Thiotepa Riemser 15 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Thiotepa 15 mg
Thiotepa Riemser je indicirana, u kombinaciji s drugim kemoterapeuticima:
-
uz zračenje ili bez zračenja cijelog tijela, kao pripremno liječenje prije alogene ili autologne transplantacije krvotvornih matičnih stanica (TKMS) kod hematoloških bolesti u odraslih i pedijatrijskih bolesnika;
-
kada je visokodozna kemoterapija, uz potporu sa TKMS, prikladna za liječenje solidnih tumora
u odraslih i pedijatrijskih bolesnika.
Primjena lijeka Thiotepa Riemser mora biti pod nadzorom liječnika s iskustvom u pripremnom liječenju prije transplantacije krvotvornih matičnih stanica.
Doziranje
Thiotepa Riemser se daje u različitim dozama, u kombinaciji s drugim kemoterapijskim lijekovima, prije TKMS-a, bolesnicima s hematološkim bolestima ili sa solidnim tumorima.
Potrebno doziranje lijeka Thiotepa Riemser kod odraslih i pedijatrijskih bolesnika ovisi o tipu
TKMS-a (autologni ili alogeni) i bolesti.
Odrasli
AUTOLOGNI TKMS
Hematološke bolesti
Preporučena doza kod hematoloških bolesti je u rasponu od 125 mg/m2/dan (3,38 mg/kg/dan) do 300 mg/m2/dan (8,10 mg/kg/dan) u jednoj dnevnoj infuziji, primijenjenoj tijekom 2 do 4 uzastopna dana prije autolognog TKMS-a ovisno o kombinaciji s drugim kemoterapijskim lijekovima, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze od 900 mg/m2 (24,32 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
LIMFOM
Preporučena doza je u rasponu od 125 mg/m2/dan (3,38 mg/kg/dan) do 300 mg/m2/dan
(8,10 mg/kg/dan) u jednoj dnevnoj infuziji, primijenjenoj tijekom 2 do 4 uzastopna dana prije autolognog TKMS-a ovisno o kombinaciji s drugim kemoterapijskim lijekovima, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze od 900 mg/m2 (24,32 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
LIMFOM SREDIŠNJEG ŽIVČANOG SUSTAVA (CNS)
Preporučena doza je 185 mg/m2/dan (5 mg/kg/dan) u jednoj dnevnoj infuziji, primijenjenoj tijekom 2 uzastopna dana prije autolognog TKMS-a, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze od 370 mg/m2 (10 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
MULTIPLI MIJELOM
Preporučena doza je u rasponu od 150 mg/m2/dan (4,05 mg/kg/dan) do 250 mg/m2/dan
(6,76 mg/kg/dan) u jednoj dnevnoj infuziji, primijenjenoj tijekom 3 uzastopna dana prije autolognog TKMS-a ovisno o kombinaciji s drugim kemoterapijskim lijekovima, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze od 750 mg/m2 (20,27 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
Solidni tumori
Preporučena doza kod solidnih tumora je u rasponu od 120 mg/m2/dan (3,24 mg/kg/dan) do
250 mg/m2/dan (6,76 mg/kg/dan) podijeljena u jednu ili dvije dnevne infuzije, primijenjene tijekom 2 do 5 uzastopnih dana prije autolognog TKMS-a ovisno o kombinaciji s drugim kemoterapijskim lijekovima, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze od 800 mg/m2 (21,62 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
RAK DOJKE
Preporučena doza je u rasponu od 120 mg/m2/dan (3,24 mg/kg/dan) do 250 mg/m2/dan
(6,76 mg/kg/dan) u jednoj dnevnoj infuziji, primijenjenoj tijekom 3 do 5 uzastopnih dana prije autolognog TKMS-a ovisno o kombinaciji s drugim kemoterapijskim lijekovima, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze od 800 mg/m2 (21,62 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
TUMORI CNS-a
Preporučena doza je u rasponu od 125 mg/m2/dan (3,38 mg/kg/dan) do 250 mg/m2/dan
(6,76 mg/kg/dan) podijeljena u jednu ili dvije dnevne infuzije, primijenjene tijekom 3 do 4 uzastopnih dana prije autolognog TKMS-a ovisno o kombinaciji s drugim kemoterapijskim lijekovima, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze od 750 mg/m2 (20,27 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
RAK JAJNIKA
Preporučena doza je 250 mg/m2/dan (6,76 mg/kg/dan) u jednoj dnevnoj infuziji, primijenjenoj tijekom 2 uzastopna dana prije autolognog TKMS-a, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze od 500 mg/m2 (13,51 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
TUMORI ZAMETNIH STANICA
Preporučena doza je u rasponu od 150 mg/m2/dan (4,05 mg/kg/dan) do 250 mg/m2/dan
(6,76 mg/kg/dan) u jednoj dnevnoj infuziji, primijenjenoj tijekom 3 uzastopna dana prije autolognog TKMS-a ovisno o kombinaciji s drugim kemoterapijskim lijekovima, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze od 750 mg/m2 (20,27 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
ALOGENI TKMS
Hematološke bolesti
Preporučena doza kod hematoloških bolesti je u rasponu od 185 mg/m2/dan (5 mg/kg/dan) do
481 mg/m2/dan (13 mg/kg/dan) podijeljena u jednu ili dvije dnevne infuzije, primijenjene tijekom 1 do 3 uzastopna dana prije alogenog TKMS-a ovisno o kombinaciji s drugim kemoterapijskim lijekovima, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze od 555 mg/m2 (15 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
LIMFOM
Preporučena doza je 370 mg/m2/dan (10 mg/kg/dan) podijeljena u dvije dnevne infuzije prije alogenog TKMS-a, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze od 370 mg/m2 (10 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
MULTIPLI MIJELOM
Preporučena doza je 185 mg/m2/dan (5 mg/kg/dan) u jednoj dnevnoj infuziji prije alogenog TKMS-a, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze od 185 mg/m2 (5 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
LEUKEMIJA
