Caprez 10 mg tablete

• Hipertenzija.

• Kronična stabilna angina pektoris.

• Vazospastična (Prinzmetalova) angina.

Doziranje

Odrasli

Za liječenje hipertenzije i angine uobičajena početna doza je 5 mg amlodipina jednom dnevno, što se može povisiti do maksimalne doze od 10 mg ovisno o terapijskom odgovoru pojedinog bolesnika.

U liječenju hipertenzije Caprez se može primjenjivati u kombinaciji s tiazidskim diureticima, alfa blokatorima, beta blokatorima, ili ACE inhibitorima. U liječenju angine pektoris Caprez se može primjenjivati kao monoterapija ili u kombinaciji s drugim lijekovima za liječenje angine pektoris u bolesnika koji ne reagiraju na liječenje nitratima i/ili odgovarajućim dozama beta blokatora.

Nije potrebna prilagodba doze pri istodobnoj primjeni amlodipina s tiazidskim diureticima, beta- blokatorima i ACE-inhibitorima.

Posebne populacije

Starije osobe

Amlodipin se dobro podnosi primijenjen u jednakim dozama u starijih i mlađih bolesnika. Stoga se preporučuje uobičajeno doziranje u starijih bolesnika. Međutim, potreban je oprez pri povećavanju doze (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre

U bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre nisu utvrđene preporučene doze, stoga je potreban oprez pri odabiru doze i liječenje je potrebno započeti najnižom dozom (vidjeti dijelove 4.4. i 5.2). Nije ispitivana farmakokinetika amlodipina u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre. Liječenje amlodipinom u takvih bolesnika potrebno je započeti najnižom dozom, i zatim postupno titrirati dozu.

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega

Promjene u plazmatskim koncentracijama amlodipina ne koreliraju sa stupnjem oštećenja funkcije bubrega te se zbog toga preporučuje uobičajeno doziranje. Amlodipin se ne može ukloniti dijalizom.

Pedijatrijska populacija

Djeca i adolescenti s hipertenzijom u dobi od 6 – 17 godina

Preporučena početna doza amlodipina u liječenju hipertenzije u djece i adolescenata u dobi od 6 - 17 godina iznosi 2,5 mg jednom dnevno. Ako nisu postignute ciljne vrijednosti tlaka unutar 4 tjedna liječenja, doza se može titrirati do 5 mg jednom dnevno. Doze veće od 5 mg dnevno nisu ispitivane u toj dobnoj skupini (vidjeti dijelove 5.1 i 5.2).

Djeca mlađa od 6 godina

Nema podataka o primjeni amlodipina u djece mlađe od 6 godina i njegovi učinci u toj dobnoj skupini nisu poznati.

Način primjene

Za primjenu kroz usta.

Amlodipin je kontraindiciran u bolesnika s/sa:

• preosjetljivošću na dihidropiridinske derivate, amlodipin ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1;

• teškom hipotenzijom;

• šokom (uključujući i kardiogeni šok);

• opstrukcijom izlaznog trakta lijeve klijetke (npr. stenoza aorte visokog stupnja);

• hemodinamički nestabilnim zatajenjem srca nakon akutnog infarkta miokarda.

Nije utvrđena djelotvornost i sigurnost primjene amlodipina u hipertenzivnoj krizi.

Bolesnici sa zatajenjem srca

Potreban je oprez prilikom primjene blokatora kalcijevih kanala u bolesnika sa zatajenjem srca. U dugotrajnom placebom kontroliranom ispitivanju, koje je uključivalo bolesnike s teškim zatajenjem srca (III. i IV. stupnja prema NYHA klasifikaciji) učestalost plućnog edema bila je veća u skupini koja je bila liječena amlodipinom u odnosu na skupinu koja je dobivala placebo ali to nije ukazivalo na pogoršanje zatajenja srca (vidjeti dio 5.1). Blokatori kalcijevih kanala, uključujući i amlodipin, moraju se primjenjivati s oprezom u bolesnika s kongestivnim srčanim zatajenjem, zbog povećanog rizika od budućih kardiovaskularnih događaja i smrtnosti.

Primjena u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre

U bolesnika s oštećenjem jetrene funkcije produžen je poluvijek amlodipina te su više vrijednosti

AUC-a, ali preporuke za doziranje nisu utvrđene. Stoga je potrebno liječenje amlodipinom započeti najnižom dozom uz poseban oprez, i na početku terapije i prilikom povišenja doze. Bolesnike s teškim oštećenjem jetre treba pažljivo nadzirati i polagano im titrirati dozu.

