, B i D može utjecati na neke serološke pretrage na protutijela protiv crvenih krvnih stanica, primjerice na izravni antiglobulinski test (DAT, izravni Coombsov test).
Agensi koji se mogu prenijeti na bolesnika
Standardne mjere za sprječavanje infekcije kao posljedice primjene lijekova koji se dobivaju iz ljudske krvi ili plazme uključuju selekcioniranje darivatelja krvi, probir pojedinih darovanih doza krvi ili pooleva plazme na specifične markere infekcije te uvođenje učinkovitih koraka od strane proizvođača radi inaktivacije ili uklanjanje virusa. Unatoč tome, kada se primjenjuju lijekovi proizvedeni iz ljudske krvi ili plazme, mogućnost prijenosa infekcijskih agenasa ne može se u potpunosti isključiti. To se također odnosi i na nepoznate ili nove viruse i druge patogene.
Poduzete mjere smatraju se učinkovitim protiv virusa s ovojnicom poput virusa humane imunodeficijencije (HIV), virusa hepatitisa B (HBV) i virusa hepatitisa C (HCV), kao i za virus bez ovojnice hepatitisa A (HAV). Poduzete mjere mogu imati ograničeni učinak na viruse bez ovojnice poput parvovirusa B19.
Ohrabrujuća su klinička iskustva koja ukazuju da ne dolazi do prijenosa virusa hepatitisa A ili parvovirusa B19 imunoglobulinima, a smatra se da sadržaj antitijela značajno pridonosi sigurnosti od prijenosa virusa.
Pedijatrijska populacija
Posebna upozorenja i mjere opreza navedeni za odrasle moraju se primjenjivati i za pedijatrijsku populaciju.
-
Cjepiva sa živim atenuiranim virusom
Primjena imunoglobulina može negativno utjecati tijekom razdoblja od najmanje 6 tjedana do
3 mjeseca na djelotvornost cjepiva sa živim atenuiranim virusom poput cjepiva protiv ospica, rubeole, mumpsa i varičele. Nakon primjene Cytotect CP Biotest, mora proći razdoblje od 3 mjeseca prije cijepljenja cjepivima koja sadrže živi atenuirani virus. U slučaju ospica ovo se razdoblje negativnog utjecaja može produžiti do 1 godine. Stoga se u bolesnika koji moraju biti cijepljeni protiv ospica mora provjeriti status njihovih antitijela.
Diuretici Henleove petlje
Izbjegavati istodobnu primjenu diuretika Henleove petlje.
Pedijatrijska populacija
Očekuje se da se interakcije navedene za odrasle mogu dogoditi i u pedijatrijskoj populaciji.
Trudnoća
U kontroliranim kliničkim ispitivanjima nije utvrđena sigurnost primjene ovog lijeka u trudnica, stoga se u trudnica i dojilja smije primijeniti samo uz oprez. Pokazalo se da i.v. Ig lijekovi prelaze u posteljicu, i to pojačano tijekom trećeg tromjesečja. Kliničko iskustvo s imunoglobulinima dodatno potvrđeno podacima o primjeni CMVIG ukazuje kako ne treba očekivati štetne učinke na tijek trudnoće, fetus ili novorođenče.
Dojenje
Imunoglobulini se izlučuju u majčino mlijeko. Ne očekuju se negativni učinci dojenja na novorođenčad/dojenčad na majčinom mlijeku.
Plodnost
Klinička iskustva s imunoglobulinima upućuju da ne treba očekivati štetne učinke na plodnost.
Cytotect CP Biotest malo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima . Bolesnici u kojih se tijekom liječenja jave nuspojave trebaju sačekati da se one povuku prije upravljanja vozilima ili rada sa strojevima.
