Co-Articel 5 mg / 1,25 mg filmom obložene tablete

Liječenje esencijalne hipertenzije. Co-Articel filmom obložene tablete indicirane su u bolesnika čiji se krvni tlak ne može primjereno kontrolirati samo perindoprilom.

Doziranje

Uobičajena doza je jedna Co-Articel 5 mg/1,25 mg filmom obložena tableta na dan. Tabletu treba uzeti kao jednu dozu, najbolje ujutro prije jela.

Ako je moguće, preporučuje se titracija individualne doze s pojedinim komponentama.

Co-Articel 5 mg/1,25 mg filmom obložene tablete treba primijeniti kada se krvni tlak ne može primjereno kontrolirati s dozom od 2,5 mg/0,625 mg (pola filmom obložene tablete). Kada je klinički prihvatljivo, može se razmotriti izravan prijelaz s monoterapije na Co-Articel 5 mg/1,25 mg filmom obložene tablete.

Posebne populacije

Starije osobe (vidjeti dio 4.4.)

Liječenje se započinje nakon razmatranja odgovora krvnog tlaka i ako je funkcija bubrega uredna.

Oštećenje bubrega (vidjeti dio 4.4.)

Lijek je kontraindiciran u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina manji od 30 ml/min).

U bolesnika s umjerenim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina 30-60 ml/min), preporučuje se započeti liječenje odgovarajućom dozom slobodne kombinacije.

Ako je klirens kreatinina jednak ili veći od 60 ml/min, prilagođavanje doze nije potrebno. Bolesnikovo stanje se obično nadzire čestim mjerenjima razina kalija i kreatinina u serumu.

Oštećenje jetre (vidjeti dijelove 4.3, 4.4. i 5.2.)

Kod teškog jetrenog oštećenja, liječenje je kontraindicirano.

U bolesnika s umjerenim jetrenim oštećenjem, prilagodba doze nije neophodna.

Pedijatrijska populacija

Co-Articel filmom obložene tablete ne smiju se primjenjivati u djece i adolescenata jer djelotvornost i sigurnost perindoprila/indapamida u toj dobnoj skupini nije utvrđena. Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Za primjenu kroz usta.

Povezane s perindoprilom:

• preosjetljivost na perindopril ili bilo koji drugi ACE inhibitor,

• pojava angioedema u prošlosti (Quinckeov edem) povezana s prijašnjim liječenjem ACE inhibitorima (vidjeti dio 4.4.),

• nasljedni ili idiopatski angioedem,

• drugo i treće tromjesečje trudnoće (vidjeti dijelove 4.4. i 4.6.),

• istodobna primjena Co-Articela s lijekovima koji sadrže aliskiren kontraindicirana je u bolesnika sa šećernom bolešću ili oštećenjem bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.),.

• istodobna primjena sa sakubitrilom/valsartanom. Primjena Co-Articela 5 mg/1,25 mg se smije započeti tek 36 sati nakon uzimanja posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti dijelove 4.4. i 4.5.)

• izvantjelesno liječenje kod kojeg krv dolazi u kontakt s negativno nabijenim površinama (vidjeti dio 4.5.),

• značajna bilateralna stenoza bubrežne arterije ili stenoza bubrežne arterije u jednom funkcionalnom bubregu (vidjeti dio 4.4.).

  Povezane s indapamidom:

• preosjetljivost na indapamid ili bilo koji drugi sulfonamid

• teško oštećenje bubrega (klirens kreatinina manji od 30 ml/min)

• hepatična encefalopatija

• teško oštećenje jetre

• hipokalemija

  Povezane s kombinacijom perindoprila i indapamida:

• preosjetljivost na neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

  Zbog ograničenog terapijskog iskustva, Co-Articel se ne smije primjenjivati u:

• bolesnika na dijalizi

• bolesnika s neliječenim dekompenziranim zatajenjem srca.

Posebna upozorenja

Zajedničko za perindopril i indapamid:

Litij

Kombinacija litija se obično ne preporučuje s ovom kombinacijom perindoprila i indapamida (vidjeti dio 4.5.).

Povezano s perindoprilom:

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Postoje dokazi da istodobna primjena ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući akutno zatajenje bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nužnom, smije se samo provoditi pod nadzorom specijalista i uz pažljivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog tlaka.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Lijekovi koji štede kalij, nadomjesci kalija ili nadomjesci soli koji sadrže kalij

Kombinacija perindoprila i lijekova koji štede kalij, nadomjestaka kalija ili nadomjestaka soli koji sadrže kalij se obično ne preporučuje (vidjeti dio 4.5.).

Neutropenija/agranulocitoza/trombocitopenija/anemija

Neutropenija/agranulocitoza, trombocitopenija i anemija su prijavljene U bolesnika koji primaju ACE inhibitore. U bolesnika s normalnom funkcijom bubrega i bez drugih komplicirajućih čimbenika, neutropenija se javlja rijetko. Osobit oprez u primjeni perindoprila potreban je u bolesnika s kolagenskom bolesti krvnih žila ili s istodobnom primjenom imunosupresiva, alopurinola ili prokainamida, ili kombinacije ovih čimbenika koji kompliciraju situaciju, pogotovo uz postojeće oštećenje funkcije bubrega. Neki od tih bolesnika razvili su teške infekcije koje u nekoliko slučajeva nisu reagirale na intenzivno antibiotsko liječenje.

Ako se perindopril primjenjuje u takvih bolesnika, savjetuje se periodičko praćenje broja leukocita, a bolesnike treba uputiti da prijave svaki znak infekcije liječniku (npr. grlobolja, vrućica) (vidjeti dijelove 4.5. i 4.8.).

Renovaskularna hipertenzija

U nekih bolesnika s bilateralnom stenozom bubrežne arterije ili stenozom bubrežne arterije u jednom funkcionalnom bubregu, pri liječenju ACE inhibitorima uočen je povećan rizik nastanka hipotenzije i insuficijencije bubrega (vidjeti dio 4.3.). Primjena diuretika može biti dodatni čimbenik rizika. Gubitak funkcije bubrega se može pojaviti uz male promjene kreatinina u serumu čak i u bolesnika s jednostranom stenozom bubrežne arterije.