Primjena u starijih osoba

Potreban je oprez pri povećavanju doze u starijih bolesnika.(vidjeti dijelove 4.2 i 5.2).

Primjena u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega

Amlodipin se u takvih bolesnika može primjenjivati u uobičajenim dozama. Promjene plazmatske koncentracije amlodipina nisu u korelaciji sa stupnjem oštećenja funkcije bubrega. Amlodipin se ne može ukloniti dijalizom.

Caprez sadrži laktozu.

Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Utjecaj drugih lijekova na amlodipin

CYP3A4 inhibitori

Istodobna primjena amlodipina s jakim ili umjerenim CYP3A4 inhibitorima (inhibitori proteaza, azolni antimikotici, makrolidi (eritromicin ili klaritromicin), verapamil ili diltiazem) može dovesti do značajnog povećanja izloženosti amlodipinu što dovodi do povećanog rizika od hipotenzije. Klinički značaj tih farmakokinetičkih promjena može biti izraženiji u starijih osoba. Stoga može biti potrebno kliničko praćenje takvih bolesnika i prilagodba doze.

CYP3A4 induktori

Pri istodobnoj primjeni poznatih induktora CYP3A4, koncentracija amlodipina u plazmi može se razlikovati. Stoga je potrebno pratiti krvni tlak i razmotriti reguliranje doze tijekom i nakon istodobnog liječenja, osobito s jakim induktorima CYP3A4 (npr. rifampicin, Hypericum perforatum).

Grejp i sok od grejpa

Ne preporučuje se primjena amlodipina s grejpom ili sokom od grejpa s obzirom na to da bioraspoloživost amlodipina može biti povećana u nekih bolesnika što rezultira pojačanim antihipertenzivnim učinkom.

Dantrolen (infuzija)

U životinja uočeni su smrtonosna ventrikularna fibrilacija i kardiovaskularni kolaps povezani s hiperkalijemijom nakon istodobne primjene verapamila i dantrolena koji je bio primijenjen putem intravenske infuzije. Zbog rizika od hiperkalijemije, preporučuje se izbjegavati istodobnu primjenu dantrolena i blokatora kalcijevih kanala (poput amlodipina) u bolesnika koji su podložni malignoj hipertermiji i tijekom liječenja maligne hipertermije.

Utjecaj amlodipina na druge lijekove

Drugi antihipertenzivni lijekovi

Učinci amlodipina na snižavanje krvnog tlaka zbrajaju se s učincima na krvni tlak ostalih antihipertenzivnih lijekova.

Takrolimus

Postoji rizik od povišene razine takrolimusa u krvi kada se primjenjuje istodobno s amlodipinom. Kako bi se izbjegla toksičnost takrolimusa, istodobna primjena amlodipina u bolesnika liječenih takrolimusom zahtijeva praćenje razine takrolimusa u krvi i prilagođavanje doze takrolimusa kada je potrebno.

Inhibitori ciljne molekule rapamicina u sisavaca (engl. mammalian/mechanistic target of rapamycin, mTOR)

Inhibitori mTOR-a, kao što su sirolimus, temsirolimus i everolimus, supstrati su CYP3A. Amlodipin je slab inhibitor CYP3A. Uz istodobnu primjenu inhibitora mTOR-a, amlodipin može povećati izloženost inhibitorima mTOR-a.

Ciklosporin

Nisu provedena ispitivanja interakcije ciklosporina i amlodipina u zdravih dobrovoljaca ili drugim skupinama osim u bolesnika s transplantacijom bubrega u kojih je opaženo varijabilno povećanje najniže koncentracije (prosječno 0% - 40%) ciklosporina. Potrebno je razmotriti praćenje razina ciklosporina u bolesnika s transplantacijom bubrega koji primaju amlodipin te po potrebi, smanjiti dozu ciklosporina.

Simvastatin

Istodobna primjena višekratnih doza amlodipina od 10 mg i simvastatina u dozi od 80 mg rezultirala je povećanjem izloženosti simvastatinu za 77 % u usporedbi s primjenom simvastatina u monoterapiji. U bolesnika na amlodipinu doza simvastatina ograničava se na 20 mg dnevno.

