Kentera 3,9 mg / 24 sata transdermalni naljepak
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Kentera 3,9 mg / 24 sata
Simptomatsko liječenje urgentne inkontinencije i/ili povećane učestalosti mokrenja i urgentnog mokrenja koji se može pojaviti u odraslih bolesnika s nestabilnim mokraćnim mjehurom.
Doziranje
Preporučena doza je jedan transdermalni naljepak od 3,9 mg primijenjen dvaput tjedno (svakih 3 ili 4 dana).
Starije osobe
Na temelju iskustva iz kliničkih ispitivanja, smatra se da nije potrebno prilagođavanje doze za tu populaciju. Unatoč tome, Kenteru je potrebno primjenjivati uz oprez u starijih bolesnika, koji mogu biti osjetljiviji na učinke centralno djelujućih antikolinergika i pokazivati razlike u farmakokinetici (vidjeti dio 4.4).
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i djelotvornost Kentere u pedijatrijskoj populaciji nisu ustanovljene. Kentera se ne preporučuje za primjenu u pedijatrijskoj populaciji. Trenutno dostupni podaci opisani su u dijelu 4.8, međutim nije moguće dati preporuku o doziranju.
Način primjene
Naljepak treba primijeniti na suhu, zdravu kožu abdomena, kuka ili stražnjice odmah nakon uklanjanja zaštitne vrećice. Potrebno je odabrati novo mjesto primjene za svaki novi naljepak, kako bi se izbjegla ponovna primjena na istom mjestu unutar 7 dana. Naljepak se ne smije dijeliti niti rezati na dijelove.
Naljepci koji su oštećeni ne smiju se primijeniti.
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Kentera je kontraindicirana u bolesnika s urinarnom retencijom, teškim gastrointestinalnim bolestima, miastenijom gravis ili glaukomom zatvorenog kuta te u bolesnika kod kojih postoji rizik od takvih bolesti.
Kenteru je potrebno primjenjivati uz oprez u bolesnika s oštećenjem jetre ili bubrega. Primjenu Kentere u bolesnika s oštećenjem jetre potrebno je pažljivo pratiti. Prije početka liječenja Kenterom potrebno je procijeniti ostale uzroke čestog mokrenja (zatajenje srca ili bubrežna bolest). Ako je prisutna infekcija mokraćnih putova, potrebno je započeti odgovarajuću antibakterijsku terapiju.
Urinarna retencija: Antikolinergičke lijekove potrebno je primjenjivati uz oprez u bolesnika s klinički značajnom opstrukcijom mokraćnog mjehura zbog rizika od urinarne retencije.
Kenteru je potrebno primjenjivati uz oprez u starijih bolesnika, koji mogu biti osjetljiviji na učinke
centralno djelujućih antikolinergika i pokazivati razlike u farmakokinetici.
Ukupno je 496 bolesnika bilo izloženo Kenteri u randomiziranom, dvostruko slijepom, placebom kontroliranom 12-tjednom ispitivanju i 14-tjednom nastavku ispitivanja sigurnosti. Od njih je
188 (38 %) bolesnika bilo u dobi od 65 godina ili starije i kod njih se sveukupno nisu pokazale razlike u sigurnosti i učinkovitosti u odnosu na mlađe bolesnike. Stoga se, na temelju aktualnih kliničkih dokaza, smatra da u starijih bolesnika nije potrebno prilagođavanje doze.
S uporabom oksibutinina, osobito u starijih bolesnika, povezani su psihijatrijski događaji i događaji u središnjem živčanom sustavu (SŽS) vezani uz antikolinergički mehanizam kao što su poremećaji spavanja (npr. nesanica) i kognitivni poremećaji. Potreban je oprez ako se oksibutinin istodobno primjenjuje s drugim antikolinergičkim lijekovima (vidjeti također dio 4.5). Ako se u bolesnika pojave takvi događaji, potrebno je razmotriti prekid primjene lijeka.
Tijekom primjene nakon stavljanja lijeka u promet zabilježeni su i drugi psihijatrijski događaji koji
upućuju na antikolinergički mehanizam (vidjeti dio 4.8).
Peroralna primjena oksibutinina može opravdati sljedeća upozorenja, ali ti slučajevi nisu zapaženi tijekom kliničkih ispitivanja s Kenterom:
Poremećaji probavnog sustava: Antikolinergički lijekovi mogu usporiti gastrointestinalni motilitet i potrebno ih je primjenjivati uz oprez u bolesnika s gastrointestinalnim opstruktivnim poremećajima zbog rizika od želučane retencije. Isto vrijedi i za slučajeve ulceroznog kolitisa i crijevne atonije.
