Azitromicin PharmaS 500 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Azitromicin 500 mg
Azitromicin PharmaS je indiciran za liječenje sljedećih infekcija u odraslih (vidjeti dijelove 4.4. i 5.1.):
-
izvanbolnička pneumonija (engl. community-acquired pneumonia, CAP)
-
upalna bolest zdjelice (engl. pelvic inflammatory disease, PID) uvijek u kombinaciji s drugim odgovarajućim antibakterijskim lijekom(ovima) (npr. metronidazolom).
Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o pravilnoj primjeni antibakterijskih lijekova.
Doziranje
Azitromicin je potrebno primjenjivati jedanput na dan. Preporuke za doziranje za odrasle bolesnike prikazane su u tablici 1.
Tablica 1: Preporuke za doziranje za intravenski azitromicin
| Indikacija | Režim doziranja azitromicina |
| Izvanbolnička pneumonija | 500 mg jedanput dnevno tijekom najmanje 2 dana, zatim peroralna doza od 500 mg jedanput dnevno do završetka cjelokupnog 7-dnevnog do 10-dnevnog režima liječenja. |
| Upalna bolest zdjelice u kombinaciji s drugim | 500 mg jedanput dnevno tijekom 1 do 2 dana, |
H A L M E D
27 - 11 - 2025
O D O B R E N O
1
| odgovarajućim antibakterijskim lijekom(ovima) (npr. metronidazolom) | zatim peroralna doza od 250 mg jedanput dnevno do završetka 7-dnevnog režima liječenja. |
| Potrebno je uzeti u obzir režime liječenja, doze i trajanja liječenja preporučene u ažuriranim smjernicama za liječenje svake indikacije.Vrijeme prelaska na peroralnu terapiju će odrediti liječnik, u skladu s kliničkim odgovorom. Posebne populacijeOštećenje funkcije bubregaNije potrebna prilagodba doze u bolesnika s GFR-om ≥ 10 ml/min. U bolesnika s GFR-om < 10 ml/min potrebno je s oprezom primjenjivati azitromicin (vidjeti dio 5.2.).Oštećenje funkcije jetreNije potrebna prilagodba doze u bolesnika s blagim (Child-Pugh stadij A) ili umjerenim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh stadij B) (vidjeti dio 5.2.). Nema dostupnih podataka u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh stadij C). Stoga je u ovih bolesnika potrebno s oprezom primjenjivati azitromicin (vidjeti dio 4.4.).Starije osobeNije potrebna prilagodba doze u starijih bolesnika (vidjeti dio 5.2.). Budući da je kod starijih osoba vjerojatnija pojava proaritmičkih stanja, preporučuje se poseban oprez zbog rizika od razvoja srčane aritmije i torsade de pointes (vidjeti dio 4.4.).Pedijatrijska populacijaSigurnost i djelotvornost Azitromicina PharmaS za intravensko liječenje izvanbolničke pneumonije u pedijatrijskoj populaciji nisu ustanovljene.Nema relevantne primjene lijeka Azitromicin PharmaS za liječenje upalne bolesti zdjelice u djece mlađe od 12 godina, a sigurnost i djelotvornost u adolescentica nisu ustanovljene.Način primjeneZa intravensku primjenu nakon rekonstitucije i razrjeđivanja.Preporučeni put primjene je samo intravenska infuzija. Ne smije se primjenjivati u obliku intravenskog bolusa ili intramuskularne injekcije. Koncentracija i brzina infuzije otopine mora iznositi 1 mg/ml tijekom 3 sata ili 2 mg/ml tijekom 1 sata. Dozu od 500 mg azitromicina potrebno je infundirati tijekom najmanje 1 sata.Za upute o rekonstituciji i razrjeđivanju lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.KontraindikacijePreosjetljivost na djelatnu tvar, eritromicin, neki od makrolidnih ili ketolidnih antibiotika, ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabiMogućnost razvoja rezistencijeAzitromicin može pogodovati razvoju rezistencije zbog povezanih dugotrajnih i opadajućih razina u plazmi i tkivima nakon završetka liječenja (vidjeti dio 5.2.). Liječenje azitromicinom potrebno je2 H A L M E D27 - 11 - 2025O D O B R E N O | |
započeti tek nakon pažljive procjene koristi i rizika, uzimajući u obzir lokalnu prevalenciju rezistencije, i kada preferirani režimi liječenja nisu indicirani.