Sažetak sigurnosnog profila
Nuspojave uzrokovane normalnim ljudskim imunoglobulinima (od čestih prema manje čestima) uključuju (vidjeti također dio 4.4):
-
zimica, glavobolja, omaglica, vrućica, povraćanje, alergijske reakcije, mučnina, artralgija, niski krvni tlak i umjerena bol u donjem dijelu leđa
-
reverzibilne hemolitičke reakcije; naročito u bolesnika krvnih grupa A, B, i AB te (rijetko) hemolitička anemija koja zahtijeva transfuziju
-
(rijetko) iznenadni pad krvnog tlaka i, u izoliranim slučajevima, anafilaktički šok, čak i onda kada bolesnik nije pokazivao preosjetljivost pri prethodnoj primjeni
-
(rijetko) prolazne kožne reakcije (uključujući kožni eritemski lupus – učestalost nepoznata)
-
(vrlo rijetko) tromboemboličke reakcije poput infarkta miokarda, moždanog udara, plućne embolije, duboke venske tromboze
-
slučajevi reverzibilnog aseptičnog meningitisa
-
slučajevi porasta razine serumskog kreatinina i/ili slučajevi akutnog bubrežnog zatajenja
-
slučajevi akutnog oštećenja pluća uzrokovanog transfuzijom (TRALI)
Za podatke o sigurnosti u pogledu prenosivih agensa, vidjeti dio 4.4. Tablični prikaz nuspojava
Tablica u nastavku načinjena je prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava i preporučenim pojmovima.
Učestalost nuspojava definirana je na sljedeći način: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 do < 1/10); manje često (≥ 1/1000 do < 1 /100); rijetko(≥ 1/10 000 do < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000); nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). U svakoj skupini po učestalosti nuspojave se navode od onih težih prema onima manje teškima.
Nuspojave zabilježene u kliničkim ispitivanjima:
U programu kliničkih ispitivanja (3 klinička ispitivanja, jednostruka doza) provedena s pripravkom Biotest CMVIG koje je uključivalo ukupno 33 bolesnika, nisu zabilježene nuspojave povezane s lijekom Biotest CMVIG.
Nuspojave zabilježene nakon stavljanja lijeka u promet (učestalost nepoznata – ne može se procijeniti iz dostupnih podataka):
MedDRA klasifikacija organskihsustava Nuspojave Poremećaji krvi i limfnog sustava Hemolitička anemija Poremećaji imunološkog sustava Anafilaktički šok, anafilaktička reakcija, anafilaktoidne reakcije, preosjetljivostanafilaktička reakcija, anafilaktoidna reakcija,preosjetljivost Poremećaji živčanog sustava Glavobolja, omaglica Poremećaji probavnog sustava Povraćanje Poremećaji kože i potkožnog tkiva Osip, eritem, izbijanje kožnih promjena uzrokovanolijekom, svrbež Poremećaji mišićno-koštanog sustavai vezivnog tkiva Artralgija Poremećaji bubrega i mokraćnogsustava Akutno zatajenje bubrega Opći poremećaji i reakcije na mjestuprimjene Zimice, pireksija, umor Pretrage Porast kreatinina u krvi Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.
Predoziranje može dovesti do preopterećenja tekućinom i hiperviskoznosti, osobito u rizičnih bolesnika, uključujući starije bolesnike ili bolesnike s oštećenjem bubrežne ili srčane funkcije (vidjeti dio 4.4).
Farmakološka svojstva - Cytotect 100 U/ml
Farmakoterapijska skupina: imunološki serumi i imunoglobulini, specifični imunoglobulini, ATK oznaka: J06BB09.
Cytotect CP Biotest je pripravak imunoglobulina dobiven iz darovane plazme s visokim titrom antitijela protiv CMV. Sadrži točno određeni visoki titar anti-CMV antitijela visokog afiniteta. Sadrži također IgG antitijela protiv drugih patogena zastupljenih u brojnim zdravim osobama koja su donacijom plazme sudjelovale u nastanku pooleva iz kojih je proizveden lijek. Distribucija podskupina IgG vrlo je proporcionalna onoj koja se nalazi u nativnoj ljudskoj plazmi.
Mehanizam djelovanja
Cytotect CP Biotest je CMVspecifični poliklonalni pripravak imunoglobulina koji se veže na površinske antigene CMV neutralizirajući time sposobnost CMV da prodre u stanicu domaćina i stvaranjem CMVparticele za fagocitozu. Antitijela Cytotect CP Biotest također moduliraju i interferiraju s imunonosnim stanicama (dendritičkim stanicama, monocitima, B- i T-limfocitima) uzrokujući pozitivnu imunološku ravnotežu kao dodatak virostatskoj inhibiciji replikacije CMV.
Farmakodinamički učinci
Primarni način djelovanja Cytotect CP Biotest je vezivanjem na cirkulirajuće viruse. Ta CMVspecifična antitijela blokiraju infekciju različitih tipova stanica, uključujući sve genotipove CMV i varijante virusa otpornih na virostatike. Štoviše, Cytotect CP Biotest može aktivirati CMVreaktivne imunosne stanice odgovorne za dugotrajni CMVspecifični imunosni odgovor. Također ima dodatna imunomodulacijska svojstva neovisna o CMV, koja su uključena u smanjivanje reakcija odbacivanja organa.
