Gemcitabin Sandoz 40 mg/ml koncentrat za otopinu za infuziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Gemcitabin 40 mg/ml
Gemcitabin je indiciran u liječenju lokalno uznapredovalog ili metastatskog karcinoma mokraćnog mjehura u kombinaciji s cisplatinom.
Gemcitabin je indiciran u liječenju odraslih bolesnika s lokalno uznapredovalim ili metastatskim adenokarcinomom gušterače.
Gemcitabin je u kombinaciji s cisplatinom indiciran u prvoj liniji liječenja bolesnika s lokalno uznapredovalim ili metastatskim karcinomom pluća nemalih stanica (engl. non-small cell lung cancer, NSCLC). Monoterapija gemcitabinom može se razmotriti u starijih bolesnika ili bolesnika s ocjenom općeg stanja (engl. performance status) 2.
Gemcitabin je u kombinaciji s karboplatinom indiciran u liječenju bolesnica s lokalno uznapredovalim ili metastatskim epitelnim karcinomom jajnika, kod kojih je došlo do relapsa bolesti nakon razdoblja bez recidiva od najmanje 6 mjeseci nakon prvolinijskog liječenja platinom.
Gemcitabin je u kombinaciji s paklitakselom indiciran u liječenju bolesnica s neoperabilnim, lokalno recidivirajućim ili metastatskim karcinomom dojke s recidivom bolesti nakon adjuvantne/neoadjuvantne kemoterapije. Prethodna kemoterapija trebala je sadržavati jedan od antraciklina, osim ako su postojale kliničke kontraindikacije.
Gemcitabin smije propisati samo liječnik specijaliziran za antitumorsku kemoterapiju. Doziranje
Karcinom mokraćnog mjehura Kombinirana primjena
Preporučena doza gemcitabina je 1000 mg/m² u infuziji tijekom 30 minuta. Dozu treba dati prvog, osmog i petnaestog dana svakog ciklusa koji traje 28 dana, u kombinaciji s cisplatinom. Cisplatin se daje u preporučenoj dozi od 70 mg/m2 prvog dana nakon primjene gemcitabina ili drugog dana svakog ciklusa koji traje 28 dana. Taj se četverotjedni ciklus potom ponavlja. Doza se, ovisno o stupnju toksičnosti uočenom u bolesnika, može smanjivati od jednog do drugog ciklusa ili unutar ciklusa.
Karcinom gušterače Monoterapija
Preporučena doza gemcitabina je 1000 mg/m2, u intravenskoj infuziji koja traje 30 minuta. Doza se ponavlja jednom tjedno tijekom razdoblja do sedam tjedana, nakon čega slijedi prekid od tjedan dana. U sljedećim se ciklusima gemcitabin može davati jednom tjedno tijekom razdoblja od tri tjedna, nakon čega slijedi prekid od tjedan dana. Doza se može smanjivati od jednog do drugog ciklusa ili unutar ciklusa, ovisno o stupnju toksičnosti uočenom u bolesnika.
Karcinom pluća nemalih stanica Monoterapija
Preporučena doza gemcitabina je 1000 mg/m2, putem intravenske infuzije u trajanju od 30 minuta. Postupak treba ponavljati jednom tjedno tijekom tri tjedna, nakon čega slijedi tjedan dana pauze. Taj se četverotjedni ciklus potom ponavlja. Doza se može smanjivati od jednog do drugog ciklusa ili unutar ciklusa, ovisno o stupnju toksičnosti uočenom u bolesnika.
Kombinirana primjena
Preporučena doza gemcitabina je 1250 mg/m2 tjelesne površine, u intravenskoj infuziji koja traje 30 minuta koja se daje prvog i osmog dana ciklusa (ciklus traje 21 dan), u kombinaciji s cisplatinom. Doza se može smanjivati od jednog do drugog ciklusa ili unutar ciklusa, ovisno o stupnju toksičnosti uočenom u bolesnika. Cisplatin se primjenjuje u dozama između 75 - 100 mg/m2 jednom u 3 tjedna.
Karcinom dojke Kombinirana primjena
6
Preporučuje se gemcitabin u kombinaciji s paklitakselom (175 mg/m2), koji se daje prvog dana intravenskom infuzijom tijekom otprilike tri sata, nakon čega slijedi gemcitabin (1250 mg/m2) u intravenskoj infuziji tijekom 30 minuta, prvog i osmog dana ciklusa koji traje 21 dan. Doza se, ovisno o stupnju toksičnosti uočenom u bolesnika, može smanjivati od jednog do drugog ciklusa ili unutar ciklusa. Prije početka primjene kombinacije gemcitabin + paklitaksel, apsolutan broj granulocita u bolesnice mora biti najmanje 1500 (x 10 /l).
Karcinom jajnika Primjena u kombinaciji
2
Kada se gemcitabin primjenjuje u kombinaciji s karboplatinom, preporučuje se primijeniti gemcitabin u dozi od 1000 mg/m u obliku 30-minutne intravenske infuzije prvog i osmog dana svakog 21-dnevnog ciklusa. Nakon gemcitabina, karboplatin se primjenjuje prvoga dana sukladno ciljnoj vrijednosti površine ispod krivulje (engl. area under the curve, AUC) od 4,0 mg/ml·min. Doza se može smanjivati između dvaju ciklusa ili unutar istog ciklusa, ovisno o stupnju toksičnosti uočenom u bolesnice.
Praćenje znakova toksičnosti i prilagodba doze zbog pojave toksičnosti
Prilagodba doze zbog pojave nehematološke toksičnosti
Potrebno je provoditi redovite sistematske preglede i pretrage funkcije bubrega i jetre bolesnika kako bi se prepoznala nehematološka toksičnost. Moguće je smanjiti dozu sa svakim ciklusom ili unutar ciklusa, ovisno o stupnju toksičnosti kod pojedinog bolesnika. Općenito, kod težih (3. ili 4. stupanj) nehematoloških toksičnosti, osim mučnine/povraćanja, liječenje gemcitabinom treba prekinuti ili smanjiti dozu, ovisno o procjeni liječnika koji vodi liječenje. Liječenje treba prekinuti dok se, po mišljenju liječnika, ne povuku toksični učinci.
Za prilagodbu doze cisplatina, karboplatina i paklitaksela u kombiniranom liječenju, pročitajte odgovarajuće Sažetke opisa svojstava lijeka.
