Tezspire 210 mg otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernica
Interakcije sa
Ograničenja upotrebe
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Tezspire 210 mg
Astma
Tezspire je indiciran kao dodatna terapija održavanja kod odraslih bolesnika i adolescenata u dobi od 12 ili više godina s teškom astmom koja nije dovoljno dobro kontrolirana unatoč primjeni visoke doze inhalacijskih kortikosteroida u kombinaciji s još jednim lijekom za terapiju održavanja.
Kronični rinosinusitis s nosnim polipima (KRSsNP)
Tezspire je indiciran kao dodatak intranazalnim kortikosteroidima za liječenje odraslih bolesnika s teškim KRSsNP-om kod kojih liječenje sistemskim kortikosteroidima i/ili kirurški zahvat ne omogućuju dovoljno dobru kontrolu bolesti.
Liječenje moraju započeti liječnici s iskustvom u dijagnosticiranju i liječenju bolesti za koje je Tezspire indiciran (vidjeti dio 4.1).
Doziranje
Tezspire je namijenjen za dugoročno liječenje. Najmanje jednom godišnje potrebno je donijeti odluku o nastavku liječenja na temelju bolesnikove razine kontrole bolesti.
Astma
Odrasli i adolescenti (u dobi od 12 ili više godina)
Preporučena doza je 210 mg tezepelumaba supkutanom injekcijom svaka 4 tjedna.
KRSsNP
Preporučena doza za odrasle bolesnike je 210 mg tezepelumaba supkutanom injekcijom svaka 4 tjedna.
Propuštena doza
Ako bolesnik propusti dozu, treba je primijeniti što je prije moguće. Nakon toga bolesnik može primijeniti sljedeću dozu na planirani dan primjene. Ako je već vrijeme za sljedeću dozu, treba je primijeniti u skladu s rasporedom. Ne smije se primijeniti dvostruka doza.
Posebne populacije
Starije osobe (≥ 65 godina)
Nije potrebno prilagođavati dozu kod starijih bolesnika (vidjeti dio 5.2).
Oštećenje funkcije bubrega i jetre
Nije potrebno prilagođavati dozu kod bolesnika s oštećenjem bubrežne ili jetrene funkcije (vidjeti dio 5.2).
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i djelotvornost lijeka Tezspire za liječenje astme kod djece mlađe od 12 godina nisu ustanovljene. Nema dostupnih podataka.
Sigurnost i djelotvornost lijeka Tezspire za liječenje KRSsNP-a kod djece mlađe od 18 godina nisu ustanovljene. Nema dostupnih podataka.
Način primjene
Tezspire se primjenjuje supkutanom injekcijom.
Nakon obuke o tehnici supkutanog injiciranja bolesnik može sam injicirati lijek ili mu ga može primijeniti njegovatelj. Prije nego što počnu primjenjivati lijek, bolesnicima i/ili njegovateljima treba osigurati pravilnu obuku o tome kako pripremiti i primijeniti lijek Tezspire u skladu s „Uputama za uporabu“.
Tezspire treba injicirati u bedro ili abdomen, osim područja 5 cm oko pupka. Ako injekciju daje zdravstveni radnik ili njegovatelj, može se primijeniti i u nadlakticu. Bolesnik ne smije samostalno injicirati lijek u ruku. Ne smije se injicirati u područja gdje je koža osjetljiva na dodir, prekrivena modricama, eritematozna ili tvrda. Preporučuje se mijenjati mjesto injiciranja kod svake injekcije.
Detaljne upute za primjenu lijeka napunjenom štrcaljkom ili napunjenom brizgalicom navedene su u
„Uputama za uporabu“.
Sljedivost
Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.
Akutne egzacerbacije astme
Tezspire se ne smije koristiti za liječenje akutnih egzacerbacija astme.
Tijekom liječenja mogu se javiti simptomi povezani s astmom ili egzacerbacije astme. Bolesnike treba uputiti da potraže liječničku pomoć ako im je astma i dalje nekontrolirana ili ako se pogorša nakon početka liječenja.
Kortikosteroidi
Ne preporučuje se nagli prekid primjene kortikosteroida nakon uvođenja liječenja. Ako je potrebno, doze kortikosteroida treba smanjivati postupno i pod nadzorom liječnika.
Reakcije preosjetljivosti
Nakon primjene tezepelumaba mogu se javiti reakcije preosjetljivosti (npr. anafilaksija, osip) (vidjeti dio 4.8). Te se reakcije mogu javiti unutar nekoliko sati nakon primjene, ali u nekim slučajevima nastupaju kasnije (tj. nakon nekoliko dana).
Anamneza anafilaksije nevezane uz tezepelumab može biti faktor rizika za anafilaksiju nakon primjene lijeka Tezspire. U skladu s kliničkom praksom, bolesnike treba nadzirati tijekom odgovarajućeg razdoblja nakon primjene lijeka Tezspire.
U slučaju ozbiljne reakcije preosjetljivosti (npr. anafilaksije) treba odmah prekinuti primjenu tezepelumaba i uvesti odgovarajuće liječenje u skladu s kliničkom indikacijom.
Ozbiljne infekcije
Blokiranje timusnog stromalnog limfopoetina (TSLP) teoretski može povećati rizik od ozbiljnih infekcija. U placebom kontroliranim ispitivanjima nije opaženo povećanje stope ozbiljnih infekcija kod primjene tezepelumaba.
Bolesnike s postojećim ozbiljnim infekcijama treba liječiti prije uvođenja tezepelumaba. Ako se kod bolesnika razvije ozbiljna infekcija tijekom liječenja tezepelumabom, primjenu tezepelumaba treba prekinuti dok se ozbiljna infekcija ne povuče.
Ozbiljni srčani događaji
U dugoročnom kliničkom ispitivanju opažen je nesrazmjer u broju ozbiljnih srčanih štetnih događaja između bolesnika liječenih tezepelumabom i onih koji su primali placebo. Nije utvrđena uzročna povezanost između primjene tezepelumaba i tih događaja niti je utvrđena populacija bolesnika pod rizikom od tih događaja.
