Insulin aspart Sanofi indiciran je za liječenje šećerne bolesti u odraslih, adolescenata i djece u dobi od 1 i više godina.

Doziranje

Jačina inzulinskih analoga, uključujući inzulin aspart, izražava se u jedinicama, dok se jačina humanog inzulina izražava u internacionalnim jedinicama.

Doziranje lijeka Insulin aspart Sanofi individualno je i određuje se u skladu s potrebama bolesnika. Obično se primjenjuje u kombinaciji sa srednjedugodjelujućim ili dugodjelujućim inzulinom.

Osim toga, Insulin aspart Sanofi bočica može se koristiti za kontinuiranu supkutanu inzulinsku infuziju (KSII) uz pomoć infuzijske pumpe.

Ako je potrebna intravenska primjena aspart inzulina od strane liječnika ili drugog zdravstvenog radnika također se može koristiti Insulin aspart Sanofi bočica.

Za postizanje optimalne regulacije glikemije preporučuje se praćenje razine glukoze u krvi i prilagodba doze inzulina.

Individualna potreba za inzulinom u odraslih i djece obično se kreće u rasponu od 0,5 do

1,0 jedinica/kg/dan. Kod bazal-bolus režima terapije 50 – 70 % te potrebe može se zadovoljiti lijekom

Insulin aspart Sanofi, a ostatak srednjedugodjelujućim ili dugodjelujućim inzulinom.

Prilagodba doze može biti potrebna ako bolesnik pojača tjelesnu aktivnost, promijeni uobičajenu prehranu ili tijekom istodobne bolesti.

Prijelaz s drugih inzulinskih pripravaka

Pri prijelazu s drugih inzulinskih pripravaka možda će biti potrebno prilagoditi dozu lijeka Insulin aspart Sanofi i dozu bazalnog inzulina. Insulin aspart Sanofi počinje djelovati brže i djeluje kraće od topljivog humanog inzulina. Nakon supkutane injekcije u trbušnu stijenku, početak djelovanja će nastupiti unutar 10 - 20 minuta nakon injiciranja. Maksimalan učinak postiže se 1 - 3 sata nakon injiciranja. Djelovanje traje 3 - 5 sati.

Tijekom prijelaza i u prvim tjednima nakon toga preporučuje se pomno pratiti razine glukoze (vidjeti

dio 4.4).

Posebne populacije

Starije osobe (≥ 65 godina)

Insulin aspart Sanofi može se koristiti u starijih bolesnika.

U starijih bolesnika treba pojačano pratiti razine glukoze te individualno prilagoditi dozu inzulina aspart.

Oštećenje bubrežne funkcije

Oštećenje bubrežne funkcije može smanjiti bolesnikove potrebe za inzulinom.

U bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije treba pojačano pratiti razine glukoze te individualno prilagoditi dozu inzulina aspart.

Oštećenje jetrene funkcije

Oštećenje jetrene funkcije može smanjiti bolesnikove potrebe za inzulinom.

U bolesnika s oštećenjem jetrene funkcije treba pojačano pratiti razine glukoze te individualno prilagoditi dozu inzulina aspart.

Pedijatrijska populacija

Insulin aspart Sanofi može se primjenjivati u adolescenata i djece u dobi od 1 i više godina umjesto topljivog humanog inzulina kada bi mogao biti koristan brži početak djelovanja, primjerice, pri usklađivanju vremena injiciranja inzulina s obrocima (vidjeti dijelove 5.1 i 5.2).

Sigurnost i djelotvornost lijeka Insulin aspart Sanofi u djece mlađe od 1 godine nisu ustanovljene. Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Inzulin aspart je brzodjelujući inzulinski analog.