Prilagodba doze zbog pojave hematološke toksičnosti Početak ciklusa
6
6
Neovisno o indikaciji, bolesniku je potrebno kontrolirati broj trombocita i granulocita prije svake doze. Prije početka ciklusa bolesnici trebaju imati apsolutni broj granulocita od najmanje 1500 (x 10 /l) i broj trombocita od 100 000 (x 10 /l).
Unutar ciklusa liječenja
Prilagodbu doze gemcitabina unutar ciklusa liječenja potrebno je izvoditi prema sljedećim tablicama:
| Prilagodba doze gemcitabina unutar ciklusa liječenja raka mokraćnog mjehura, karcinoma pluća nemalih stanica (NSCLC) i raka gušterače, davanog u monoterapiji ili u kombinaciji s cisplatinom | ||
| Apsolutni broj granulocita(x 106/l) | Broj trombocita(x 106/l) | Postotak uobičajene dozeGemcitabina Sandoz (%) |
| > 1000 i | > 100 000 | 100 |
| 500-1000 ili | 50 000-100 000 | 75 |
| <500 ili | < 50 000 | Izostaviti dozu* |
* Prekinuto liječenje ne smije se ponovno započeti unutar ciklusa prije nego što apsolutni broj
6 6
granulocita ne bude najmanje 500 (x10 /l), a broj trombocita najmanje 50 000 (x10 /l).
| Prilagodba doze gemcitabina unutar ciklusa liječenja raka dojke, davanog u kombinaciji s paklitakselom | |||
| Apsolutni broj granulocita(x 106/l) | Broj trombocita(x 106/l) | Postotak uobičajene dozeGemcitabina Sandoz (%) | |
| ≥ 1200 | i | >75000 | 100 |
| 1000- <1200 | ili | 50 000-75 000 | 75 |
| 700- <1000 | i | ≥ 50 000 | 50 |
| <700 | ili | <50 000 | Izostaviti dozu* |
6
6
* Prekinuto liječenje ne smije se ponovno započeti unutar ciklusa. Liječenje treba ponovno započeti prvog dana sljedećeg ciklusa, nakon što apsolutni broj granulocita bude najmanje 1500 (x10 /l), a broj trombocita najmanje 100 000 (x10 /l).
| Prilagodba doze gemcitabina unutar ciklusa liječenja karcinoma jajnika, kada se primjenjuje u kombinaciji s karboplatinom | ||
| Apsolutni broj granulocita(x 106/l) | Broj trombocita(x 106/l) | Postotak uobičajene dozeGemcitabina Sandoz (%) |
| > 1500 i | ≥ 100 000 | 100 |
| 1000-1500 ili | 75 000-100 000 | 50 |
| <1000 ili | < 75 000 | Izostaviti dozu* |
* Prekinuto liječenje ne smije se ponovno započeti unutar istog ciklusa. Liječenje treba ponovno započeti prvog dana sljedećeg ciklusa, nakon što apsolutni broj granulocita dosegne vrijednost od najmanje 1500
6 6
(x10 /l), a broj trombocita vrijednost od najmanje 100 000 (x10 /l).
Prilagodba doze zbog pojave hematološke toksičnosti u daljnjim ciklusima, kod svih indikacija
Dozu gemcitabina treba smanjiti na 75 % osnovne doze kojom je započet ciklus liječenja u slučaju sljedećih hematoloških toksičnosti:
-
Apsolutni broj granulocita < 500 x 106/l kroz više od 5 dana
-
Apsolutni broj granulocita < 100 x 106/l kroz više od 3 dana
-
Febrilna neutropenija
-
Trombociti < 25000 x 106/l
-
Odgoda ciklusa za više od tjedan dana zbog toksičnosti.
Posebne populacije
Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega ili jetre
Gemcitabin treba primijeniti s oprezom u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre ili bubrega, s obzirom na to da ne postoji dovoljno podataka iz kliničkih ispitivanja za stvaranje jasne preporuke za doziranje u ovoj skupini bolesnika (vidjeti dijelove 4.4. i 5.2.).
Starije osobe (> 65 godina)
Gemcitabin je pokazao dobru podnošljivost u bolesnika starijih od 65 godina. Ne postoje podaci koji upućuju na potrebu prilagodbe doze u starijih osoba, osim one već preporučene za sve bolesnike (vidjeti dio 5.2).
Pedijatrijska populacija (< 18 godina)
Gemcitabin se ne preporučuje za primjenu kod djece mlađe od 18 godina jer nema dovoljno podataka o sigurnosti i djelotvornosti.
Način primjene
Gemcitabin Sandoz se dobro podnosi tijekom infuzije i može se primijeniti u dnevnoj bolnici. Ako dođe do ekstravazacije, infuzija se mora odmah prekinuti i započeti ponovno u drugoj krvnoj žili. Bolesnika se mora pažljivo nadzirati nakon primjene.
Gemcitabin Sandoz koncentrat za otopinu za infuziju se mora razrijediti prije upotrebe (vidjeti dijelove 4.4. i 6.6.). Preporučuje se koristiti velike vene za infuziju, radi prevencije oštećenja krvne žile i ekstravazacije.
Za uputu o razrjeđivanju lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.
-
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
-
Dojenje (vidjeti dio 4.6.).
Produživanjem vremena infuzije i skraćivanjem preporučenih razmaka između doza povećava se toksičnost.
Gemcitabin Sandoz koncentrat za otopinu za infuziju se mora razrijediti prije upotrebe (vidjeti dijelove 4.2. i 6.6.). Preporučuje se koristiti velike vene za infuziju, radi prevencije oštećenja krvne žile i ekstravazacije.
Hematološka toksičnost
Gemcitabin može izazvati supresiju koštane srži koja se očituje leukopenijom, trombocitopenijom i anemijom.
Prije svake primijenjene doze gemcitabina bolesniku treba provjeriti broj trombocita, leukocita i granulocita. Treba razmotriti mogućnost privremenog prekida ili modifikacije terapije gemcitabinom kada se uoči supresija koštane srži inducirana lijekom (vidjeti dio 4.2). Međutim, mijelosupresija je kratkog trajanja te obično nije potrebno smanjiti dozu, a rijetko je potrebno prekinuti primjenu.
Vrijednosti u perifernoj krvi mogu se nastaviti smanjivati i nakon što je prekinuto liječenje gemcitabinom. U bolesnika s oslabljenom funkcijom koštane srži, liječenje treba početi s oprezom. Kao i kod drugih vrsta citotoksičnog liječenja, u obzir se mora uzeti mogućnost kumulativne supresije koštane srži kada se gemcitabin primjenjuje u kombinaciji s nekom drugom kemoterapijom.
