DIFICLIR 40 mg/ml granule za oralnu suspenziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Interakcije sa
Ograničenja upotrebe
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - DIFICLIR 40 mg/ml
DIFICLIR granule za oralnu suspenziju indicirane su za liječenje infekcije izazvane bakterijom Clostridioides difficile, također poznate pod nazivom proljev uzrokovan bakterijom C. difficile, u odraslih i pedijatrijskih bolesnika u dobi od rođenja do < 18 godina (vidjeti dio 5.1).
Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice za ispravnu primjenu antibakterijskih lijekova.
Doziranje
Odrasli
Standardno doziranje
Preporučena doza je 200 mg (5 ml) primijenjena dva puta na dan (jedanput svakih 12 sati) tijekom 10 dana (vidjeti dio 5.1).
Produženo pulsno doziranje
Fidaksomicin 40 mg/ml granule za oralnu suspenziju (5 ml) primijenjena dvaput na dan od 1. do 5. dana (bez uzimanja suspenzije 6. dan), a zatim od 7. do 25. dana jedanput svaki drugi dan (vidjeti dio 5.1).
Ako je doza zaboravljena, propuštenu dozu treba uzeti što je prije moguće ili, ako je uskoro vrijeme za sljedeću dozu, suspenziju treba u potpunosti preskočiti.
Posebne populacije
Oštećenje funkcije bubrega
Smatra se da nije potrebna prilagodba doze. Zbog ograničenih kliničkih podataka u ove populacije, fidaksomicin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dijelove 5.2).
Oštećenje funkcije jetre
Smatra se da nije potrebna prilagodba doze. Zbog ograničenih kliničkih podataka u ove populacije, fidaksomicin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s umjerenim do teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 5.2).
Pedijatrijska populacija
Za odgovarajuće doziranje u pedijatrijskoj populaciji mogu se koristiti granule za oralnu suspenziju ili filmom obložene tablete.
Preporučena doza u pedijatrijskih bolesnika tjelesne težine najmanje 12,5 kg je 200 mg (5 ml oralne suspenzije) dvaput na dan (jedanput svakih 12 sati) tijekom 10 dana.
Preporučena doza oralne suspenzije u pedijatrijskih bolesnika prema tjelesnoj težini, koja se primjenjuje dvaput na dan (jedanput svakih 12 sati) tijekom 10 dana, prikazana je u sljedećoj tablici.
Tablica 1: Uputa za doziranje oralne suspenzije
| Raspon bolesnikove tjelesne težine | Doza u mg (svakih 12 sati) | Volumen oralne suspenzije fidaksomicina(svakih 12 sati) |
| < 4,0 kg | 40 mg | 1 ml |
| 4,0 - < 7,0 kg | 80 mg | 2 ml |
| 7,0 - < 9,0 kg | 120 mg | 3 ml |
| 9,0 - < 12,5 kg | 160 mg | 4 ml |
| ≥ 12,5 kg | 200 mg | 5 ml |
Način primjene
DIFICLIR je namijenjen za peroralnu primjenu (ingestijom ili putem sonde za enteralnu prehranu ako je potrebno, uz pomoć štrcaljke).
Granule za oralnu suspenziju mogu se uzimati s hranom ili bez nje.
Za upute o rekonstituciji lijeka prije primjene i primjenu putem sonde za enteralnu prehranu vidjeti dio 6.6.
Upute za primjenu oralne suspenzije:
Bocu treba izvaditi iz hladnjaka 15 minuta prije primjene i nježno je protresti desetak puta. Nakon rekonstitucije oralna suspenzija smije se primijeniti isključivo uz pomoć štrcaljke za usta i nastavka za bocu, koje bolesniku daje zdravstveni radnik. Bocu nakon svake primjene treba vratiti u hladnjak.
Reakcije preosjetljivosti
Prijavljene su reakcije preosjetljivosti koje uključuju teški angioedem (vidjeti dio 4.8). Ako tijekom liječenja fidaksomicinom nastupi jaka alergijska reakcija, potrebno je prekinuti primjenu lijeka i poduzeti odgovarajuće mjere.