Preporučena doza je u rasponu od 185 mg/m2/dan (5 mg/kg/dan) do 481 mg/m2/dan (13 mg/kg/dan) podijeljena u jednu ili dvije dnevne infuzije, primijenjene tijekom 1 do 2 uzastopna dana prije alogenog TKMS-a ovisno o kombinaciji s drugim kemoterapijskim lijekovima, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze od 555 mg/m2 (15 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
TALASEMIJA
Preporučena doza je 370 mg/m2/dan (10 mg/kg/dan) podijeljena u dvije dnevne infuzije primijenjene
prije alogenog TKMS-a, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze od 370 mg/m2 (10 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
Pedijatrijska populacija
AUTOLOGNI TKMS
Solidni tumori
Preporučena doza je u rasponu od 150 mg/m2/dan (6 mg/kg/dan) do 350 mg/m2/dan (14 mg/kg/dan) u jednoj dnevnoj infuziji, primijenjenoj tijekom 2 do 3 uzastopna dana prije autolognog TKMS-a ovisno o kombinaciji s drugim kemoterapijskim lijekovima, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze od 1 050 mg/m2 (42 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
TUMORI CNS-a
Preporučena doza je u rasponu od 250 mg/m2/dan (10 mg/kg/dan) do 350 mg/m2/dan (14 mg/kg/dan) u jednoj dnevnoj infuziji, primijenjenoj tijekom 3 uzastopna dana prije autolognog TKMS-a ovisno o kombinaciji s drugim kemoterapijskim lijekovima, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze od 1 050 mg/m2 (42 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
ALOGENI TKMS
Hematološke bolesti
Preporučena doza kod hematoloških bolesti je u rasponu od 125 mg/m2/dan (5 mg/kg/dan) do
250 mg/m2/dan (10 mg/kg/dan) podijeljena u jednu ili dvije dnevne infuzije, primijenjene tijekom 1 do 3 uzastopna dana prije alogenog TKMS-a ovisno o kombinaciji s drugim kemoterapijskim lijekovima, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze od 375 mg/m2 (15 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
LEUKEMIJA
Preporučena doza je 250 mg/m2/dan (10 mg/kg/dan) podijeljena u dvije dnevne infuzije primijenjene
prije alogenog TKMS-a, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze od 250 mg/m2 (10 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
TALASEMIJA
Preporučena doza je u rasponu od 200 mg/m2/dan (8 mg/kg/dan) do 250 mg/m2/dan (10 mg/kg/dan) podijeljena u dvije dnevne infuzije, primijenjene prije alogenog TKMS-a, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze od 250 mg/m2 (10 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
REFRAKTORNA CITOPENIJA
Preporučena doza je 125 mg/m2/dan (5 mg/kg/dan) u jednoj dnevnoj infuziji, primijenjenoj tijekom 3 uzastopna dana prije alogenog TKMS-a, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze 375 mg/m2 (15 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
GENETSKE BOLESTI
Preporučena doza je 125 mg/m2/dan (5 mg/kg/dan) u jednoj dnevnoj infuziji, primijenjenoj tijekom 2 uzastopna dana prije alogenog TKMS-a, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze 250 mg/m2 (10 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
ANEMIJA SRPASTIH STANICA
Preporučena doza je 250 mg/m2/dan (10 mg/kg/dan) podijeljena u dvije dnevne infuzije primijenjene
prije alogenog TKMS-a, bez prekoračenja ukupne maksimalne kumulativne doze od 250 mg/m2 (10 mg/kg), tijekom cijelog pripremnog liječenja.
Posebne populacije
Oštećenje funkcije bubrega
Nisu provedena ispitivanja u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega. Kako se tiotepa i njegovi metaboliti slabo izlučuju mokraćom, promjena doziranja se ne preporučuje u bolesnika s blagom ili umjerenom bubrežnom insuficijencijom. U svakom slučaju, preporučuje se oprez (vidjeti dio 4.4 i 5.2).
Oštećenje funkcije jetre
Tiotepa nije ispitana u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre. Budući da se tiotepa uglavnom metabolizira putem jetre, treba biti oprezan kada je se primjenjuje u bolesnika s već postojećim oštećenjem funkcije jetre, posebice u onih s teškim oštećenjem funkcije jetre. Ne preporučuje se promjena doziranja u slučaju prolaznih promjena jetrenih parametara (vidjeti dio 4.4).
Stariji
Primjena tiotepe nije posebno ispitana u starijih bolesnika. Ipak, u kliničkim ispitivanjima, dio bolesnika stariih od 65 godina primio je iste ukupne doze kao i ostali bolesnici. Nije bilo potrebe za prilagodbom doze.
Način primjene
Lijek Thiotepa Riemser namijenjen je za intravensku primjenu. Mora ga primjenjivati obučeni zdravstveni radnik kao intravensku infuziju u trajanju od 2-4 sata, putem središnjeg venskog katetera.
Svaka bočica od 15 mg tiotepe mora biti rekonstituirana s 1,5 ml sterilne vode za injekcije.
Svaka bočica od 100 mg tiotepe mora biti rekonstituirana s 10 ml sterilne vode za injekcije.
Ukupni volumen rekonstituiranih bočica koje će se upotrijebiti treba dalje razrijediti u 500 ml otopine za injekcije natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9%) prije primjene (1 000 ml ako je doza veća od 500 mg). U pedijatrijskih bolesnika, ako je doza je manja od 250 mg, prikladni volumen otopine za injekcije natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9%) se može koristiti kako bi se dobila konačna koncentracija lijeka Thiotepa Riemser između 0,5 i 1 mg/ml. Za upute o rekonstituciji i razrjeđivanju prije primjene, vidjeti dio 6.6.
Mjere opreza koje je potrebno poduzeti prije rukovanja ili primjene lijeka
Može doći do površinskih reakcija nakon slučajnog izlaganja tiotepi. Stoga se preporučuje uporaba rukavica prilikom pripreme otopine za infuziju. Ako otopina tiotepe slučajno dođe u dodir s kožom, koža se mora odmah temeljito oprati sapunom i vodom. Ako tiotepa slučajno dođe u dodir sa sluznicama, one se moraju temeljito isprati vodom (vidjeti dio 6.6).