Bolesnike treba upoznati sa znakovima ili simptomima koji ukazuju na srčani događaj (primjerice bol u prsištu, dispneja, malaksalost, ošamućenost ili nesvjestica) te ih uputiti da u slučaju pojave takvih simptoma odmah potraže liječničku pomoć. Ako se kod bolesnika razvije ozbiljan srčani događaj tijekom primjene tezepelumaba, liječenje treba prekinuti dok se taj akutni događaj ne stabilizira.
Trenutno nema podataka o ponovnom liječenju bolesnika kod kojih se razvio ozbiljan srčani događaj ili ozbiljna infekcija.
Infekcija parazitima (helmintima)
TSLP može sudjelovati u imunom odgovoru na neke infekcije helmintima. Bolesnici s poznatom helmintijazom nisu bili uključeni u klinička ispitivanja. Nije poznato može li tezepelumab utjecati na bolesnikov odgovor na infekcije helmintima.
Bolesnike s postojećom helmintijazom treba liječiti prije uvođenja tezepelumaba. Ako se bolesnici zaraze dok primaju terapiju i ne odgovaraju na liječenje antihelminticima, liječenje tezepelumabom treba prekinuti dok se infekcija ne povuče.
Pomoćne tvari s poznatim učinkom
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrija (23 mg) po dozi od 210 mg, tj. zanemarive količine natrija.
Ovaj lijek sadrži 48 mg L-prolina po dozi od 210 mg (1,91 ml). L-prolin može naškoditi bolesnicima s hiperprolinemijom.
Ovaj lijek sadrži 0,19 mg polisorbata 80 po dozi od 210 mg (1,91 ml). Polisorbati mogu uzrokovati alergijske reakcije.
Nisu provedena ispitivanja interakcija.
Kod bolesnika liječenih tezepelumabom treba izbjegavati primjenu živih atenuiranih cjepiva.
U randomiziranom, dvostruko slijepom ispitivanju s paralelnim skupinama kod 70 bolesnika u dobi između 12 i 21 godine s umjerenom do teškom astmom, liječenje tezepelumabom nije utjecalo na humoralan odgovor protutijela induciran sezonskim cijepljenjem četverovalentnim cjepivom protiv gripe.
Ne očekuje se da će tezepelumab imati klinički značajan učinak na farmakokinetiku istodobno primijenjenih lijekova za astmu. Prema populacijskoj farmakokinetičkoj analizi, česti istodobno primijenjeni lijekovi za astmu (uključujući antagoniste leukotrijenskih receptora, teofilin/aminofilin i oralne kortikosteroide) nisu utjecali na klirens tezepelumaba.
Trudnoća
Nema podataka o primjeni tezepelumaba u trudnica ili su oni ograničeni (manje od 300 ishoda trudnoća). Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravne ni neizravne štetne učinke u smislu reproduktivne toksičnosti (vidjeti dio 5.3).
Ljudska IgG protutijela poput tezepelumaba prenose se kroz placentalnu barijeru, što znači da može doći do prijenosa lijeka Tezspire s majke na plod u razvoju.
Kao mjera opreza poželjno je izbjegavati primjenu lijeka Tezspire tijekom trudnoće, osim ako je očekivana korist za majku veća od bilo kojeg mogućeg rizika za plod.
Dojenje
Nije poznato izlučuje li se tezepelumab u majčino mlijeko. Poznato je da se prvih nekoliko dana nakon poroda ljudska IgG protutijela izlučuju u majčino mlijeko te da njihove koncentracije ubrzo nakon toga padaju na nisku razinu; stoga se ne može isključiti rizik za dojenče tijekom tog kratkog razdoblja.
Za to se specifično razdoblje mora donijeti odluka o tome hoće li se prekinuti liječenje/suzdržati od liječenja tezepelumabom, uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i dobrobit liječenja za ženu.
Nakon tog razdoblja tezepelumab bi se mogao primjenjivati tijekom dojenja ako je to klinički potrebno.
Vidjeti dio 5.3 za informacije o izlučivanju tezepelumaba u mlijeko životinja (ženki makaki majmuna).
Plodnost
Nema podataka o učinku na plodnost kod ljudi. Ispitivanja na životinjama nisu pokazala štetne učinke liječenja tezepelumabom na plodnost (vidjeti dio 5.3).
Tezspire ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.
Sažetak sigurnosnog profila
Najčešće prijavljene nuspojave tijekom liječenja astme su artralgija (3,8%) i faringitis (4,1%), a tijekom liječenja KRSsNP-a faringitis (5,4%).
Tablični prikaz nuspojava
U Tablici 1 prikazane su nuspojave iz kliničkih ispitivanja kod bolesnika s teškom astmom i KRSsNP-om koji su primili najmanje jednu dozu lijeka Tezspire tijekom ispitivanja u trajanju od 52 tjedna, kao i iz iskustva nakon stavljanja lijeka u promet.
Učestalost nuspojava definirala se na sljedeći način: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar svake skupine učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.
Tablica 1 Popis nuspojava| Organski sustav | Nuspojave | Učestalost |
| Infekcije i infestacije | faringitisa | često |
| Poremećaji imunološkog sustava | preosjetljivost (uključujućianafilaktičku reakciju) | nepoznato |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | osipb | često |
| Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva | artralgija | često |
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | reakcija na mjestu injiciranjac | često |
a Pojam faringitis obuhvaćao je sljedeće objedinjene preporučene pojmove: faringitis, bakterijski faringitis, streptokokni faringitis i virusni faringitis.
b Pojam osip obuhvaćao je sljedeće objedinjene preporučene pojmove: osip, pruritički osip, eritemski osip, makulopapularni osip, makularni osip.
c Vidjeti „Opis odabranih nuspojava“.
Opis odabranih nuspojava
Reakcije na mjestu injiciranja
Prema objedinjenim podacima o sigurnosti iz ispitivanja PATHWAY i NAVIGATOR, reakcije na mjestu injiciranja (npr. eritem na mjestu injiciranja, oticanje na mjestu injiciranja, bol na mjestu injiciranja) javile su se kod 3,8% bolesnika liječenih tezepelumabom u supkutanoj dozi od 210 mg svaka 4 tjedna.
