NeoRecormon 500 IU otopina za injekciju u napunjenoj štrcaljki

NeoRecormon je indiciran za:

• Liječenje simptomatske anemije povezane s kroničnim zatajenjem bubrega u odraslih i

  pedijatrijskih bolesnika.

• Prevenciju anemije u nedonoščadi porođajne mase od 750 do 1500 g i gestacijske dobi manje od 34 tjedna.

• Liječenje simptomatske anemije u odraslih bolesnika s nemijeloičnim zloćudnim bolestima koji

  primaju kemoterapiju.

• Povećanje količine autologne krvi u bolesnika u predonacijskom programu.

  Uporaba lijeka NeoRecormon u ovoj indikaciji mora se odvagnuti obzirom na poznati povećani rizik od tromboembolijskih događaja. Ovaj je postupak indiciran samo u bolesnika s umjerenom anemijom (hemoglobin 10 - 13g/dl [6,21 – 8,07 mmol/l], bez nedostatka željeza) kada postupak prikupljanja krvi nije moguć ili nije dovoljan, za planirani operativni zahvat koji zahtijeva velike količine krvi (4 ili više jedinica krvi za žene odnosno 5 ili više jedinica krvi za muškarce). Vidjeti dio 5.1.

Liječenje lijekom NeoRecormon treba započeti liječnik s iskustvom u gore navedenim indikacijama. Kako su bili zabilježeni izolirani slučajevi anafilaktoidnih reakcija, preporučuje se primjena prve doze pod nadzorom liječnika.

Doziranje

Liječenje simptomatske anemije u odraslih i pedijatrijskih bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega Simptomi anemije i njezine posljedice mogu varirati ovisno o dobi, spolu i sveukupnom opterećenju uslijed bolesti; nužna je liječnička procjena kliničkog tijeka liječenja i stanja svakog pojedinog bolesnika. NeoRecormon treba davati ili supkutano ili intravenski kako bi se razina hemoglobina povećala na razinu koja nije viša od 12 g/dl (7,45 mmol/l). U bolesnika koji nisu na hemodijalizi poželjnija je supkutana primjena radi izbjegavanja punkcije perifernih vena. U slučaju intravenske primjene, otopina se treba injicirati kroz oko 2 minute, primjerice u bolesnika na dijalizi putem arteriovenske fistule na kraju hemodijalize.

Zbog varijabilnosti među bolesnicima, u pojedinih bolesnika povremeno mogu biti primijećene vrijednosti hemoglobina koje su iznad ili ispod poželjne razine. Varijabilnost hemoglobina treba rješavati korekcijom doze, uzimajući u obzir da je ciljni raspon hemoglobina od 10 g/dl (6,21 mmol/l) do 12 g/dl (7,45 mmol/l). Treba izbjegavati trajnu razinu hemoglobina iznad 12 g/dl (7,45 mmol/l).

Upute za odgovarajuću prilagodbu doze u slučajevima kada vrijednosti hemoglobina prelaze 12 g/dl (7,45 mmol/l) opisane su dalje u tekstu.

Treba izbjegavati porast hemoglobina veći od 2 g/dl (1,25 mmol/l) unutar perioda od četiri tjedna. Ako do toga dođe, potrebno je provesti odgovarajuću prilagodbu doze. Ako je brzina porasta hemoglobina unutar jednog mjeseca veća od 2 g/dl (1,25 mmol/l) ili ako vrijednost hemoglobina raste i približava se vrijednosti od 12 g/dl (7,45 mmol/l), dozu je potrebno smanjiti za otprilike 25%. Ako vrijednost hemoglobina nastavi rasti, terapiju treba prekinuti dok se vrijednost hemoglobina (Hb) ne počne spuštati, kada terapiju treba ponovo započeti dozom koja je otprilike 25% niža od prijašnje primijenjene doze.