Insulin aspart Sanofi primjenjuje se supkutanom injekcijom u nadlakticu, bedro, stražnjicu ili abdomen. Potrebno je uvijek promijeniti mjesto injiciranja unutar istog područja kako bi se smanjio rizik od lipodistrofije i kožne amiloidoze (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8). Supkutano injiciranje u trbušnu stijenku osigurava bržu apsorpciju nego primjena u druga mjesta injiciranja. U usporedbi s topljivim humanim inzulinom, brži početak djelovanja inzulina aspart održan je bez obzira na mjesto injiciranja. Trajanje djelovanja varirat će ovisno o dozi, mjestu injiciranja, protoku krvi, temperaturi i razini tjelesne aktivnosti.

S obzirom na brži početak njegova djelovanja, inzulin aspart u načelu treba primjenjivati neposredno prije obroka. Kada je to potrebno, inzulin aspart može se primijeniti ubrzo nakon obroka.

Insulin aspart Sanofi 100 jedinica/ml otopina za injekciju u bočici

Kontinuirana supkutana inzulinska infuzija (KSII)

Insulin aspart Sanofi se može koristiti za KSII uz pomoć pumpe pogodne za inzulinsku infuziju. KSII treba primijeniti u trbušnu stijenku. Treba mijenjati mjesta infuzije.

Kad se Insulin aspart Sanofi primjenjuje inzulinskom infuzijskom pumpom, ne smije se miješati niti s

jednim drugim inzulinskim pripravkom.

Bolesnici koji primjenjuju KSII trebaju dobiti jasne upute o uporabi pumpe te koristiti odgovarajući spremnik i kateter za pumpu (vidjeti dio 6.6). Infuzijski set (kateter i kanilu) valja mijenjati u skladu s uputama za uporabu koje su priložene uz infuzijski set.

Bolesnici koji primjenjuju Insulin aspart Sanofi putem KSII-ja moraju na raspolaganju imati i neki

drugi način primjene inzulina za slučaj neispravnosti inzulinske pumpe.

Intravenska primjena

Ako je potrebno, Insulin aspart Sanofi se može primijeniti i intravenski, što trebaju činiti liječnici ili drugi zdravstveni radnici. Za intravensku primjenu, infuzijski sustavi s lijekom Insulin aspart Sanofi 100 jedinica/ml u koncentraciji od 0,05 jedinica/ml do 1,0 jedinica/ml aspart inzulina u infuzijskoj otopini: 0,9% otopina natrijeva klorida ili 5% glukoze, 40 mEq kalijeva klorida, 0,45% otopine natrijeva klorida ili 10% otopine glukoze u polipropilenskim infuzijskim vrećicama, stabilni su 24 sata na sobnoj temperaturi.

Iako je stabilan tijekom vremena, određena količina inzulina inicijalno će se adsorbirati na materijal infuzijske vrećice. Tijekom infuzije inzulina nužno je praćenje razine glukoze u krvi.

Miješanje dvije vrste inzulina

Insulin aspart Sanofi ne smije se miješati niti s jednim drugim inzulinskim pripravkom, kao niti s NPH (neutralni protamin Hagedorn) inzulinom budući da nisu provedena odgovarajuća ispitivanja kompatibilnosti.

Primjena uz pomoć štrcaljke

Insulin aspart Sanofi bočice koriste se s inzulinskim štrcaljkama s odgovarajućom jediničnom skalom

(vidjeti dio 6.6).

Insulin aspart Sanofi 100 jedinica/ml otopina za injekciju u ulošku

Insulin aspart Sanofi u ulošcima prikladan je samo za supkutane injekcije brizgalicom za višekratnu uporabu. Ako inzulin treba primijeniti štrcaljkom, intravenskom injekcijom ili infuzijskom pumpom, potrebno je upotrijebiti lijek u bočici. U takvim slučajevima treba upotrijebiti neki drugi inzulin aspart koji nudi mogućnost takve primjene. Ulošci s lijekom Insulin aspart Sanofi dizajnirani su za uporabu u sljedećim brizgalicama (vidjeti dio 6.6):

• JuniorSTAR, koja može isporučiti dozu od 1 do 30 jedinica inzulina aspart u koracima od 0,5 jedinica