Klinička djelotvornost i sigurnost
Klinička djelotvornost CMVIG ispitivana je u različitim uvjetima uključujući i u bolesnika u kojih je učinjena transplantacija solidnih organa i matičnih stanica. U bolesnika s transplantiranim bubregom, primjena CMVIG smanjila je incidenciju CMVinfekcija s 41,7% (kontrolna skupina) na 21,1% (skupina koja je primala Cytotect). Ostali primjeri uključuju transplantaciju pluća, gdje je incidencija CMVbolesti smanjena s 43,3% (kontrolna skupina) na 13,2% (skupina Cytotect), i transplantaciju koštane srži, gdje je incidencija intersticijskog pneumonitisa smanjena s 26,1% na 3,8%.
Transplantacija bubrega
Prospektivnim, randomiziranim, kontroliranim kliničkim ispitivanjem ispitivala se djelotvornost profilakse infekcije CMV hiperimunoglobulinom u bolesnika s transplantiranim bubregom. U ispitivanje su uključena 74 bolesnika koji su primili kadaverični bubreg po prvi put. Srednja vrijednost trajanja praćenja bila je 45 mjeseci. Bolesnici su primali imunosupresivni režim koji se sastojao od metilprednizolona i ciklosporina A. U skupini liječenoj skupini 38 bolesnika primilo je dozu od 2 ml/kg Cytotect i.v. neposredno prije transplantacije i potom na dan 1, 2, 4, 18, 36, 46, 60, 74 i 88 nakon transplantacije. Kontrolna skupina sastojala se od 36 bolesnika koji nisu primili Cytotect. U liječenoj skupini ukupno 8/38 bolesnika (21,1%) imalo je CMVinfekciju i 5/38 bolesnika (13,2%) imalo je CMVbolest, dok je u kontrolnoj skupini ukupno 15/36 bolesnika (41,7%) imalo CMVinfekciju i 6/36 bolesnika (16,7%) imalo je CMVbolest.
Pedijatrijska populacija
Retrospektivnim ispitivanjem istraživala se djelotvornost i sigurnost profilakse aciklovirom i Cytotect rane terapije ganciklovirom u visokorizičnih pedijatrijskih bolesnika s CMV kojima je presađen bubreg (79 bolesnika sa srednjom vrijednosti za dob od 14,1 ± 4,9 godina, u rasponu 2,5 – 20).
Minimalno razdoblje praćenja trajalo je 12 mjeseci. Imunosupresivni režim uključivao je ciklosporin A i steroide, s dodatkom azatiopirina u 4 bolesnika koji su primili bubreg živog srodnog darovatelja. Epizode akutnog odbacivanja liječene su s metilprednizolonom intravenski u obliku pulsne terapije. 39 bolesnika (seronegativnih primatelja) primilo je 150 mg/kg Cytotect prvi postoperacijski dan, 100 mg/kg 15. i 30. dana te 50 mg/kg 45., 60. i 120. dana nakon transplantacije i aciklovir peroralno. 40 bolesnika (seropozitivnih primatelja) primilo je samo aciklovir peroralno u jednakoj dozi kao i seronegativni primatelji. U bolesnika kod kojih je bila prisutna CMVinfekcija primijenjen je ganciklovir i.v. u dozi 10 mg/kg tijekom najmanje 2 tjedna, ili dok nije postignuta negativna antigenemija. U skupini seronegativnih primatelja koji su primali Cytotect liječenje, od 33 SMV seronegativnih primatelja koji su primili transplantat od CMV seropozitivnih donora kod 18 (54,5%) pojavila se CMVinfekcija a u 6 CMV seronegativnih primatelja koji su primili transplantat od CMV
negativnih donora infekcija se nije pojavila. U skupini seropozitivnih primatelja koji su primali samo aciklovir, od 28 CMV seropozitivnih primatelja koji su primili transplantat od CMV seropozitivnog donora, u 11 (39,3%) njih se javila CMVinfekcija, a od 12 seropozitivnih primatelja koji su primili transplantat od CMV seronegativnih donora u jednog od njih se javila CMVinfekcija (8,3%).