Teške kožne reakcije i reakcije preosjetljivosti
U vezi s liječenjem azitromicinom prijavljene su rijetke ozbiljne alergijske reakcije, uključujući angioedem i anafilaksiju (rijetko sa smrtnim ishodom), teške kožne nuspojave (engl. severe cutaneous adverse reactions, SCARs) uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS), akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (AGEP), koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne (vidjeti dio 4.8.). U vrijeme propisivanja lijeka, bolesnike je potrebno upozoriti na znakove i simptome te ih pomno pratiti zbog moguće pojave kožnih reakcija. Neke od tih reakcija na azitromicin rezultirale su ponavljajućim simptomima i zahtijevale su dulje razdoblje promatranja i liječenja. Ako dođe do alergijske reakcije, potrebno je prekinuti primjenu azitromicina te započeti odgovarajuću terapiju. Liječnici moraju biti svjesni da se ponovna pojava alergijskih simptoma može dogoditi nakon prekida simptomatske terapije.
Produljenje QT intervala
Tijekom liječenja drugim makrolidima, uključujući azitromicin, uočeni su produljena srčana repolarizacija i QT interval, što nosi rizik od razvoja srčane aritmije i torsades de pointes (vidjeti dio 4.8.). Stoga, budući da sljedeća stanja mogu dovesti do povećanog rizika od ventrikularnih aritmija (uključujući torsades de pointes) koje mogu dovesti do srčanog zastoja, azitromicin je potrebno primjenjivati s oprezom u bolesnika s postojećim proaritmičkim stanjima (posebno u žena i starijih bolesnika), kao što su:
-
bolesnici s kongenitalnim ili dokumentiranim produljenjem intervala QT
-
bolesnici koji trenutno primaju liječenje drugim djelatnim tvarima za koje je poznato da produljuju QT interval (vidjeti dio 4.5.)
-
bolesnici s poremećajem elektrolita, osobito u slučajevima hipokalijemije i hipomagnezijemije
-
bolesnici s klinički značajnom bradikardijom, srčanom aritmijom ili teškom srčanom insuficijencijom
-
stariji bolesnici: Stariji bolesnici mogu biti osjetljiviji na učinke lijekova na QT interval.
Hepatotoksičnost
Budući da je jetra glavni put eliminacije azitromicina, primjenu azitromicina je potrebno provoditi s oprezom u bolesnika sa značajnom bolešću jetre. Kod primjene azitromicina prijavljeni su slučajevi fulminantnog hepatitisa koji mogu dovesti do po život opasnog zatajenja jetre. Kod primjene azitromicina također su zabilježeni hepatitis, kolestatska žutica, nekroza jetre i zatajenje jetre, od kojih su neki slučajevi završili smrću (vidjeti dio 4.8.). Neki bolesnici su možda imali postojeću bolest jetre ili su uzimali druge hepatotoksične lijekove. Bolesnicima je potrebno savjetovati da prekinu primjenu azitromicina i da se jave svom liječniku ako se razviju znakovi i simptomi disfunkcije jetre, kao što su brzo nastupajuća astenija povezana sa žuticom, tamna mokraća, sklonost krvarenju ili jetrena encefalopatija. U takvim slučajevima potrebno je odmah provesti testove funkcije/pretrage jetre.
Proljev povezan s bakterijom Clostridioides difficile (CDAD), pseudomembranski kolitis
Kod primjene azitromicina prijavljeni su CDAD (engl. Clostridioides difficile associated diarrhoea) i pseudomembranski kolitis, a njihova težina može varirati od blagog proljeva do kolitisa sa smrtnim ishodom (vidjeti dio 4.8.). Na CDAD i pseudomembranski kolitis mora se posumnjati u bolesnika u kojih se tijekom ili nakon primjene azitromicina razvije proljev. Potrebno je razmotriti prekid terapije azitromicinom i primjenu suportivnih mjera uz davanje specifične terapije za C. difficile. Ne smiju se davati lijekovi koji inhibiraju peristaltiku.
Spolno prenosive infekcije
Neisseria gonorrhoeae je vrlo vjerojatno otporna na makrolide, uključujući azalidni azitromicin (vidjeti dio 5.1.). Stoga se azitromicin ne preporučuje za liječenje nekomplicirane gonoreje i upalne
bolesti zdjelice, osim ako laboratorijski nalazi ne potvrde osjetljivost uzročnika na azitromicin. Ako se ne liječi ili se liječi suboptimalno, ovo stanje može dovesti do kasnih komplikacija kao što su neplodnost i ektopična trudnoća.