Posljedica liječenja tiotepom, u preporučenim dozama i prema preporučenom rasporedu izrazita je mijelosupresija koja nastaje u svih bolesnika. Mogu se razviti teška granulocitopenija, trombocitopenija, anemija ili bilo koja od kombinacija prethodno spomenutih stanja. Tijekom liječenja i sve do oporavka treba često raditi kompletnu krvnu sliku, uključujući diferencijalnu krvnu sliku i određivanje broja trombocita. U slučaju kliničke indikacije potrebne su transfuzije eritrocita i trombocita kao i primjena čimbenika rasta kao što je faktor stimulacije kolonije granulocita (G-CSF). Tijekom terapije tiotepom i najmanje 30 dana poslije transplantacije preporučuje se svakodnevno određivanje broja leukocita i trombocita.
Treba razmotriti profilaktičku ili empirijsku uporabu antiinfektivnih lijekova (antibiotika, antimikotika, antivirotika) za prevenciju i liječenje infekcija za vrijeme trajanja neutropenije.
Tiotepa nije ispitana u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre. Budući da se tiotepa uglavnom metabolizira putem jetre, treba biti oprezan kada je se primjenjuje u bolesnika s već postojećim oštećenjem funkcije jetre, posebice u onih s teškim oštećenjem funkcije jetre. U liječenju ovih bolesnika, za rano otkrivanje hepatotoksičnosti preporučuje se redovito praćenje serumskih transaminaza, alkalne fosfataze i bilirubina u danima nakon transplantacije.
Bolesnici u kojih je prethodno provedena radioterapija, veća ili jednaka trima ciklusima kemoterapije, ili u kojih je prethodno provedena transplantacija matičnih stanica, mogu imati povećani rizik za razvoj veno-okluzivne bolesti (vidjeti dio 4.8).
U bolesnika s anamnezom srčanih bolesti preporučuje se oprez, a redovito praćenje srčane funkcije u bolesnika liječenih tiotepom.
Tijekom terapije tiotepom potreban je oprez u bolesnika s anamnezom bolesti bubrega i treba
razmotriti periodično praćenje bubrežne funkcije.
Tiotepa može izazvati plućnu toksičnost, koja može pojačati učinke uzrokovane drugim citotoksičnim
agensima (busulfanom, fludarabinom i ciklofosfamidom) (vidjeti dio 4.8).
Prethodno zračenje mozga ili kraniospinalno zračenje mogu doprinjeti teškim toksičnim reakcijama
(npr. encefalopatija).
Bolesnik treba biti informiran o povećanom riziku za razvoj drugog malignog tumora uzrokovanog
primjenom tiotepe, poznatog ljudskog kancerogena.
Ne preporučuje se istodobna primjena sa živim atenuiranim cjepivima (osim cjepiva protiv žute
groznice), fenitoinom i fosfenitoinom (vidjeti dio 4.5).
Tiotepa se ne smije upotrebljavati istodobno s ciklofosfamidom kada su oba lijeka prisutna u istom pripremnom liječenju. Thiotepa Riemser mora se primijeniti tek nakon završetka infuzije s ciklofosfamidom (vidjeti dio 4.5).
Tijekom istodobne primjene tiotepe i inhibitora CYP2B6 ili CYP3A4 potrebno je pažljivo kliničko praćenje bolesnika (vidjeti dio 4.5).
Poput većine alkilirajućih agensa, tiotepa može utjecati na mušku ili žensku plodnost. Bolesnicima muškog spola preporučuje se zamrzavanje sperme prije početka terapije, kao i da ne začinju dijete tijekom liječenja te u godini koja slijedi nakon prekida liječenja (vidjeti dio 4.6).
Specifične interakcije s tiotepom
Cjepiva sa živim virusima i bakterijama ne smiju se primjenjivati u bolesnika koji se liječe s imunosupresivnim kemoterapeuticima, i moraju proći najmanje tri mjeseca od prestanka terapije do cijepljenja.
Čini se da se tiotepa metabolizira putem CYP2B6 i CYP3A4. Istodobna primjena s inhibitorima CYP2B6 (npr. klopidogrelom i tiklopidinom) ili CYP3A4 (npr. azolnim antimikoticima, makrolidima poput eritromicina, klaritromicina, telitromicina i inhibitora proteaze) može povećati plazmatsku koncentraciju tiotepe i potencijalno smanjiti koncentraciju aktivnog metabolita TEPA. Istovremena primjena s induktorima citokroma P450 (kao što su rifampicin, karbamazepin i fenobarbiton) može ubrzati metabolizam tiotepe i tako dovesti do porasta koncentracije aktivnih metabolita u plazmi. Zbog toga je potrebno pažljivo kliničko praćenje bolesnika tijekom istodobne uporabe tiotepe i ovih lijekova.
Tiotepa je slab inhibitor CYP2B6 i na taj način može povećati plazmatske koncentracije tvari metaboliziranih putem CYP2B6, kao što su ifosfamid, tamoksifen, bupropion, efavirenz i ciklofosfamid. CYP2B6 katalizira metaboličku pretvorbu ciklofosfamida u njegov aktivni oblik
4-hidroksiciklofosfamid (4-OHCP) i stoga istodobna upotreba s tiotepom može dovesti do smanjenja koncentracije aktivnog 4-OCHP. Zbog toga je potrebno pažljivo kliničko praćenje bolesnika tijekom istodobne uporabe tiotepe i ovih lijekova.
Kontraindikacije za istodobnu primjenu
Cjepivo protiv žute groznice: rizik od cjepivom uzrokovane generalizirane bolesti sa smrtnim
ishodom.
Općenito, ne treba upotrebljavati cjepiva sa živim virusima i bakterijama u bolesnika koji se liječe imunosupresivnim kemoterapeuticima, i moraju proći najmanje tri mjeseca od prestanka terapije do cijepljenja.
Istodobna primjena koja se ne preporučuje
Živa atenuirana cjepiva (osim cjepiva protiv žute groznice): rizik od sistemske, potencijalno smrtonosne bolesti. Rizik je veći u bolesnika koji već imaju oslabljeni imunološki sustav zbog osnovne bolesti.