Antikolinergičke lijekove potrebno je primjenjivati uz oprez u bolesnika koji imaju hijatalnu herniju/gastroezofagealni refluks i/ili koji istodobno uzimaju lijekove (poput bisfosfonata) koji mogu prouzročiti ili pogoršati ezofagitis.
Antikolinergičke lijekove potrebno je primjenjivati uz oprez u bolesnika koji imaju autonomnu
neuropatiju, kognitivni poremećaj ili Parkinsonovu bolest.
Bolesnike je potrebno obavijestiti da je moguća toplinska prostracija (vrućica i toplinski udar uslijed
smanjenog znojenja) kada se antikolinergici poput oksibutinina primjenjuju u toplom okruženju. Oksibutinin može pogoršati simptome hipertireoze, koronarne bolesti srca, kongestivnog zatajenja srca, srčanih aritmija, tahikardije, hipertenzije i hipertrofije prostate.
Oksibutinin može dovesti do smanjene salivacije, što može rezultirati zubnim karijesom, parodontozom ili oralnom kandidijazom.
Istodobna primjena oksibutinina s drugim antikolinergičkim lijekovima ili s drugim tvarima koje se natječu za metabolizam enzima CYP3A4 može povećati učestalost ili težinu suhoće usne šupljine, konstipacije i omamljenosti.
Antikolinergička sredstva mogu promijeniti apsorpciju nekih istodobno primijenjenih lijekova zbog antikolinergičkog učinka na gastrointestinalni motilitet. Budući da se oksibutinin metabolizira putem izoenzima CYP3A4 citokroma P450, ne može se isključiti interakcija s lijekovima koji inhibiraju taj izoenzim. O tome bi trebalo bi voditi računa prilikom istodobne primjene azolskih antimikotika (npr. ketokonazola) ili makrolidnih antibiotika (npr. eritromicina) uz oksibutinin.
Antikolinergička aktivnost oksibutinina povećava se istodobnom primjenom drugih antikolinergika ili lijekova s antikolinergičkom aktivnošću, poput amantadina i drugih antikolinergičkih antiparkinsonika (npr. biperiden, levodopa), antihistaminika, antipsihotika (npr. fenotiazina, butirofenona, klozapina), kinidina, tricikličkih antidepresiva, atropina i sličnih spojeva, poput atropinskih spazmolitika te dipiridamola.
Bolesnike treba obavijestiti da alkohol može pojačati omamljenost prouzročenu antikolinergičkim
sredstvima poput oksibutinina (vidjeti dio 4.7.)
Oksibutinin može antagonizirati prokinetičke terapije.
Trudnoća
Ne postoje adekvatni podaci o primjeni transdermalnog naljepka oksibutinina u trudnica.
Ispitivanja na životinjama pokazala su manju reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Kentera se ne smije primjenjivati tijekom trudnoće osim ako je to izričito neophodno.
Dojenje
Kada se oksibutinin primjenjuje tijekom dojenja, mala količina se izlučuje u majčino mlijeko. Stoga
primjena oksibutinina tijekom dojenja nije preporučljiva.
Nisu provedena ispitivanja utjecaja na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.
Budući da Kentera može izazvati omamljenost, somnolenciju, ili zamagljeni vid, potrebno je obavijestiti bolesnike da budu oprezni kad voze ili rade sa strojevima (vidjeti dio 4.5).
Sažetak sigurnosnog profila
Najčešće prijavljivane nuspojave bile su reakcije na mjestu primjene, i to u 23,1% bolesnika. Ostale često prijavljivane nuspojave bile su suha usta (8,6%), konstipacija (3,9%), proljev (3,2%), glavobolja (3,0%), omaglica (2,3%) i zamagljen vid (2,3%).
Tablični popis nuspojava
Nuspojave iz kliničkih ispitivanja faze III i IV navedene su u nastavku i razvrstane prema klasifikaciji organskih sustava i učestalosti. Učestalosti su definirane na sljedeći način: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i <1/1000); vrlo rijetko
(<1/10 000). Unutar svake skupine učestalosti nuspojave su prikazane redoslijedom prema sve manjoj ozbiljnosti. Obuhvaćene su i nuspojave zabilježene nakon stavljanja lijeka u promet koje nisu primijećene u kliničkim ispitivanjima.