Oštećenje funkcije jetre i bubrega
Gemcitabin se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre ili bubrega, s obzirom na to da nema dovoljno informacija iz kliničkih ispitivanja kako bi se omogućila jasna preporuka o doziranju za tu skupinu bolesnika (vidjeti dio 4.2.).
Primjena gemcitabina u bolesnika s prisutnim metastazama u jetri ili u bolesnika koji u povijesti bolesti imaju hepatitis, alkoholizam ili cirozu jetre može dovesti do pogoršanja već oštećene jetrene funkcije.
Povremeno treba provoditi laboratorijsko vrednovanje bubrežne i jetrene funkcije (uključujući virološka testiranja).
Konkomitantna radioterapija
Konkomitantna radioterapija (primjenjuje se zajedno ili s razmakom od ≤7 dana): prijavljena je toksičnost (vidjeti dio 4.5.).
Cijepljenje živim cjepivima
Cjepivo protiv žute groznice i druga živa atenuirana cjepiva ne preporučuju se bolesnicima liječenim gemcitabinom (vidjeti dio 4.5.).
Sindrom posteriorne reverzibilne encefalopatije
U bolesnika koji su gemcitabin primali samostalno ili u kombinaciji s drugim kemoterapeuticima prijavljeni su slučajevi sindroma posteriorne reverzibilne encefalopatije (engl. posterior reversible encephalopathy syndrome, PRES) s potencijalno teškim posljedicama. U većine bolesnika u kojih se razvio PRES prijavljeni su akutna hipertenzija i napadaji, ali mogu se pojaviti i drugi simptomi, poput glavobolje, letargije, konfuzije i sljepoće. Dijagnozu je najbolje potvrditi oslikavanjem magnetskom rezonancijom (MR). PRES se obično povlači nakon uvođenja prikladnih potpornih mjera. Ako se tijekom terapije razvije PRES, potrebno je trajno obustaviti primjenu gemcitabina i uvesti potporne mjere, uključujući kontrolu krvnog tlaka i terapiju protiv napadaja.
Kardiovaskularne bolesti
Zbog opasnosti od srčanih i/ili krvožilnih poremećaja uz gemcitabin, posebna pažnja mora se posvetiti bolesnicima s kardiovaskularnim događajima u anamnezi.
Sindrom propusnih kapilara
Sindrom propusnih kapilara prijavljen je kod bolesnika koji su primali gemcitabin kao jedini lijek ili u kombinaciji s drugim kemoterapeuticima (vidjeti dio 4.8.). Ovo stanje je uglavnom moguće izliječiti ako se na vrijeme prepozna i odgovarajuće liječi, iako su zabilježeni i smrtni slučajevi. Stanje uključuje sistemsku kapilarnu hiperpermeabilnost tijekom koje tekućina i proteini iz međužilnog prostora cure u intersticij. Klinički znakovi uključuju generalizirani edem, dobivanje na težini, hipoalbuminemiju, tešku hipotenziju, akutno oštećenje funkcije bubrega i plućni edem. Ako se tijekom liječenja javi sindrom propusnih kapilara, liječenje gemcitabinom mora se prekinuti i moraju se uvesti odgovarajuće potporne mjere. Sindrom propusnih kapilara može se javiti u kasnijim ciklusima te je u literaturi povezan sa sindromom respiratornog distresa kod odraslih.
Plućne nuspojave
Nuspojave na plućima, ponekad teške (poput plućnog edema, intersticijskog pneumonitisa ili sindroma akutnog respiratornog distresa) prijavljene su u vezi s terapijom gemcitabinom. U takvim je slučajevima potrebno razmotriti prekid liječenja gemcitabinom. Stanje se može poboljšati uvođenjem suportivnog liječenja u ranoj fazi.
Bubrežne nuspojave
Hemolitičko uremijski sindrom
Klinički podaci koji opisuju hemolitički uremijski sindrom (HUS) prijavljeni su rijetko (podaci prikupljeni nakon stavljanja lijeka u promet) kod bolesnika liječenih gemcitabinom (vidjeti dio 4.8.). HUS može biti po život opasan poremećaj. Potrebno je prekinuti primjenu gemcitabina kod prvih znakova mikroangiopatske hemolitičke anemije, kao što je nagli pad vrijednosti hemoglobina praćen trombocitopenijom, porast serumskog bilirubina, serumskog kreatinina, ureje ili LDH-a. Bubrežno zatajenje ne mora biti reverzibilno nakon prekida liječenja te može biti potrebna dijaliza.
Teške kožne nuspojave (engl. severe cutaneous adverse reactions, SCARs), uključujući Stevens- Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN) i akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (AGEP), koje mogu biti opasne po život ili imati smrtni ishod, prijavljene su povezano s liječenjem gemcitabinom. Bolesnike je potrebno informirati o znakovima i simptomima te ih pomno nadzirati radi moguće pojave kožnih reakcija. Ako se pojave znakovi i simptomi koji upućuju na te reakcije, potrebno je odmah prekinuti primjenu gemcitabina.
Plodnost
U ispitivanjima plodnosti gemcitabin je uzrokovao hipospermatogenezu u mužjaka miševa (vidjeti dio 5.3.). Stoga se muškarcima koji se liječe gemcitabinom preporučuje da ne planiraju očinstvo tijekom i do 3 mjeseca nakon liječenja, te da zatraže savjet u vezi sa zamrzavanjem sperme prije liječenja, zbog moguće neplodnosti uslijed liječenja gemcitabinom (vidjeti dio 4.6.).