Alternativno, koristite inaktivirano cjepivo gdje je to moguće (poliomijelitis).
Fenitoin: rizik za egzacerbaciju konvulzija zbog smanjene probavne apsorpcije fenitoina inducirane citotoksičnim lijekovima ili rizik za povećanu toksičnost i gubitak djelotvornosti citotoksičnog lijeka zbog pojačanog metabolizma u jetri uzrokovanog fenitoinom.
Istodobna primjena koju treba procijeniti
Ciklosporin, takrolimus: pretjerana imunosupresija s rizikom limfoproliferativnih bolesti.
Alkilirajući kemoterapeutici, uključujući tiotepu, inhibiraju plazmatsku pseudokolinesterazu za 35% do 70%. Djelovanje sukcinil-kolina može se produžiti za 5-15 minuta.
Tiotepa se ne smije primjenjivati istodobno s ciklofosfamidom kada su oba lijeka prisutna u istom pripremnom liječenju. Thiotepa Riemser mora se primijeniti tek nakon završetka infuzije s ciklofosfamidom.
Istodobna primjena tiotepe i drugih mijelosupresivnih ili mijelotoksičnih lijekova (npr. ciklofosfamida, melfalana, busulfana, fludarabina, treosulfana) može povećati rizik od hematoloških nuspojava zbog preklapanja toksičnih profila tih lijekova.
Interakcije zajedničke za sve citotoksične lijekove
Imajući u vidu povećani rizik za trombozu u bolesnika s malignim bolestima, primjena antikoagulansa prilikom liječenja vrlo je česta. Velika varijabilnost stanja koagulacije u svakog pojedinca s malignom bolešću, kao i potencijalne interakcije između oralnih antikoagulansa i antitumorskih lijekova zahtijevaju češće praćenje INR-a (engl. International Normalised Ratio) u bolesnika liječenih oralnim antikoagulansima.
Žene reproduktivne dobi/kontracepcija u muškaraca i žena
Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja i najmanje 6 mjeseci nakon prekida liječenja. Potrebno je prije početka liječenja napraviti test za trudnoću.
Bolesnicima muškog spola ne preporučuje se da začinju dijete tijekom liječenja te najmanje 3 mjeseca
nakon prekida liječenja (vidjeti dio 5.3).
Trudnoća
Nema podataka o primjeni tiotepe u trudnoći. U nekliničkim ispitivanjima tiotepa, kao i većina alkilirajućih agensa, uzrokovala je smrtnost embrija i fetusa te je imala teratogeno djelovanje (vidjeti dio 5.3). Dakle, primjena tiotepe kontraindicirana je u trudnoći.
Dojenje
Nije poznato izlučuje li se tiotepa/metaboliti u majčino mlijeko. Zbog svojih farmakoloških svojstava i potencijalne toksičnosti za dojenu novorođenčad/dojenčad, dojenje je kontraindicirano tijekom liječenja s tiotepom.
Plodnost
Poput većine alkilirajućih agensa, tiotepa može utjecati na mušku ili žensku plodnost. Bolesnicima muškog spola preporučuje se zamrzavanje sperme prije početka terapije (vidjeti dio 5.3).
Lijek Thiotepa Riemser značajno utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Vjerojatno je da neke nuspojave tiotepe kao što su omaglica, glavobolja i zamagljen vid mogu utjecati na navedene sposobnosti.
Sažetak sigurnosnog profila
Sigurnost tiotepe ispitana je pregedom štetnih događaja prikazanih u objavljenim podacima kliničkih ispitivanja. U ovim je ispitivanjima ukupno 6 588 odraslih bolesnika i 902 pedijatrijska bolesnika primalo tiotepu kao pripremnu terapiju prije transplantacije krvotvornih matičnih stanica.
Ozbiljne toksičnosti, uključujući hematološku i jetrenu toksičnost te toksičnost za dišni sustav smatrane su očekivanim posljedicama pripremne terapije i transplantacije. Ove posljedice uključuju infekcije i bolesti presatka protiv primatelja (engl. graft versus host disease, GvHD) koje su, iako nisu izravno povezane, bile vodeći uzrok pobola i smrtnosti, posebno kod alogenog TKMS-a.
Najčešće nuspojave koje su prijavljene u raznim režimima pripremnih terapija s tiotepom su: infekcije, citopenija, akutna i kronična bolest presatka protiv primatelja (GvHD), gastrointestinalni poremećaji, hemoragijski cistitis i upala sluznice.
Leukoencefalopatija
Slučajevi leukoencefalopatije zabilježeni su nakon liječenja tiotepom u odraslih i pedijatrijskih bolesnika uz višestruke prethodne kemoterapije, uključujući metotreksat i radioterapiju. Neki su slučajevi imali smrtni ishod.
Tablični popis nuspojava
Odrasli
Nuspojave za koje se smatra da su barem moguće povezane s pripremnom terapijom s tiotepom, prijavljene u odraslih bolesnika u više od jednog izoliranog slučaja, navedene su prema klasifikaciji organskih sustava i učestalosti. Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane prema redoslijedu smanjenja ozbiljnosti. Učestalosti su definirane kako slijedi: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1 000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1 000) vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može procijeniti iz dostupnih podataka).