| Klasifikacija organskih sustava(MedDRA) | Učestalost | Nuspojave |
| Infekcije i infestacije | Često | Infekcije mokraćnih putova |
| Manje često | Infekcije gornjih dišnih putova, gljivičneinfekcije | |
| Psihijatrijski poremećaji | Manje često | Anksioznost, konfuzija, nervoza, agitacija, nesanica |
| Rijetko | Panična reakcija#, delirij#, halucinacije#, dezorijentiranost# | |
| Poremećaji živčanogsustava | Često | Glavobolja, somnolencija |
| Rijetko | Poremećaj pamćenja#, amnezija#, letargija#,poremećaj pozornosti# | |
| Poremećaji oka | Često | Zamagljen vid |
| Poremećaji uha i labirinta | Često | Omaglica |
| Srčani poremećaji | Manje često | Palpitacije |
| Krvožilni poremećaji | Manje često | Urtikarija, navale vrućine |
| Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja | Manje često | Rinitis |
| Poremećaji probavnogsustava | Često | Suha usta, konstipacija, proljev, mučnina,abdominalna bol |
| Manje često | Nelagoda u abdomenu, dispepsija | |
| Poremećaji mišićno- koštanog sustava i vezivnog tkiva | Manje često | Bol u leđima |
| Poremećaji bubrega imokraćnog sustava | Manje često | Urinarna retencija, dizurija |
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | Vrlo često | Svrbež na mjestu primjene |
| Često | Eritem na mjestu primjene, reakcija na mjestu primjene, osip na mjestu primjene | |
| Ozljede, trovanja i proceduralne komplikacije | Manje često | Zadobivene ozljede |
# nuspojave zabilježene nakon stavljanja lijeka u promet koje su samo iz izvješća nakon stavljanja lijeka u promet (nisu zabilježene u kliničkim ispitivanjima), pri čemu je kategorija učestalosti procijenjena na temelju sigurnosnih podataka iz kliničkog ispitivanja te je zabilježena u vezi s topikalnom primjenom oksibutinina (učinci antikolinergičke skupine lijekova).
Nuspojave koje se smatraju općenito povezane s antikolinergičkom terapijom ili su opažene uz peroralnu primjenu oksibutinina, ali još nisu primijećene uz Kenteru u kliničkim ispitivanjima ili nakon stavljanja lijeka u promet, jesu anoreksija, povraćanje, refluksni ezofagitis, smanjeno znojenje, toplinski udar, smanjeno suzenje, midrijaza, tahikardija, aritmija, noćne more, nemir, konvulzije, intraokularna hipertenzija i induciranje glaukoma, paranoja, fotoosjetljivost, erektilna disfunkcija.
Pedijatrijska populacija
Tijekom primjene nakon stavljanja lijeka u promet u toj dobnoj skupini zabilježeni su slučajevi halucinacija (povezani s manifestacijama anksioznosti) te poremećaji spavanja u korelaciji s oksibutininom. Djeca bi mogla biti osjetljivija na učinke lijeka, osobito na nuspojave u SŽS-a i na psihijatrijske nuspojave.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se
omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da
prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Koncentracija oksibutinina u plazmi opada u roku od 1 do 2 sata nakon uklanjanja transdermalnog/ih naljepka. Bolesnike je potrebno pratiti dok simptomi ne nestanu. Predoziranje oksibutininom povezano je s antikolinergičkim učincima uključujući ekscitaciju SŽS-a, navale crvenila, vrućicu, dehidraciju, srčanu aritmiju, povraćanje i urinarnu retenciju. Peroralni unos 100 mg oksibutininklorida zajedno s alkoholom prijavljen je kod 13-godišnjeg dječaka koji je imao gubitak pamćenja te kod 34- godišnje žene kod koje se razvio stupor, nakon čega je uslijedila dezorijentiranost i agitacija pri buđenju, proširene zjenice, suha koža, srčana aritmija i urinarna retencija. Oba su se bolesnika u potpunosti oporavila uz simptomatsko liječenje.
Nisu prijavljeni slučajevi predoziranja s Kenterom.
Farmakološka svojstva - Kentera 3,9 mg / 24 sata
Farmakoterapijska skupina: urinarni spazmolitik, ATK oznaka: G04B D04. Mehanizam djelovanja
Oksibutinin djeluje kao kompetitivni antagonist acetilkolina na razini postganglijskih muskarinskih receptora, što rezultira relaksacijom glatkih mišića mjehura.
Farmakodinamički učinci
U bolesnika s hiperaktivnim mjehurom, koji karakterizira nestabilnost ili hiperrefleksija mišića detruzora, cistometrijska ispitivanja pokazala su da oksibutinin povećava maksimalni kapacitet mokraćnog mjehura i njegov obujam do prve kontrakcije detruzora. Oksibutinin stoga smanjuje urgentno mokrenje i učestalost epizoda inkontinencije i voljnog mokrenja.
