Metoklopramidklorid hameln 5 mg/ml otopina za injekciju

Odrasli:

Metoklopramidklorid hameln je indiciran u odraslih za:

• Prevenciju postoperativne mučnine i povraćanja (engl. postoperative nausea and vomiting, PONV).

• Simptomatsko liječenje mučnine i povraćanja, uključujući mučninu i povraćanje inducirane akutnom migrenom.

• Prevenciju mučnine i povraćanja induciranih radioterapijom (engl. Radiotherapy-induced nausea and vomiting, RINV).

  Pedijatrijska populacija:

  Metoklopramidklorid hameln je indiciran u djece (1 – 18 godina) za:

  • Prevenciju odgođenog nastupa mučnine i povraćanja induciranih kemoterapijom (engl.

    chemotherapy-induced nausea and vomiting, CINV) kao druga linija liječenja.

  • Liječenje utvrđene postoperativne mučnine i povraćanja (PONV) kao druga linija liječenja.

    Za ostale indikacije, primjena u pedijatrijskoj populaciji se ne preporučuje.

Odrasli pacijenti (sve indikacije)

Za prevenciju postoperativne mučnine i povraćanja preporučuje se jedna doza od 10 mg. Za simptomatsko liječenje mučnine i povraćanja, uključujući mučninu i povraćanje inducirane akutnom migrenom te za prevenciju mučnine i povraćanja induciranih radioterapijom (RINV): preporučena pojedinačna doza je 10 mg, koja se ponavlja do tri puta na dan.

Maksimalna preporučena dnevna doza je 30 mg ili 0,5 mg/kg tjelesne težine.

Trajanje injekcijskog liječenja trebalo bi biti što je moguće kraće, a prijelaz na oralno ili rektalno liječenje potrebno je izvršiti što je prije moguće.

Maksimalno preporučeno trajanje liječenja je 5 dana.

Pedijatrijski pacijenti u dobi od 1-18 godina (sve indikacije)

Preporučena doza je 0,1 do 0,15 mg/kg tjelesne težine, koja se ponavlja do tri puta na dan intravenskim putem primjene. Maksimalna doza u 24 sata je 0,5 mg/kg tjelesne težine.

Tablica doziranja

Maksimalno trajanje liječenja je 48 sati za liječenje potvrđene postoperativne mučnine i povraćanja (PONV).

Maksimalno trajanje liječenja je 5 dana za prevenciju odgođenog nastupa mučnine i povraćanja induciranih kemoterapijom (CINV).

Način primjene

Otopina se može primijeniti intravenski ili intramuskularno.

Doze u venu potrebno je primijeniti u polaganoj bolus injekciji (u trajanju od najmanje 3 minute).

Mora se poštovati minimalni razmak od 6 sati između dvije primjene, čak i u slučaju povraćanja ili neprihvaćanja doze (vidjeti dio 4.4).

Posebne populacije

Starije osobe

U starijih je bolesnika potrebno razmotriti smanjenje doze na osnovi funkcije bubrega i jetre i cjelokupnog zdravstvenog stanja.

Oštećenje bubrega

U bolesnika s bolešću bubrega u završnom stadiju (klirens kreatinina ≤ 15 ml/min), dnevnu je dozu potrebno smanjiti za 75 %.

U bolesnika s umjerenim do teškim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina 15-60 ml/min), dozu je potrebno smanjiti za 50 % (vidjeti dio 5.2).

Oštećenje funkcije jetre

U bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre, dozu je potrebno smanjiti za 50 % (vidjeti dio 5.2).

Pedijatrijski bolesnici

Metoklopramidklorid je kontraindiciran u djece mlađe od godinu dana (vidjeti dio 4.3).

• Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1

• Gastrointestinalno krvarenje, mehanička opstrukcija ili perforacija želuca i crijeva za koje stimulacija gastrointestinalnog motiliteta predstavlja rizik

• Potvrđeni ili suspektni feokromocitom, zbog rizika od teških epizoda hipertenzije

• Anamneza tardivne diskinezije izazvane neuroleptikom ili metoklopramidom

• Epilepsija (povećana učestalost i intenzitet kriza)

• Parkinsonova bolest

• Kombinacija s levodopom ili dopaminergičkim agonistima (vidjeti dio 4.5)

• Poznata anamneza methemoglobinemije kod primjene metoklopramidklorida ili nedostatak NADH citokroma-b5.