Pedijatrijska populacija
Ukupno su 82 adolescenta u dobi od 12 do 17 godina s teškom nekontroliranom astmom bila uključena u 52-tjedno ispitivanje faze 3 NAVIGATOR (vidjeti dio 5.1). Sigurnosni profil kod adolescenata u načelu je bio sličan onomu u cjelokupnoj ispitivanoj populaciji.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
U kliničkim su se ispitivanjima bolesnicima s astmom primjenjivale supkutane doze do 280 mg svaka 2 tjedna i intravenske doze do 700 mg svaka 4 tjedna bez znakova toksičnosti povezane s dozom.
Nema specifičnog liječenja za predoziranje tezepelumabom. Ako dođe do predoziranja, bolesnika treba liječiti potporno te po potrebi uvesti odgovarajući nadzor.
Farmakološka svojstva - Tezspire 210 mg
Farmakoterapijska skupina: Lijekovi za opstruktivne bolesti dišnih putova, ostali sistemski lijekovi za opstruktivne bolesti dišnih putova, ATK oznaka: R03DX11
Mehanizam djelovanja
Tezepelumab je monoklonsko protutijelo (IgG2λ) koje ciljano djeluje na timusni stromalni limfopoetin (TSLP) sprječavajući njegovu interakciju s heterodimernim receptorom za TSLP. Kod astme i KRSsNP-a i alergijski i nealergijski okidači potiču proizvodnju TSLP-a. Blokiranje TSLP-a tezepelumabom snizuje razine širokog spektra bioloških biljega i citokina povezanih s upalom dišnih putova i sluznica kod astme i KRSsNP-a (kao što su eozinofili u krvi, eozinofili u podsluzničnom tkivu dišnih putova, IgE, frakcija izdahnutog dušikova oksida (engl. fractional exhaled nitric oxide, FeNO), IL-5 i IL-13); međutim, mehanizam djelovanja tezepelumaba kod astme i KRSsNP-a nije definitivno utvrđen.
Farmakodinamički učinci
Učinak na eozinofile u krvi te upalne biološke biljege i citokine
U kliničkim ispitivanjima kod astme primjena tezepelumaba u supkutanoj dozi od 210 mg svaka
4 tjedna smanjila je broj eozinofila u krvi, FeNO, koncentraciju IL-5, koncentraciju IL-13 i serumsku koncentraciju IgE-a od početka ispitivanja u odnosu na placebo. Nakon 2 tjedna liječenja postignuta je gotovo maksimalna supresija tih biljega, uz izuzetak IgE-a, čije su se koncentracije snižavale sporije. Ti su se učinci održali za cijelog trajanja liječenja.
U kliničkom ispitivanju kod KRSsNP-a primjena tezepelumaba u supkutanoj dozi od 210 mg svaka
4 tjedna smanjila je vrijednosti upalnih bioloških biljega (broj eozinofila u krvi, FeNO [kod sudionika koji su istodobno imali i astmu] i serumsku koncentraciju IgE-a).
Učinak na eozinofile u podsluzničnom tkivu dišnih putova
U jednom kliničkom ispitivanju primjena tezepelumaba u supkutanoj dozi od 210 mg svaka 4 tjedna smanjila je broj eozinofila u podsluzničnom tkivu za 89% u odnosu na smanjenje od 25% uz placebo. Smanjenje je bilo dosljedno neovisno o upalnim biološkim biljezima na početku ispitivanja.
Imunogenost
Kod bolesnika s astmom (NAVIGATOR) protutijela na lijek otkrivena su u bilo kojem trenutku kod 26 (4,9%) od 527 bolesnika liječenih tezepelumabom u preporučenom režimu doziranja tijekom
52-tjednog razdoblja ispitivanja. Od tih 26 bolesnika, kod njih 10 (1,9% bolesnika liječenih tezepelumabom) razvila su se protutijela na lijek koja se javljaju tijekom liječenja, a kod 1 bolesnika (0,2% bolesnika liječenih tezepelumabom) neutralizirajuća protutijela. Titri protutijela na lijek u načelu su bili niski i često prolazni. Nisu opaženi dokazi utjecaja protutijela na lijek na farmakokinetiku, farmakodinamiku, djelotvornost ili sigurnost.
Kod bolesnika s KRSsNP-om (WAYPOINT) protutijela na lijek su se tijekom liječenja razvila kod 6 (4%) od 164 bolesnika koja su primala tezepelumab u supkutanoj dozi od 210 mg svaka 4 tjedna tijekom 52-tjednog razdoblja liječenja. Neutralizirajuća aktivnost protutijela zabilježena je kod
1 bolesnika pozitivnog na protutijela na lijek. Premda protutijela na lijek nisu imala primjetnog utjecaja na farmakokinetiku, farmakodinamiku, djelotvornost ili sigurnost, broj bolesnika kod kojih su se tijekom liječenja razvila protutijela na lijek nije bio dovoljno velik da bi omogućio formalnu ocjenu kod KRSsNP-a.
Klinička djelotvornost
Astma
Djelotvornost tezepelumaba ocjenjivala se u dvama randomiziranim, dvostruko slijepim, placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima s paralelnim skupinama (PATHWAY i NAVIGATOR) u trajanju od 52 tjedna, koja su obuhvatila ukupno 1609 bolesnika s teškom astmom u dobi od 12 ili više godina. U oba ispitivanja za uključivanje nije bila potrebna određena minimalna početna razina eozinofila u krvi niti drugih upalnih bioloških biljega (npr. FeNO ili IgE).
PATHWAY je bilo 52-tjedno ispitivanje učinaka na egzacerbacije, u koje je uključeno 550 bolesnika (u dobi od 18 ili više godina) s teškom nekontroliranom astmom koji su primali tezepelumab u supkutanoj dozi od 70 mg svaka 4 tjedna, tezepelumab u supkutanoj dozi od 210 mg svaka 4 tjedna, tezepelumab u supkutanoj dozi od 280 mg svaka 2 tjedna ili placebo. Bolesnici su unutar proteklih 12 mjeseci morali imati 2 ili više egzacerbacija astme koje su zahtijevale liječenje oralnim ili sistemskim kortikosteroidima ili 1 egzacerbaciju astme koja je dovela do hospitalizacije.