Nisu provedena specifična ispitivanja interakcija (vidjeti dio 5.2.). Radioterapija
Istodobna (davana zajedno ili u razmaku od ≤ 7 dana) - toksičnost povezana s višestrukom terapijom
ovisna je o puno različitih faktora, uključujući dozu gemcitabina, učestalost davanja gemcitabina, dozu radijacije, planiranu radioterapijsku tehniku, ciljana tkiva i ciljni volumen. Na temelju rezultata nekliničkih i kliničkih ispitivanja, gemcitabin povećava radiosenzitivnost. U samo jednom ispitivanju, u kojem se kod bolesnika s karcinomom pluća nemalih stanica gemcitabin primjenjivao u dozi od 1000
2
3
mg/m do ukupno 6 uzastopnih tjedana zajedno sa zračenjem prsnog koša, uočena je značajna toksičnost u obliku ozbiljnog i potencijalno po život opasnog mukozitisa, naročito ezofagitisa, te pneumonitisa, naročito u bolesnika koji su primili veći volumen zračenja (srednji terapijski volumeni od 4795 cm ). Naknadna ispitivanja ukazuju na mogućnost primjene gemcitabina u nižim dozama zajedno sa zračenjem, a s predvidljivom toksičnošću. Jedno takvo ispitivanje bilo je ispitivanje faze II kod karcinoma pluća nemalih stanica, u kojem su doze zračenja prsnog koša od 66 Gy primijenjene istodobno s gemcitabinom
2 2
(600 mg/m , četiri puta) i cisplatinom (80 mg/m , dva puta) tijekom 6 tjedana. Još nije ustanovljen optimalan režim sigurne primjene gemcitabina s terapijskim dozama zračenja kod svih tipova tumora.
Neistodobna (davan u razmaku od > 7 dana) – raspoloživi podaci ne ukazuju na povećanu toksičnost kod primjene gemcitabina više od 7 dana prije ili nakon zračenja, osim reakcija na ozračenom mjestu („radiation recall“). Podaci ukazuju da primjena gemcitabina može započeti nakon povlačenja akutnih učinaka zračenja ili najmanje tjedan dana nakon zračenja.
Prijavljene su ozljede uslijed zračenja na ciljnom tkivu (npr. ezofagitis, kolitis, pneumonitis) povezane s istodobnom i neistodobnom primjenom gemcitabina.
Drugo
Cjepivo protiv žute groznice i ostala živa atenuirana cjepiva se ne preporučuju zbog opasnosti od sistemske bolesti, koja može imati smrtni ishod, posebice kod imunosuprimiranih bolesnika.
Žene u reproduktivnoj dobi / kontracepcija kod muškaraca i žena
Zbog genotoksičnog potencijala gemcitabina (vidjeti dio 5.3), žene reproduktivne dobi trebaju koristiti učinkovite metode kontracepcije tijekom liječenja gemcitabinom i 6 mjeseci nakon prestanka liječenja.
Muškarce treba savjetovati da koriste učinkovite metode kontracepcije i da ne začnu dijete tijekom liječenja gemcitabinom i 3 mjeseca nakon njegovog prekida.
Trudnoća
Nema dostatnih podataka o uporabi gemcitabina kod trudnica. Ispitivanjima na životinjama dokazana je reproduktivna toksičnost (vidjeti dio 5.3.). Na temelju rezultata ispitivanja na životinjama i mehanizma djelovanja gemcitabina zaključuje se da se ovaj lijek ne smije koristiti tijekom trudnoće, osim ako je nužno potrebno. Ženama treba savjetovati da ne zatrudne tijekom liječenja gemcitabinom te da, ako ipak zatrudne, o tome odmah obavijeste svog liječnika.
Dojenje
Nije poznato izlučuje li se gemcitabin u majčino mlijeko te se stoga ne može isključiti pojava nuspojava kod dojenčadi. Dojenje se mora prekinuti za vrijeme liječenja gemcitabinom.
Plodnost
U ispitivanjima plodnosti na mužjacima miševa gemcitabin je uzrokovao hipospermatogenezu (vidjeti dio 5.3.). Iz tog razloga se muškarcima koji se liječe gemcitabinom savjetuje da ne planiraju očinstvo tijekom i do 3 mjeseca nakon liječenja, te da potraže dodatni savjet o zamrzavanju sperme prije početka liječenja jer postoji mogućnost da liječenje gemcitabinom uzrokuje neplodnost.
Nisu provedena ispitivanja utjecaja na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Međutim, prijavljeno je da gemcitabin može izazvati blagu do umjerenu somnolenciju osobito u kombinaciji s konzumiranjem alkohola. Bolesnike treba upozoriti da ne upravljaju vozilima ili strojevima sve dok se takav tip reakcije ne isključi.
Najčešće prijavljene nuspojave povezane s liječenjem gemcitabinom uključuju: mučninu sa ili bez povraćanja, povišene razine jetrenih transaminaza (AST/ALT) i alkalne fosfataze, prijavljeno u približno 60 % bolesnika; proteinurija i hematurija prijavljene u približno 50 % bolesnika; dispnea prijavljena u 10-40 % bolesnika (najveća incidencija u bolesnika s karcinomom pluća); alergijski osipi na koži javljaju se u približno 25 % bolesnika i povezani su sa svrbežom u 10 % bolesnika.
Učestalost i težina nuspojava ovise o dozi, brzini infuzije i razmaku između doza (vidjeti dio 4.4.). Nuspojave koje mogu ograničiti dozu su smanjenje broja trombocita, broja leukocita i broja granulocita (vidjeti dio 4.2.).
Podaci iz kliničkih ispitivanja
Učestalost je definirana kao: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10000).
Sljedeća tablica nuspojava po učestalosti temelji se na prijavama prikupljenima tijekom kliničkih ispitivanja. Unutar svake frekvencijske skupine, kategorije učestalosti nuspojave su navedene u padajućem nizu prema ozbiljnosti:
| Organski sustav | Kategorija učestalosti |
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | Vrlo čestoSupresija koštane srži je obično blaga do umjerena i uglavnom utječe na vrijednosti granulocita (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4)ČestoVrlo rijetko |
| Infekcije i infestacije | ČestoNepoznato |
| Poremećaji imunološkog sustava | Vrlo rijetko |
| Poremećaji metabolizma i prehrane | Često |
| Poremećaji živčanog sustava | Često |
-
Leukopenija (neutropenija stupnja 3 = 19,3 %; stupnja 4 = 6 %).
-
Trombocitopenija
-
Anemija
-
Febrilna neutropenija
-
Trombocitoza, trombotična mikroangiopatija
-
Infekcije
-
Sepsa
-
Anafilaktoidna reakcija
-
Anoreksija
-
Glavobolja
-
Nesanica
-
Somnolencija
| Organski sustav | Kategorija učestalosti |
| Manje čestoVrlo rijetko | |
| Srčani poremećaji | Manje čestoRijetko |
| Krvožilni poremećaji | RijetkoVrlo rijetko |
| Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja | Vrlo čestoČestoManje čestoRijetko |
| Poremećaji probavnog sustava | Vrlo čestoČestoVrlo rijetko |
| Poremećaji jetre i žuči | Vrlo često |
-
Cerebrovaskularni incident
-
Sindrom posteriorne reverzibilne encefalopatije (vidjeti dio 4.4.)