| Klasifikacija organskih sustava | Vrlo često | Često | Manje često | Nepoznato |
| Infekcije i infestacije | Povećana sklonostinfekcijamaSepsa | Toksični šoksindrom | ||
| Dobroćudne, zloćudne i nespecificirane novotvorine (uključujući cistei polipe) | Stvaranje drugog tumora kao posljedice liječenja | |||
| Poremećaji krvi ilimfnog sustava | Leukopenija Trombocitopenija Febrilna neutropenija Anemija PancitopenijaGranulocitopenija | |||
| Poremećaji imunološkog sustava | Akutna bolest presatka protiv primatelja Kronična bolestpresatka protiv primatelja | Preosjetljivost | ||
| Endokrini poremećaji | Hipopituitarizam | |||
| Poremećaji metabolizma i prehrane | Anoreksija Smanjen apetit Hiperglikemija | |||
| Psihijatrijskiporemećaji | Konfuzno stanje Izmijenjeno mentalno stanje | Anksioznost | Delirij Nervoza HalucinacijeAgitacija |
| Klasifikacija organskih sustava | Vrlo često | Često | Manje često | Nepoznato |
| Poremećaji živčanog sustava | Omaglica Glavobolja Zamagljen vid Encefalopatija Konvulzije Parestezija | Intrakranijska aneurizma Ekstrapiramidni poremećaji Kognitivni poremećaji Cerebralnokrvarenje | Leukoencefalopatija | |
| Poremećaji oka | Konjunktivitis | Katarakta | ||
| Poremećaji uha ilabirinta | Oštećenje sluha OtotoksičnostTinitus | |||
| Srčani poremećaji | Aritmija | Tahikardija Zatajenje srca | Kardiomiopatija Miokarditis | |
| Krvožilni poremećaji | LimfedemHipertenzija | Krvarenje Embolija | ||
| Poremećaji dišnog sustava, prsišta isredoprsja | Sindrom idiopatske pneumonije Epistaksa | Plućni edem Kašalj Pneumonitis | Hipoksija | |
| Poremećaji probavnog sustava | Mučnina Stomatitis Ezofagitis Povraćanje Proljev DispepsijaBol u abdomenuEnteritis Kolitis | Konstipacija Gastrointestinalna perforacijaIleus | Gastrointestinalni ulkus | |
| Poremećaji jetre i žuči | Veno-okluzivna bolest jetre HepatomegalijaŽutica | |||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Osip Svrbež Alopecija | Eritem | Poremećaji pigmentacije Eritrodermna psorijaza | Teške toksične kožne reakcije uključujući slučajeve Stevens-Johnsonova sindroma i toksične epidermalnenekrolize |
| Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnogtkiva | Bol u leđima Mialgija Artralgija | |||
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | Hemoragijskicistitis | DizurijaOligurija Zatajenje bubrega CistitisHematurija |
| Klasifikacija organskih sustava | Vrlo često | Često | Manje često | Nepoznato |
| Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki | Azoospermija Amenoreja Vaginalno krvarenje | Simptomi menopauze Ženska neplodnostMuška neplodnost | ||
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | Pireksija Astenija ZimicaGeneralizirani edem Upala na mjestu primjene injekcije Bol na mjestu primjene injekcijeUpala sluznica | Višestruko otkazivanje organaBol | ||
| Pretrage | Porast tjelesne težine Hiperbilirubinemija Povišenje transaminaza Povišenje amilaze u krvi | Povišenje kreatinina u krvi Povišenje ureje u krviPovišenje gamaglutamil transferaze Povišenje alkalne fosfataze u krvi Povišenje aspartataminotransferaze |
Pedijatrijska populacija
Nuspojave za koje se smatra da su barem moguće povezane s pripremnom terapijom s tiotepom, prijavljene u pedijatrijskih bolesnika u više od jednog izoliranog slučaja, navedene su prema klasifikaciji organskih sustava i učestalosti. Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane prema redoslijedu smanjenja ozbiljnosti. Učestalosti su definirane kako slijedi: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1 000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1 000) vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može procijeniti iz dostupnih podataka).
| Klasifikacija organskih sustava | Vrlo često | Često | Nepoznato |
| Infekcije i infestacije | Povećana sklonostinfekcijamaSepsa | Trombocitopeničnapurpura | |
| Dobroćudne, zloćudne inespecificirane novotvorine(uključujući ciste i polipe) | Stvaranje drugogtumora kaoposljedice liječenja | ||
| Poremećaji krvi i limfnogsustava | Trombocitopenija Febrilna neutropenija Anemija PancitopenijaGranulocitopenija | ||
| Poremećaji imunološkogsustava | Akutna bolest presatka protiv primatelja Kronična bolest presatkaprotiv primatelja |
| Klasifikacija organskih sustava | Vrlo često | Često | Nepoznato |
| Endokrini poremećaji | HipopituitarizamHipogonadizam Hipotireoza | ||
| Poremećaji metabolizma iprehrane | Anoreksija Hiperglikemija | ||
| Psihijatrijski poremećaji | Promjene mentalnog stanja | Duševni poremećaji zbog općeg medicinskog stanja | |
| Poremećaji živčanog sustava | Glavobolja Encefalopatija Konvulzije Cerebralno krvarenje Oštećenje funkcije pamćenjaPareza | Ataksija | Leukoencefalopatija |
| Poremećaji uha i labirinta | Oštećenje sluha | ||
| Srčani poremećaji | Srčani udar | Kardiovaskularnainsuficijencija Zatajenje srca | |
| Krvožilni poremećaji | Krvarenja | Hipertenzija | |
| Poremećaji dišnog sustava,prsišta i sredoprsja | Pneumonitis | Sindrom idiopatskepneumonije Plućno krvarenje Plućni edem Epistaksa HipoksijaRespiratorni arest | Plućna arterijskahipertenzija |
| Poremećaji probavnog sustava | Mučnina Stomatitis Povraćanje ProljevBol u abdomenu | EnteritisCrijevna opstrukcija | |
| Poremećaji jetre i žuči | Veno-okluzivna bolest jetre | Zatajenje jetre | |
| Poremećaji kože i potkožnogtkiva | Osip EritemDeskvamacijaPoremećaji pigmentacije | Teške toksične kožne reakcije uključujući slučajeve Stevens-Johnsonova sindroma i toksične epidermalnenekrolize | |
| Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva | Zaostajanje u rastu | ||
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | Problemi s mjehurom | Zatajenje bubregaHemoragijskicistitis | |
| Opći poremećaji i reakcije namjestu primjene | Pireksija Upala sluznica BolVišestruko zatajenjeorgana |
| Klasifikacija organskih sustava | Vrlo često | Često | Nepoznato |
| Pretrage | Hiperbilirubinemija | Povišenje ureje u | |
| Povišenje transaminaza | krvi | ||
| Povišenje kreatinina u krvi | Abnormalne razine | ||
| Povišenje aspartat | elektrolita u krvi | ||
| aminotransferaze | Povećanje u omjeru | ||
| Povišenje alanin | protrombinskog | ||
| aminotransferaze | vremena |
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Nema iskustava s predoziranjem tiotepom. Najvažnije nuspojave koje se mogu očekivati kod
predoziranja su mijeloablacija i i pancitopenija. Nema poznatog antidota za tiotepu.