NAVIGATOR je bilo 52-tjedno ispitivanje učinaka na egzacerbacije, u koje je uključen ukupno 1061 bolesnik (odrasli i adolescenti u dobi od 12 ili više godina) s teškom nekontroliranom astmom.
Bolesnici su primali liječenje tezepelumabom u supkutanoj dozi od 210 mg svaka 4 tjedna ili placebo. Bolesnici su unutar proteklih 12 mjeseci morali imati 2 ili više egzacerbacija astme koje su zahtijevale liječenje oralnim ili sistemskim kortikosteroidima ili su dovele do hospitalizacije.
I u ispitivanju PATHWAY i u ispitivanju NAVIGATOR bolesnici su morali imati rezultat Upitnika za ocjenu kontrole astme od 6 pitanja (engl. Asthma Control Questionnaire 6, ACQ-6) ≥ 1,5 pri probiru te smanjenu plućnu funkciju na početku ispitivanja (FEV1 prije primjene bronhodilatatora < 80% predviđene vrijednosti kod odraslih, odnosno < 90% predviđene vrijednosti kod adolescenata).
Bolesnici su morali primati redovitu terapiju umjerenim ili visokim dozama inhalacijskih kortikosteroida (IKS) i najmanje jednim dodatnim lijekom za kontrolu astme, uz oralne kortikosteroide (OKS) ili bez njih. Visoka doza IKS-a definirala se kao > 500 μg flutikazonpropionata
na dan ili ekvivalent. U ispitivanju PATHWAY je umjerena doza IKS-a definirana kao > 250 - 500 μg flutikazonpropionata na dan ili ekvivalent, a u ispitivanju NAVIGATOR kao 500 μg flutikazonpropionata na dan ili ekvivalent. Bolesnici su nastavili primati osnovnu terapiju za astmu tijekom cijelog trajanja ispitivanja.
Demografske i početne značajke bolesnika u tim dvama ispitivanjima prikazane su u Tablici 2 u nastavku.
Tablica 2 Demografske i početne značajke u ispitivanjima kod astme| PATHWAY N=550 | NAVIGATOR N=1059 | |
| Srednja vrijednost dobi (godine) (SD) | 52 (12) | 50 (16) |
| Žene (%) | 66 | 64 |
| Bijelci (%) | 92 | 62 |
| Crnci ili Afroamerikanci (%) | 3 | 6 |
| Azijci (%) | 3 | 28 |
| Hispanoamerikanci ili Latinoamerikanci (%) | 1 | 15 |
| Srednja vrijednost trajanja astme (godine) (SD) | 17 (12) | 22 (16) |
| Nikad pušili (%) | 81 | 80 |
| Primjena visoke doze IKS-a (%) | 49 | 75 |
| Primjena OKS-a (%) | 9 | 9 |
| Srednja vrijednost broja egzacerbacija u prethodnoj godini (SD) | 2,4 (1,2) | 2,8 (1,4) |
| Srednja vrijednost postotka predviđenog FEV1 na početku ispitivanja (SD) | 60 (13) | 63 (18) |
| Srednja vrijednost FEV1 prije primjene bronhodilatatora (l) (SD) | 1,9 (0,6) | 1,8 (0,7) |
| Srednja vrijednost reverzibilnosti FEV1 (%) nakon primjene bronhodilatatora (SD) | 23 (20) | 15 (15) |
| Srednja početna vrijednost broja eozinofila u krvi (stanice/µl) (SD) | 371 (353) | 340 (403) |
| Broj eozinofila u krvi ≥ 150 stanica/μl (%) | 76 | 74 |
| Pozitivan alergijski status (%)a | 46 | 64 |
| Srednja vrijednost FeNO (ppb) (SD) | 35 (39) | 44 (41) |
| FeNO ≥ 25 ppb (%) | 44 | 59 |
| Srednja vrijednost ACQ-6 rezultata | 2,7 (0,8) | 2.8 (0,8) |
| Broj eozinofila u krvi ≥ 150 stanica/μl i FeNO≥ 25 ppb (%) | 38 | 47 |
a Pozitivan alergijski status definirao se pozitivnim nalazom na serumski IgE specifičan za bilo koji cjelogodišnji aeroalergen u panelu FEIA
ACQ-6, Upitnik za ocjenu kontrole astme od 6 pitanja; FEIA (engl. fluorescent enzyme immunoassay), fluorescentni enzimski imunotest; FeNO (engl. fractional exhaled nitric oxide), frakcija izdahnutoga dušikovog oksida; FEV1 (engl. forced expiratory volume in one second) forsirani izdisajni volumen u jednoj sekundi; IKS, inhalacijski kortikosteroid; IgE, imunoglobulin E; OKS, oralni kortikosteroid; ppb (engl. parts per billion) dijelovi na milijardu; SD, standardna devijacija.
Sažeti rezultati u nastavku odnose se na preporučeni režim primjene tezepelumaba u supkutanoj dozi od 210 mg svaka 4 tjedna.
Egzacerbacije
Primarna mjera ishoda u ispitivanjima PATHWAY i NAVIGATOR bila je stopa teških egzacerbacija astme koja se mjerila tijekom 52 tjedna. Teške egzacerbacije astme definirale su se kao pogoršanje astme koje je zahtijevalo primjenu ili povećanje doze oralnih ili sistemskih kortikosteroida tijekom najmanje 3 dana ili primjenu jedne depo injekcije kortikosteroida i/ili posjeti hitnoj službi koji su zahtijevali primjenu oralnih ili sistemskih kortikosteroida i/ili hospitalizaciju.
I u ispitivanju PATHWAY i u ispitivanju NAVIGATOR kod bolesnika liječenih tezepelumabom došlo je do značajnih smanjenja godišnje stope teških egzacerbacija astme u odnosu na placebo (Tablica 3 i Tablica 4). Zabilježeno je i manje egzacerbacija koje su zahtijevale posjete hitnoj službi i/ili hospitalizaciju kod bolesnika liječenih tezepelumabom u odnosu na one koji su primali placebo. Uz tezepelumab u supkutanoj dozi od 210 mg svaka 4 tjedna stopa teških egzacerbacija astme koje su zahtijevale posjet hitnoj službi i/ili hospitalizaciju smanjena je za 85% u ispitivanju PATHWAY odnosno 79% u ispitivanju NAVIGATOR.