Bolesnike treba pomno nadzirati kako bi se zajamčila primjena najniže odobrene učinkovite doze lijeka NeoRecormon koja omogućava odgovarajuću kontrolu simptoma anemije, a koncentracija hemoglobina istodobno održala ispod ili na 12 g/dl (7,45 mmol/l).

Potreban je oprez prilikom povećanja doza lijeka NeoRecormon u bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega. U bolesnika sa slabim hemoglobinskim odgovorom na lijek NeoRecormon potrebno je razmotriti druga moguća objašnjenja slabog odgovora (vidjeti dijelove 4.4 i 5.1).

U slučaju hipertenzije, ili postojećih kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti, ili bolesti perifernih krvnih žila, tjedni porast Hb te ciljnu vrijednost Hb treba određivati za svakog bolesnika posebno na temelju kliničke slike.

Liječenje lijekom NeoRecormon dijeli se u dvije faze.

1. Faza korekcije

   • Supkutana primjena:

     Početna doza iznosi 3 x 20 IU/kg tjel. mase tjedno. Doza se može povećavati svaka 4 tjedna za

     3 x 20 IU/kg tjel. mase tjedno, ako porast Hb nije zadovoljavajući ( < 0,25 g/dl tjedno). Tjedna se doza može također podijeliti u dnevne doze

   • Intravenska primjena:

     Početna doza iznosi 3 x 40 IU/kg tjel. mase tjedno. Doza se može povećati nakon 4 tjedna na 80 IU/kg tjel. mase tri puta tjedno – te ukoliko je potrebno, za dodatna povećanja od 20 IU/kg tjel. mase tri puta tjedno, u mjesečnim intervalima.

     Maksimalna doza kod oba puta primjene ne smije prijeći 720 IU/kg tjedno.

2. Faza održavanja

Za održavanje vrijednosti Hb između 10 i 12 g/dl, doza se najprije smanji na polovicu ranije davane količine. Nakon toga se u razmacima od jedan ili dva tjedna odredi doza za svakog bolesnika posebno (doza održavanja).

Kod supkutane primjene, tjedna se doza može dati kao jedna injekcija tjedno ili u podijeljenim dozama tri ili sedam puta tjedno. Bolesnici koji su stabilni pri režimu doziranja jednom tjedno, mogu se prebaciti na režim primjene jednom u dva tjedna. U tom slučaju može biti potrebno povećanje doze.

Rezultati kliničkih ispitivanja provedenih u djece pokazali su u prosjeku da što su djeca mlađa, to su potrebne više doze lijeka NeoRecormon. No, ipak treba se držati preporučene sheme doziranja, jer nije moguće predvidjeti pojedinačni odgovor.

Liječenje lijekom NeoRecormon obično je dugoročna terapija. Može se, međutim, ako je to nužno, prekinuti u bilo kojem trenutku. Podaci o režimu doziranja jednom tjedno, temelje se na kliničkim ispitivanjima s terapijom u trajanju od 24 tjedna.

Prevencija anemije u nedonoščadi

Otopina se daje supkutano u dozi od 3 x 250 IU/kg tjel. mase tjedno. Nedonoščad koja je prethodno primila transfuziju, najvjerojatnije neće imati onoliku korist od liječenja lijekom NeoRecormon kao nedonoščad koja nije primila transfuziju. Preporučeno trajanje terapije iznosi 6 tjedana.

Liječenje simptomatske anemije uzrokovane kemoterapijom u bolesnika s rakom

Bolesnicima koji boluju od anemije NeoRecormon treba davati supkutano (npr. koncentracija hemoglobina ≤ 10 g/dl (6,21 mmol/l)). Simptomi anemije i njezine posljedice mogu varirati ovisno o dobi, spolu i sveukupnom opterećenju izazvanom bolešću; potrebna je liječnička procjena kliničkog tijeka liječenja i stanja svakog pojedinog bolesnika.

Tjedna se doza može dati kao jedna injekcija tjedno ili u podijeljenim dozama 3 do 7 puta tjedno.

Preporučena početna doza iznosi 30 000 IU tjedno (što za bolesnika prosječne mase iznosi otprilike 450 IU/kg tjelesne mase tjedno).