• Tactipen, koja može isporučiti dozu od 1 do 60 jedinica inzulina aspart u koracima od 1 jedinice

• AllStar i AllStar PRO, koje mogu isporučiti dozu od 1 do 80 jedinica inzulina aspart u koracima

od 1 jedinice

Insulin aspart Sanofi 100 jedinica/ml otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici

Insulin aspart Sanofi 100 jedinica/ml u napunjenoj brizgalici prikladan je samo za supkutane injekcije. Ako inzulin treba primijeniti štrcaljkom, intravenskom injekcijom ili infuzijskom pumpom, potrebno je upotrijebiti lijek u bočici. U takvim slučajevima treba upotrijebiti neki drugi inzulin aspart koji nudi mogućnost takve primjene. Napunjena brizgalica s lijekom Insulin aspart Sanofi može isporučiti dozu od 1 do 80 jedinica u koracima od 1 jedinice.

Bolesnici moraju vizualno provjeriti broj odmjerenih jedinica na brojčaniku doze na brizgalici. Stoga je uvjet za samostalno injiciranje da bolesnik može pročitati broj prikazan na brojčaniku doze na brizgalici. Slijepe ili slabovidne bolesnike mora se uputiti da uvijek zatraže pomoć druge osobe koja ima dobar vid i obučena je za uporabu pomagala za primjenu inzulina.

Za detaljne upute za uporabu vidjeti uputu o lijeku.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Sljedivost

Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.

Bolesnike se mora savjetovati da neprekidno mijenjaju mjesto injiciranja kako bi se smanjio rizik od nastanka lipodistrofije i kožne amiloidoze. Na područjima na kojima su se javile te reakcije moguć je potencijalni rizik od odgode apsorpcije inzulina i pogoršanja regulacije glikemije nakon primjene injekcija inzulina. Zabilježeno je da iznenadna promjena mjesta injekcije i primjena na nezahvaćenom području dovode do hipoglikemije. Nakon promjene mjesta injiciranja preporučuje se praćenje razine glukoze u krvi, a može se razmotriti prilagodba doze antidijabetika.

Hiperglikemija

Neodgovarajuće doziranje ili prekid liječenja, posebice kod šećerne bolesti tipa 1, mogu dovesti do hiperglikemije i dijabetičke ketoacidoze. Prvi simptomi hiperglikemije obično se javljaju postupno tijekom nekoliko sati ili dana, a uključuju žeđ, učestalije mokrenje, mučninu, povraćanje, omamljenost, crvenu suhu kožu, suha usta, gubitak teka i acetonski zadah. Kod šećerne bolesti tipa 1 neliječeni hiperglikemijski događaji naposljetku dovode do dijabetičke ketoacidoze, koja može biti smrtonosna.

Hipoglikemija

Preskakanje obroka ili neplanirana naporna tjelovježba mogu dovesti do hipoglikemije.

Treba voditi računa o tome da doze inzulina (osobito kod bazal-bolus režima terapije) budu u skladu s unosom hrane, tjelesnom aktivnošću i trenutnom razinom glukoze u krvi, naročito u djece, kako bi se minimizirao rizik od hipoglikemije.

Hipoglikemija može nastupiti ako je doza inzulina prevelika u odnosu na potrebu za inzulinom. U slučaju hipoglikemije ili sumnje na hipoglikemiju inzulin aspart ne smije se injicirati. Nakon što se bolesniku stabilizira razina glukoze u krvi, treba razmotriti prilagodbu doze (vidjeti dijelove 4.8 i 4.9).

U bolesnika u kojih se regulacija glikemije znatno poboljša, primjerice intenziviranjem inzulinske terapije, mogu se promijeniti uobičajeni upozoravajući simptomi hipoglikemije, o čemu ih treba primjereno savjetovati. U bolesnika koji dugo boluju od šećerne bolesti uobičajeni upozoravajući simptomi hipoglikemije mogu nestati.

Zbog farmakodinamike brzodjelujućih inzulinskih analoga hipoglikemija može nastupiti ranije nakon injiciranja nego što je to slučaj kod topljivog humanog inzulina.