U kliničkim ispitivanjima interakcija, amlodipin nije pokazao utjecaj na farmakokinetiku atorvastatina, digoksina i varfarina.

Trudnoća

Sigurnost primjene amlodipina u trudnoći nije utvrđena.

U ispitivanjima na životinjama uočena je reproduktivna toksičnost pri visokim dozama (vidjeti dio 5.3).

Primjena amlodipina u trudnoći preporučuje se samo ako ne postoji sigurniji način liječenja i kada sama bolest predstavlja veliki rizik za majku i plod.

Dojenje

Amlodipin se izlučuje u mlijeko liječenih žena. Procijenjen je udio majčine doze koju primi dojenče, i njegov interkvartilni raspon iznosio je od 3 – 7 %, uz maksimum od 15 %. Učinak amlodipina na dojenčad nije poznat. Odluku o tome hoće li se nastaviti/prekinuti dojenje ili nastaviti/prekinuti liječenje amlodipinom potrebno je donijeti nakon procjene koristi dojenja za dijete i koristi liječenja amlodipinom za majku.

Plodnost

U nekih bolesnika liječenih blokatorima kalcijevih kanala uočene su reverzibilne biokemijske promjene u glavi spermija. Klinički podaci nisu dovoljni za utvrđivanje potencijalnog djelovanja amlodipina na plodnost. U jednom ispitivanju na štakorima zabilježeni su štetni učinci na plodnost u mužjaka (vidjeti dio 5.3).

Amlodipin može malo ili umjereno utjecati na sposobnost upravljanja vozilima ili rada sa strojevima. U bolesnika koji uzimaju amlodipin i imaju omaglicu, glavobolju, umor ili mučninu može biti smanjena sposobnost reagiranja. Preporučuje se oprez, osobito na početku liječenja.

Sažetak sigurnosnog profila

Najčešće nuspojave prijavljene tijekom liječenja amlodipinom su somnolencija, omaglica, glavobolja, palpitacije, crvenilo praćeno osjećajem vrućine, bolovi u abdomenu, mučnina, oticanje zglobova, edemi i umor.

Tablični prikaz nuspojava

U tablici niže navedene su nuspojave prijavljene tijekom liječenja amlodipinom, razvrstane prema organskim sustavima i učestalosti koja je definirana kao: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i <1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su poredane od više prema manje ozbiljnim.

Zabilježeni su izolirani slučajevi ekstrapiramidalnog sindroma.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

Iskustva s namjernim predoziranjem amlodipinom u ljudi su ograničena. Simptomi

Raspoloživi podaci ukazuju na to da bi predoziranje velikom količinom lijeka moglo izazvati

prekomjernu perifernu vazodilataciju i refleksnu tahikardiju. Zabilježena je pojava izrazite i vjerojatno produljene sistemske hipotenzije čak i šoka s fatalnim ishodom.

Prijavljeni su rijetki slučajevi nekardiogenog plućnog edema kao posljedice predoziranja amlodipinom, koji se može manifestirati s odgođenim početkom (24-48 sati nakon ingestije) i zahtijevati respiratornu

potporu. Rano uvedene mjere oživljavanja (uključujući preopterećenje tekućinom) radi održavanja perfuzije i minutnog volumena srca mogu biti precipitirajući čimbenici.

Liječenje

Kod klinički značajne hipotenzije uzrokovane predoziranjem amlodipinom, potrebno je poduzeti potporne mjere za održavanje funkcije kardiovaskularnog sustava, uključujući i učestalo praćenje srčane i respiratorne funkcije, povišeni položaj ekstremiteta, te praćenje cirkulacijskog volumena i količine izlučenog urina.

Vazokonstriktori mogu biti od pomoći u ponovnom uspostavljanju i održavanju vaskularnog tonusa i krvnog tlaka, pod uvjetom da ne postoji kontraindikacija za njihovu primjenu.

Intravenska primjena kalcijevog glukonata može biti korisna u antagoniziranju učinaka blokade kalcijevih kanala.

U nekim slučajevima može koristiti ispiranje želuca. Primjena aktivnog ugljena u zdravih dobrovoljaca unutar dva sata nakon primjene 10 mg amlodipina dovela je do smanjenja stope apsorpcije amlodipina.

Budući da se amlodipin u velikoj mjeri veže na proteine plazme, nije vjerojatno da bi dijaliza bila od koristi.