Tablica 3 Stopa teških egzacerbacija u 52. tjednu u ispitivanju NAVIGATORa| Tezepelumab (N=528) | Placebo (N=531) | |
| Godišnja stopa teških egzacerbacija astme | ||
| Stopa | 0,93 | 2,10 |
| Omjer stopa (95% CI) | 0,44 (0,37; 0,53) | |
| p-vrijednost | < 0,001 | |
a Vrijeme pod rizikom definiralo se kao ukupno vremensko razdoblje u kojem može doći do nove egzacerbacije (tj. ukupno vrijeme praćenja ne računajući vrijeme tijekom i 7 dana nakon egzacerbacije).
CI, interval pouzdanosti
Tablica 4 Stopa teških egzacerbacija u 52. tjednu u ispitivanju PATHWAYa| Tezepelumab (N=137) | Placebo (N=138) | |
| Godišnja stopa teških egzacerbacija astme | ||
| Stopa | 0,20 | 0,72 |
| Omjer stopa (95% CI) | 0,29 (0,16; 0,51) | |
| p-vrijednost | < 0,001 | |
a Vrijeme pod rizikom definiralo se kao ukupno vrijeme praćenja. CI, interval pouzdanosti
Analiza podskupina
U ispitivanju NAVIGATOR tezepelumab je smanjio stopu teških egzacerbacija astme neovisno o početnim razinama eozinofila u krvi i FeNO te alergijskom statusu (koji se utvrđivao na temelju vrijednosti IgE-a specifičnog za pojedini cjelogodišnji aeroalergen). Slični su rezultati opaženi i u ispitivanju PATHWAY. Vidjeti Sliku 1.
U ispitivanju NAVIGATOR smanjenja stope teških egzacerbacija astme bila su veća kod viših početnih vrijednosti eozinofila u krvi i FeNO (omjer stopa = 0,79 [95% CI: 0,48; 1,28] kod bolesnika s početnim brojem eozinofila u krvi < 150 stanica/μl i početnom vrijednošću FeNO < 25 ppb; omjer stopa = 0,30 [95% CI: 0,23; 0,40] kod bolesnika s početnim brojem eozinofila u krvi ≥ 150 stanica/μl i početnom vrijednošću FeNO ≥ 25 ppb).
Slika 1 Omjer godišnjih stopa teških egzacerbacija astme tijekom 52 tjedna s obzirom na različite početne biološke biljege u potpunom skupu podataka za analizu (objedinjeni podaci iz ispitivanja NAVIGATOR i PATHWAY)aa Vrijeme pod rizikom definiralo se kao ukupno vremensko razdoblje u kojem može doći do nove egzacerbacije (tj. ukupno vrijeme praćenja, ne računajući vrijeme tijekom i 7 dana nakon egzacerbacije).
b Alergijski status definiran nalazom na serumski IgE specifičan za bilo koji cjelogodišnji aeroalergen u panelu FEIA.
Plućna funkcija
Promjena početne vrijednosti FEV1 ocjenjivala se kao sekundarna mjera ishoda u ispitivanju NAVIGATOR. Tezepelumab je, u usporedbi s placebom, omogućio klinički značajna poboljšanja u vidu srednje promjene početne vrijednosti FEV1 (Tablica 5).
Ishodi koje su prijavljivali bolesnici
Promjene početnih rezultata upitnika ACQ-6, Standardiziranog upitnika o kvaliteti života kod astme za osobe u dobi od 12 i više godina (engl. Standardised Asthma Quality of Life Questionnaire for ages 12 and Older, AQLQ(S)+12) i srednje vrijednosti tjednih rezultata Dnevnika za praćenje simptoma astme (engl. Asthma Symptom Diary, ASD) ocjenjivale su se kao sekundarne mjere ishoda u ispitivanju NAVIGATOR. Težina piskanja pri disanju, nedostatka zraka, kašlja i stezanja u prsištu ocjenjivala se dvaput dnevno (ujutro i navečer). Buđenje noću i aktivnost ocjenjivali su se jednom dnevno. Ukupan ASD rezultat izračunavao se kao srednja vrijednost rezultata za 10 pitanja (Tablica 5)
Poboljšanja rezultata upitnika ACQ-6 i AQLQ(S)+12 opažena su već u 2. odnosno 4. tjednu nakon primjene tezepelumaba, a održala su se do 52. tjedna u oba ispitivanja.
Tablica 5 Rezultati za ključne sekundarne mjere ishoda u 52. tjednu u ispitivanju NAVIGATORa| Tezepelumab | Placebo | |
| FEV1 prije primjene bronhodilatatora | ||
| N | 527 | 531 |
| Srednja promjena (LS) od početne vrijednosti (l) | 0,23 | 0,10 |
| Srednja vrijednost razlike (LS) uodnosu na placebo (l) (95% CI) | 0,13 (0,08; 0,18) | |
| p-vrijednost | < 0,001 | |
| Ukupan rezultat upitnika AQLQ(S)+12 | ||
| N | 525 | 526 |
| Srednja promjena (LS) od početne vrijednosti | 1,48 | 1,14 |
| Razlika u odnosu na placebo (95% CI) | 0,33 (0,20; 0,47) | |
| p-vrijednost | < 0,001 | |
| Rezultat upitnika ACQ-6 | ||
| N | 527 | 531 |
| Srednja promjena (LS) od početne vrijednosti | -1,53 | -1,20 |
| Razlika u odnosu na placebo (95% CI) | -0,33 (-0,46; -0,20) | |
| p-vrijednost | < 0,001 | |
| ASD | ||
| N | 525 | 531 |
| Srednja promjena (LS) od početne vrijednosti | -0,70 | -0,59 |
| Razlika u odnosu na placebo (95% CI) | -0,11 (-0,19; -0,04) | |
| p-vrijednost | 0,004 | |
a Procjene se temelje na miješanom modelu s ponovljenim mjerenjima (engl. Mixed Model for Repeated Measures, MMRM) u kojem su korišteni svi dostupni podaci za bolesnike s najmanje 1 promjenom početne vrijednosti, uključujući podatke nakon prekida sudjelovanja u ispitivanju.