Budući da inzulin aspart treba primjenjivati neposredno uz obrok, potrebno je uzeti u obzir njegov brz početak djelovanja u bolesnika koji imaju druge istodobne bolesti ili primjenjuju terapiju kod koje se može očekivati sporija apsorpcija hrane.

Istodobno prisutne bolesti, posebice infekcije i stanja praćena vrućicom, obično povećavaju bolesnikovu potrebu za inzulinom. Istodobne bolesti bubrega ili jetre ili one koje zahvaćaju nadbubrežnu žlijezdu, hipofizu ili štitnjaču mogu zahtijevati promjenu doze inzulina.

Kad bolesnici prelaze s jedne vrste inzulinskog pripravka na drugu, rani upozoravajući simptomi hipoglikemije mogu se promijeniti ili postati manje izraženi nego tijekom liječenja prethodnom vrstom inzulina.

Prijelaz s drugih inzulinskih pripravaka

Prebacivanje bolesnika na drugu vrstu inzulina ili inzulin drugog proizvođača treba provesti pod strogim medicinskim nadzorom. Promjene u jačini, nazivu inzulina (proizvođaču), vrsti, podrijetlu (životinjski, humani inzulin ili analog humanog inzulina) i/ili načinu proizvodnje (rekombinantna DNK u odnosu na inzulin životinjskog podrijetla) mogu dovesti do potrebe za promjenom doze.

Bolesnicima koji su prešli na Insulin aspart Sanofi s druge vrste inzulina možda će biti potreban veći broj injekcija dnevno ili doza koja je drugačija od one dotadašnjih inzulinskih pripravaka. Ako je prilagodba potrebna, može se provesti već pri prvoj dozi ili tijekom prvih nekoliko tjedana ili mjeseci.

Reakcije na mjestu injiciranja

Kao i kod svake inzulinske terapije, na mjestu injiciranja mogu se pojaviti reakcije kao što su bol, crvenilo, koprivnjača, upala, modrice, oticanje i svrbež. Neprestano mijenjanje mjesta injiciranja unutar određenog područja smanjuje rizik od razvoja takvih reakcija. Reakcije obično nestaju nakon nekoliko dana ili tjedana. U rijetkim slučajevima, reakcije na mjestu injiciranja mogu zahtijevati prekid liječenja inzulinom aspart.

Kombinacija inzulina aspart i pioglitazona

Kod primjene pioglitazona u kombinaciji s inzulinom prijavljeni su slučajevi zatajivanja srca, osobito u bolesnika koji su imali faktore rizika za razvoj zatajivanja srca. To treba imati na umu ako se razmatra liječenje kombinacijom pioglitazona i inzulina aspart. U slučaju primjene ove kombinacije, bolesnike treba pratiti zbog moguće pojave znakova i simptoma zatajivanja srca, porasta tjelesne težine i edema. Liječenje pioglitazonom treba prekinuti ako dođe do bilo kakvog pogoršanja srčanih simptoma.

Izbjegavanje slučajnih zamjena/medikacijskih pogrešaka

Bolesnicima se mora objasniti da prije svakog injiciranja uvijek provjere naljepnicu na inzulinu kako bi izbjegli slučajne zamjene lijeka Insulin aspart Sanofi i drugih inzulinskih pripravaka.

Inzulinska protutijela

Primjena inzulina može uzrokovati nastanak inzulinskih protutijela. U rijetkim slučajevima, prisutnost takvih inzulinskih protutijela može zahtijevati prilagodbu doze inzulina kako bi se korigirala sklonost hiperglikemiji ili hipoglikemiji.

Putovanje

Prije putovanja u druge vremenske zone, bolesnik se treba posavjetovati s liječnikom jer će možda morati uzimati inzulin i obroke u druga doba dana.

Natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija.