Zbog varijabilnosti među bolesnicima, u pojedinih bolesnika povremeno mogu biti primijećene vrijednosti hemoglobina koje su iznad ili ispod željene razine. Varijabilnost hemoglobina treba rješavati korekcijom doze, uzimajući u obzir da je ciljni raspon hemoglobina od 10 g/dl (6,21 mmol/l) do 12 g/dl (7,45 mmol/l). Treba izbjegavati trajnu razinu hemoglobina iznad 12 g/dl (7,45 mmol/l).

Upute za odgovarajuću prilagodbu doze u slučajevima kada vrijednosti hemoglobina prelaze 12 g/dl (7,45 mmol/l) opisane su dalje u tekstu.

Ako se nakon 4 tjedna terapije razina hemoglobina poveća za barem 1 g/dl (0,62 mmol/l), treba nastaviti liječenje istom dozom. Ako se razina hemoglobina ne poveća za barem 1 g/dl (0,62 mmol/l), treba razmotriti udvostručenje tjedne doze. Ako se ni nakon 8 tjedana terapije vrijednost hemoglobina ne poveća za barem 1 g/dl (0,62 mmol/l), terapijski odgovor nije izgledan i terapiju treba prekinuti.

Liječenje treba nastaviti do 4 tjedna nakon kraja kemoterapije.

Maksimalna doza ne smije prelaziti 60 000 IU tjedno.

Kada se postigne terapijski cilj za pojedinog bolesnika, dozu treba smanjiti za 25 do 50% radi održavanja hemoglobina na toj razini. Treba razmisliti o odgovarajućoj titraciji doze.

Ako hemoglobin prelazi razinu od 12 g/dl (7,45 mmol/l), dozu treba smanjiti za otprilike 25 do 50%. Liječenje lijekom NeoRecormon treba privremeno prekinuti ako razine hemoglobina prijeđu 13 g/dl (8,1 mmol/l). Terapiju treba ponovo započeti dozom otprilike 25% nižom od prethodne kada razina hemoglobina padne na 12 g/dl (7,45 mmol/l) ili ispod.

Ako je porast hemoglobina veći od 2 g/dl (1.3 mmol/l) u 4 tjedna, dozu treba smanjiti za 25 do 50%.

Bolesnike treba pomno nadzirati da bi se zajamčila primjena najniže odobrene doze lijeka

NeoRecormon koja omogućava odgovarajuću kontrolu simptoma anemije.

Liječenje u svrhu porasta količine autologne krvi

Otopina se daje intravenski kroz 2 minute ili supkutano.

NeoRecormon se primjenjuje dva puta tjedno tijekom 4 tjedna. U slučajevima kada hematokrit bolesnika dozvoljava vađenje krvi, tj. hematokrit je = 33%, NeoRecormon se daje na kraju postupka vađenja krvi.

Tijekom cijelog trajanja terapije hematokrit ne smije biti viši od 48%.

Dozu treba odrediti kirurški tim pojedinačno za svakog bolesnika, ovisno o potrebnoj količini

predonirane krvi i endogenoj rezervi eritrocita pojedinog bolesnika:

1. Potrebna količina predonirane krvi ovisi o očekivanom gubitku krvi, postupku čuvanja krvi

   ukoliko se koristi, te tjelesnom stanju bolesnika.

   Količina krvi, koju je potrebno izvaditi, mora se izračunati tako da bude dovoljna da se izbjegnu

   homologne transfuzije krvi.

   Potrebna količina predonirane krvi izražava se u jedinicama, gdje jedna jedinica odgovara 180 ml eritrocita.