-
Aritmija, predominantno supraventrikularna)
-
Zatajenje srca
-
Infarkt miokarda
-
Klinički znakovi perifernog vaskulitisa i hipotenzija
-
Sindrom povećane kapilarne propusnosti (vidjeti dio 4.4.)
-
Dispneja – obično blaga i brzo prolazi bez liječenja
-
Kašalj
-
Rinitis
-
Intersticijski pneumonitis (vidjeti dio 4.4.)
-
Bronhospazam – obično blag i prolazan, ali može zahtijevati parenteralno liječenje
-
Edem pluća
-
ARDS (vidjeti dio 4.4.)
-
Povraćanje
-
Mučnina
-
Proljev
-
Stomatitis i ulceracije usne šupljine
-
Konstipacija
-
Ishemijski kolitis
| Organski sustav | Kategorija učestalosti |
| ČestoManje čestoRijetko | |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Vrlo čestoČestoRijetkoVrlo rijetkoNepoznato |
| Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva | Često |
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | Vrlo čestoManje često |
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu | Vrlo često |
-
Porast vrijednosti jetrenih transaminaza (AST i ALT) i alkalne fosfataze
-
Porast vrijednosti bilirubina
-
Ozbiljna hepatotoksičnost, uključujući oštećenje jetre i smrt
-
Porast vrijednosti gama-glutamil transferaze (GGT)
-
Alergijski osip kože, često praćen svrbežom
-
Alopecija
-
Svrbež
-
Znojenje
-
Teške kožne reakcije, uključujući deskvamacijske i bulozne eflorescencije kože
-
Ulceracije
-
Stvaranje mjehurića i upalnih mjesta
-
Ljuštenje kože
-
Toksična epidermalna nekroliza
-
Stevens – Johnsonov sindrom
-
Pseudocelulitis
-
Akutna generalizirana egzantematozna pustuloza
-
Bol u leđima
-
Mialgija
-
Hematurija
-
Blaga proteinurija
-
Zatajenje bubrega (vidjeti dio 4.4.)
-
Hemolitičko uremijski sindrom (vidjeti dio 4.4.)
| Organski sustav | Kategorija učestalosti |
| primjene | ČestoRijetko |
| Ozljede, trovanja i proceduralne komplikacije | Rijetko |
-
Simptomi slični gripi – najčešći simptomi su vrućica, glavobolja, zimica, mialgija, astenija i anoreksija. Prijavljeni su i kašalj, rinitis, opća slabost, znojenje te poremećaji spavanja.
-
Edem/periferni edem - uključujući edem lica. Edem je obično reverzibilan nakon prestanka liječenja.
-
Vrućica
-
Astenija
-
Zimica
-
Reakcije na mjestu primjene injekcije - uglavnom blage
-
Radijacijska toksičnost (vidjeti dio 4.5.)
-
reakcija na mjestu zračenja
Kombinirana primjena kod karcinoma dojke
Učestalost hematološke toksičnosti stupnja 3 i 4, osobito neutropenije, povećava se kada se gemcitabin primjenjuje u kombinaciji s paklitakselom. Međutim, povećana učestalost tih nuspojava nije povezana s povećanom incidencijom infekcija ili krvarenja. Umor i febrilna neutropenija češće se javljaju kada se gemcitabin primjenjuje u kombinaciji s paklitakselom. Umor, koji nije povezan s anemijom, obično nestaje nakon primjene prvog ciklusa.
| Nuspojave 3. i 4. stupnjaPaklitaksel u odnosu na kombinaciju gemcitabina i paklitaksela | ||||
| Broj (%) bolesnika | ||||
| Skupina koja je primala paklitaksel (N=259) | Skupina koja je primala gemcitabin i paklitaksel(N=262) | |||
| Stupanj 3 | Stupanj 4 | Stupanj 3 | Stupanj 4 | |
| Laboratorijski | ||||
| Anemija | 5 (1,9) | 1 (0,4) | 15 (5,7) | 3 (1,1) |
| Trombocitopenija | 0 | 0 | 14 (5,3) | 1 (0,4) |
| Neutropenija | 11 (4,2) | 17 (6,6)* | 82 (31,3) | 45 (17,2)* |
| Ne-laboratorijski | ||||
| Febrilna neutropenija | 3 (1,2) | 0 | 12 (4,6) | 1 (0,4) |
| Umor | 3 (1,2) | 1 (0,4) | 15 (5,7) | 2 (0,8) |
| Proljev | 5 (1,9) | 0 | 8 (3,1) | 0 |
| Motorna neuropatija | 2 (0,8) | 0 | 6 (2,3) | 1 (0,4) |
| Senzorna neuropatija | 9 (3,5) | 0 | 14 (5,3) | 1 (0,4) |
*Neutropenija stupnja 4 u trajanju od više od 7 dana uočena je u 12,6 % bolesnika liječenih kombinacijom lijekova i u 5,0 % bolesnika liječenih samo paklitakselom.