Poznato je da niz lijekova stupa u interakciju s metabolizmom glukoze. Sljedeće tvari mogu smanjiti bolesnikove potrebe za inzulinom:

oralni antidijabetici, inhibitori monoaminooksidaze (MAO inhibitori), beta-blokatori, inhibitori

angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori), salicilati, anabolički steroidi i sulfonamidi.

Sljedeće tvari mogu povećati bolesnikove potrebe za inzulinom:

oralni kontraceptivi, tiazidi, glukokortikoidi, hormoni štitnjače, simpatomimetici, hormon rasta i danazol.

Beta-blokatori mogu prikriti simptome hipoglikemije. Oktreotid/lanreotid mogu ili smanjiti ili povećati potrebu za inzulinom. Alkohol može pojačati ili smanjiti hipoglikemijski učinak inzulina.

Trudnoća

Insulin aspart Sanofi (inzulin aspart) može se primjenjivati u trudnoći. Podaci iz dvaju randomiziranih kontroliranih kliničkih ispitivanja (322 odnosno 27 izloženih trudnoća) ne ukazuju ni na kakve nuspojave inzulina aspart na trudnoću ni na zdravlje fetusa/novorođenčeta u usporedbi s humanim inzulinom (vidjeti dio 5.1).

Tijekom cijele trudnoće i pri planiranju trudnoće preporučuje se pojačano praćenje regulacije glikemije te nadzor trudnica sa šećernom bolešću (tipa 1, tipa 2 ili gestacijskim dijabetesom). Potrebe za inzulinom obično se smanjuju tijekom prvog tromjesečja, a zatim povećavaju u drugom i trećem tromjesečju trudnoće. Nakon poroda potrebe za inzulinom obično se brzo vraćaju na one prije trudnoće.

Dojenje

Nema ograničenja za liječenje lijekom Insulin aspart Sanofi tijekom dojenja. Liječenje dojilje inzulinom nije rizično za dijete. Međutim, možda će biti potrebno prilagoditi dozu lijeka Insulin aspart Sanofi.

Plodnost

Ispitivanja učinaka na reprodukciju provedena na životinjama nisu pokazala nikakve razlike između inzulina aspart i humanog inzulina s obzirom na plodnost (vidjeti dio 5.3).

Hipoglikemija može smanjiti bolesnikovu sposobnost koncentracije i reagiranja, što može biti opasno u situacijama u kojima su takve sposobnosti posebno važne (primjerice, pri upravljanju vozilom ili radu sa strojevima).

Bolesnicima treba savjetovati da poduzmu mjere opreza kako bi izbjegli hipoglikemiju tijekom vožnje. To je osobito važno u osoba u kojih su upozoravajući simptomi hipoglikemije slabije izraženi ili izostaju te u osoba s čestim epizodama hipoglikemije. U takvim slučajevima treba procijeniti je li preporučljivo upravljati vozilom.

Sažetak sigurnosnog profila

Nuspojave opažene u bolesnika liječenih inzulinom aspart uglavnom su posljedica farmakološkog učinka inzulina.

Najčešće prijavljena nuspojava tijekom liječenja je hipoglikemija. Učestalost hipoglikemije varira ovisno o populaciji bolesnika, režimu doziranja i stupnju regulacije glikemije (vidjeti dio 4.8 „Opis odabranih nuspojava“).

Na početku inzulinske terapije mogu se javiti refrakcijske anomalije, edem i reakcije na mjestu injiciranja (bol, crvenilo, koprivnjača, upala, modrice, oticanje i svrbež na mjestu injiciranja). Te su reakcije obično prolazne naravi. Naglo poboljšanje regulacije glikemije može biti povezano s akutnom bolnom neuropatijom, što je obično prolazno. Intenziviranje inzulinske terapije praćeno naglim poboljšanjem regulacije glikemije može biti povezano s privremenim pogoršanjem dijabetičke retinopatije, dok dugoročno poboljšanje regulacije glikemije smanjuje rizik od progresije dijabetičke retinopatije.