U nekih bolesnika u kojih se javljaju reakcije preosjetljivosti također je prijavljena alergija na druge makrolide. Fidaksomicin treba uzimati s oprezom u bolesnika s poznatom alergijom na makrolide.
Oštećenje funkcije bubrega i jetre
Zbog ograničenih kliničkih podataka, fidaksomicin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega ili umjerenim do teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 5.2).
Pseudomembranski kolitis, fulminantna ili životno opasna infekcija uzrokovana bakterijom C. difficile
Zbog ograničenih kliničkih podataka, fidaksomicin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s pseudomembranskim kolitisom, fulminantnom ili životno opasnom infekcijom uzrokovanom bakterijom C. difficile.
Istovremena primjena jakih inhibitora P-glikoproteina
Ne preporučuje se istovremena primjena jakih inhibitora P-glikoproteina kao što su ciklosporin, ketokonazol, eritromicin, klaritromicin, verapamil, dronedaron i amiodaron (vidjeti dijelove 5.2). Ako se fidaksomicin primjenjuje istovremeno s jakim inhibitorima P-glikoproteina, preporučuje se oprez.
DIFICLIR sadrži natrij
DIFICLIR sadrži manje od 1 mmol natrija (23 mg) u 5 ml suspenzije, tj. zanemarive količine natrija. Pedijatrijska populacija
U kliničkim je ispitivanjima fidaksomicinu bio izložen samo jedan pedijatrijski bolesnik mlađi od
6 mjeseci i nijedan bolesnik tjelesne težine manje od 4 kg. Stoga fidaksomicin treba primjenjivati uz oprez u tih bolesnika.
Testiranje na kolonizaciju bakterijom C. difficile ili na toksin se ne preporučuje u djece mlađe od 1 godine zbog visoke stope asimptomatske kolonizacije, osim ako je prisutna teška dijareja u dojenčadi s faktorima rizika za stazu poput Hirschsprungove bolesti, operirane analne atrezije ili drugih teških poremećaja motiliteta. Potrebno je uvijek tražiti drugu etiologiju i dokazati enterokolitis uzrokovan bakterijom C. difficile.
Sadržaj natrijeva benzoata
Ovaj lijek sadrži 2,5 mg natrijeva benzoata (E211) u jednom ml oralne suspenzije. Natrijev benzoat (E211) može pojačati žuticu u novorođenčadi (u dobi do 4 tjedna).
Učinak P-gp inhibitora na fidaksomicin
Fidaksomicin je supstrat P-gp-a. Istovremena primjena jednokratnih doza inhibitora P-gp-a ciklosporina A i fidaksomicina u zdravih dobrovoljaca rezultirala je četverostrukim povećanjem Cmax i dvostrukim povećanjem AUC-a fidaksomicina te povećanjem Cmax glavnog djelatnog metabolita OP- 1118 za 9,5 puta i AUC-a za 4 puta. Budući da klinička važnost ovog povećanja izloženosti nije jasna, ne preporučuje se istovremena primjena jakih inhibitora P-gp-a, kao što su ciklosporin, ketokonazol, eritromicin, klaritromicin, verapamil, dronedaron i amiodaron (vidjeti dijelove 5.2).
Učinak fidaksomicina na P-gp supstrate
Fidaksomicin može blago do umjereno inhibirati crijevni P-gp.
Fidaksomicin (200 mg dvaput na dan) imao je mali, ali ne i klinički važan učinak na izloženost digoksinu. Međutim, ne može se isključiti jači učinak na supstrate P-gp-a s nižom bioraspoloživošću koji su osjetljivi na inhibiciju crijevnog P-gp-a, kao što je dabigatraneteksilat.
Učinak fidaksomicina na ostale prijenosnike
Fidaksomicin nema klinički značajan učinak na izloženost rosuvastatinu, supstratu za prijenosnike OATP2B1 i BCRP. Istovremena primjena 200 mg fidaksomicina dva puta dnevno i jedne doze od 10 mg rosuvastatina kod zdravih ispitanika nisu imali klinički značajan utjecaj na AUCinf rosuvastatina.
Pedijatrijska populacija
Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih.