Primjena u kombinaciji kod karcinoma mokraćnog mjehura
| Nuspojave 3. i 4. stupnjaMVAC u odnosu na kombinaciju gemcitabina i cisplatina | ||||
| Broj (%) bolesnika | ||||
| Skupina koja je primala MVAC (metotreksat,vinblastin,doksorubicin i cisplatin) (N=196) | Skupina koja je primala gemcitabin i cisplatin (N=200) | |||
| Stupanj 3 | Stupanj 4 | Stupanj 3 | Stupanj 4 | |
| Laboratorijski | ||||
| Anemija | 30 (16) | 4 (2) | 47 (24) | 7 (4) |
| Trombocitopenija | 15 (8) | 25 (13) | 57 (29) | 57 (29) |
| Ne-laboratorijski | ||||
| Mučnina i povraćanje | 37 (19) | 3 (2) | 44 (22) | 0 (0) |
| Proljev | 15 (8) | 1 (1) | 6 (3) | 0 (0) |
| Infekcija | 19 (10) | 10 (5) | 4 (2) | 1 (1) |
| Stomatitis | 34 (18) | 8 (4) | 2 (1) | 0 (0) |
Kombinirana primjena kod karcinoma jajnika
| Nuspojave 3. i 4. stupnjaKarboplatin u odnosu na kombinaciju gemcitabina i karboplatina | ||||
| Broj (%) bolesnika | ||||
| Skupina koja je primala karboplatin (N=174) | Skupina koja je primalagemcitabin i karboplatin (N=175) | |||
| Stupanj 3 | Stupanj 4 | Stupanj 3 | Stupanj 4 | |
| Laboratorijski | ||||
| Anemija | 10 (5,7) | 4 (2,3) | 39 (22,3) | 9 (5,1) |
| Neutropenija | 19 (10,9) | 2 (1,1) | 73 (41,7) | 50 (28,6) |
| Trombocitopenija | 18 (10,3) | 2 (1,1) | 53 (30,3) | 8 (4,6) |
| Leukopenija | 11 (6,3) | 1 (0,6) | 84 (48,0) | 9 (5,1) |
| Ne-laboratorijski | ||||
| Krvarenje | 0 (0,0) | 0 (0,0) | 3 (1,8) | (0,0) |
| Febrilna neutropenija | 0 (0,0) | 0 (0,0) | 2 (1,1) | (0,0) |
| Infekcija bezneutropenije | 0 (0) | 0 (0,0) | (0,0) | 1 (0,6) |
Senzorna neuropatija također je bila češća u skupini koja je primala kombinaciju lijekova nego u onoj koja je primala samo karboplatin.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Nema poznatog antidota za predoziranje gemcitabinom. Pojedinačne doze do čak 5700 mg/m2 primjenjivane su intravenskom infuzijom tijekom 30 minuta svaki drugi tjedan uz klinički prihvatljivu toksičnost. U slučaju sumnje na predoziranje, potrebno je provjeriti krvnu sliku bolesnika i po potrebi započeti odgovarajuće liječenje.
Farmakološka svojstva - Gemcitabin 40 mg/ml
Farmakoterapijska skupina: Antineoplastici, analozi pirimidina, ATK oznaka: L01BC05 Citotoksična aktivnost u staničnim kulturama
Gemcitabin pokazuje značajne citotoksične učinke prema velikom broju kultura mišjih i humanih
tumorskih stanica. Njegovo djelovanje je specifično za određenu fazu staničnog ciklusa, tako da prvenstveno ubija stanice u kojima se zbiva sinteza DNK (S faza) i pod određenim okolnostima, blokira progresiju stanica na spoju granica G1/S-faze. Citotoksično djelovanje gemcitabina in vitro ovisi o koncentraciji i o vremenu.
Protutumorsko djelovanje u pretkliničkim ispitivanjima
Protutumorsko djelovanje gemcitabina u pokusnih životinja ovisi o rasporedu primjene. Kada se gemcitabin primjenjuje svakodnevno, primijećena je visoka smrtnost u životinja, ali uz minimalno protutumorsko djelovanje. Ako se, međutim, gemcitabin primjenjuje svaki treći ili četvrti dan, može se primjenjivati u dozama koje nisu letalne, a imaju značajno protutumorsko djelovanjem na široki spektar tumora u miševa.
Mehanizam djelovanja
Stanični metabolizam i mehanizam djelovanja: gemcitabin (dFdC), koji je antimetabolit pirimidina, metabolizira se u stanici djelovanjem nukleozid kinaze, pri čemu nastaju aktivni difosfat (dFdCDP) i trifosfat (dFdCTP) nukleozidi. Gemcitabin djeluje citotoksično inhibicijom sinteze DNK putem dva mehanizma kojima djeluju dFdCDP i dFdCTP. Prvo, dFdCDP inhibira ribonukleotid reduktazu, koja je isključivo odgovorna za katalizaciju reakcije stvaranja deoksinukleozid trifosfata (dCTP) potrebnih za sintezu DNK. Inhibicija tog enzima pomoću dFdCDP smanjuje koncentraciju deoksinukleozida općenito, a osobito dCTP. Drugo, dFdCTP se natječe s dCTP za ugradnju u DNK (samo-potencijacija).
Također, mala količina gemcitabina može se ugraditi i u RNK. Stoga smanjena unutarstanična koncentracija dCTP potencira ugradnju dFdCTP u DNK. Epsilon polimeraza DNK ne može eliminirati gemcitabin i popraviti rastuće lance DNK. Kada se gemcitabin ugradi u DNK, lanac DNK se poveća za jedan dodatni nukleotid. To produljenje lanca u osnovi znači da je daljnja sinteza DNK potpuno inhibirana (maskirani završetak lanca). Nakon ugradnje u DNK, čini se da gemcitabin izaziva proces programirane stanične smrti (apoptozu).
Klinički podaci
Karcinom mokraćnog mjehura
Randomiziranim ispitivanjem faze III na 405 bolesnika s uznapredovalim ili metastatskim karcinomom urotelnih prijelaznih stanica nije dokazana razlika između skupine bolesnika liječenih gemcitabinom/ cisplatinom u odnosu na skupinu bolesnika liječenih metotreksatom/vinblastinom/ adriamicinom/cisplatinom (MVAC) gledano prema medijanu preživljenja (12,8 odnosno 14,8 mjeseci, p=0,547), vremenu do progresije bolesti (7,4 odnosno 7,6 mjeseci, p=0,842) i stopi odgovora (49,4 % odnosno 45,7 %, p=0,512). Međutim, kombinacija gemcitabina i cisplatina pokazala je bolji profil toksičnosti u odnosu na MVAC.
Karcinom gušterače
U randomiziranom ispitivanju faze III na 126 bolesnika s uznapredovalim ili metastatskim karcinomom gušterače, gemcitabin je pokazao statistički značajno veći pozitivni klinički odgovor od 5 fluorouracila (23,8 % odnosno 4,8%, p=0,0022). Također, statistički značajno produljenje vremena do progresije bolesti s 0,9 na 2,3 mjeseca (log-rang p<0,0002) i statistički značajno produljenje srednjeg preživljenja s 4,4 na 5,7 mjeseci (log-rang p<0,0024) primijećeno je u bolesnika liječenih gemcitabinom u usporedbi s bolesnicima liječenim 5-fluorouracilom.