• Primjena u djece mlađe od 1 godine zbog povećanog rizika od ekstrapiramidalnih poremećaja (vidjeti dio 4.2 i 4.4)

Neurološki poremećaji

Mogu se javiti ekstrapiramidalni poremećaji, osobito u djece i mladih odraslih osoba, i/ili pri korištenju visokih doza. Ove se reakcije obično javljaju na početku liječenja i mogu se pojaviti čak i nakon jedne primjene. U slučaju ekstrapiramidalnih simptoma odmah treba obustaviti davanje metoklopiramidklorida. Ti su učinci općenito potpuno reverzibilni nakon prestanka liječenja, ali mogu zahtijevati simptomatsko liječenje (benzodiazepini u djece i/ili antikolinergički antiparkinsonici u odraslih).

Kako bi se izbjeglo predoziranje, između svake primjene metoklopramidklorida potrebno je pridržavati se vremenskog intervala od najmanje 6 sati navedenog u dijelu 4.2, čak i u slučaju povraćanja i neprihvaćanja doze.

Produljeno liječenje metoklopramidkloridom može uzrokovati tardivnu diskineziju, potencijalno ireverzibilnu, osobito u starijih osoba. Liječenje ne smije trajati duže od 3 mjeseca zbog rizika od tardivne diskinezije (vidjeti dio 4.8). Liječenje se mora prekinuti ako se pojave klinički znakovi tardivne diskinezije.

Zabilježen je maligni neuroleptički sindrom tijekom primjene metoklopramida u kombinaciji s neurolepticima, kao i s monoterapijom metoklopramidom (vidjeti dio 4.8). U slučaju simptoma malignog neuroleptičkog sindroma, odmah treba prekinuti davanje metoklopramidklorida i te je potrebno započeti odgovarajuće liječenje.

Posebnu pozornost treba posvetiti bolesnicima s već postojećim neurološkim bolestima i bolesnicima koji se liječe drugim lijekovima koji djeluju na središnji živčani sustav (vidjeti dio 4.3).

Metoklopramidklorid može također pogoršati i simptome Parkinsonove bolesti.

Methemoglobinemija

Zabilježena je methemoglobinemija koja bi mogla biti povezana s nedostatkom NADH citokrom b5 reduktazom. U takvim slučajevima treba odmah i trajno prekinuti primjenu metoklopramidklorida i započeti odgovarajuće mjere (poput liječenja metilenskim plavilom).

Srčani poremećaji

Prijavljeni su slučajevi ozbiljnih kardiovaskularnih nuspojava, uključujući slučajeve cirkulacijskog kolapsa, teške bradikardije, zastoja srca i produljenja QT intervala nakon primjene metoklopramidklorida injekcijom, osobito intravesnkim putem (vidjeti dio 4.8).

Poseban oprez potreban je tijekom primjene metoklopramidklorida, osobito intravenskim putem u starijoj populaciji, bolesnicima sa "sindromom bolesnog sinusa" ili drugim poremećajima srčane provodljivosti (uključujući produljenje QT intervala), bolesnicima s nekorigiranom neravnotežom elektrolita, bradikardijom i onima koji uzimaju druge lijekove za koje je poznato da produljuju QT interval (npr. antiaritmici klase IA i III, triciklički antidepresivi, makrolidi, antipsihotici (vidjeti dio 4.8)).

Intravenske doze treba primijeniti kao spor bolus (barem dulje od 3 minute) kako bi se smanjio rizik od nuspojava (npr. hipotenzija, akatizija).

Zatajenje bubrega i jetre

U bolesnika sa zatajenjem bubrega ili s teškim zatajenjem jetre, preporučuje se smanjenje doze (vidjeti dio 4.2).

Natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrija (23 mg) po ampuli (2 ml), odnosno, tj. zanemarive količine natrija.

Kontraindicirana kombinacija

Levodopa ili dopaminergički agonisti i metoklopramidklorid imaju međusobno antagonističko djelovanje (vidjeti dio 4.3).

Kombinacija koju je potrebno izbjegavati

Alkohol pojačava sedativni učinak metoklopramidklorida.

Kombinacija koju je potrebno uzeti u obzir

Zbog prokinetičkog učinka metoklopramidklorida, apsorpcija određenih lijekova može biti promijenjena.

Antikolinergici i derivati morfina

I antikolinergici i derivati morfina mogu imati antagonističko djelovanje s metoklopramidkloridom na motilitet probavnog sustava.

Depresori središnjeg živčanog sustava (derivati morfina, anksiolitici, sedativni H1 antihistaminici, sedativni antidepresivi, barbiturati, klonidin i srodni lijekovi)

Pojačani su sedativni učinci depresora središnjeg živčanog sustava i metoklopramidklorida.