Preosjetljivost/angioedem

Angioedem lica, udova, usana, sluznica, jezika, glotisa i/ili larinksa bio je rijetko prijavljen u bolesnika koji su bili liječeni ACE inhibitorima, uključujući perindopril (vidjeti dio 4.8.). On se može javiti bilo kada tijekom liječenja. U takvih bolesnika, liječenje perindoprilom mora se odmah prekinuti, a bolesnika odgovarajuće nadzirati kako bi se osiguralo potpuno povlačenje simptoma. U slučajevima kod kojih je otok ograničen na lice i usne, stanje se obično razrješava bez liječenja, iako su se antihistaminici pokazali korisnima u ublažavanju simptoma.

Angioedem povezan s laringealnim edemom može biti smrtonosan.. Otok jezika, glotisa ili grla može uzrokovati opstrukciju dišnih putova, stoga treba odmah pružiti prvu pomoć. Bolesniku treba dati supkutanu injekciju 0,3 ml do 0,5 ml otopine adrenalina u omjeru 1:1000 i/ili mjere za osiguravanje prohodnosti dišnih puteva.

Zabilježeno je da bolesnici crne rase koji primaju ACE inhibitore imaju veću incidenciju angioedema u usporedbi s bolesnicima ostalih rasa.

U bolesnika koji su u prošlosti imali Quinckeov edem koji nije bio povezan s primjenom ACE inhibitora, rizik od njegove pojave je veći uz primjenu ACE inhibitora (vidjeti dio 4.3.).

Intestinalni angioedem je rijetko zabilježen u bolesnika liječenih ACE inhibitorima. Ti bolesnici su imali abdominalnu bol (sa ili bez mučnine ili povraćanja); u pojedinim slučajevima nije bilo prethodnog facijalnog angioedema, a razine C-1 esteraze bile su normalne. Angioedem je dijagnosticiran postupcima koji su uključivali abdominalni CT, ultrazvuk ili prilikom kirurškog zahvata te prema simptomima koji su se povukli nakon prekida primjene ACE inhibitora. Intestinalni angioedem treba uključiti u diferencijalnu dijagnozu u bolesnika na ACE inhibitorima koji imaju abdominalnu bol.

Istodobna primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindicirana zbog povećanog rizika od angioedema (vidjeti dio 4.3.). Primjena sakubitrila/valsartana se smije započeti tek 36 sati nakon uzimanja posljednje doze perindoprila. Ako se liječenje sakubitrilom/valsartanom prekida, liječenje perindoprilom može započeti tek 36 sati nakon posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti dijelove 4.3. i 4.5.).

Istodobna primjena ACE inhibitora s NEP inhibitorima (npr. racekadotril), inhibitorima mTOR-a (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i gliptinima (npr. linagliptin, saksagliptin, sitagliptin, vildagliptin) može povećati rizik nastanka angioedema (npr. oticanje dišnih putova ili jezika, sa ili bez oštećenja respiratorne funkcije) (vidjeti dio 4.5.). Treba biti oprezan prije započinjanja liječenje racekadotrilom, inhibitorima mTOR-a (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i gliptinima (npr. linagliptin, saksagliptin, sitagliptin, vildagliptin) u bolesnika koji već uzima ACE inhibitore.

Anafilaktoidne reakcije tijekom desenzibilizaciie

Zabilježeni su izolirani slučajevi bolesnika koji su imali produljene, po život opasne anafilaktoidne reakcije za vrijeme uzimanja ACE inhibitora, a tijekom desenzibilizacijskog tretmana otrovom opnokrilaca (pčele,ose). ACE inhibitore treba koristiti s oprezom u alergičnih bolesnika liječenih desenzibilizacijom i izbjegavati ih u bolesnika na imunoterapiji otrovom. Međutim, ove reakcije mogu se spriječiti privremenom obustavom ACE inhibitora najmanje 24 sata prije liječenja u bolesnika kojima su potrebni i ACE inhibitori i desenzibilizacija.

Anafilaktoidne reakcije tijekom afereze lipoproteina male gustoće (LDL)

Bolesnici koji primaju ACE inhibitore tijekom afereze lipoproteina male gustoće (LDL) s dekstran sulfatom su rijetko iskusili po život opasne anafilaktoidne reakcije. Te reakcije se mogu izbjeći privremenim prekidom uzimanja ACE inhibitora prije svake afereze.

Bolesnici na hemodijalizi

Anafilaktoidne reakcije prijavljene su u bolesnika dijaliziranih visokopropusnim membranama (npr., AN 69^®) i istodobno liječenih ACE inhibitorom. U ovih bolesnika treba razmotriti uporabu drugog tipa dijalizacijske membrane ili primjenu druge skupine antihipertenzivnih lijekova.

Primarni aldosteronizam

Bolesnici s primarnim hiperaldosteronizmom općenito neće reagirati na antihipertenzivne lijekove inhibitore renin – angiotenzinskog sustava. Stoga se kod njih ne preporučuje primjena ovog lijeka.

Trudnoća

Liječenje ACE inhibitorima ne smije se započeti tijekom trudnoće. Osim ako je kontinuirana terapija ACE inhibitorom neophodna, bolesnicama koje planiraju trudnoću treba u zamjenu dati alternativnu antihipertenzivnu terapiju koja ima utvrđeni profil sigurnosti za primjenu u trudnoći. Kada se utvrdi trudnoća, liječenje ACE inhibitorima treba odmah prekinuti, te ukoliko je primjereno, započeti s alternativnom terapijom (vidjeti dijelove 4.3. i 4.6.).

Povezano s indapamidom:

Hepatička encefalopatija

Kada je oštećena funkcija jetre, tiazidni diuretici i tiazidima srodni diuretici mogu, osobito u slučajevima neuravnoteženosti elektrolita, uzrokovati hepatičku encefalopatiju koja može preći u hepatičnu komu. Ako se ona pojavi treba odmah prekinuti uzimanje diuretika.

Fotosenzitivnost

Zabilježeni su slučajevi fotosenzitivnih reakcija uz tiazide i tiazidima srodne diuretike (vidjeti dio 4.8.). U slučaju pojave fotosenzitivnih reakcija tijekom liječenja, preporučuje se prekinuti liječenje. Ako je ponovna primjena diuretika neophodna, preporučuje se zaštita područja kože izloženih sunčevoj svjetlosti ili umjetnim UVA zrakama.