Nadalje, potrebno je isključiti istodobnu infekciju uzrokovanu bakterijom Treponema pallidum jer bi simptomi sifilisa u inkubaciji mogli biti prikriveni, što bi odgodilo dijagnozu.
Za sve bolesnike sa spolno prenosivim urogenitalnim infekcijama potrebno je započeti odgovarajuću antibakterijsku terapiju i mikrobiološke kontrolne pretrage.
Miastenija gravis
U bolesnika koji su primali terapiju azitromicinom prijavljena su pogoršanja simptoma miastenije gravis i nova pojava miastenijskog sindroma (vidjeti dio 4.8.).
Neosjetljivi mikroorganizmi
Primjena azitromicina može dovesti do prekomjernog rasta neosjetljivih mikroorganizama. Ako dođe do superinfekcije, može biti potrebno prekinuti liječenje ili poduzeti druge odgovarajuće mjere.
Derivati ergota
U bolesnika koji primaju derivate ergota, istodobna primjena nekih makrolidnih antibiotika dovela je do pojave ergotizma. Nema podataka o mogućnosti interakcije između ergota i azitromicina. Međutim, zbog teoretske mogućnosti ergotizma, azitromicin i derivati ergota ne smiju se primjenjivati istodobno.
Pomoćne tvari s poznatim učinkom Natrij
Ovaj lijek sadrži 4,96 mmol (ili 114 mg) natrija po dozi, što odgovara 5,7% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu. To bi trebalo uzeti u obzir u bolesnika koji imaju propisanu dijetu s niskim sadržajem soli.
Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.
Nismo uspjeli konvertirati ovo poglavlje sažetka karakteristika proizvoda. Provjerite PDF dokument.
Nismo uspjeli konvertirati ovo poglavlje sažetka karakteristika proizvoda. Provjerite PDF dokument.
Iako je azitromicin slab inhibitor enzima CYP450 i ne stupa u značajne interakcije sa supstratima enzima CYP450, inhibicija enzima CYP3A4 ne može se u potpunosti isključiti. Stoga se preporučuje oprez u slučaju istodobne primjene sa supstratima enzima CYP3A4 uskog terapijskog indeksa.
Azitromicin je inhibitor prijenosnika P-glikoproteina (P-gp). Istodobna primjena azitromicina sa supstratima P-gp-a, kao što su digoksin i kolhicin, može povećati njihovu izloženost. Za lijekove uskog terapijskog indeksa savjetuje se oprez te kliničko i/ili terapijsko praćenje lijeka i prilagodba doze prema potrebi. U tom kontekstu potrebno je uzeti u obzir relativno dug poluvijek azitromicina (vidjeti dio 5.2.).
Lijekovi za koje je poznato da produljuju QT interval
Azitromicin je potrebno primjenjivati s oprezom u bolesnika koji primaju lijekove za koje je poznato da produljuju QT interval (vidjeti dio 4.4.), kao što su antiaritmici skupine IA (npr. kinidin i prokainamid) i skupine III (npr. dofetilid, amiodaron i sotalol), antipsihotici (npr. pimozid), antidepresivi (npr. citalopram), fluorokinoloni (npr. moksifloksacin i levofloksacin), cisaprid, klorokin i hidroksiklorokin.
Informacije o interakcijama azitromicina s potencijalnim istodobno primijenjenim lijekovima sažete su u tablici i tekstu u nastavku. Opisane interakcije lijekova temelje se na kliničkim ispitivanjima interakcija lijekova provedenim s azitromicinom ili, gdje je naznačeno, predstavljaju potencijalne interakcije lijekova koje se mogu javiti s azitromicinom.