Transplantacija srca
U otvorenom, usporednom, retrospektivnom ispitivanju ispitivala se kombinirana profilaksa Cytotectom i ganciklovirom u usporedbi s profilaksom samo Cytotectom u 207 odraslih visokorizičnih primatelja transplantiranog srca (srednje vrijednosti životne dobi 52,2 godine) koji su primili alotransplantat od seropozitivnih donora (seropozitivni donor/seronegativni primatelj). Svi bolesnici primili su poliklonalni antitimocitni globulin kunića kao indukcijsku terapiju. Ciklosporin A, azatioprin i prednizon koristili su se kao imunosupresivna terapija održavanja. Epizode akutnog odbacivanja alotransplantata liječene su dnevnim dozama prednizona u bolusu 3 uzastopna dana. U skupini A 96 bolesnika primalo je samo Cytotect, a u skupini B 111 bolesnika primalo je Cytotect s ganciklovirom. 100 mg/kg Cytotecta primijenjeno je i.v. prije transplantacije i 1., 7., 14., 21. i 28. postoperacijskog dana. Bolesnici s CMVbolešću liječeni su ganciklovirom tijekom 21 dan u kombinaciji s reduciranom imunosupresivnom terapijom. Dodatni Cytotect primjenjivan je u tjednim intervalima. U skupini A 53,1% imalo je CMVinfekciju i 32,3% (31/96 bolesnika) imalo je CMVbolest. U skupini A 65,8% imalo je CMVinfekciju i 11,7% (13/111 bolesnika) imalo je CMVbolest. Četiri smrti povezane s CMV-om zabilježene su skupini A; 3 bolesnika umrlo je od teške
CMVsepse, a 1 bolesnik umro je od CMVencefalitisa. U skupini B nisu zabilježene smrti povezane s CMV-om, što pokazuje statistički značajnu korist od kombinacije Cytotecta i ganciklovira u usporedbi sa samo profilaksom Cytotectom (P = 0,0326).
Otvoreno, jednostruko ispitivanje ispitivalo je pasivnu imunizaciju proti CMV-a u odraslih alotransplantiranih primatelja (146 bolesnika podvrgnutih transplantaciji između 1984 i 1991 s medijanom vrijednosti za dob od 47 godina). Razdoblje praćena iznosilo je od 13 do 73 mjeseci (medijan 43 mjeseca). Održavanje imunosupresije sastojalo se od primjene ciklosporina A i prednizona. Azatioprin dodan je režimu terapije u 11 bolesnika zbog ponovljenog odbacivanja organa unutar prve godine. U liječenoj skupini 65 CMVseronegativnih primatelja primilo je 150 mg/kg Cytotecta za vrijeme operacije i 100 mg/kg Cytotecta 2., 7., 14., 28., 42., 56. i 72. dana nakon transplantacije, dok se kontrolna skupina sastojala od 81 CMVseropozitivnog primatelja koji nisu primili profilaksu za CMV. U liječenoj skupini 21/65 seronegativnih primatelja (32.3%) imalo je CMVinfekciju i 11/65 seronegativnih primatelja (16,9%) imalo je CMVbolest. U kontrolnoj skupini 40/81 seropozitivnih primatelja (49.4%) imalo je CMVinfekciju i 10/81 seropozitivnih primatelja (12,3%) imalo je CMVbolest.
Transplantacija pluća
Retrospektivno, jednostruko ispitivanje ispitivalo je CMV imunoglobulin u profilaksi i liječenju CMVinfekcije (analizirano je 156 odraslih bolesnika kojima su transplantirana pluća između 2007. i 2011., sa srednjom vrijednosti za dob od 52 godine (raspon 17-67 godina). Medijan razdoblja praćenja iznosio je 19,2 mjeseca. Svi bolesnici primili su indukciju baziliksimabom i trostrukom imunosuprimirajućom terapijom (takrolimus, mikofenolat-mofetil i metilprednizolon, a zatim prednizolon). Započeta je i.v. primjena ganciklovira u svih rizičnih bolesnika (seropozitivni donor/seronegativni primatelj ili seropozitivni primatelj) tijekom prvog tjedna nakon transplantacije. U liječenoj skupini 23 bolesnika (seropozitivni donor/seronegativni primatelj) primilo je 2 ml/kg Cytotecta 1., 4., 8., 15. i 3. dana poslije transplantacije, zatim mjesečno tijekom sljedeće godine i valganciklovir tijekom 6 mjeseci. U kontrolnoj skupini 133 seropozitivnih bolesnika primalo je valganciklovir tijekom 3 mjeseca. U liječenoj skupini 14/23 bolesnika (seropozitivni donor/seronegativni primatelj) (61%) imalo je CMVinfekciju i 4/23 bolesnika (seropozitivni donor/seronegativni primatelj) (17,4%) imalo je CMVbolest, dok je u kontrolnoj skupini ukupno 46/133 seropozitivnih primatelja (35%) imalo je CMVinfekciju i 6/133 seropozitivnih primatelja (4%) imalo je CMV_bolest. Smrtnost je iznosila 4/23 bolesnika (seropozitivni donor/seronegativni primatelj) 17,4% u liječenoj skupini i 40/133 bolesnika (seropozitivni primatelj) (30%) u kontrolnoj skupini.