2. Sposobnost bolesnika za davanje krvi, u prvom redu, ovisi o njegovom volumenu krvi te početnoj vrijednosti hematokrita. Obje varijable određuju endogenu rezervu eritrocita, koja se može izračunati prema sljedećoj formuli:

Endogena rezerva eritrocita = volumen krvi [ml] x (vrijednost hematokrita - 33) ÷ 100 Žene: volumen krvi [ml] = 41 [ml/kg] x tjel. masa [kg] + 1200 [ml] Muškarci: volumen krvi [ml] = 44 [ml/kg] x tjel. masa [kg] + 1600 [ml]

(tjel. masa ≥ 45 kg)

Indikaciju za terapiju lijekom NeoRecormon i pojedinačnu dozu treba odrediti iz potrebne količine

predonirane krvi i endogene rezerve eritrocita, prema sljedećim grafikonima:

[jedinice] [jedinice]

Endogena rezerva eritrocita [ml] Endogena rezerva eritrocita [ml]

Tako određena pojedinačna doza se daje dva puta tjedno kroz 4 tjedna. Ne smije se prekoračiti maksimalna doza od 1600 IU/kg tjel. mase tjedno pri intravenskoj primjeni te 1200 IU/kg tjel. mase tjedno pri supkutanoj primjeni.

Način primjene

NeoRecormon napunjena štrcaljka je spremna za uporabu. Koristiti se smije samo otopina koja je

bistra ili blago opalescentna, bezbojna i skoro potpuno bez vidljivih čestica.

NeoRecormon otopina u napunjenoj štrcaljki je sterilna, ali bez konzervansa. Jedna štrcaljka se ni u kom slučaju ne smije koristiti za davanje više od jedne doze lijeka. Lijek je namijenjen samo za jednokratnu primjenu.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Loše regulirana hipertenzija.

U indikaciji „povećanja količine autologne krvi“: infarkt miokarda ili moždani udar u mjesecu koji prethodi liječenju, nestabilna angina pectoris ili povećani rizik od tromboze dubokih vena poput venske tromboembolije u povijesti bolesti.

Sljedivost

Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.

NeoRecormon treba primjenjivati s oprezom u slučaju refraktorne anemije sa suviškom blasta u transformaciji, epilepsije, trombocitoze i kroničnog zatajenja jetre. Nedostatak folne kiseline i vitamina B12 treba isključiti jer ova stanja smanjuju učinkovitost lijeka NeoRecormon.

Potreban je oprez prilikom povećanja doza lijeka NeoRecormon u bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega jer visoke kumulativne doze epoetina mogu biti povezane s povećanim rizikom od smrtnosti te ozbiljnih kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih događaja. U bolesnika sa slabim hemoglobinskim odgovorom na epoetine potrebno je razmotriti druga moguća objašnjenja slabog odgovora (vidjeti dijelove 4.2 i 5.1).

Da bi se omogućila učinkovita eritropoeza, u svih bolesnika prije i tijekom liječenja valja provjeravati vrijednosti željeza. Može biti potrebna nadomjesna terapija željezom koju treba provesti u skladu s terapijskim smjernicama.

Teško preopterećenje aluminijem nastalo zbog liječenja zatajenja bubrega, može ugroziti učinkovitost

lijeka NeoRecormon.

U bolesnika s nefrosklerozom koji još nisu na dijalizi odluku o indikaciji za primjenu lijeka NeoRecormon treba donijeti za svakog bolesnika pojedinačno, budući da se kod tih bolesnika ne može sa sigurnošću isključiti moguće ubrzanje progresije bubrežnog zatajenja.

Izolirana aplazija crvene krvne loze (engl. pure red cell aplasia, PRCA)

PRCA uzrokovana neutralizirajućim antieritropoetinskim antitijelima zabilježena je vezano uz terapiju eritropoetinom, uključujući NeoRecormon. Utvrđeno je da ova antitijela križno reagiraju sa svim eritropoetinskim proteinima. Stoga se bolesnicima kod kojih postoji sumnja ili kod kojih je potvrđeno da imaju neutralizirajuća antitijela na eritropoetin, ne smije uvoditi terapija lijekom NeoRecormon (vidjeti dio 4.8).