Karcinom pluća nemalih stanica
U randomiziranom ispitivanju faze III na 522 bolesnika s neoperabilnim, lokalno uznapredovalim ili metastatskim karcinomom pluća nemalih stanica (NSCLC), gemcitabin u kombinaciji s cisplatinom pokazao je statistički značajno veću stopu odgovora od samog cisplatina (31,0 % odnosno 12,0 %, p<0,0001). Statistički značajno produljenje vremena do progresije bolesti s 3,7 na 5,6 mjeseci (log-rang p<0,0012) i statistički značajno produljenje srednjeg preživljenja sa 7,6 na 9,1 mjeseci (log-rang p<0,004) primijećeno je u bolesnika liječenih gemcitabinom/cisplatinom u usporedbi s bolesnicima liječenim samim cisplatinom.
U drugom randomiziranom ispitivanju faze III na 135 bolesnika sa stupnjem IIIB ili IV karcinoma
pluća nemalih stanica (NSCLC), kombinacija gemcitabina i cisplatina je pokazala statistički značajno višu stopu odgovora nego kombinacija cisplatina i etopozida (40,6 % odnosno 21,2 %, p=0,025). Statistički značajno produljenje vremena do progresije bolesti s 4,3 na 6,9 mjeseci (p=0,014) primijećeno je u bolesnika liječenih gemcitabinom/cisplatinom u usporedbi s bolesnicima liječenim etopozidom/cisplatinom.
U oba ispitivanja utvrđeno je da je podnošljivost bila slična u dvije ispitivane skupine.
Karcinom jajnika
U randomiziranom ispitivanju faze III, 356 bolesnica s uznapredovalim karcinomom epitelnih stanica ovarija koje su imale recidiv bolesti najmanje 6 mjeseci nakon završetka terapije na bazi platine, randomizirano je na liječenje gemcitabinom i karboplatinom (GCb), ili karboplatinom (Cb). U bolesnica liječenih GCb primijećeno je statistički značajno produljenje vremena do progresije bolesti s 5,8 na 8,6 mjeseci (log-rang p=0,0038) u odnosu na one liječene Cb. Razlike u stopi odgovora od 47,2 % u skupini koja je primala GCb nasuprot 30,9 % u skupini koja je primala Cb (p=0,0016) te medijan preživljenja od 18 mjeseci (GCb) nasuprot 17,3 (Cb) (p=0,73) išli su u prilog skupini liječenoj GCb-om.
Karcinom dojke
U randomiziranom ispitivanju faze III na 529 bolesnika s neoperabilnim, lokalno recidivirajućim ili metastatskim karcinomom dojke s recidivom nakon adjuvantne/neoadjuvantne kemoterapije, gemcitabin u kombinaciji s paklitakselom pokazao je statistički značajno produljenje vremena do dokumentirane progresije bolesti s 3,98 na 6,14 mjeseci (log-rang p=0,0002) u bolesnika liječenih gemcitabinom/paklitakselom u usporedbi s bolesnicima liječenim paklitakselom. Nakon 377 smrtnih slučajeva, ukupno preživljenje bilo je 18,6 mjeseci nasuprot 15,8 mjeseci (log-rang p=0,0489, HR 0,82) u bolesnika liječenih gemcitabinom/paklitakselom u usporedbi s bolesnicima liječenim paklitakselom, a ukupna stopa odgovora bila je 41,4 % odnosno 26,2 % (p=0,0002).
Farmakokinetika gemcitabina ispitana je u sedam ispitivanja, koja su obuhvatila 353 bolesnika, od toga 121 ženu i 232 muškarca u dobi od 29 do 79 godina. Približno 45 % bolesnika imalo je karcinom pluća nemalih stanica, a 35 % je imalo karcinom gušterače. Ispitivane su doze u rasponu od 500 do 2592 mg/m2, s trajanjem infuzije od 0,4 do 1,2 sata.
Vršne koncentracije u plazmi (postignute unutar 5 minuta nakon završetka infuzije) iznosile su od 3,2 do 45,5 µg/ml. Koncentracije ishodišne supstancije u plazmi nakon doze od 1000 mg/m² kroz 30 minuta
veće su od 5 µg/ml za približno 30 minuta nakon završetka infuzije, a još jedan sat nakon toga veće su od 0,4 µg/ml.
Distribucija
Volumen distribucije središnjeg odjeljka iznosio je 12,4 l/m² u žena i 17,5 l/m² u muškaraca (interindividualna varijabilnost je 91,9 %). Volumen distribucije perifernog odjeljka iznosio je 47,4 l/m², te nema razlike između žena i muškaraca.
Vezanje na proteine plazme bilo je zanemarivo.
Poluvijek se kretao od 42 do 94 minute ovisno o dobi i spolu. Gemcitabin se pri preporučenoj shemi doziranja gotovo potpuno izluči unutar 5 do 11 sati nakon početka infuzije. Gemcitabin se ne nakuplja kad se daje jednom tjedno.
Biotransformacija
Gemcitabin se brzo metabolizira putem citidin deaminaze u jetri, bubrezima, krvi i drugim tkivima. Unutarstanični metabolizam gemcitabina stvara gemcitabin mono, di i trifosfate (dFdCMP, dFdCDP, dFdCTP), od kojih se dFdCDP i dFdCTP smatraju aktivnima. Ovi unutarstanični metaboliti nisu pronađeni u plazmi ili urinu. Primarni metabolit 2' deoksi 2', 2' difluorouridin (dFdU) nije aktivan i može se naći u plazmi i urinu.
Eliminacija
Sustavni klirens kreće se u rasponu od 29,2 l/sat/m2 do 92,2 l/sat/m2, ovisno o spolu i dobi. Varijabilnost između osoba iznosila je 52,2 %. Klirens je u žena bio oko 25 % manji nego u muškaraca. Iako brz, čini se da se klirens i u žena i u muškaraca smanjuje s dobi. Kod primjene gemcitabina u preporučenoj dozi od 1000 mg/m2, 30-minutnom infuzijom, niže vrijednosti klirensa za žene i muškarce ne zahtijevaju smanjenje doze gemcitabina.
Udio gemcitabina izlučenog u urin u nepromijenjenom obliku iznosi manje od 10%. Bubrežni klirens iznosi 2 do 7 l/sat/m2.
U tjedan dana nakon primjene, izluči se 92 do 98 % primijenjene doze gemcitabina, 99 % urinom, većinom u obliku dFdU, a 1 % doze se izluči fecesom.
Kinetika dFdCTP
Ovaj metabolit se može naći u mononuklearnim stanicama periferne krvi i dolje navedene informacije odnose se na te stanice. Unutarstanična koncentracija raste razmjerno dozama gemcitabina od 35 - 350 mg/m2/30 minuta, što daje ravnotežne koncentracije od 0,4 - 5 µg/ml. Kada koncentracija gemcitabina u plazmi prijeđe 5 µg/ml, razine dFdCTP ne rastu, što ukazuje na to da je u tim stanicama nastupilo zasićenje.