Usporedno, retrospektivno ispitivanje ispitivalo je kombiniranu profilaksu CMV-a nakon transplantacije pluća u 68 odraslih transplantiranih bolesnika (srednja vrijednost za dob 55,8 godina u liječenoj skupini i 49,2 godine u kontrolnoj skupini) s CMVseropozitivnim alotransplantatom.
Medijan razdoblja praćenja iznosio je 16,5 mjeseci u kontrolnoj skupini (5,3 do 69,5 mjeseci) i 23,8 mjeseci u ispitivanoj skupini (11,9 do 35 mjeseci). U kontrolnoj skupini 30 bolesnika
(transplantirani od 1994. do 2000.) primalo je ganciklovir tijekom prva tri poslijeoperacijska mjeseca, u liječenoj skupini 38 bolesnika (transplantirani od 2000. do 2004.) primalo je dodatno liječenje s
| Liječena skupina (ganciklovir + Cytotect) (N = 38) | Kontrolna skupina (samo ganciklovir) (N = 30) | ||
| Preživljenje 1 godina | 81,6% | 63,3% | |
| Preživljenje 3 godina | 71,5% | 40% | |
| 1 godina bez reaktivacije CMV-a ili infekcije de novo | 71,5% | 51,1% | |
| 3 godina bez reaktivacije CMV-a ili infekcije de novo | 66,4% | 30% | |
| Razvoj CMVbolesti tijekom razdoblja praćenja | 13,2% | 43,3% | |
| 9 | H A L M E D24 - 05 - 2023O D O B R E N O | ||
1 ml/kg Cytotecta u obliku 7 doza tijekom prvog mjeseca nakon transplantacije. Tablica 1: Rezultati ispitivanja
| Razvoj CMVpneumonitisa | 13,2% | 33,3% |
| Incidencija CMVsindroma | 0% | 10% |
| 1 godina bez sindroma obliterirajućeg bronhiolitisa (SOB) | 91,0% | 69,7% |
| 3 godine bez SOB | 82% | 54,3% |
| Smrt povezana s CMV-om | 0% | 16,7% |
Transplantacija koštane srži
Randomizirano, komparativno ispitivanje ispitivalo je primjenu imunoglobulina za intravensku primjenu u prevenciji CMVinfekcije u 49 odraslih bolesnika s leukemijom, koji su primili alogeni transplantat koštane srži od HLA-podudarnog brata ili sestre (srednja vrijednost za dob iznosila je 22 (Cytotect) odnosno 22,5 godina (kontrolna skupina). Razdoblje praćenja trajalo je 110 dana. Svi bolesnici primali su ciklofosfamid i zračenje cijelog tijela. U liječenoj skupini 26 bolesnika primilo je 1 ml/kg Cytotecta, u kontrolnoj skupini 23 bolesnika primilo je 2 ml/kg normalnog imunoglobulina 7., 13., 33., 73. i 93. dana nakon transplantacije koštane srži. Unutar prvih 110 dana nakon transplantacije koštane srži u tretiranoj skupini 1/26 bolesnika (4%) razvilo je intersticijski pneumonitis povezan s CMV-om, u kontrolnoj skupini 6/23 bolesnika (26%). Dva bolesnika u skupini liječenoj Cytotectom razvila su intersticijski pneumonitis povezan s CMV-om nakon prestanka liječenja (143. i 153. dan).
Otvoreno, nekomparativno ispitivanje ispitivalo je smanjenje pojavnosti CMVbolesti pomoću profilakse CMV-imunoglobulinom i peroralnim aciklovirom u 93 odrasla primatelja transplantata koštane srži (medijan dobi 22 godine, raspon 1-49 godina). Akutna bolest davatelja protiv primatelja zabilježena je u 43 (48,3%) (stupanj < II), 18 (20,2%) (stupanj II) i 28 (34,3%) (stupanj III - IV) bolesnika. Zračenje cijelog tijela primijenjeno je prema frakcioniranom obrascu -3. do -1. dana.