Mjere opreza pri uporabi

Zajedničko perindoprilu i indapamidu

Oštećenje bubrega

U slučajevima teškog oštećenja bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min), liječenje je kontraindicirano.

U nekih bolesnika s hipertenzijom, bez prethodno postojećih bubrežnih lezija i i kod kojih bubrežne krvne pretrage pokazuju funkcionalnu insuficijenciju bubrega, liječenje treba prekinuti i nakon toga nastaviti ili sa smanjenom dozom ili samo s jednom od djelatnih tvari.

U tih bolesnika razine kalija i kreatinina trebaju se (u pravilu) redovito mjeriti - na početku, nakon dva tjedna liječenja, a zatim svaka dva mjeseca tijekom terapijskog stabilizacijskog perioda. Zatajenje bubrega je zamijećeno uglavnom u bolesnika s teškim zatajenjem srca ili podležećim zatajenjem bubrega, uključujući stenozu bubrežne arterije.

Lijek se obično ne preporučuje u slučaju bilateralne stenoze bubrežne arterije ili kod jednog funkcionalnog bubrega.

Hipotenzija i manjak vode i elektrolita

U bolesnika s postojećim nedostatkom natrija (osobito u onih sa stenozom bubrežne arterije) postoji rizik od iznenadnog pada krvnog tlaka. Kliničke znakove sniženih razina vode i elektrolita, koji se mogu pojaviti u bolesnika koji imaju proljev ili povraćaju, treba sustavno provjeravati. U takvih bolesnika, razine elektrolita u plazmi treba redovito kontrolirati.

Izrazita hipotenzija može zahtijevati primjenu intravenske infuzije fiziološke otopine.

Prolazna hipotenzija ne predstavlja kontraindikaciju za nastavak liječenja. Nakon što se postignu zadovoljavajući volumen krvi i krvni tlak, liječenje se može nastaviti ili s manjom dozom ili samo s jednom od djelatnih tvari.

Razina kalija

Kombinacija perindoprila i indapamida ne sprečava pojavu hipokalijemije, osobito ne u bolesnika s dijabetesom ili zatajenjem bubrega. Razine kalija u serumu moraju se redovito nadzirati, kao i kod ostalih antihipertenziva koji sadrže diuretik.

Povezano s perindoprilom:

Kašalj

U bolesnika koji uzimaju ACE inhibitore, zamijećen je perzistentni suhi kašalj, koji se povlači nakon obustave liječenja. Etiologija tog simptoma može biti jatrogena. Kada je ACE inhibitor još uvijek najbolji izbor, može se razmotriti nastavak liječenja.

Pedijatrijska populacija

Djelotvornost i sigurnost perindoprila, primjenjenog samostalno ili u kombinaciji, u djece i adolescenata nije utvrđena.

Rizik od arterijske hipotenzije i/ili insuficijencije bubrega (u slučajevima insuficijencije srca, nedostatka vode i elektrolita, itd.)

Opažena je izrazita stimulacija renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava, osobito tijekom znatnijih nedostataka vode i elektrolita (stroga dijeta bez natrija ili produljeno liječenje diureticima), u bolesnika kod kojih je krvni tlak na početku bio nizak, u slučajevima stenoze bubrežne arterije, kongestivnog zatajenja srca ili ciroze s edemima i ascitesom.

Posljedično, onemogućavanje ovog sustava pomoću inhibitora angiotenzin konvertirajućeg enzima može uzrokovati, osobito u vrijeme prve primjene i tijekom prva dva tjedna liječenja, iznenadni pad krvnog tlaka i/ili povišenje razina kreatinina u plazmi, upućujući na funkcionalnu insuficijenciju bubrega. Nastanak ove pojave može ponekad biti akutan, iako rijetko i uz različito vrijeme potrebno za razvoj.

U takvim slučajevima, liječenje treba započeti nižom dozom i zatim je postupno povećavati.

Starije osobe

Prije početka liječenja, potrebno je provesti testove bubrežne funkcije i odrediti razine kalija. Početna doza se zatim prilagođava prema vrijednostima krvnog tlaka, osobito u bolesnika s manjkom vode i elektrolita, kako bi se spriječila iznenadna hipotenzija.

Ateroskleroza

U svih bolesnika postoji rizik od hipotenzije; međutim u bolesnika s ishemičnom bolešću srca ili insuficijentnim moždanim protokom krvi, treba postupati s osobitim oprezom i započeti terapiju s niskom dozom lijeka.

Renovaskularna hipertenzija

Bolesnici s renovaskularnom hipertenzijom trebali bi se kirurški liječiti (revaskularizacija). Ipak, ACE inhibitori mogu biti korisni u takvih bolesnika dok čekaju na operaciju ili ukoliko takav zahvat nije moguć.

Ako se Co-Articel filmom obložene tablete propišu bolesnicima s poznatom ili suspektnom stenozom bubrežne arterije, liječenje treba započeti u bolnici s niskom dozom, te nadzirati funkciju bubrega i razine kalija jer je u pojedinih bolesnika zamijećena insuficijencija funkcije bubrega koja se povukla nakon prekida liječenja.

Zatajenje srca/teška srčana insuficijencija

U bolesnika s teškim zatajenjem srca (IV. stupnja) liječenje treba započeti pod medicinskim nadzorom i sa sniženom početnom dozom.

U bolesnika s hipertenzijom i koronarnom insuficijencijom liječenje beta-blokatorima ne smije se prekinuti, nego beta blokatoru treba dodati ACE inhibitor.

Bolesnici sa šećernom bolešću

U bolesnika oboljelih od šećerne bolesti ovisne o inzulinu, (spontana sklonost povišenim vrijednostima kalija) liječenje treba započeti pod medicinskim nadzorom nižom početnom dozom. U dijabetičara prethodno liječenih oralnim antidijabetičkim lijekovima ili inzulinom, razina glukoze u krvi treba se pažljivo nadzirati tijekom prvog mjeseca liječenja ACE inhibitorom (vidjeti dio 4.5.).