Potrebno je pažljivo praćenje hematološkog statusa i provođenje učinkovitih potpornih mjera prema
medicinskim indikacijama.
Farmakološka svojstva - Thiotepa 15 mg
Farmakoterapijska skupina: Antineoplastici, alkilirajući pripravci, ATK oznaka: L01AC01 Mehanizam djelovanja
Tiotepa je citotoksični agens polifunkcionalnog tipa, kemijski i farmakološki povezan s dušikovim iperitom. Radiomimetičko djelovanje tiotepe najvjerojatnije se ostvaruje putem oslobađanja radikala etilen imina koji, slično kao kod radioterapije, uzrokuju raskidanje DNA veza, na primjer alkilacijom gvanina na N-7 poziciji, odvajanjem purinske baze od šećera i oslobađanjem alkiliranog gvanina.
Klinička djelotvornost i sigurnost
Pripremno liječenje mora osigurati citoredukciju i u idealnom slučaju, posve ukloniti bolest. Za tiotepu je ablacija koštane srži dozno-ograničavajuća toksičnost, što omogućuje značajno povećanje doze s infuzijom autolognih TKMS-a. Kod alogenog TKMS-a, pripremno liječenje mora biti dovoljno imunosupresivno i mijeloablativno kako bi se spriječilo odbacivanje transplantata. Zbog svojih veoma visokih mijeloablativnih osobina, tiotepa pojačava imunosupresiju i mijeloablaciju u primatelja, jačajući time prihvat transplantata; to kompenzira gubitak učinaka presatka protiv leukemije (GvL) povezanih s GvHD-om. Kao alkilirajući agens, tiotepa uzrokuje izrazito jaku inhibiciju rasta tumorskih stanica in vitro uz minimalno povećanje koncentracije lijeka. Zbog toga što nema izvanmedularnu toksičnost unatoč povećanju doze iznad mijelotoksične doze, tiotepa se desetljećima koristi u kombinaciji s drugim kemoterapijskim lijekovima prije autolognog i alogenog TKMS-a.
Navedeni su sažeti rezultati objavljenih kliničkih ispitivanja koji podupiru djelotvornost tiotepe:
AUTOLOGNI TKMS
Hematološke bolesti
Prihvat transplantata: Pripremna liječenja koja uključuju tiotepu dokazano su mijeloablativna. Preživljenje bez znakova bolesti (engl. disease free survival, DFS): Procijenjeni postotak preživljenja bez znakova bolesti nakon pet godina bio je 43%, što potvrđuje da su pripremne terapije s tiotepom,
nakon kojih slijedi autologni TKMS, učinkovite terapijske strategije u liječenju bolesnika s
hematološkim bolestima.
Recidiv: U svim pripremnim liječenjima s tiotepom, zabilježene su stope recidiva koje su nakon više od godinu dana iznosile 60% ili manje, što po mišljenju liječnika predstavlja prag koji pokazuje djelotvornost. U nekim od procijenjivanih pripremnih terapija zabilježene su stope recidiva manje od 60% i nakon 5 godina.
Ukupno preživljenje (engl. overall survival, OS): OS je bio u rasponu od 29% do 87% uz razdoblje praćenja u rasponu od 22 do 63 mjeseca.
Mortalitet vezan za terapiju (engl. regimen related mortality, RRM) i mortalitet vezan za transplantaciju (engl. transplant related mortality, TRM): prijavljene su RRM vrijednosti u rasponu od 2,5% do 29%. TRM vrijednosti bile su u rasponu od 0% do 21% nakon 1 godine, potvrđujući sigurnost pripremnog liječenja s tiotepom za autologni TKMS u odraslih bolesnika s hematološkim bolestima.
Solidni tumori
Prihvat transplantata: Pripremna liječenja s tiotepom dokazano su mijeloablativna.
Preživljenje bez bolesti (DFS): Navedeni postoci, uz razdoblja praćenja dulja od jedne godine potvrđuju da je pripremno liječenje s tiotepom nakon kojeg slijedi autologni TKMS učinkovit izbor za liječenje bolesnika sa solidnim tumorima.
Recidiv: U svim pripremnim liječenjima s tiotepom, zabilježene su stope recidiva koje su nakon više od godinu dana iznosile manje od 60%, što po mišljenju liječnika predstavlja prag koji pokazuje djelotvornost. U nekim slučajevima, prijavljene su stope recidiva od 35% i 45% nakon pet godina, odnosno nakon šest godina.
Ukupno preživljenje (OS): OS je bio u rasponu od 30% do 87% uz razdoblje praćenja u rasponu od
11,7 do 87 mjeseci.
Mortalitet vezan za terapiju (RRM) i mortalitet vezan za transplantaciju (TRM): prijavljene su RRM vrijednosti u rasponu od 0% do 2%. TRM vrijednosti bile su u rasponu od 0% do 7,4%, potvrđujući sigurnost pripremnih terapija s tiotepom za autologni TKMS u odraslih bolesnika sa solidnim tumorima.
ALOGENI TKMS
Hematološki poremećaji
Prihvat transplantata: Ostvaren je prihvat (92% - 100%) u svim pripremnim liječenjima i smatra se da je do toga došlo u očekivano vrijeme. Stoga se može zaključiti da su pripremna liječenja s tiotepom mijeloablativna.
Bolest presatka protiv primatelja (GvHD): sva procijenjena pripremna liječenja osigurala su nisku incidenciju akutnog GvHD-a, stupnja III-IV (od 4% do 24%).