Trudnoća
Nema dostupnih podataka o primjeni fidaksomicina u trudnica. Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravan ili neizravan štetan učinak s obzirom na reprodukcijsku toksičnost. Kao mjeru opreza, bolje je izbjegavati primjenu fidaksomicina tijekom trudnoće.
Dojenje
Nije poznato izlučuju li se fidaksomicin i njegovi metaboliti u majčino mlijeko. Iako se u dojene novorođenčadi/dojenčadi ne očekuju nikakvi učinci, budući da je sistemska izloženost fidaksomicinu niska, rizik za novorođenčad/dojenčad ne može se isključiti. Potrebno je odlučiti hoće li se prekinuti dojenje ili će se trajno/privremeno prekinuti terapija fidaksomicinom, pri čemu treba uzeti u obzir korist od dojenja za dijete i korist od terapije za ženu.
Plodnost
U ispitivanjima na štakorima, fidaksomicin nije imao utjecaja na plodnost (vidjeti dio 5.3).
DIFICLIR ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.
Sažetak sigurnosnog profila
Najčešće nuspojave su povraćanje (1,2%), mučnina (2,7%) i konstipacija (1,2%). Tablični popis nuspojava
Tablica 2 prikazuje nuspojave povezane s primjenom fidaksomicina dvaput na dan zbog liječenja infekcije izazvane C. difficile, koje su bile zabilježene u najmanje dva bolesnika, prema klasifikaciji organskih sustava.
Učestalost nuspojava definira se na sljedeći način: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i <1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar svake skupine po učestalosti, nuspojave su prikazane slijedom prema sve manjoj ozbiljnosti.
Tablica 2: Nuspojave
| MedDRA klasifikacija organskih sustava | Često | Manje često | Nepoznata učestalost |
| Poremećaji imunološkog sustava | osip, svrbež | reakcije preosjetljivosti (angioedem, dispneja) | |
| Poremećaji metabolizma i prehrane | smanjen apetit | ||
| Poremećaji živčanog sustava | omaglica, glavobolja,disgeuzija | ||
| Poremećaji probavnog sustava | povraćanje, mučnina,zatvor | distenzija trbuha, flatulencija,suha usta |
Opis odabranih nuspojava
Akutne reakcije preosjetljivosti, kao što su angioedem i dispneja, bile su prijavljene u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet (vidjeti dijelove 4.4).
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i djelotvornost fidaksomicina ocjenjivale su se u 136 bolesnika u dobi od rođenja do manje od 18 godina. Očekuje se da će učestalost, vrsta i težina nuspojava u djece biti jednake onima u odraslih. Uz nuspojave navedene u Tablici 1 prijavljena su i dva slučaja urtikarije.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Farmakološka svojstva - DIFICLIR 40 mg/ml
Farmakoterapijska skupina: antidijaroici, crijevna protuupalna/antiinfektivna sredstva, antibiotici, ATK oznaka: A07AA12
Mehanizam djelovanja
Fidaksomicin je antibiotik koji pripada skupini makrocikličkih antibakterijskih lijekova. Fidaksomicin je baktericidan i inhibira sintezu RNK bakterijskom RNK-polimerazom. Fidaksomicin ometa RNK-polimerazu na različitom mjestu od rifamicina. Do inhibicije RNK-polimeraze klostridija dolazi pri koncentraciji koja je 20 puta niža od one za enzim E. coli (1 μM nasuprot 20 μM), što
djelomično objašnjava značajnu specifičnost djelovanja fidaksomicina. Pokazalo se da fidaksomicin in
vitro inhibira stvaranje spora C. difficile.
Farmakokinetički/farmakodinamički (PK/PD) odnos
Fidaksomicin je lijek s lokalnim djelovanjem. Budući da je topikalno sredstvo, sistemski farmakokinetički/farmakodinamički odnos ne može se ustanoviti, međutim, podaci in vitro pokazuju da fidaksomicin ima vremenski ovisno baktericidno djelovanje i da je vrijeme u kojem je koncentracija fidaksomicina iznad njegove minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) parametar koji najbolje predviđa kliničku djelotvornost.