Etničke razlike

Kao i drugi inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima, očito je da je perindopril manje djelotvoran u snižavanju krvnog tlaka u pripadnika crne rase nego u pripadnika drugih rasa, vjerojatno zbog veće prevalencije niske razine renina u hipertenzivnoj populaciji pripadnika crne rase.

Kirurški zahvati/anestezija

ACE inhibitori mogu uzrokovati hipotenziju tijekom anestezije, osobito kada anestetik također ima hipotenzivni potencijal. Zbog toga se preporučuje prekinuti liječenje ACE inhibitorima s produljenim djelovanjem, kao što je perindopril, jedan dan prije operativnog zahvata, ukoliko je moguće.

Stenoza aortnog ili mitralnog zaliska/ hipertrofična kardiomiopatija

ACE inhibitori se trebaju koristiti s posebnim oprezom u bolesnika s opstrukcijom izlaznog dijela lijeve klijetke.

Zatajenje jetre

Rijetko su ACE inhibitori povezani sa sindromom koji počinje kolestatskom žuticom i napreduje do fulminantne jetrene nekroze i (ponekad) smrti. Mehanizam nastanka ovog sindroma nije poznat. Bolesnici koji primaju ACE inhibitore i koji razviju žuticu ili izraženi porast jetrenih enzima trebaju prekinuti s uzimanjem ACE inhibitora te ih se treba pažljivo pratiti (vidjeti dio 4.8.).

Hiperkalijemija

Povišene razine kalija u serumu uočene su u nekih bolesnika koji su liječeni ACE inhibitorima, uključujući perindopril. ACE inhibitori mogu uzrokovati hiperkalijemiju jer inhibiraju oslobađanje aldosterona. Učinak obično nije značajan u bolesnika s normalnom bubrežnom funkcijom. Faktori rizika za razvoj hiperkalijemije obuhvaćaju bolesnike s insuficijencijom bubrega, pogoršanjem funkcije bubrega, dobi (> 70 godina), dijabetesom melitusom, interkurentnim događajima, posebno s dehidracijom, akutnom srčanom dekompenzacijom, metaboličkom acidozom te istodobnom uporabom diuretika koji štede kalij (npr. spironolakton, eplerenon, triamteren, amilorid, itd), uporabom dodataka kalija ili nadomjeska soli koji sadržava kalij; ili obuhvaćaju bolesnike koji uzimaju druge lijekove povezane s povećanjem kalija u serumu (npr. heparin, kotrimoksazol, poznato još kao trimetoprim/sulfametoksazol, drugi ACE inhibitori, antagonisti angiotenzin II receptora, acetilsalicilna kiselina > 3 g/dan, COX-2 inhibitori, te neselektivni nesteroidni protuupalni lijekovi, imunosupresivi poput ciklosporina ili takrolimusa, trimetoprim) te osobito antagonisti aldosterona ili blokatori angiotenzinskih receptora. Uporaba dodataka kalija, diuretika koji štede kalij ili nadomjestaka soli koji sadržavaju kalij posebno u bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom može dovesti do značajnog povećanja serumskog kalija. Hiperkalijemija može uzrokovati ozbiljne, ponekad fatalne aritmije. Diuretici koji štede kalij i blokatori angiotenzinskih receptora moraju se primjenjivati uz oprez u bolesnika koji uzimaju ACE inhibitore te se moraju nadzirati razina kalija u serumu i bubrežna funkcija. Ako se procijeni da je istodobna primjena gore navedenih lijekova potrebna, oni se moraju primjenjivati s oprezom i s učestalim kontroliranjem kalija u serumu (vidjeti dio 4.5.).

Povezano s indapamidom:

Ravnoteža vode i elektrolita

Razina natrija

Razina natrija se treba odrediti prije početka liječenja, a nakon toga u redovitim intervalima. Sniženje razine natrija može u početku biti bez simptoma te je zbog toga neophodno redovito nadziranje, koje treba biti češće u starijih i u bolesnika s cirozom (vidjeti dijelove 4.8. i 4.9.). Svako liječenje diureticima može uzrokovati hiponatremiju, ponekad s ozbiljnim posljedicama. Hiponatrijemija s hipovolemijom odgovorne su za dehidraciju i ortostatsku hipotenziju. Istodobni gubitak iona kalcija može dovesti do kompenzatorne metaboličke alkaloze: incidencija i stupanj ovog učinka su blagi.

Razina kalija

Deplecija kalija s hipokalemijom je glavni rizik kod primjene tiazidnih diuretika i tiazidima srodnih diuretika. Hipokalijemija može uzrokovati mišićne poremećaje. Zabilježeni su slučajevi rabdomiolize, uglavnom u kontekstu ozbiljne hipokalijemije. Rizik od pojave hipokalijemije (niže od 3,4 mmol/L) treba prevenirati kod pojedinih visokorizičnih populacija kao što su stariji i/ili pothranjeni bolesnici, bez obzira uzimaju li ili ne više lijekova, bolesnici s cirozom praćenom edemima i ascitesom, koronarni bolesnici i bolesnici sa zatajenjem srca.

U takvih bolesnika, hipokalemija povećava kardiotoksičnost srčanih glikozida i rizik od aritmija. Bolesnici s produljenim QT intervalom su također izloženi riziku, bilo da je bolest kongenitalna ili jatrogena. Hipokalemija i bradikardija su predisponirajući čimbenici za nastanak teških aritmija, osobito torsades de pointes, što može biti i fatalno.

U svih tih bolesnika, neophodno je učestalije nadziranje razine kalija. Prvo mjerenje razine kalija u plazmi treba učiniti tijekom prvog tjedna liječenja. Ukoliko se ustanovi hipokalijemija, neophodno ju je

korigirati. Hipokalijemija povezana s niskom koncentracijom magnezija u serumu može biti refraktorna na liječenje ako se ne korigira razina magnezija u serumu.

Razina kalcija

Tiazidni diuretici i tiazidima srodni diuretici mogu smanjiti izlučivanje kalcija urinom i uzrokovati blago i prolazno povišenje razina kalcija u plazmi. Znatno povišene razine kalcija mogu ukazati na nedijagnosticirani hiperparatireoidizam. Kod takvih slučajeva liječenje se mora prekinuti prije ispitivanja paratireoidne funkcije.