PRCA u bolesnika s hepatitisom C

Paradoksalno sniženje vrijednosti hemoglobina i razvoj teške anemije povezan s niskim brojem retikulocita zahtijeva trenutni prekid terapije epoetinom i testiranje na antieritropoetinska antitijela.

Ovakvi slučajevi prijavljeni su kod bolesnika s hepatitisom C liječenih interferonom i ribavirinom kada su istodobno korišteni epoetini. Epoetini nisu odobreni za liječenje anemije povezane s hepatitisom C.

Praćenje krvnog tlaka

Može se pojaviti povišenje krvnog tlaka ili pogoršanje postojeće hipertenzije, osobito u slučaju brzog rasta hematokrita. Ova povišenja krvnog tlaka mogu se liječiti lijekovima. Ako se povišenja krvnog tlaka ne mogu kontrolirati lijekovima, preporučuje se privremeni prekid liječenja lijekom NeoRecormon. Osobito se na početku liječenja preporučuje redovito praćenje krvnog tlaka, uključujući razdoblja između dijaliza. Moguća je pojava hipertenzivnih kriza uz simptome nalik simptomima encefalopatije koje zahtijevaju hitnu liječničku intervenciju i intenzivnu medicinsku skrb. Osobitu pažnju treba pridati iznenadnim probadajućim glavoboljama nalik migreni, kao mogućim znakovima upozorenja.

Prijavljene su teške kožne nuspojave (SCAR), uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) i toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), povezane s liječenjem epoetinom, koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne (vidjeti dio 4.8). Teži su slučajevi zabilježeni kod primjene epoetina dugog djelovanja. U trenutku propisivanja lijeka bolesnike je potrebno savjetovati o znakovima i simptomima te pomno pratiti imaju li kožne reakcije. U slučaju pojavljivanja znakova i simptoma koji upućuju na te reakcije, potrebno je odmah prekinuti primjenu lijeka NeoRecormon i razmisliti o zamjenskom liječenju. U slučaju da se zbog primjene lijeka NeoRecormon u bolesnika pojave teške kožne reakcije kao što su Stevens-Johnsonov sindrom ili toksična epidermalna nekroliza, ni u jednom trenutku ne smije se ponovno započeti liječenje tog bolesnika lijekom za stimulaciju eritropoeze.

Kronično zatajenje bubrega

Kod bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega tijekom liječenja lijekom NeoRecormon može doći do umjerenog, o dozi ovisnog porasta broja trombocita unutar normalnih granica, poglavito nakon intravenske primjene, koje se povlači u nastavku liječenja. Preporučuje se redovita kontrola broja trombocita kroz prvih 8 tjedana terapije.

Koncentracija hemoglobina

U bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega koncentracija hemoglobina tijekom održavanja ne smije premašiti gornju granicu ciljne koncentracije hemoglobina preporučene u dijelu 4.2. U kliničkim ispitivanjima primijećen je povećan rizik od smrti i ozbiljnih kardiovaskularnih događaja ili cerebrovaskularnih događaja uključujući moždani udar, kada su primjenjivani lijekovi za stimulaciju eritropoeze, radi postizanja ciljnog hemoglobina višeg od 12 g/dl (7,45 mmol/l).

Kontrolirana klinička ispitivanja nisu pokazala značajne koristi koje bi se mogle pripisati primjeni epoetina, kada se koncentracija hemoglobina poveća iznad razine neophodne za kontrolu simptoma anemije i izbjegavanje transfuzije krvi.

Kod nedonoščadi može doći do blagog porasta broja trombocita, posebno do 12. – 14. dana života pa stoga broj trombocita treba redovito kontrolirati.

Učinak na rast tumora

Epoetini su faktori rasta koji primarno stimuliraju proizvodnju crvenih krvnih stanica. Eritropoetinski receptori mogu se nalaziti na površini različitih tumorskih stanica. Kao i za sve faktore rasta, postoji bojazan da bi epoetini mogli stimulirati rast tumora. U nekoliko kontroliranih ispitivanja nije se pokazalo da epoetini poboljšavaju ukupno preživljenje ili smanjuju rizik od napredovanja tumora u bolesnika s anemijom povezanom s rakom.