Preživljenje bez znakova bolesti (DFS) Navedeni postoci uz razdoblja praćenja dulja od jedne godine do 5 godina potvrđuju da je pripremna terapija s tiotepom nakon koje slijedi alogeni TKMS učinkovit izbor za liječenje bolesnika s hematološkim bolestima.
Recidiv: U svim pripremnim liječenjima s tiotepom zabilježene su stope recidiva koje su nakon više od godinu dana iznosile manje od 40% (što po mišljenju liječnika predstavlja prag koji pokazuje djelotvornost). U nekim slučajevima, prijavljene su stope recidiva manje od 40% nakon 5 i 10 godina. Ukupno preživljenje (OS): OS je bio u rasponu od 31% do 81% uz razdoblje praćenja u rasponu od 7,3 do 120 mjeseci.
Mortalitet vezan za terapiju (RRM) i mortalitet vezan za transplantaciju (TRM): prijavljene su niske vrijednosti, potvrđujući sigurnost pripremnih liječenja s tiotepom za alogeni TKMS u odraslih bolesnika s hematološkim poremećajima.
Pedijatrijska populacija AUTOLOGNI TKMS
Solidni tumori
Prihvat transplantata: Prihvat je postignut kod svih pripremnih terapija sa tiotepom.
Preživljenje bez znakova bolesti (DFS): Uz razdoblje praćenja od 36 do 57 mjeseci, DFS je bio u rasponu od 46% do 70% u navedenim ispitivanjima. Budući da su svi bolesnici liječeni zbog solidnih tumora visokog rizika, rezultati za DFS potvrđuju da su pripremna liječenja s tiotepom nakon kojih
slijedi autologni TKMS učinkovite terapijske strategije za liječenje pedijatrijskih bolesnika sa
solidnim tumorima.
Recidiv: Uz sva pripremna liječenja s tiotepom zabilježene stope recidiva nakon 12 do 57 mjeseci bile su u rasponu od 33% do 57%. Budući da su svi bolesnici liječeni od recidivirajućih solidnih tumora loše prognoze, ove stope potvrđuju djelotvornost pripremnih terapija koje se temelje na tiotepi.
Ukupno preživljenje (OS): OS je bio u rasponu od 17% do 84% uz razdoblje praćenja u rasponu od 12,3 do 99,6 mjeseci.
Mortalitet vezan za terapiju (RRM) i mortalitet vezan za transplantaciju (TRM): prijavljene su RRM vrijednosti u rasponu od 0% do 26,7%. TRM vrijednosti su bile u rasponu od 0% do 18%, potvrđujući sigurnost pripremnih terapija s tiotepom za autologni TKMS u pedijatrijskih bolesnika sa solidnim tumorima.
ALOGENI TKMS
Hematološke bolesti
Prihvat transplantata: Prihvat je postignut kod svih procijenjenih pripremnih liječenja s tiotepom, sa stopom uspjeha od 96% - 100%. Hematološki oporavak nastupio je u očekivanom roku.
Preživljenje bez znakova bolesti (DFS): Prijavljeni su postotci od 40% do 75% uz razdoblje praćenja duže od 1 godine. Rezultati za DFS potvrđuju da je pripremno liječenje s tiotepom nakon kojeg slijedi alogeni TKMS učinkovit izbor za liječenje pedijatrijskih bolesnika s hematološkim bolestima.
Recidiv: Uz sva pripremna liječenja s tiotepom zabilježene su stope recidiva koje su bile u rasponu od 15% do 44%. Ovi podaci potvrđuju djelotvornost pripremnih terapija koje se temelje na tiotepi kod svih hematoloških bolesti.
Ukupno preživljenje (OS): OS je bio u rasponu od 50% do 100% uz razdoblje praćenja u rasponu od 9,4 do 121 mjesec.
Mortalitet vezan za terapiju (RRM) i mortalitet vezan za transplantaciju (TRM): prijavljene su RRM vrijednosti u rasponu od 0% do 2,5%. TRM vrijednosti su bile u rasponu od 0% do 30%, potvrđujući sigurnost pripremnih terapija s tiotepom za alogeni TKMS u pedijatrijskih bolesnika s hematološkim bolestima.
Apsorpcija
Apsorpcija tiotepe u gastrointestinalnom traktu je nepouzdana: nestabilnost u kiselom mediju sprječava peroralnu primjenu tiotepe.
Distribucija
Tiotepa je vrlo lipofilan spoj. Nakon intravenske primjene, plazmatske koncentracije djelatne tvari slijede model s dva odjeljka s fazom brze distribucije.Volumen distribucije tiotepe je velik, te je prema dostupnim podacima u rasponu od 40,8 l/m2 do 75 l/m2, što upućuje na raspodjelu u ukupnoj tjelesnoj vodi. Volumen raspodjele tiotepe je, čini se, neovisan o danoj dozi. Dio koji nije vezan na proteine plazme iznosi 70-90%; utvrđeno je neznatno vezanje tiotepe za gama-globuline i minimalno vezanje za albumine (10-30%).
Nakon intravenske primjene, izloženost lijeku u likvoru gotovo je jednaka onoj dobivenoj u plazmi; znači, srednja vrijednost omjera AUC likvora/plazme za tiotepu je 0,93. Koncentracije TEPA, glavnog aktivnog metabolita tiotepe, u likvoru i plazmi prelaze koncentracije same tiotepe.
Biotransformacija
Tiotepa podliježe brzom i opsežnom metabolizmu u jetri i u roku od sat vremena od infuzije moguće je identificirati metabolite u urinu. Metaboliti su aktivni alkilirajući agensi, ali njihova uloga u antitumorskoj aktivnosti tiotepe ostaje nejasna. Tiotepa je podložna oksidacijskoj desulfurizaciji putem citokrom P450 CYP2B i CYP3A obitelji izoenzima sve do aktivnog metabolita TEPA (trietilenefosforamid). Ukupna količina izlučene tiotepe i njenih identificiranih metabolita predstavlja 54-100% od ukupne alkilirajuće aktivnosti, što upućuje na prisutnost drugih alkilirajućih metabolita. Tijekom pretvorbe GSH-konjugata u N-acetilcistein konjugate, formiraju se GSH, cisteinil-glicin i cisteinski konjugati. Ove se metabolite ne može naći u mokraći, a ako se formiraju, vjerojatno se izlučuju u žuči ili se kao intermedijarni metaboliti brzo pretvaraju u tiotepu merkapturat.