Razina magnezija u plazmi

Dokazano je da tiazidi i srodni diuretici, uključujući indapamid, povećavaju izlučivanje magnezija urinom, što može rezultirati hipomagnezijemijom (vidjeti dijelove 4.5. i 4.8.).

Glukoza u krvi

Nadziranje razine glukoze u krvi je važno u bolesnika sa šećernom bolešću, osobito u prisutnosti hipokalijemije.

Mokraćna kiselina

Sklonost napadima uloga (gihta) povećana je u bolesnika s hiperurikemijom.

Bubrežna funkcija i diuretici

Tiazidni diuretici i tiazidima srodni diuretici potpuno su djelotvorni samo kada je funkcija bubrega uredna ili minimalno oslabljena (razine kreatinina niže od približno 25 mg/L, tj. 220 μmol/L u odraslih). U starijih bolesnika, razine kreatinina u plazmi trebaju biti prilagođene u odnosu na dob, tjelesnu težinu i spol, sukladno Cockroftovoj formuli:

Cl^cr = (140 - dob) x tjelesna težina/0,814 x razina kreatinina u plazmi. pri čemu je: dob izražena u godinama

tjelesna masa u kg

razina kreatinina u plazmi u μmol/L.

Ova formula je prikladna za starije muškarce, dok je u žena potrebna prilagodba množenjem rezultata s 0,85.

Hipovolemija, kao rezultat gubitka vode i natrija potaknutog diuretikom na početku liječenja, uzrokuje smanjenje glomerularne filtracije. To može dovesti do povišenja razina ureje i kreatinina u krvi. Ova prolazna bubrežna insuficijencija nema neželjenih posljedica u bolesnika s urednom funkcijom bubrega, ali može pogoršati ranije nastalo oštećenje bubrega.

Sportaši

Sportaši moraju biti upozoreni da ovaj lijek sadržava djelatnu tvar koja može dati pozitivnu reakciju kod testiranja na doping.

Efuzija žilnice, akutna miopija i sekundarni akutni glaukom zatvorenog kuta

Lijekovi koji sadrže sulfonamid ili derivate sulfonamida mogu izazvati idiosinkratičnu reakciju koja može dovesti do efuzije žilnice uz ispad vidnog polja, prolazne miopije i akutnog glaukoma zatvorenog kuta. Simptomi uključuju akutnu pojavu smanjene oštrine vida ili očne boli i obično se javljaju u roku od nekoliko sati do tjedana od početka uzimanja lijeka. Akutni glaukom zatvorenog kuta koji se ne liječi može prouzročiti trajan gubitak vida. Prvo je potrebno prekinuti liječenje što je prije moguće. Ako se intraokularni tlak i dalje ne može kontrolirati, treba razmotriti hitno liječenje lijekovima ili kirurškim zahvatom. Faktori rizika za razvoj akutnog glaukoma zatvorenog kuta mogu uključivati alergiju na sulfonamide ili penicilin u povijesti bolesti.

Pomoćne tvari Laktoza

Co-Articel tablete sadrže laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija.

Zajedničko za perindopril i indapamid

Istodobna primjena koja se ne preporučuje:

Litij: Reverzibilni porast koncentracije u serumu i pojava toksičnosti litija opisani su tijekom istodobne primjene litija i ACE inhibitora. Primjena perindoprila u kombinaciji s indapamidom zajedno s litijem se ne preporučuje; no ukoliko je kombinacija ACE inhibitora i diuretika koji štedi kalij neophodna, nužno je pomno nadziranje razine litija u serumu (vidjeti dio 4.4.).

Istodobna primjena koja zahtijeva posebnu pozornost:

• Baklofen: Baklofen pojačava antihipertenzivni učinak. Potrebno je nadziranje krvnog tlaka i bubrežne funkcije, te ukoliko je neophodno, prilagođavanje doze antihipertenziva.

• Nesteroidni protuupalni lijekovi (uključujući acetilsalicilatnu kiselinu u dozi > 3g/dan): Kod istodobne primjene ACE inhibitora s nesteroidnim protuupalnim lijekovima (tj. acetilsalicilatnom kiselinom u protuupalnim dozama, COX-2 inhibitorima i neselektivnim NSAIL), može doći do smanjenja antihipertenzinog učinka. Istodobna primjena ACE-inhibitora i NSAIL može dovesti do povećanog rizika od pogoršanja bubrežne funkcije, uključujući mogućnost akutnog zatajenja bubrega te porasta serumskog kalija, osobito u bolesnika s već postojećom smanjenom funkcijom bubrega. Ovu kombinaciju treba primjenjivati s oprezom, osobito u starijih osoba. Bolesnike treba primjereno hidrirati uz pomno nadziranje funkcije bubrega nakon započinjanja istodobne terapije, te periodički nakon toga.

  Istodobna primjena koja zahtijeva umjerenu pozornost:

  Imipraminu slični antidepresivi (triciklični), neuroleptici: Povećani su antihipertenzivni učinak i rizik od ortostatske hipotenzije (aditivni učinak).

  Povezano s perindoprilom:

  Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana s većom učestalošću štetnih događaja kao što su hipotenzija, hiperkalijemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutno zatajenje bubrega) u usporedbi s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti dijelove 4.3, 4.4. i 5.1.).

  Lijekovi koji povećavaju rizik nastanka angioedema:

  Istodobna primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindicirana zbog povećanog rizika nastanka angioedema (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.). Primjena sakubitrila/valsartana se smije započeti tek 36 sati nakon uzimanja posljednje doze perindoprila. Ako se liječenje sakubitrilom/valsartanom prekida, liječenje perindoprilom može započeti tek 36 sati nakon posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

  Istodobna primjena ACE inhibitora i racekadotrila, inhibitora mTOR-a (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i gliptina (npr. linagliptin, saksagliptin, sitagliptin, vildagliptin) može također povećati rizik nastanka angioedema (vidjeti dio 4.4.).