100 mg/kg Cytotecta dano je dvaput prije transplantacije koštane srži i potom svaki treći tjedan do
100. dana nakon transplantacije koštane srži. 11/93 bolesnika (11,8%) pokazali su znakove CMVinfekcije, od toga 6 bolesnika je razvilo CMVinfekciju tijekom vremena u kojem su primali profilaksu CMV-imunoglobulinom, a u 5 bolesnika virus se ponovno aktivirao nakon što je prekinuto davanje Cytotecta. Među bolesnicima koji su patili od teškog oblika bolesti davatelja prema primatelju, 10/23 bolesnika (26,2%) razvilo je CMVinfekciju, nasuprot samo 1/55 bolesnika (1,8%) koji su imali blagi oblik bolesti davatelja prema primatelju
Rezultati meta-analiza
Učinjena je meta-analiza podataka iz literature o kliničkoj djelotvornosti radi analize svih objavljenih podataka s Cytotectom u odobrenim indikacijama profilakse, neovisno o dizajnu ispitivanja. Stopa CMVinfekcije određena je kao analizirani parametar primarne mjerne točke ishoda. Jedna meta- analiza obuhvatila je sva ispitivanja neovisno o tipu transplantacije, a jedna meta-analiza obuhvatila je transplantaciju samo solidnih organa (transplantaciju koštane srži / leukemija nije uključena), rezultate pogledati u tablici 2.
Tablica 2: Rezultati meta-analiza:
| Cytotectn/N%95% Clopper-Pearson CI | Kontrolna skupinan/N%95% Clopper-Pearson CI | |
| Meta-analiza | 422/1137 | 286/637 |
| (Sve indikacije) | 37,1% | 44,9% |
| 34,3% - 40,0% | 41,0% - 48,9% | |
| Dvostrani hi-kvadrat test: p-vrijednost = 0,001 | ||
| Meta-analiza | 390/969 | 283/603 |
| (transplantacija | 40,2% | 46,9% |
| bubrega, srca i pluća) | 37,1% - 43,4% | 42,9% - 51,0% |
| Dvostrani hi-kvadrat test: p-vrijednost = 0,009 | ||
U obje analize primijećeno je značajno smanjenje CMVinfekcija u bolesnika liječenih Cytotectom. Uključivši sve indikacije, stopa CMV-infekcija smanjena je s 44,9% bolesnika u kontrolnoj skupini na 37,1% bolesnika u skupini Cytotect (p = 0,001). Gledajući samo transplantacije bubrega, srca i pluća, smanjenje je bilo s 46,9% na 40,2% svih bolesnika (p = 0,009).
Cytotect CP Biotest je odmah i u potpunosti bioraspoloživ u cirkulaciji primatelja nakon intravenske primjene. Relativno se brzo distribuira između plazme i ekstracelularne tekućine; nakon približno 3- 5 dana dostiže se ravnoteža između intravaskularnog i ekstravaskularnog odjeljka.
Cytotect CP Biotest ima poluvijek od 25 dana. Ovaj poluvijek može varirati od bolesnika do bolesnika i ovisi također o njihovom kliničkom stanju.
IgG i IgG-kompleksi razgrađuju se u stanicama retikuloendotelnog sustava.
Farmaceutski podaci - Cytotect 100 U/ml
Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima niti s bilo kojim drugim pripravkom i.v. Ig-a.
Čuvati u hladnjaku (2 °C - 8 °C). Bočicu čuvati u vanjskoj kutiji radi zaštite od svjetlosti. Ne zamrzavati.
10 ml ili 50 ml otopine za intravensku infuziju, spremne za uporabu, u bočici (staklo tipa II) s čepom (brombutil) i zatvaračem (aluminij).
Jedna kutija sadrži:
1 bočicu s 10 ml (1000 U) otopine za infuziju, ili 1 bočicu s 50 ml (5000 U) otopine za infuziju
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
i druga rukovanja lijekom
Prije primjene lijek mora dosegnuti sobnu ili tjelesnu temperaturu.
Prije primjene, mora se vizualno pregledati da li lijek sadrži čestice i da li je došlo do promjene boje. Otopina mora biti bistra ili lagano opalescentna, bezbojna ili blijedo žuta. Ne primjenjivati otopine koje su zamućene ili imaju talog.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.