ACQ-6, Upitnik za ocjenu kontrole astme od 6 pitanja; AQLQ(S)+12, Standardizirani upitnik o kvaliteti života kod astme za osobe u dobi od 12 i više godina; ASD, Dnevnik za praćenje simptoma astme; CI, interval pouzdanosti; FEV1, forsirani izdisajni volumen u jednoj sekundi; LS, metoda najmanjih kvadrata; N, broj bolesnika koji su sudjelovali u analizi (FA) s najmanje jednom promjenom početne vrijednosti.
Stariji bolesnici (≥ 65 godina)
Od 665 bolesnika s astmom izloženih tezepelumabu u supkutanoj dozi od 210 mg svaka 4 tjedna u ispitivanjima PATHWAY i NAVIGATOR, ukupno je 119 bolesnika imalo 65 ili više godina, od kojih su njih 32 imala 75 ili više godina. Sigurnost u tim dobnim skupinama bila je slična onoj u cjelokupnoj ispitivanoj populaciji. Djelotvornost u tim dobnim skupinama bila je slična onoj u cjelokupnoj ispitivanoj populaciji u ispitivanju NAVIGATOR. U ispitivanje PATHWAY nije bio uključen dovoljan broj bolesnika u dobi od 65 ili više godina da bi se mogla utvrditi djelotvornost u toj dobnoj skupini.
Kronični rinosinusitis s nosnim polipima (KRSsNP)
Djelotvornost tezepelumaba ocjenjivala se u 52-tjednom randomiziranom, dvostruko slijepom, multicentričnom, placebom kontroliranom ispitivanju s paralelnim skupinama (WAYPOINT) provedenom kod 408 bolesnika u dobi od 18 ili više godina koji su primali standardnu terapiju za KRSsNP. To je ispitivanje obuhvatilo bolesnike koji su imali simptomatski KRSsNP unatoč liječenju sistemskim kortikosteroidima unutar prethodnih 12 mjeseci i/ili sinonazalnom kirurškom zahvatu u anamnezi, ili kojima je bilo koja od tih terapija bila kontraindicirana ili je nisu podnosili.
Bolesnici su primali tezepelumab u dozi od 210 mg ili placebo supkutano svaka 4 tjedna tijekom 52 tjedna kao dodatak liječenju intranazalnim kortikosteroidima (npr. mometazonfuroatu u obliku spreja za nos) za KRSsNP.
Demografske i početne značajke u ispitivanju WAYPOINT navedene su u Tablici 6 u nastavku.
Tablica 6 Demografske i početne značajke u ispitivanju WAYPOINT| WAYPOINT N=408a | |
| Srednja vrijednost dobi (godine) (SD) | 50 (14) |
| Muškarci (%) | 65 |
| Srednja vrijednost trajanja KRSsNP-a (godine) (SD) | 13 (10) |
| Bolesnici prethodno podvrgnuti ≥ 1 kirurškom zahvatu (%) | 71 |
| Bolesnici liječeni sistemskim kortikosteroidima za KRSsNP u proteklih godinu dana (%) | 58 |
| Srednja vrijednost ukupnog NPS rezultatab (SD), raspon: 0 - 8 | 6,1 (1,2) |
| Srednja vrijednost NCS rezultata tijekom dvotjednih razdobljab,c (SD), raspon: 0 - 3 | 2,6 (0,5) |
| Srednja vrijednost ukupnog LMK rezultata za opstrukcijusinusa prema CT snimkamab (SD), raspon: 0 - 24 | 19 (4) |
| Srednja vrijednost rezultata za gubitak osjeta mirisa tijekom dvotjednih razdobljab,d (SD), raspon: 0 - 3 | 2,9 (0,4) |
| Srednja vrijednost ukupnog SNOT-22 rezultatab (SD),raspon: 0 - 110 | 69 (18) |
| Srednja vrijednost broja eozinofila u krvi (stanice/µl) (SD) | 360 (235) |
| Srednja vrijednost ukupne koncentracije IgE-a, IU/ml (SD) | 176 (285) |
| Astma/NSAIL-ERD/AERDe (%) | 61 |
| NSAIL-ERD/AERD (%) | 17 |
| Alergijski rinitis (%) | 14 |
a Broj bolesnika (N) =407 za srednju vrijednost ukupnog NPS rezultata; N=406 za srednju vrijednost NCS rezultata tijekom dvotjednih razdoblja i srednju vrijednost rezultata za gubitak osjeta mirisa tijekom dvotjednih razdoblja; N=404 za srednju vrijednost ukupnog LMK rezultata za opstrukciju sinusa prema CT snimkama i srednju vrijednost broja eozinofila u krvi; N=389 za srednju vrijednost ukupne koncentracije IgE-a.
b Viši rezultati ukazuju na veću težinu bolesti ili simptoma.
c Ocjenjivalo se u sklopu Dnevnika simptoma nosne polipoze (engl. Nasal Polyposis Symptom Diary, NPSD).
d Ocjenjivalo se na temelju rezultata za poteškoće s osjetom mirisa u sklopu NPSD-a.
e Svi bolesnici s AERD-om ili NSAIL-ERD-om uključeni u ovu podskupinu, osim njih troje, imali su prijavljenu i dijagnozu astme.
AERD (engl. aspirin exacerbated respiratory disease), bolest dišnog sustava pogoršana acetilsalicilatnom kiselinom; KRSsNP, kronični rinosinusitis s nosnim polipima; CT (engl computed tomography), računalna tomografija; IgE, imunoglobulin E; IU, internacionalne jedinice; LMK, Lund-Mackay; NCS (engl. nasal congestion score), rezultat za kongestiju nosa; NPS (engl. nasal polyp score), rezultat za nosne polipe;
NSAIL-ERD, bolest dišnog sustava pogoršana nesteroidnim protuupalnim lijekovima; SD, standardna devijacija; SNOT-22 (engl. 22-item Sino-Nasal Outcome Test), test za ocjenu 22 sinonazalna ishoda.