  Lijekovi koji uzrokuju hiperkalijemiju

  Iako kalij u serumu obično ostaje u granicama normale, u nekih bolesnika liječenih Co-Articelom može se pojaviti hiperkalijemija. Neki lijekovi ili terapijske klase povisuju pojavu hiperkalijemije: aliskiren,

  soli kalija, diuretici koji štede kalij (npr. spirinolakton, triamteren ili amilorid), ACE inhibitori, antagonisti angiotenzin II receptora, nesteroidni protuupalni lijekovi, heparini, imunosupresivi poput ciklosporina ili takrolimusa, trimetoprima i kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol) jer je poznato da se trimetoprim može ponašati kao diuretik koji štedi kalij poput amilorida. Kombinacija ovih lijekova povisuje rizik nastanka hiperkalijemije. Shodno tome ne preporučuje se istodobna primjena Co-Articela s gore navedenim lijekovima. U slučaju da se istodobna primjena smatra potrebnom, preporučuje se oprez kao i redovito praćenje razine serumskog kalija.

  Istodobna primjena je kontraindicirana (vidjeti dio 4.3):

  Aliskiren: U dijabetičara ili bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega povećan je rizik od hiperkalijemije, pogoršanja bubrežne funkcije te kardiovaskularnog morbiditeta i smrtnosti.

  Izvantjelesno liječenje: Izvantjelesno liječenje kod kojeg krv dolazi u kontakt s negativno nabijenim površinama kao kod dijalize ili hemofiltracije s određenim membranama visoke protočnosti (npr. poliakrilonitrilne membrane) te afereza lipoproteina niske gustoće s dekstran sulfatom kontraindicirani su zbog povećanog rizika od teških anafilaktoidnih reakcija (vidjeti dio 4.3.). Ukoliko je potrebno takvo liječenje, u obzir treba uzeti mogućnost primjene drugačijeg tipa membrane za dijalizu ili nekog drugog antihipertenziva.

  Istodobna primjena koja se ne preporučuje:

  Aliskiren: U bolesnika, osim dijabetičara ili onih s oštećenom funkcijom bubrega, povećan je rizik od hiperkalijemije, pogoršanja bubrežne funkcije te kardiovaskularnog morbiditeta i smrtnosti.

  Istodobna primjena ACE inhibitora i antagonista angiotenzinskih receptora: Literatura navodi da je u bolesnika s aterosklerotskom bolešću, zatajenjem srca ili dijabetesom s oštećenjem krajnjih organa, istodobna primjena ACE inhibitora i blokatora angiotenzinskih receptora povezana s učestalijom pojavom hipotenzije, sinkope, hiperkalijemije i pogoršanjem funkcije bubrega (uključujući i akutno zatajenje bubrega), u odnosu na samostalnu primjenu lijeka koji utječe na sustav renin-angiotenzin- aldosteron. Dvostruka blokada (primjerice, kombinacijom ACE inhibitora s antagonistom angiotenzinskih II receptora) treba se ograničiti na pojedinačne slučajeve, uz praćenje bubrežne funkcije, razine kalija i krvnoga tlaka (vidjeti dio 4.4.).

  Estramustin: Povećan je rizik od nuspojava poput angioneurotskog edema (angioedem).

  Diuretici koji štede kalij (npr. triamteren, amilorid), kalij (soli): Hiperkalijemija (potencijalno smrtonosna), pogotovo u kombinaciji s oštećenjem funkcije bubrega (dodatni učinci hiperkalijemije). Ne preporučuje se kombinacija perindoprila s gore navedenim lijekovima (vidjeti dio 4..4). Ako je istodobna primjena ipak nužna, treba ih uzimati s oprezom i uz često praćenje razine kalija u serumu. Za primjenu spironolaktona kod zatajenja srca, vidjeti dio „Istodobna primjena koja zahtijeva posebnu pozornost ”.

  Istodobna primjena koja zahtijeva posebnu pozornost:

  Antidijabetici (inzulin, oralni hipoglikemici): Epidemiološka ispitivanja pokazala su da istodobna primjena ACE inhibitora i antidijabetika (inzulini, oralni hipoglikemici) može pojačati učinak snižavanja glukoze u krvi te se javlja rizik od hipoglikemije. Čini se da je veća vjerojatnost te pojave tijekom prvih tjedana kombiniranog liječenja te u bolesnika s oštećenjem bubrega.

  Diuretici koji ne štede kalij: U bolesnika koji uzimaju diuretike, a osobito u onih s nedostatkom volumena i/ili soli, može doći do prekomjernog smanjenja krvnog tlaka na početku terapije ACE inhibitorom. Mogućnost sniženja krvnog tlaka može se umanjiti prestankom uzimanja diuretika, povećanjem volumena ili unosa soli prije početka liječenja s niskim dozama perindoprila, koje se potom povećavaju.

  Pri arterijskoj hipertenziji, kada postoji mogućnost da je prethodno liječenje diuretikom uzrokovalo nedostatak volumena i/ili soli, potrebno je prestati uzimati diuretik prije početka liječenja ACE inhibitorom, nakon čega se diuretik koji ne štedi kalij može ponovno uzimati ili se liječenje ACE inhibitorom mora započeti s niskom dozom koja se postupno povećava.

  Pri liječenju zatajenja srca pomoću diuretika, liječenje ACE inhibitorom treba početi vrlo niskim dozama, po mogućnosti nakon smanjenja doze diuretika koji ne štedi kalij.

  U svih bolesnika, bubrežna funkcija (razina kreatinina) mora se pratiti tijekom prvih nekoliko tjedana liječenja ACE inhibitorom.

  Diuretici koji štede kalij (eplerenon, spironolakton): S eplerenonom ili spironolaktonom pri dozama od 12,5 mg do 50 mg na dan te s niskim dozama ACE inhibitora:

  Kod liječenja zatajenja srca II.-IV. stupnja (prema NYHA klasifikaciji) s ejekcijskom frakcijom <40%, a koje je prethodno liječeno ACE inhibitorima i diureticima Henleove petlje, povećan je rizik od hiperkalijemije, potencijalno smrtonosne, osobito u slučaju nepoštivanja preporuka vezanih uz propisivanje ove kombinacije lijekova.

  Prije početka liječenja treba provjeriti postoje li hiperkalijemija i oštećenje funkcije bubrega.

  Pažljivo praćenje kalijemije i kreatinemije jednom tjedno preporuča se u prvom mjesecu liječenja, a nakon toga jednom mjesečno.