Granične vrijednosti
Fidaksomicin je lijek s topikalnim djelovanjem koji se ne može primjenjivati za liječenje sistemskih infekcija; stoga utvrđivanje kliničkih graničnih vrijednosti nije svrsishodno. Epidemiološka granična vrijednost za fidaksomicin i C. difficile, pomoću koje se populacija divljeg tipa razlikuje od izolata s osobinama stečene rezistencije, iznosi ≥ 1,0 mg/l.
Antimikrobni spektar
Fidaksomicin je antimikrobni lijek uskog spektra s baktericidnim djelovanjem na C. difficile. MIK90 fidaksomicina za C. difficile iznosi 0,25 mg/l, a MIK90 njegovog glavnog metabolita, OP-1118, iznosi 8 mg/l. Gram negativni mikroorganizmi nisu intrinzički osjetljivi na fidaksomicin.
Učinak na crijevnu floru
Ispitivanja su pokazala da liječenje fidaksomicinom nije utjecalo na koncentracije vrste Bacteroides
kao ni na druge glavne mikrobiote u stolici bolesnika s infekcijom uzrokovanom C. difficile.
Mehanizam rezistencije
Nisu poznati prijenosni elementi koji sudjeluju u stvaranju rezistencije na fidaksomicin. Također, nije otkrivena niti ukrižena rezistencija na neku drugu skupinu antibiotika uključujući β-laktame, makrolide, metronidazol, kinolone, rifampin i vankomicin. Posebne mutacije RNK-polimeraze povezane su sa smanjenom osjetljivošću na fidaksomicin.
Klinička djelotvornost u odraslih
Djelotvornost fidaksomicina procijenjena je u dvije pivotalne, randomizirane, dvostruko slijepe studije
3. faze (studije 003 i 004). Fidaksomicin je uspoređen s oralno primijenjenim vankomicinom. Primarna mjera ishoda bilo je kliničko izlječenje procijenjeno nakon 12 dana.
Neinferiornost fidaksomicina u usporedbi s vankomicinom dokazana je u obje studije (vidjeti Tablicu 3).
Tablica 3 Kombinirani rezultati studija 003 i 004
| Po protokolu (PP) | Fidaksomicin (200mg dvaput na dan,kroz 10 dana) | Vancomicin (125mg četiri puta nadan, kroz 10 dana) | 95%-tni interval pouzdanosti* |
| Kliničko izlječenje | 91,9%(442/481 bolesnika) | 90,2%(467/518 bolesnika) | (-1,8; 5,3) |
| Modificirana populacija s namjerom liječenja (mITT) | Fidaksomicin (200mg dvaput na dan) | Vancomicin (125mg četiri puta nadan) | 95%-tni interval pouzdanosti* |
| Kliničko izlječenje | 87,9%(474/539 bolesnika) | 86,2%(488/566 bolesnika) | (-2,3; 5,7) |
*za razliku u liječenju
Stopa povrata infekcije u razdoblju od 30 dana nakon liječenja procijenjena je kao sekundarna mjera ishoda. Stopa povrata (uključujući relapse) bila je značajno niža uz primjenu fidaksomicina (14,1%
nasuprot 26,0%, uz 95% CI od [-16,8%; -6,8%]). Međutim, kako ta klinička ispitivanja nisu bila prospektivno ustrojena, nije se mogla dokazati prevencija ponovne infekcije novim sojem.
Opis populacije bolesnika u kliničkim pivotalnim ispitivanjima provedenima u odraslih
U dva pivotalna klinička ispitivanja u bolesnika s infekcijom uzrokovanom bakterijom C. difficile, 47,9% (479/999) bolesnika (populacija liječena prema protokolu) bilo je u dobi od 65 ili više godina, a 27,5% (275/999) bolesnika bilo je liječeno istovremeno primijenjenim antibioticima tijekom razdoblja ispitivanja. Na početku ispitivanja, 24% bolesnika zadovoljilo je najmanje jedan od sljedeća tri kriterija za bodovanje težine bolesti: tjelesna temperatura >38,5°C, broj leukocita >15 000 ili vrijednost kreatinina ≥1,5 mg/dl. Bolesnici s fulminantnim kolitisom i bolesnici s višestrukim epizodama (što je bilo definirano kao više od jedne epizode u prethodna 3 mjeseca) infekcije uzrokovane bakterijom C. difficile nisu bili uključeni u ispitivanja.