U kontroliranim kliničkim ispitivanjima pokazalo se da primjena lijeka NeoRecormon i drugih lijekova za stimulaciju eritropoeze ima sljedeće učinke:

• skraćuju vrijeme do napredovanja tumora u bolesnika s uznapredovalim rakom glave i vrata koji se liječe radioterapijom, kada se daju radi postizanja ciljne razine hemoglobina veće od 14 g/dl (8,69 mmol/l),

• skraćuju ukupno preživljenje i povećava smrtnost povezanu s napredovanjem bolesti nakon četiri mjeseca u bolesnika s metastatskim rakom dojke koji primaju kemoterapiju, kada se daju radi postizanja ciljne razine hemoglobina od 12 – 14 g/dl (7,45 – 8,69 mmol/l),

• povećavaju rizik od smrti kada se daju radi postizanja ciljne razine hemoglobina od 12 g/dl (7,45 mmol/l) u bolesnika s aktivnom zloćudnom bolesti koji se ne liječe ni kemoterapijom ni radioterapijom. Lijekovi za stimulaciju eritropoeze nisu indicirani za primjenu u toj skupini bolesnika.

  Imajući u vidu gore navedeno, prilikom liječenja anemije kod bolesnika s rakom, u pojedinim kliničkim situacijama prednost treba dati transfuziji krvi. Odluku o davanju rekombinantnih eritropoetina treba, u suradnji s pojedinim bolesnikom, temeljiti na procjeni koristi i rizika koja u obzir treba uzeti specifične kliničke okolnosti. Čimbenici koje prilikom ove procjene treba uzeti u obzir uključuju tip tumora i njegov stadij, stupanj anemije, očekivano preživljenje bolesnika, uvjete u kojima se bolesnik liječi i bolesnikove želje (vidjeti dio 5.1).

  Moguća je pojava povišenog krvnog tlaka koji se može liječiti lijekovima. Stoga se preporučuje kontrola krvnog tlaka, osobito u početnoj fazi liječenja bolesnika s rakom.

  Kod bolesnika s rakom treba redovito kontrolirati broj trombocita i razinu hemoglobina.

  Kod bolesnika u programu predonacije autologne krvi može doći do porasta broja trombocita, uglavnom unutar normalnih granica. U ovih bolesnika se stoga preporučuje kontrola broja trombocita najmanje jednom tjedno. Ukoliko je porast trombocita veći od 150 x 10⁹/l ili ako broj trombocita prijeđe normalnu razinu, treba prekinuti liječenje lijekom NeoRecormon.

  U nedonoščadi se ne može isključiti mogući rizik od retinopatije uzrokovane eritropoetinom pa je stoga potreban oprez. Odluku o liječenju nedonoščeta treba donijeti uzimajući u obzir moguću korist naspram rizika takvog liječenja te dostupnost zamjenskog liječenja.

  Tijekom terapije lijekom NeoRecormon u bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega često je za vrijeme hemodijalize potrebna viša doza heparina, kao rezultat porasta hematokrita. Neodgovarajuća heparinizacija može dovesti do začepljenja dijaliznog sistema.

  U bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega kod kojih postoji rizik od tromboze šanta treba razmotriti

  ranu reviziju šanta i profilaksu tromboze, primjerice primjenom acetilsalicilatne kiseline.

  Vrijednosti kalija i fosfata u serumu tijekom primjene lijeka NeoRecormon moraju se redovito kontrolirati. Zabilježene su povišene vrijednosti kalija u nekolicine uremičnih bolesnika koji su primali NeoRecormon, iako nije otkrivena uzročno posljedična veza. Ukoliko se zamijete povećane ili rastuće vrijednosti kalija, treba razmisliti o prekidu terapije lijekom NeoRecormon, sve dok se ne izvrši korekcija kalija.