Dvije primarne mjere ishoda za djelotvornost bile su promjena ukupnog rezultata za nosne polipe (NPS, engl. nasal polyp score) prema nalazima nosne endoskopije od početka ispitivanja do 52. tjedna
na temelju ocjene neovisnih zaslijepljenih ocjenitelja te promjena srednje vrijednosti rezultata za kongestiju nosa tijekom dvotjednih razdoblja (NCS, engl. nasal congestioin score) od početka ispitivanja do 52. tjedna, koja se ocjenjivala u sklopu dnevnika simptoma nosnih polipa (NPSD, engl. nasal polyposisi symptom diary). Ukupan NPS rezultat ocjenjivao se na kategoričkoj ljestvici (0 - 8). Kongestiju nosa bolesnici su ocjenjivali svakodnevno na kategoričkoj ljestvici težine od 0 do 3. Za ispitivanje WAYPOINT navedene su neprilagođene p-vrijednosti.
U usporedbi s bolesnicima koji su primali placebo, oni koji su primali tezepelumab ostvarili su statistički značajna poboljšanja ukupnog NPS rezultata i srednje vrijednosti NCS rezultata tijekom dvotjednih razdoblja u 52. tjednu (vidjeti Tablicu 7).
Rezultati za primarne i ključne sekundarne mjere ishoda u ispitivanju WAYPOINT navedeni su u Tablici 7.
Tablica 7 Rezultati za primarne i ključne sekundarne mjere ishoda u ispitivanju WAYPOINT| Tezepelumab (N=203) | Placebo (N=205) | p-vrijednosta | |
| Primarne mjere ishoda | |||
| NPS u 52. tjednu | |||
| Srednja početna vrijednost | 6,1 | 6,1 | |
| Srednja (LS) vrijednost promjene | -2,46 | -0,38 | |
| Srednja (LS) vrijednost razlike u odnosu na placebo (95% CI) | -2,08 (-2,40; -1,76) | < 0,0001 | |
| NCS u 52. tjednu | |||
| Srednja početna vrijednost | 2,59 | 2,55 | |
| Srednja (LS) vrijednost promjene | -1,74 | -0,70 | |
| Srednja (LS) vrijednost razlike u odnosu na placebo (95% CI) | -1,04 (-1,21; -0,87) | < 0,0001 | |
| Ključne sekundarne mjere ishoda | |||
| Gubitak osjeta mirisab u 52. tjednu | |||
| Srednja početna vrijednost | 2,9 | 2,8 | |
| Srednja (LS) vrijednost promjene | -1,26 | -0,26 | |
| Srednja (LS) vrijednost razlike u odnosu na placebo (95% CI) | -1,01 (-1,18; -0,83) | < 0,0001 | |
| SNOT-22 rezultat u 52. tjednu | |||
| Srednja početna vrijednost | 68,2 | 69,2 | |
| Srednja (LS) vrijednost promjene | -45,02 | -17,58 | |
| Srednja (LS) vrijednost razlike u odnosu na placebo (95% CI) | -27,44 (-32,51; -22,37) | < 0,0001 | |
| Rezultat na Lund-Mackay ljestvici (LMK) u 52. tjednu | |||
| Srednja početna vrijednost | 18,9 | 18,5 | |
| Srednja (LS) vrijednost promjene | -6,27 | -0,57 | |
| Srednja (LS) vrijednost razlike u odnosu na placebo (95% CI) | -5,70 (-6,37; -5,03) | < 0,0001 | |
| Vrijeme do prve odluke o sinonazalnom kirurškom zahvatu i/ili primjene SKS-a za KRSsNP do 52. tjedna | |||
| Udio bolesnika (%)c | 5,7 | 31,4 | |
| Postotno smanjenje u odnosu na placebo [omjer hazarda (95% CI)] | 92% [0,08 (0,03; 0,16)] | < 0,0001 | |
| Vrijeme do prve odluke o sinonazalnom kirurškom zahvatu do 52. tjedna | |||
| Udio bolesnika (%)c | 0,5 | 22,0 | |
| Postotno smanjenje u odnosu na placebo [omjer hazarda (95% CI)] | 98% [0,02 (0,00; 0,09)] | < 0,0001 | |
| Vrijeme do prve primjene SKS-a za KRSsNP do 52. tjedna | |||
| Udio bolesnika (%)c | 5,2 | 19,3 | |
| Postotno smanjenje u odnosu na placebo [omjer hazarda (95% CI)] | 89% [0,11 (0,04; 0,25)] | < 0,0001 | |
| Ukupan rezultat za simptome (TSS) u 52. tjednu | |||
| Srednja početna vrijednost | 16,3 | 16,4 | |
| Srednja (LS) vrijednost promjene | -10,39 | -3,43 | |
| Srednja (LS) vrijednost razlike u odnosu na placebo (95% CI) | -6,96 (-8,09; -5,83) | < 0,0001 | |
a Navedene su neprilagođene p-vrijednosti. Statistički značajno nakon prilagodbe za multiplicitet.
b Promjena od početnog rezultata za gubitak osjeta mirisa, koji se ocjenjivao na temelju srednje vrijednosti rezultata za poteškoće s osjetom mirisa tijekom dvotjednog razdoblja u sklopu NPSD-a.
c Procjene udjela bolesnika s događajima prema Kaplan–Meierovoj metodi.
KRSsNP, kronični rinosinusitis s nosnim polipima; CI (engl. confidence interval), interval pouzdanosti; srednja (LS) vrijednost promjene, srednja vrijednost promjene od početne vrijednosti prema metodi najmanjih kvadrata (engl. least squares) – smanjenje rezultata ukazuje na poboljšanje; NCS, rezultat za kongestiju nosa;
NPS, rezultat za nosne polipe; SKS, sistemski kortikosteroidi; SD, standardna devijacija; SNOT-22, test za ocjenu 22 sinonazalna ishoda; TTS (engl. total symptom score), ukupan rezultat za simptome.