Tablični prikaz nuspojava

Nuspojave navedene u nastavku temelje se na podacima iz kliničkih ispitivanja, a prikazane su prema organskim sustavima. Za učestalost pojavljivanja korištena je sljedeća kategorizacija: vrlo često

(≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000);

vrlo rijetko (< 1/10 000); nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

*Vidjeti dio 4.8 „Opis odabranih nuspojava“. Opis odabranih nuspojava

Anafilaktičke reakcije

Generalizirane reakcije preosjetljivosti (uključujući generalizirani kožni osip, svrbež, znojenje, gastrointestinalne poremećaje, angioneurotski edem, poteškoće s disanjem, palpitacije i pad krvnog tlaka) javljaju se vrlo rijetko, ali mogu biti opasne po život.

Hipoglikemija

Hipoglikemija je najčešće prijavljena nuspojava. Može nastupiti ako je doza inzulina prevelika u odnosu na potrebu za inzulinom. Teška hipoglikemija može dovesti do gubitka svijesti i/ili konvulzija te može izazvati privremeno ili trajno oštećenje moždane funkcije ili čak smrt. Simptomi hipoglikemije obično se javljaju naglo, a mogu uključivati hladan znoj, hladnu blijedu kožu, umor, nervozu ili tremor, anksioznost, neuobičajen umor ili slabost, konfuziju, poteškoće s koncentracijom, omamljenost, izrazitu glad, promjene vida, glavobolju, mučninu i palpitacije.

U kliničkim je ispitivanjima učestalost hipoglikemije varirala ovisno o populaciji bolesnika, režimu doziranja i stupnju regulacije glikemije. Tijekom kliničkih ispitivanja ukupna stopa hipoglikemije u bolesnika liječenih inzulinom aspart nije se razlikovala od one u bolesnika liječenih humanim inzulinom.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Na mjestu injiciranja može doći do lipodistrofije (uključujući lipohipertrofiju i lipoatrofiju) i kožne amiloidoze koja može odgoditi lokalnu apsorpciju inzulina. Neprestano mijenjanje mjesta injiciranja unutar preporučenih injekcijskih područja može pomoći u ublažavanju ili sprečavanju takvih reakcija (vidjeti dio 4.4).

Pedijatrijska populacija

Na temelju podataka prikupljenih u kliničkim ispitivanjima s inzulinom aspart i nakon njegova stavljanja u promet, učestalost, vrsta i težina nuspojava opaženih u pedijatrijskoj populaciji ne upućuju ni na kakve razlike u odnosu na šire iskustvo u općoj populaciji.

Druge posebne populacije

Na temelju podataka prikupljenih u kliničkim ispitivanjima s inzulinom aspart i nakon njegova stavljanja u promet, učestalost, vrsta i težina nuspojava opaženih u starijih bolesnika i bolesnika s oštećenjem bubrežne ili jetrene funkcije ne upućuju ni na kakve razlike u odnosu na šire iskustvo u općoj populaciji.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Specifično predoziranje inzulinom nije moguće definirati; međutim, ako se primijene doze koje su prevelike u odnosu na bolesnikovu potrebu, može se razviti hipoglikemija u nekoliko uzastopnih stadija:

• Blage epizode hipoglikemije mogu se liječiti peroralnom primjenom glukoze ili uzimanjem proizvoda koji sadrže šećer. Stoga se bolesniku koji ima šećernu bolest preporučuje da sa sobom uvijek nosi proizvode koji sadrže šećer.

• Teške epizode hipoglikemije, kod kojih bolesnik izgubi svijest, mogu se liječiti glukagonom (0,5 - 1 mg) koji intramuskularno ili supkutano daje za to obučena osoba ili glukozom koju intravenski daje liječnik ili drugi zdravstveni radnik. Ako bolesnik ne odgovori na glukagon unutar 10 - 15 minuta nakon primjene, mora se intravenski primijeniti glukoza. Po povratku svijesti, bolesniku se preporučuje se peroralna primjena ugljikohidrata kako bi se spriječio ponovni nastup hipoglikemije.