  Istodobna primjena koja zahtijeva umjerenu pozornost:

  Antihipertenzivi i vazodilatatori: Istodobna primjena ovih lijekova može povećati hipotenzivni učinak perindoprila. Istodobna primjena s nitroglicerinom i drugim nitratima, ili drugim vazodilatatorima, može dodatno sniziti krvni tlak.

  Alopurinol, citostatici ili imunosupresivi, sistemski kortikosteroidi ili prokainamid: Zajednička primjena s ACE inhibitorima može dovesti do povećanog rizik od leukopenije (vidjeti dio 4.4.).

  Anestetici: ACE inhibitori mogu pojačati hipotenzivni učinak određenih anestetika (vidjeti dio 4.4.).

  Simpatomimetici: Simpatomimetici mogu smanjiti antihipertenzijske učinke ACE inhibitora.

  Soli zlata: Nitroidne reakcije (simptomi uključuju crvenilo lica uz osjećaj vrućine, mučninu, povraćanje i hipotenziju) rijetko su zabilježene u bolesnika na terapiji injektibilnim zlatom (natrij-aurotiomalat) i kod istodobne terapije ACE inhibitorima, uključujući perindopril.

  Povezano s indapamidom:

  Istodobna primjena koja zahtijeva posebnu pozornost:

• Lijekovi koji induciraju torsades de pointes: Zbog rizika od hipokalijemije, indapamid se mora primjenjivati s oprezom kada se kombinira s lijekovima koji induciraju torsades de pointes, kao što su, ali nisu ograničeni na:

  • antiaritmici skupine IA (npr.kinidin, hidrokinidin, disopiramid);

  • antiaritmici skupine III (npr. arniodaron, dofetilid, ibutilid, bretilij, sotalol);

  • pojedini antipsihotici

    fenotiazini (npr. klorpromazin, ciamemazin, levomepromazin, tioridazin, trifluoperazin) benzamidi (npr. amisulprid, sulpirid, sultoprid, tiaprid)

    butirofenoni (npr. droperidol, haloperidol) drugi antipsihotici (pimozid)

    drugi lijekovi (npr. bepridil, cisaprid, difemanil, i.v eritromicin, halofantrin, mizolastin, moksifloksacin, pentamidin, sparfloksacin, i.v. vinkamin, metadon, astemizol, terfenadin.

    Prevencija niskih razina kalija i korekcija ukoliko je potrebno: praćenje QT intervala.

    Lijekovi za snižavanje razine kalija: Amfotericin B (intravenski), glukokortikoidi i mineralokortikoidi (sustavni), tetrakozaktid, stimulirajući laksativi povećavaju rizik od hipokalijemije (aditivni učinak). Razine kalija treba nadzirati i po potrebi korigirati. Poseban oprez je neophodan u bolesnika koji uzimaju srčane glikozide. Trebaju im biti propisani nestimulirajući laksativi.

• Preparati digitalisa: Hipokalijemija i/ili hipomagnezijemija stvaraju predispoziciju za toksične učinke digitalisa. Preporučuje se praćenje razine kalija i magnezija u krvnoj plazmi, EKG-a te, po potrebi, prilagodba liječenja..

• Alopurinol: Istodobna primjena s indapamidom može povećati učestalost reakcija preosjetljivosti na alopurinol.

  Istodobna primjena koja zahtijeva umjerenu pozornost:

• Diuretici koji štede kalij (amilorid, spironolakton, triamteren): Iako su racionalne kombinacije kod nekih bolesnika korisne, i dalje se mogu pojaviti hipokalijemija ili hiperkalijemija (posebice u

  bolesnika sa zatajenjem bubrega ili šećernom bolešću). Kalij u plazmi i EKG treba pratiti i po potrebi revidirati liječenje.

• Metformin: Laktatna acidoza zbog metformina uzrokovana mogućom insuficijencijom funkcije bubrega povezanom s diureticima, osobito diureticima Henleove petlje. Metformin se ne smije primjenjivati kada razine kreatinina u plazmi premaše 15 mg/L (135 mikromol/L) u muškaraca i 12 mg/L (110 mikromol/L) u žena.

• Jodirano kontrastno sredstvo: U slučajevima dehidracije uzrokovane diureticima, postoji povećan rizik pojave akutne renalne insuficijencije, posebno kada se koriste visoke doze jodiranog kontrastnog sredstva. Rehidracija se treba obaviti prije primjene jodirane komponente.

• Kalcij (soli): Rizik od povišenih razina kalcija zbog smanjene eliminacije kalcija urinom.

• Ciklosporin, takrolimus: Rizik od povišenih razina kreatinina bez promjene cirkulirajućih razina ciklosporina, čak i kada ne postoji deplecija soli i vode.

• Kortikosteroidi, tetrakozaktidi (sistemski put primjene): Smanjenje antihipertenzivnog učinka (zadržavanje soli i vode zbog kortikosteroida).

Uzimajući u obzir djelovanje pojedinih komponenti ove fiksne kombinacije lijeka na trudnoću i dojenje, Co- Articel se ne preporučuje tijekom prvog tromjesečja trudnoće. Co-Articel je kontraindiciran tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće.

Co-Articel je kontraindiciran tijekom dojenja. Potrebno je donijeti odluku da li prekinuti dojenje ili primjenu Co-Articela, uzimajući u obzir važnost ove terapije za majku.

Trudnoća

Povezano s perindoprilom:

Primjena ACE inhibitora ne preporučuje se tijekom prvog tromjesečja trudnoće (vidjeti dio 4.4.). Primjena ACE inhibitora kontraindicirana je tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Epidemiološki dokaz koji se odnosi na rizik od pojave teratogenosti nakon izloženosti ACE inhibitorima tijekom prvog tromjesečja trudnoće nije uvjerljiv; međutim, mali porast rizika se ne može isključiti. Osim u slučaju kada se nastavak liječenja ACE inhibitorom smatra neophodnim, u liječenju bolesnica koje planiraju trudnoću treba primijeniti alternativnu antihipertenzivnu terapiju, koje ima utvrđen bolji sigurnosni profil za primjenu tijekom trudnoće. Kada se ustanovi trudnoća, liječenje ACE inhibitorima treba odmah prekinuti te prijeći na alternativnu terapiju.