Ispitivanje s produženim pulsnim doziranjem fidaksomicina (EXTEND)
EXTEND je bila randomizirana, otvorena studija koja je uspoređivala produženo pulso doziranje fidaksomicina s oralno primijenjenim vankomicinom. Primarna mjera ishoda bilo je održano kliničko izlječenje 30 dana nakon liječenja (55. dan za fidaksomicin, 40. dan za vankomicin). Održano kliničko izlječenje 30 dana nakon završetka liječenja bilo je značajno veće za fidaksomicin u odnosu na vankomicin (vidjeti Tablicu 4).
Tablica 4 Rezultati EXTEND studije
| Modificirana populacija s namjerom liječenja (mITT) | Fidaksomicin (200mg dvaput na dan,kroz 5 dana, zatim 200mg svaki drugi dan) | Vancomicin (125mg četiri puta nadan, kroz 10 dana) | 95%-tni interval pouzdanosti* |
| Kliničko izlječenje 30 dana nakon završetka liječenja | 70,1%(124/177 bolesnika) | 59,2%(106/179 bolesnika) | (1,0; 20,7) |
*za razliku u liječenju
Opis populacije bolesnika u isptivanju s produženim pulsnim doziranjem fidaksomicina
Ispitivanje je provedeno s odraslim osobama u dobi od 60 ili više. Prosječna dob bolesnika bila je 75 godina. 72% (257/356) bolesnika primilo je druge antibiotike unutar posljednih 90 dana. 36,5% bolesnika imalo je tešku infekciju.
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i djelotvornost fidaksomicina u pedijatrijskih bolesnika u dobi od rođenja do manje od 18 godina ocjenjivale su se u multicentričnom, randomiziranom ispitivanju s paralelnim skupinama
zaslijepljenom za ispitivača, u kojem je 148 bolesnika randomizirano za liječenje fidaksomicinom ili vankomicinom u omjeru 2:1. Ukupno je randomizirano 30 bolesnika u dobi od rođenja do < 2 godine, 49 bolesnika u dobi od 2 do < 6 godina, 40 bolesnika u dobi od 6 do < 12 godina i 29 bolesnika u dobi od 12 do < 18 godina. Potvrđen klinički odgovor 2 dana nakon završetka liječenja bio je sličan u skupini liječenoj fidaksomicinom i onoj liječenoj vankomicinom (77,6% naspram 70,5%; točkovna razlika: 7,5%; 95% CI za razliku: -7,4%; 23,9%). Stopa povrata infekcije 30 dana nakon završetka liječenja bila je brojčano niža uz fidaksomicin (11,8% naspram 29,0%), no razlika u stopama nije bila statistički značajna (točkovna razlika: -15,8%; 95% CI za razliku: -34,5%; 0,5%). Oba su lijeka imala sličan profil sigurnosti.
Apsorpcija
Nije poznato kakva je bioraspoloživost u ljudi. Nakon primjene 200 mg fidaksomicina u obliku filmom obloženih tableta u zdravih odraslih osoba, Cmax iznosi približno 9,88 ng/ml, a AUC0-t 69,5 ng- hr/ml, uz Tmax od 1,75 sati. U bolesnika s infekcijom uzrokovanom C. difficile, prosječne vršne
koncentracije fidaksomicina i njegovog metabolita OP-1118 u plazmi znaju biti dvostruko do šesterostruko više nego u zdravih odraslih osoba. Akumulacija fidaksomicina i OP-1118 u plazmi bila je vrlo ograničena nakon primjene 200 mg fidaksomicina svakih 12 sati tijekom 10 dana.
Cmax fidaksomicina u plazmi bila je 22% niža, a metabolita OP-1118 33% niža nakon obroka bogatog mastima u odnosu na njihove vrijednosti kod primjene fidaksomicina natašte, ali je stupanj izloženosti (AUC0-t) bio ekvivalentan.
Fidaksomicin i metabolit OP-1118 supstrati su P-gp.
Ispitivanja in vitro su pokazala da su fidaksomicin i njegov metabolit OP-1118 inhibitori prijenosnika BCRP, MRP2 i OATP2B1, ali nisu njihovi supstrati.