  Kada se NeoRecormon primjenjuje u okviru autolognog predonacijskog programa, treba slijediti

  službene smjernice o principima doniranja krvi, a posebno sljedeće:

• samo bolesnici s hematokritom ≥ 33% (hemoglobin ≥ 11 g/dl [6,83 mmol/l]) mogu donirati;

• posebnu pažnju treba obratiti bolesnicima lakšim od 50 kg;

• pojedinačni volumen krvi uzet od bolesnika ne smije biti veći od oko 12% procijenjenog ukupnog

volumena krvi.

Liječenje treba primjenjivati samo u bolesnika u kojih je posebno važno izbjeći homolognu transfuziju krvi, uzimajući u obzir procjenu rizika i koristi homologne transfuzije.

Zlouporaba

Zlouporaba u zdravih osoba može dovesti do prekomjernog povećanja hematokrita, što može dovesti

do po život opasnih komplikacija kardiovaskularnog sustava.

Pomoćne tvari

NeoRecormon u napunjenim štrcaljkama sadrži kao pomoćnu tvar do 0,3 mg fenilalanina po štrcaljki, što treba uzeti u obzir u bolesnika s teškim oblicima fenilketonurije.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po štrcaljki, tj. zanemarive količine natrija.

Ovaj lijek sadrži polisorbat 20 (0,034 mg/štrcaljki nominalnog volumena 0,3 ml i 0,063 mg/štrcaljki nominalnog volumena 0,6 ml). Polisorbati mogu uzrokovati alergijske reakcije.

Dosadašnji klinički rezultati ne upućuju na bilo kakvu interakciju lijeka NeoRecormon s drugim

lijekovima.

Ispitivanja na životinjama su pokazala da epoetin beta ne povećava mijelotoksičnost citostatika kao što

su etoposid, cisplatin, ciklofosfamid i fluorouracil.

Trudnoća

Nema kliničkih podataka o izloženosti trudnica epoetinu beta.

Potreban je oprez prilikom propisivanja trudnicama. Dojenje

Nije poznato izlučuje li se epoetin beta u majčino mlijeko. Odluku o tome treba li nastaviti ili prekinuti dojenje odnosno treba li nastaviti ili prekinuti terapiju epoetinom beta treba donijeti uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist terapije epoetinom beta za majku.

Plodnost

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na neposredne ili posredne štetne učinke na trudnoću,

embrionalni/fetalni razvoj, porod ili postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3).

NeoRecormon ne utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Sažetak sigurnosnog profila

Na temelju rezultata kliničkih ispitivanja koja su uključivala 1725 bolesnika, očekuje se da će otprilike 8% bolesnika liječenih lijekom NeoRecormon razviti nuspojave.

Anemični bolesnici s kroničnim zatajenjem bubrega

Tijekom liječenja lijekom NeoRecormon najčešća nuspojava je porast krvnog tlaka ili pogoršanje postojeće hipertenzije, poglavito u slučajevima vrlo brzog porasta vrijednosti hematokrita (vidjeti dio 4.4). U pojedinih bolesnika s normalnim ili niskim krvnim tlakom, može doći do hipertenzivnih kriza sa simptomima sličnim encefalopatiji (npr. glavoboljama i konfuznim stanjem, poremećajima osjeta i

motorike - poput poremećaja govora ili nesigurnog hoda – sve do toničko-kloničkih napadaja) (vidjeti

dio 4.4).

Može doći do tromboze šanta, poglavito u bolesnika sklonih hipotenziji ili u onih s komplikacijama arteriovenske fistule (npr. stenoze, aneurizme), vidjeti dio 4.4. U većini slučajeva primijećen je pad serumskih vrijednosti feritina istodobno s porastom hematokrita (vidjeti dio 4.4). Pored toga, u izoliranim slučajevima zapažen je prolazni porast koncentracija kalija i fosfata u serumu (vidjeti dio 4.4).