Oksibutinin je racemična (50:50) smjesa R- i S-izomera. Antimuskarinsko djelovanje svojstveno je pretežno R-izomeru. R-izomer oksibutinina pokazuje veću selektivnost za muskarinske podvrste M1 i M3 (predominantni u detruzoru mjehura i parotidnoj žlijezdi) u usporedbi s podvrstom M2 (predominantni u tkivu srca). Aktivni metabolit, N-desetil-oksibutinin, ima farmakološko djelovanje na ljudski mišić detruzor koje je slično farmakološkom djelovanju oksibutinina u in vitro ispitivanjima, ali ima veći afinitet vezivanja za parotidno tkivo nego oksibutinin. Oksibutinin u obliku slobodne baze farmakološki je ekvivalentan oksibutininkloridu.
Klinička djelotvornost
Ukupno je 957 bolesnika s urgentnom urinarnom inkontinencijom evaluirano u tri kontrolirana ispitivanja u kojima je Kentera uspoređena s placebom, peroralnim oksibutininom i/ili s kapsulama tolterodina s produljenim oslobađanjem. Evaluirano je smanjenje tjednih epizoda inkontinencije, učestalosti mokrenja i volumena izmokrene mokraće. Kentera je dovela do konzistentnih poboljšanja u simptomima hiperaktivnog mokraćnog mjehura u usporedbi s placebom.
Apsorpcija
Kentera ima dovoljnu koncentraciju oksibutinina za održavanje stalnog prijenosa tijekom 3 do 4 dana intervala doziranja. Oksibutinin se prenosi preko neozlijeđene kože te u sistemsku cirkulaciju pasivnom difuzijom kroz rožnati sloj. Nakon primjene Kentere, koncentracija oksibutinina u plazmi povećava se tijekom približno 24 do 48 sati i dostiže prosječnu maksimalnu koncentraciju od 3 do
4 ng/ml. Stanje dinamičke ravnoteže doseže se pri drugoj primjeni transdermalnog naljepka. Nakon toga, stabilne koncentracije održavaju se u trajanju do 96 sati. Razlika u AUC i Cmax oksibutinina i
aktivnog metabolita N-desetiloksibutinina nakon transdermalne primjene Kentere na abdomen,
stražnjicu ili kuk nije klinički značajna.
Distribucija
Oksibutinin se široko distribuira u tkivima tijela nakon sistemske apsorpcije. Volumen distribucije procijenjen je na 193 l nakon intravenske primjene 5 mg oksibutininklorida.
Biotransformacija
Peroralno primijenjen oksibutinin metabolizira se prvenstveno preko sustava enzima citokroma P450, naročito CYP3A4, koji se nalazi većinom u jetri i crijevnoj stijenci. Metaboliti uključuju fenil- cikloheksil-glikolnu kiselinu, koja je farmakološki neaktivna, i N-desetiloksibutinin, koji je farmakološki aktivan. Transdermalna primjena oksibutinina zaobilazi metabolizam prvog prolaza kroz gastrointestinalni trakt i jetru, smanjujući stvaranje metabolita N-desetila.
Eliminacija
Oksibutinin se opsežno metabolizira u jetri, kao što je gore opisano, a manje od 0,1% primijenjene doze izlučuje se u mokraći u neizmijenjenom obliku. Osim toga, manje od 0,1% primijenjene doze izlučuje se kao metabolit N-desetiloksibutinina.
Farmaceutski podaci - Kentera 3,9 mg / 24 sata
Potporni sloj
prozirni poliester/etilen-vinilacetat (PET/EVA)
Srednji sloj triacetin
adhezivna otopina akrilnog kopolimera koja sadrži 2-etilheksil akrilat N-vinil pirolidon i heksametilenglikol dimetakrilat polimer
Zaštitni sloj silikonizirani poliester
Transdermalni naljepci pojedinačno su pakirani u višeslojne vrećice od poliamida/polietilena/aluminija/poli(etilen-tereftalata)/papira i isporučeni u kutijama s kalendarom za bolesnika s 2, 8 ili 24 naljepka.
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
i druga rukovanja lijekom
Primijenite odmah nakon vađenja iz zaštitne vrećice. Nakon primjene, naljepak još sadrži znatne količine djelatnih tvari. Preostale djelatne tvari naljepka mogu imati štetno djelovanje ako stignu do vodenog okruženja. Stoga, nakon uklanjanja, iskorišteni naljepak treba saviti napola, s ljepljivom stranom prema unutra tako da membrana koja otpušta lijek nije izložena, vratiti u originalnu vrećicu i zatim zbrinuti na siguran način izvan dohvata djece. Sve iskorištene ili neiskorištene naljepke treba zbrinuti sukladno lokalnim propisima ili vratiti u ljekarnu. Iskorišteni naljepci ne smiju se baciti u kanalizaciju niti odlagati putem sustava za zbrinjavanje tekućeg otpada.
Aktivnosti koje mogu izazvati prekomjerno znojenje ili izlaganje vodi ili ekstremnim temperaturama mogu pridonijeti problemima s adhezijom. Ne izlagati naljepak suncu.