U uvjetima kliničke primjene, fidaksomicin nema klinički značajan učinak na izloženost rosuvastatinu, supstratu za OATP2B1 i BCRP (vidjeti dio 4.5). Klinički značaj inhibicije MRP2 još nije poznat.
Distribucija
Volumen distribucije u ljudi nije poznat, zbog vrlo ograničene apsorpcije fidaksomicina. Biotransformacija
Zbog niske razine sistemske apsorpcije fidaksomicina, nije provedena opsežna analiza metabolita u plazmi. Glavni metabolit, OP-1118, stvara se hidrolizom izobutirilnog estera. Ispitivanja metabolizma in vitro pokazala su da stvaranje OP-1118 ne ovisi o CYP450 enzimima. Taj metabolit također pokazuje antimikrobno djelovanje (vidjeti dio 5.1).
Fidaksomicin ne inducira i ne inhibira CYP450 enzime in vitro.
Eliminacija
Nakon primjene jednokratne doze od 200 mg fidaksomicina, veći dio primijenjene doze (više od 92%) bio je nađen u stolici u obliku fidaksomicina ili njegovog metabolita OP-1118 (66%). Glavni putevi eliminacije sistemski raspoloživog fidaksomicina nisu opisani. Eliminacija putem mokraće je zanemariva (<1%). Fidaksomicin nije utvrđen u ljudskoj mokraći, dok je OP-1118 utvrđen samo u vrlo niskim koncentracijama. Poluvijek fidaksomicina iznosi približno 8-10 sati.
Posebne populacije
Pedijatrijska populacija
Nakon primjene oralne suspenzije srednja vrijednost (SD) plazmatskih razina 1 - 5 sati nakon primjene doze u pedijatrijskih bolesnika u dobi od rođenja do manje od 18 godina iznosila je
34,60 (57,79) ng/ml za fidaksomicin i 102,38 (245,19) ng/ml za njegov glavni metabolit OP-1118.
Starije osobe
Čini se da su koncentracije u plazmi povišene u starijih (u dobi od 65 ili više godina). Koncentracije fidaksomicina i OP-1118 bile su približno dvaput veće u bolesnika u dobi od 65 ili više godina u usporedbi s bolesnicima mlađima od 65 godina. Ova se razlika ne smatra klinički značajnom.
Upalna bolest crijeva
Podaci iz otvorenog ispitivanja s jednom skupinom, provedenog u odraslih bolesnika s infekcijom uzrokovanom bakterijom C. difficile i istodobnom upalnom bolešću crijeva koji su uzimali lijek u obliku tableta, nisu ukazali na značajnu razliku u koncentracijama fidaksomicina ili njegova glavnog metabolita OP-1118 u plazmi bolesnika s upalnom bolešću crijeva u usporedbi s bolesnicima bez upalne bolesti crijeva u drugim ispitivanjima. Maksimalne koncentracije fidaksomicina i OP-1118 u plazmi bolesnika s infekcijom uzrokovanom bakterijom C. difficile i istodobnom upalnom bolešću crijeva bile su unutar raspona vrijednosti zabilježenih u bolesnika s infekcijom uzrokovanom bakterijom C. difficile koji nisu imali upalnu bolest crijeva.
Oštećenje funkcije jetre
Ograničeni podaci prikupljeni u ispitivanjima faze III u odraslih bolesnika s aktivnom kroničnom cirozom jetre koji su uzimali lijek u obliku tableta pokazali su da medijan koncentracija fidaksomicina u plazmi može biti približno dvaput, a metabolita OP-1118 približno triput veći nego u bolesnika bez ciroze.
Oštećenje funkcije bubrega
Ograničeni podaci prikupljeni u odraslih bolesnika koji su uzimali lijek u obliku tableta pokazuju da nema velike razlike u koncentraciji fidaksomicina i OP-1118 u plazmi između bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina <50 ml/min) i bolesnika s normalnom funkcijom bubrega (klirens kreatinina ≥50 ml/min).
Spol, tjelesna težina i rasa
Ograničeni podaci pokazuju da spol, tjelesna težina i rasa nemaju velikog utjecaja na koncentracije fidaksomicina i OP-1118 u plazmi.