U izoliranim je slučajevima uz terapiju lijekom NeoRecormon zabilježena izolirana aplazija crvene krvne loze (PRCA) uzrokovana neutralizirajućim antieritropoetinskim antitijelima. U slučaju dijagnosticiranja PRCA-e, terapiju lijekom NeoRecormon treba odmah prekinuti i takve bolesnike se ne smije nastaviti liječiti bilo kojim drugim eritropoetinskim proteinom (vidjeti dio 4.4).

Nuspojave su navedene u Tablici 1 dalje u tekstu.

Bolesnici s rakom

Glavobolja i hipertenzija, povezane s liječenjem epoetinom beta, koje se mogu liječiti lijekovima su česte (vidjeti dio 4.4)

U nekih bolesnika zapažen je pad parametara serumskog željeza (vidjeti dio 4.4).

U kliničkim ispitivanjima zapažena je nešto veća učestalost tromboembolijskih događaja u bolesnika s rakom liječenih lijekom NeoRecormon, u odnosu na neliječenu kontrolnu skupinu ili placebo. U bolesnika liječenih lijekom NeoRecormon incidencija je 7%, u usporedbi s 4% u kontrolnoj skupini; to nije povezano s porastom mortaliteta uslijed tromboembolije u usporedbi s kontrolnom skupinom.

Nuspojave su navedene u Tablici 2 dalje u tekstu.

Bolesnici u programu predonacije autologne krvi

U bolesnika u programu predonacije autologne krvi prijavljena je nešto veća učestalost tromboembolijskih događaja, međutim nije bilo moguće ustanoviti uzročnu povezanost s terapijom lijekom NeoRecormon.

U placebom kontroliranim ispitivanjima privremeni nedostatak željeza bio je izraženiji u bolesnika

liječenih lijekom NeoRecormon nego u kontrolnim skupinama (vidjeti dio 4.4).

Nuspojave su navedene u Tablici 3 dalje u tekstu.

Prijavljene su teške kožne nuspojave (SCAR), uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) i toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), povezane s liječenjem epoetinom, koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne (vidjeti dio 4.4.).

Tablični popis nuspojava

Nuspojave su navedene prema MedDRA podjeli organskih sustava i kategoriji učestalosti. Kategorije učestalosti su definirane kao:

vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i

< 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000); nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Tablica 1: Nuspojave pripisane liječenju lijekom NeoRecormon u kontroliranim kliničkim ispitivanjima u bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega

Tablica 2: Nuspojave pripisane liječenju lijekom NeoRecormon u kontroliranim kliničkim

ispitivanjima u bolesnika s rakom

Tablica 3: Nuspojave pripisane liječenju lijekom NeoRecormon u kontroliranim kliničkim

ispitivanjima u bolesnika u programu predonacije autologne krvi

Nedonoščad

Pad serumskih vrijednosti feritina vrlo je čest (vidjeti dio 4.4).

Opis odabranih nuspojava

Rijetko se mogu javiti kožne reakcije povezane s liječenjem epoetinom beta poput osipa, pruritusa, urtikarije ili reakcija na mjestu primjene. U vrlo rijetkim slučajevima zabilježene su anafilaktoidne reakcije povezane s liječenjem epoetinom beta. Međutim, u kontroliranim kliničkim ispitivanjima nije zapažena povećana incidencija reakcija preosjetljivosti.

U vrlo rijetkim slučajevima, posebno na početku terapije, zapaženi su simptomi slični gripi poput vrućice, zimice, glavobolje, boli u udovima, slabosti i/ili boli u kostima povezani s liječenjem epoetinom beta. Ove reakcije bile su blage ili umjerene prirode te su se povlačile nakon nekoliko sati ili dana.

Prema podacima iz kontroliranih kliničkih ispitivanja s epoetinom alfa odnosno darbepoetinom alfa, prijavljena incidencija moždanoga udara bila je često.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Terapijska širina lijeka NeoRecormon vrlo je velika. Čak ni pri vrlo visokim koncentracijama u serumu,

nisu opaženi nikakvi simptomi trovanja.