Slika 2 Srednja (LS) vrijednost promjene ukupnog rezultata za nosne polipe (NPS) i srednje vrijednosti rezultata za kongestiju nosa tijekom dvotjednih razdoblja (NCS) od početka ispitivanja do 52. tjedna Slika 2a. Ukupan NPS rezultat Slika 2b. Srednja vrijednost NCS rezultataTezepelumab 210 mg svaka 4 tj. (N=203)
Placebo (N=205)
Tezepelumab 210 mg svaka 4 tj. (N=203)
Placebo (N=205)
Srednja (LS) vrijednost promjene (95% CI)
Srednja (LS) vrijednost promjene (95% CI)
tijekom dvotjednih razdobljaVrijeme (tjedni) Vrijeme (tjedni)
Poboljšanje gubitka osjeta mirisa kod bolesnika liječenih tezepelumabom u odnosu na one koji su primali placebo opaženo je već pri prvoj ocjeni nakon 2 tjedna.
Pedijatrijska populacija
Astma
Ukupno su 82 adolescenta u dobi od 12 do 17 godina s teškom nekontroliranom astmom bila uključena u ispitivanje NAVIGATOR i primala liječenje tezepelumabom (n=41) ili placebo (n=41). Od 41 adolescenta koji je primao tezepelumab, njih 15 uzimalo je visoku dozu IKS-a na početku ispitivanja. Godišnja stopa egzacerbacija astme opažena kod adolescenata liječenih tezepelumabom iznosila je 0,68 u odnosu na 0,97 kod onih koji su primali placebo (omjer stopa: 0,70; 95% CI: 0,34; 1,46). Srednja vrijednost (LS) promjene FEV1 od početne vrijednosti opažena kod adolescenata liječenih tezepelumabom iznosila je 0,44 l u odnosu na 0,27 l kod onih koji su primali placebo (srednja vrijednost [LS] razlike: 0,17 l; 95% CI: -0,01; 0,35). Farmakodinamički odgovori kod adolescenata u načelu su bili slični onima u cjelokupnoj ispitivanoj populaciji.
Europska agencija za lijekove odgodila je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja lijeka Tezspire u jednoj ili više podskupina pedijatrijske populacije u indikaciji astme (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).
KRSsNP
Europska agencija za lijekove izuzela je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja lijeka Tezspire u svim podskupinama pedijatrijske populacije u indikaciji KRSsNP-a (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).
Farmakokinetika tezepelumaba slična je kod bolesnika s astmom i onih koji imaju KRSsNP.
Farmakokinetika tezepelumaba nakon supkutane primjene doza u rasponu od 2,1 mg do 420 mg bila je proporcionalna dozi.
Apsorpcija
Nakon primjene jedne supkutane doze maksimalna koncentracija u serumu postignuta je za približno 3 – 10 dana. Prema populacijskoj farmakokinetičkoj analizi procijenjena apsolutna bioraspoloživost iznosila je približno 77%. Nije bilo klinički važne razlike u bioraspoloživosti kod primjene lijeka na različitim mjestima injiciranja (abdomen, bedro ili nadlakticu).
Distribucija
Prema populacijskoj farmakokinetičkoj analizi, središnji volumen distribucije tezepelumaba kod osobe tjelesne težine 70 kg iznosio je 3,9 l, a periferni 2,2 l.
Metabolizam
Tezepelumab je ljudsko monoklonsko protutijelo (IgG2λ) koje razgrađuju proteolitički enzimi koji su rasprostranjeni po cijelom tijelu, a ne metabolizira se djelovanjem jetrenih enzima.
Eliminacija
Budući da je tezepelumab ljudsko monoklonsko protutijelo, eliminira se unutarstaničnim katabolizmom i nema dokaza klirensa posredovanog ciljnim elementom. Prema populacijskoj farmakokinetičkoj analizi, procijenjeni klirens tezepelumaba kod osobe tjelesne težine 70 kg iznosio je 0,17 l na dan. Poluvrijeme eliminacije iznosilo je približno 26 dana.
Posebne populacije
Dob, spol, rasa
Prema populacijskoj farmakokinetičkoj analizi dob, spol i rasa nisu imali klinički značajnog učinka na farmakokinetiku tezepelumaba.
Tjelesna težina
Prema populacijskoj farmakokinetičkoj analizi, veća tjelesna težina bila je povezana s manjom izloženošću. Međutim, učinak tjelesne težine na izloženost nije imao značajnog utjecaja na djelotvornost i sigurnost te ne zahtijeva prilagodbu doze.
Pedijatrijski bolesnici
Prema populacijskoj farmakokinetičkoj analizi, nije bilo klinički značajne dobno uvjetovane razlike u farmakokinetici tezepelumaba između odraslih bolesnika i adolescenata u dobi od 12 do 17 godina oboljelih od astme. Tezepelumab se nije ispitivao kod djece mlađe od 12 godina za liječenje astme niti kod djece mlađe od 18 godina za liječenje KRSsNP-a (vidjeti dio 4.2).
Stariji bolesnici (≥ 65 godina)
Prema populacijskoj farmakokinetičkoj analizi, nije bilo klinički značajne razlike u farmakokinetici tezepelumaba između bolesnika u dobi od 65 ili više godina i mlađih bolesnika.
Oštećenje funkcije bubrega
Nisu provedena formalna klinička ispitivanja kojima bi se ocijenio učinak oštećenja bubrežne funkcije na tezepelumab. Prema populacijskoj farmakokinetičkoj analizi, klirens tezepelumaba bio je sličan kod bolesnika s blagim oštećenjem bubrežne funkcije (klirens kreatinina 60 ml/min do < 90 ml/min), umjerenim oštećenjem bubrežne funkcije (klirens kreatinina 30 do < 60 ml/min) i onih s normalnom bubrežnom funkcijom (klirens kreatinina ≥ 90 ml/min). Tezepelumab se nije ispitivao kod bolesnika s teškim oštećenjem bubrežne funkcije (klirens kreatinina < 30 ml/min), međutim, klirens tezepelumaba ne odvija se putem bubrega.
Oštećenje funkcije jetre
Nisu provedena formalna klinička ispitivanja kojima bi se ocijenio učinak oštećenja jetrene funkcije na tezepelumab. Budući da se klirens IgG monoklonskih protutijela ne odvija primarno putem jetre, ne očekuje se da će promjena jetrene funkcije utjecati na klirens tezepelumaba. Prema populacijskoj farmakokinetičkoj analizi, početne vrijednosti bioloških biljega jetrene funkcije (ALT, AST i bilirubin) nisu imale nikakvog učinka na klirens tezepelumaba.