Neuroleptici

Metoklopramidklorid može imati aditivni učinak s drugim neurolepticima na pojavu ekstrapiramidalnih poremećaja.

Serotonergički lijekovi

Primjena metoklopramidklorida sa serotonergičkim lijekovima, poput SSRI, može povećati rizik od serotoninskog sindroma.

Digoksin

Metoklopramidklorid može sniziti bioraspoloživost digoksina. Potrebno je pomno nadzirati koncentraciju digoksina u plazmi.

Ciklosporin

Metoklopramidklorid povećava bioraspoloživost ciklosporina (C^max za 46 % i izloženost za 22 %). Potrebno je pomno nadzirati koncentraciju ciklosporina u plazmi. Nisu jasno utvrđene kliničke posljedice.

Mivakurij i suksametonij

Injekcija metoklopramida može produljiti trajanje neuromuskularnog bloka (putem inhibicije kolinesteraze u plazmi).

Snažni CYP2D6 inhibitori

Razine izloženosti metoklopramidkloridu povećavaju se istodobnom primjenom sa snažnim inhibitorima CYP2D6, poput fluoksetina i paroksetina. Iako je klinički značaj neizvjestan, potrebno je pratiti bolesnike radi mogućih nuspojava.

Rifampicin

U objavljenoj studiji provedenoj na 12 zdravih dobrovoljaca, primjena 600 mg rifampicina tijekom 6 dana dovela je do smanjene izloženosti metoklopramida u plazmi (AUC područje ispod krivulje) i maksimalne koncentracije (C^max) za 68 %, odnosno 35 %. Iako je klinički značaj neizvjestan kada se metoklopramid kombinira s rifampicinom ili s drugim jakim induktorima (npr. karbamazepinom, fenobarbitalom, fenitoinom), bolesnike treba nadzirati zbog mogućeg nedostatka antiemetičke aktivnosti.

Trudnoća

Velika količina podataka o trudnicama (više od 1000 izloženih trudnoća) ukazuje na to da nema toksičnosti vezano za malformacije, niti fetotoksičnosti. Metoklopramidklorid može se primjenjivati tijekom trudnoće ako je to klinički potrebno. Zbog njegovih farmakoloških svojstava (kao i kod drugih neuroleptika), u slučaju primjene metoklopramidklorida na kraju trudnoće, ne može se isključiti ekstrapiramidalni sindrom u novorođenčadi. Metoklopramidklorid treba izbjegavati na kraju trudnoće. Ako se koristi metoklopramidklorid, potreban je neonatalni nadzor.

Dojenje

Metoklopramid se izlučuje u majčino mlijeko u niskim razinama. Ipak, ne mogu se isključiti nuspojave u dojenog dojenčeta. Stoga se ne preporučuje primjena metoklopramidklorida tijekom dojenja. Potrebno je razmotriti prekid primjene metoklopramidklorida u dojilja.

Metoklopramidklorid ima umjeren utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Metoklopramidklorid može uzrokovati omamljenost, omaglicu, diskineziju i distoniju koje mogu utjecati na vid, i na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Nuspojave navedene prema organskim sustavima. Učestalosti su definirane prema sljedećoj konvenciji: vrlo česte (≥1/10), česte (≥1/100 do <1/10), manje česte (≥1/1,000 do <1/100), rijetke (≥1/10 000 do <1/1 000), vrlo rijetke (<1/10 000), nepoznate (ne mogu se procijeniti iz dostupnih podataka).

*Endokrini poremećaji tijekom produljenog liječenja vezano za hiperprolaktinemiju (amenoreja, galaktoreja, ginekomastija).

Sljedeće reakcije, ponekad povezane, javljaju se češće kada se koriste visoke doze:

• ekstrapiramidalni simptomi: akutna distonija i diskinezija, sindrom Parkinsonove bolesti, akatizija, čak i nakon davanja samo jedne doze lijeka, posebice u djece i u mladih (vidjeti dio 4.4).

• omamljenost, snižena razina svijesti, konfuzija, halucinacije.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi

Mogu se javiti ekstrapiramidni poremećaji, omamljenost, smanjena razina svijesti, konfuzija i kardiorespiratorni zastoj.

Liječenje

U slučaju pojave ekstrapiramidnih simptoma koji su povezani ili nisu povezani s predoziranjem,

liječenje je samo simptomatsko (benzodiazepini u djece i/ili antikolinergički antiparkinsonici u odraslih).

Potrebno je provesti simptomatsko liječenje i kontinuirano praćenje kardiovaskularnih i respiratornih funkcija u skladu s kliničkim statusom.