Eliminacija
Ukupni klirens tiotepe je u rasponu od 11,4 do 23,2 l/h/m2. Poluvrijeme eliminacije je u rasponu od 1,5 do 4,1 sati. Svi identificirani metaboliti TEPA, monoklorotepa i tiotepa merkapturat izlučuju se u mokraći. Mokraćno izlučivanje tiotepe i TEPA gotovo je potpuno nakon 6 odnosno 8 sati. Srednja vrijednost eliminacije tiotepe i njenih metabolita u mokraći je 0,5% za nepromijenjeni lijek i monoklorotepu, a 11% za TEPA i tiotepu merkapturat.
Linearnost/nelinearnost
Nema jasnog dokaza zasićenja mehanizama metaboličkog klirensa pri visokim dozama tiotepe.
Posebne populacije
Pedijatrijska populacija
Farmakokinetika visokih doza tiotepe u djece u dobi između 2 i 12 godina ne razlikuje se od one koja je prijavljena u djece koja su primala 75 mg/m2 ili u odraslih kojima se daju slične doze.
Oštećenje funkcije bubrega
Učinci oštećenja funkcije bubrega na eliminaciju tiotepe nisu ocjenjivani.
Oštećenje funkcije jetre
Učinci oštećenja funkcije jetre na metabolizam i eliminaciju tiotepe nisu ocjenjivani.
Farmaceutski podaci - Thiotepa 15 mg
Thiotepa Riemser je nestabilna u kiselom mediju.
Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.
Neotvorena bočica
Thiotepa Riemser 15 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju: 18 mjeseci
Thiotepa Riemser 100 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju: 24 mjeseci Nakon rekonstitucije
Dokazana je kemijska i fizikalna stabilnost lijeka nakon rekonstitucije tijekom 8 sati ako se čuva na 2°C - 8°C.
Nakon razrjeđivanja
Dokazana je kemijska i fizikalna stabilnost lijeka nakon razrjeđivanja tijekom 24 sata ako se čuva na 2°C - 8°C, te tijekom 4 sata ako se čuva na 25°C.
S mikrobiološkog stajališta, lijek se mora primijeniti odmah nakon razrjeđivanja. Ako se ne primijeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja prije primjene odgovornost su korisnika i normalno ne bi trebali biti duži od gore navedenih uvjeta, ako je razrjeđivanje provedeno u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.
Čuvati i prevoziti na hladnom (2°C – 8°C).
Ne zamrzavati.
Uvjete čuvanja rekonstituiranog i razrijeđenog lijeka vidjeti u dijelu 6.3.
Thiotepa Riemser 15 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju
Bočica od prozirnog stakla tipa I, s brombutilnim čepom, koja sadrži 15 mg tiotepe.
Thiotepa Riemser 100 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju
Bočica od prozirnog stakla tipa I, s brombutilnim čepom, koja sadrži 100 mg tiotepe.
Veličina pakiranja: 1 bočica
i druga rukovanja lijekom
Priprema lijeka Thiotepa Riemser
Moraju se slijediti postupci za pravilno rukovanje i odlaganje antitumorskih lijekova. Svi postupci za prijenos zahtijevaju strogo pridržavanje aseptičkih tehnika, po mogućnosti koristeći sigurnosni kabinet s okomitim laminarnim protokom zraka.
Kao i kod drugih citotoksičnih spojeva, potreban je oprez pri rukovanju i pripremi otopina lijeka Thiotepa Riemser, kako bi se izbjegao slučajan dodir s kožom ili sluznicama. Može doći do površinskih reakcija povezanih s izloženosti tiotepi. Stoga se preporučuje nositi rukavice prilikom pripreme otopine za infuziju. Ako otopina tiotepe slučajno dođe u dodir s kožom, kožu se mora odmah temeljito isprati sapunom i vodom. Ako tiotepa slučajno dođe u dodir sa sluznicama, mora ih se obilno isprati vodom.
Rekonstitucija
Thiotepa Riemser 15 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju Thiotepa Riemser mora se rekonstituirati s 1,5 ml sterilne vode za injekcije.
Koristeći štrcaljku s pričvršćenom iglom, aseptički izvucite 1,5 ml vode za injekcije.
Thiotepa Riemser 100 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju Thiotepa Riemser mora se rekonstituirati s 10 ml sterilne vode za injekcije.
Koristeći štrcaljku s pričvršćenom iglom, aseptički izvucite 10 ml vode za injekcije.
Ubrizgajte sadržaj štrcaljke u bočicu kroz gumeni čep.
Uklonite štrcaljku i iglu te ručno promiješajte tako da bočicu više puta preokrenete.
Smiju se primijeniti samo bezbojne otopine bez čestica. Rekonstituirane otopine ponekad mogu
opalescirati; i takve se otopine smiju primjenjivati.
Dodatno razrjeđenje u infuzijskoj vrećici
Rekonstituirana otopina je hipotonična i mora se prije primjene dalje razrijediti u 500 ml otopine natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9%) za injekcije (1 000 ml ako je doza veća od 500 mg) ili u prikladnom volumenu natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9%) kako bi se dobila konačna koncentracija lijeka Thiotepa Riemser između 0,5 i 1 mg/ml.
Primjena
Otopina za infuziju Thiotepa Riemser mora se prije primjene vizualno pregledati da ne sadrži čestice. Otopine koje sadrže talog treba baciti.
Prije i nakon svake infuzije, isperite trajni kateter s približno 5 ml otopine natrijevog klorida 9 mg/ml
(0,9%) za injekcije.
Otopina za infuziju mora se primijeniti u bolesnika putem seta za infuziju koji je opremljen linijskim filtrom od 0,2 µm. Filtriranje ne mijenja djelotvornost otopine.
Zbrinjavanje
Thiotepa Riemser je isključivo za jednokratnu uporabu.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.