Poluvrijeme terminalne eliminacije: 0,7 - 12 sati.
Kinetika dFdU
Vršna koncentracija u plazmi postiže se 3 - 15 minuta nakon završetka infuzije (1000 mg/m2/ 30 min) i iznosi 28 - 52 µg/ml. Najniža koncentracija nakon doziranja jednom tjedno kreće se u rasponu od 0,07 do 1,12 µg/ml, bez vidljivog nakupljanja. Na trifazičnoj krivulji koncentracija u plazmi/vrijeme, srednje poluvrijeme terminalne faze iznosi 65 sati (raspon 33 - 84 sata).
Stvaranje dFdU iz ishodišne supstancije: 91 % - 98 %.
Srednja vrijednost volumena raspodjele u središnjem odjeljku iznosi 18 l/m2 (raspon 11 - 22 l/m2). Srednja vrijednost volumena raspodjele u stanju dinamičke ravnoteže (Vss) iznosi 150 l/m² (raspon 96 - 228 l/m²).
Raspodjela u tkivima je visoka.
Srednja vrijednost prividnog klirensa iznosi 2,5 l/sat/m2 (raspon 1 - 4 l/sat/m2). Izlučivanje urinom je potpuno.
Kombinirano liječenje gemcitabinom i paklitakselom
Kombinirano liječenje nije dovelo do promjene farmakokinetike gemcitabina ni paklitaksela.
Kombinirano liječenje gemcitabinom i karboplatinom
Kada se primjenjuje u kombinaciji s karboplatinom, farmakokinetika gemcitabina se ne mijenja.
Oštećenje funkcije bubrega
Blago do umjereno oštećenje funkcije bubrega (GFR od 30 ml/min do 80 ml/min) nema sustavnog značajnog učinka na farmakokinetiku gemcitabina.
Farmaceutski podaci - Gemcitabin 40 mg/ml
Rok valjanosti prije prvog otvaranja bočice:
24 mjeseca
Stabilnost nakon prvog otvaranja bočice:
Kemijska i fizikalna stabilnost dokazana je kroz 28 dana na 2 °C do 8 °C i na sobnoj temperaturi (15 °C do 25 °C).
S mikrobiološkog stajališta, lijek se treba odmah primijeniti. Ukoliko se lijek ne primijeni odmah, vrijeme čuvanja lijeka u primjeni i uvjeti prije primjene su odgovornost korisnika i u pravilu ne smiju biti dulji od 24 sata na 2 °C do 8 °C, osim ako razrjeđivanje nije provedeno u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.
Rok valjanosti nakon razrjeđivanja:
Kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni dokazana je kroz 28 dana na 2 °C do 8 °C i na sobnoj temperaturi u 5 %-tnoj otopini glukoze ili 0,9 %-tnoj otopini natrijevog klorida (1,0 mg/ml, 7,0 mg/ml i 25 mg/ml).
S mikrobiološkog stajališta lijek se treba odmah primijeniti. Ukoliko se lijek ne primijeni odmah, vrijeme čuvanja lijeka u primjeni i uvjeti prije primjene su odgovornost korisnika i u pravilu ne smiju biti dulji od 24 sata na 2 °C do 8 °C, osim ako razrjeđivanje nije provedeno u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.
Uvjeti čuvanja prije prvog otvaranja bočice:
Čuvati u hladnjaku (2 °C do 8 °C). Ne zamrzavati.
Uvjete čuvanja nakon razrjeđivanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.
Bezbojne staklene bočice (tip I), zatvorene sivim gumenim čepom sukladno Ph.Eur (tip I), sa ili bez plastične zaštite (Onco-Safe ili navlaka). „Onco-Safe“ i navlaka ne dolaze u kontakt s lijekom i pružaju dodatnu zaštitu prilikom transporta, što povećava sigurnost medicinskog i farmaceutskog osoblja.
Veličine pakiranja:
5 ml koncentrata za otopinu za infuziju u bočici: 1 bočica, 5 bočica, 10 bočica 25 ml koncentrata za otopinu za infuziju u bočici: 1 bočica
50 ml koncentrata za otopinu za infuziju u bočici: 1 bočica Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
i druga rukovanja lijekom
Parenteralne lijekove treba prije primjene vizualno pregledati zbog prisustva čestica ili promjene boje, kad god to dozvoljavaju otopina i spremnik.
U slučaju nastanka taloga, lijek treba zagrijati na sobnu temperaturu i protresti; talog bi se trebao otopiti. Ako otopina i dalje ima promjenjenu boju ili sadrži vidljive čestice, treba je baciti.
Gemcitabin Sandoz koncentrat za otopinu za infuziju mora se razrijediti prije primjene (vidjeti dijelove 4.2. i 4.4.). Preporučuje se koristiti velike vene za infuziju, radi sprječavanja oštećenja krvnih žila i ekstravazacije.
Prebacite potrebnu količinu otopine pod aseptičkim uvjetima u odgovarajuću vrećicu ili bocu za infuziju. Otopina se može primijeniti kako je pripremljena ili se može dalje razrijediti s 0,9 %-tnom otopinom natrijevog klorida ili 5 %-tnom otopinom glukoze. Tekućine treba dobro promiješati kružnim pokretima ruke.
Rukovanje
Kod pripreme ili zbrinjavanja otopine za infuziju, u obzir treba uzeti uobičajena sigurnosna upozorenja za citotoksične lijekove. Otopinom za infuziju trebalo bi se rukovati u izoliranom ili citotoksički sigurnom prostoru. Po potrebi treba koristiti zaštitnu odjeću (zaštitni ogrtač, rukavice, masku i zaštitne naočale).
Ukoliko je došlo do kontakta pripravka s očima, to može uzrokovati ozbiljnu iritaciju. Oči treba odmah i temeljito isprati vodom. Ukoliko iritacija potraje, treba se obratiti liječniku. Ukoliko se otopina prolije po koži, treba je temeljito isprati vodom.
Sav neiskorišten materijal valja zbrinuti sukladno propisima za zbrinjavanje opasnog medicinskog otpada.
S lijekom treba postupati u skladu s Naredbom o načinu rukovanja lijekovima koji sadrže citotoksične supstancije ("Narodne novine" broj 30/91).