Poznato je da izloženost ACE inhibitoru tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće inducira fetotoksičnost u ljudi (smanjena funkcija bubrega, oligohidramnion, usporeno okoštavanje lubanje) i neonatalnu toksičnost (zatajenje bubrega, hipotenzija, hiperkalijemija) (vidjeti dio 5.3.).

Ako je došlo do izloženosti ACE inhibitoru u razdoblju od drugog tromjesečja trudnoće, preporučuje se ultrazvučni pregled bubrežne funkcije i kostiju lubanje. Dojenčad čije su majke uzimale ACE inhibitore trebaju se pažljivo pratiti zbog mogućnosti pojave hipotenzije (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Povezano s indapamidom:

Podataka o primjeni indapamida kod trudnica nema ili su ograničeni (manje od 300 trudnoća). Dugotrajno izlaganje tiazidu tijekom trećeg tromjesečja trudnoće može smanjiti volumen plazme kod majke, kao i uteroplacentarni protok krvi, što može izazvati fetoplacentalnu ishemiju i zaostajanje u rastu.

Ispitivanja provedena na životinjama ne ukazuju na izravne ili neizravne štetne učinke na reprodukciju (vidjeti dio 5.3.).

Kao mjeru opreza, preporučuje se izbjegavati primjenu indapamida tijekom trudnoće.

Dojenje

Primjena lijeka Co-Articel nije preporučena tijekom dojenja.

Povezano s perindoprilom:

Budući da nema dostupnih podataka o primjeni perindoprila tijekom dojenja, perindopril se ne preporučuje te za vrijeme dojenja prednost treba dati zamjenskim terapijama s utvrđenim boljim sigurnosnim profilom tijekom dojenja, osobito tijekom dojenja novorođenčeta ili nedonoščeta.

Povezano s indapamidom:

Nedostaju podaci o izlučivanju indapamida/metabolita u majčino mlijeko. Moguća je pojava preosjetljivosti na sulfonamidne derivate i hipokalijemije. Ne može se isključiti rizik za novorođenčad/dojenčad.

Indapamid je srodan tiazidnim diureticima koji su povezani sa smanjenjem ili čak supresijom izlučivanja mlijeka tijekom dojenja.

Primjena indapamida nije preporučena tijekom dojenja.

Plodnost

Zajedničko za perindopril i indapamid

Istraživanja reproduktivne toksičnosti nisu pokazala nikakav učinak na plodnost u ženki i mužjaka štakora (vidjeti dio 5.3.). Nisu očekivani učinci na plodnost u ljudi.

Niti jedna od dviju djelatnih tvari, bilo samostalno ili u kombinaciji, ne utječe na pozornost, međutim u pojedinih bolesnika se mogu pojaviti individualne reakcije vezane uz sniženi krvni tlak, osobito na početku liječenja ili kod kombinacije s drugim antihipertenzivima.

Kao rezultat tih utjecaja, bolesnikova sposobnost upravljanja vozilima i strojevima može biti smanjena.

1. Sažetak sigurnosnog profila

   Perindopril inhibira renin-angiotenzin-aldosteronski sustav i smanjuje gubitak kalija uzrokovan indapamidom.

   U 4% bolesnika koji se liječe kombinacijom perindoprila i indapamida javila se hipokalijemija (razina kalija < 3,4 mmol/L).

   Najčešće zabilježene nuspojave su:

   • za perindopril: omaglica, glavobolja, parestezija, disgeuzija, poremećaji vida, vrtoglavica, tinitus, hipotenzija, kašalj, dispneja, bol u abdomenu, konstipacija, dispepsija, proljev, mučnina, povraćanje, svrbež, osip, spazam mišića i astenija.

   • Za indapamid: hipokalijemija, reakcije preosjetljivosti, u prvom redu kožne, u osoba predisponiranih za alergijske i astmatične reakcije i makulopapularni osip.

2. Tablični prikaz nuspojava

Sljedeće nuspojave zabilježene su u kliničkim ispitivanjima i/ili nakon stavljanja lijeka na tržište te su razvrstane prema sljedećim učestalostima: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i <1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000); nepoznato (učestalost se ne može procijeniti na temelju dostupnih podataka).

* Učestalost izračunata na temelju kliničkih ispitivanja za nuspojave iz spontanih prijava.

Opis odabranih nuspojava

Tijekom ispitivanja faze II i III u kojima su uspoređeni indapamid u dozi od 1,5 mg i 2,5 mg, analiza razine kalija u plazmi pokazala je učinak indapamida ovisan o dozi:

• Indapamid u dozi od 1,5 mg: Kalij u plazmi < 3,4 mmol/l zabilježen je u 10 % bolesnika, a < 3,2 mmol/l u 4 % bolesnika nakon 4 do 6 tjedana liječenja. Nakon 12 tjedana liječenja srednja vrijednost pada razine kalija u plazmi iznosila je 0,23 mmol/l.

• Indapamid u dozi od 2,5 mg: Kalij u plazmi < 3,4 mmol/l zabilježen je u 25 % bolesnika, a < 3,2 mmol/l u 10 % bolesnika nakon 4 do 6 tjedana liječenja. Nakon 12 tjedana liječenja srednja vrijednost pada razine kalija u plazmi iznosila je 0,41 mmol/l.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi

Najčešći simptom predoziranja je hipotenzija, ponekad praćena mučninom, povraćanjem, grčevima, omaglicom, pospanošću, mentalnom konfuzijom, oligurijom koja može napredovati sve do anurije (zbog hipovolemije). Mogu se pojaviti poremećaji soli i vode (niska razina natrija, niska razina kalija).

Liječenje

Prve mjere koje treba poduzeti uključuju brzo odstranjivanje progutanog proizvoda gastričnim lavažom i/ili primjenom aktivnog ugljena, a zatim od nadoknade tekućine i elektrolita u specijaliziranom centru dok se ne vrate u normalu.

Ako se pojavi izrazita hipotenzija, bolesnika treba smjestiti u ležeći položaj s glavom postavljenom niže. Ako je potrebno, može se intravenski dati fiziološka otopina ili primjeniti neka druga mjera za povećanje volumena.

Perindoprilat, djelatni oblik perindoprila, može se dijalizirati (vidjeti dio 5.2.).