Tablica 2: Klinički relevantne interakcije azitromicina s drugim lijekovima
| Lijek (terapijsko područje) | InterakcijaUčinak na izloženost | Mehanizam | Preporuka u vezi s istodobnom primjenom | |
| Atorvastatin (inhibitor HMG-CoA reduktaze) Azitromicin 500 mg peroralno jedanput dnevno tijekom 3 dana. Atorvastatin 10 mg peroralno jedanputdnevno. | Azitromicin: nije utvrđeno Atorvastatin:↔ AUC↔ Cmax | Atorvastatin je supstrat enzima CYP3A4 i P-gp-a. | Potreban je oprez budući da su nakon stavljanja lijeka u promet prijavljeni slučajevi rabdomiolize u bolesnika koji su istodobno primali azitromicin i statine. | |
| Ciklosporin (imunosupresiv) Azitromicin 500 mg peroralno jedanput dnevno tijekom 3 dana. Ciklosporin 10 mg/kg peroralna jednokratna doza. | Azitromicin: nije utvrđeno Ciklosporin:↔ AUC↑Cmax 24 % | Ciklosporin je supstrat enzima CYP3A4 i P-gp-a s uskim terapijskim indeksom i/ili kompeticijom za bilijarnu ekskreciju | Tijekom i nakon liječenja azitromicinom potrebno je na odgovarajući način provoditi kliničko praćenje i terapijsko praćenje lijeka. Ako je potrebno, dozuciklosporina treba prilagoditi. | |
| Kolhicin (giht) | Azitromicin: nije utvrđeno Kolhicin:↑ 57 % AUC0-t↑ 22 % Cmax | Kolhicin je supstrat P-gp-a s uskim terapijskim indeksom. | Tijekom i nakon liječenja azitromicinom potrebno je kliničko praćenje. | |
| Dabigatran (peroralni antikoagulans) | Nije utvrđenoOčekivano:↑ dabigatran | Dabigatran je supstrat P-gp-a s uskim terapijskim indeksom. | Potreban je oprez budući da podaci nakon stavljanja lijeka u promet ukazuju na povećani rizik od krvarenja u bolesnikakoji istodobno primaju azitromicin i dabigatran. | |
| Digoksin (srčani glikozidi) | Nije utvrđenoOčekivano:↑ digoksin | Digoksin je supstrat P-gp-a s uskim terapijskim indeksom. | Tijekom i nakon liječenja azitromicinom potrebno je kliničko praćenje, a možda ipraćenje razine digoksina. | |
| Varfarin (peroralni antikoagulans) Azitromicin 500 mg peroralno jedanput dnevno tijekom 1 dana, a potom 250 mg peroralno jedanput dnevno tijekom 4 dana.Varfarin 15 mg peroralna jednokratna doza. | Azitromicin: nije utvrđenoVarfarin: nije utvrđeno U kliničkom ispitivanju interakcija lijekova nije zabilježena promjena protrombinskog vremena, ali je nakon stavljanja lijeka u promet prijavljen pojačan antikoagulacijski učinak kumarinskih oralnih antikoagulanasa pri istodobnoj primjeni sazitromicinom. | Nepoznato. | Tijekom i nakon liječenja azitromicinom potrebno je razmotriti učestalije praćenje protrombinskog vremena. | |
| Napomena: statistički značajne promjene veće od 10 % označene su kao „↑“ ili „↓“, stanje bez promjene kao„↔“. | ||||
| 5 | H A L M E D27 - 11 - 2025O D O B R E N O | |||
U kliničkim ispitivanjima koja su ocjenjivala potencijalne interakcije azitromicina s peroralnim karbamazepinom, cetirizinom, efavirenzom, flukonazolom, metilprednizolonom, midazolamom, rifabutinom, sildenafilom, teofilinom, triazolamom, trimetoprimom/sulfametoksazolom i zidovudinom,
nije primijećena klinički značajna promjena izloženosti azitromicinu ili istodobno primijenjenim lijekovima.
Trudnoća
Ispitivanja reproduktivne toksičnosti na životinjama provedena su do doza umjereno toksičnih za majku. U tim ispitivanjima nije pronađen dokaz o teratogenim učincima. Međutim, ne postoje odgovarajuća i dobro kontrolirana ispitivanja u trudnica.
Postoji opsežna količina podataka iz opservacijskih ispitivanja o izloženosti azitromicinu tijekom trudnoće (više od 7000 trudnoća izloženih azitromicinu). Većina tih ispitivanja ne upućuje na povećani rizik od štetnih učinaka na fetus, kao što su velike kongenitalne malformacije ili kardiovaskularne malformacije.
Epidemiološki dokazi povezani s rizikom od pobačaja nakon izloženosti azitromicinu u ranoj trudnoći nisu uvjerljivi. Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3.).
Azitromicin se smije primjenjivati tijekom trudnoće samo ako je klinički neophodno.
Dojenje
Azitromicin se u značajnoj mjeri izlučuje u majčino mlijeko. Nisu uočeni ozbiljni štetni učinci azitromicina na dojenu dojenčad, dok se učinci poput proljeva, gljivične infekcije sluznice i preosjetljivosti, mogu javiti u dojene novorođenčadi/dojenčadi čak i pri subterapijskim dozama. Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja azitromicinom uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja za ženu.
Plodnost
U ispitivanjima plodnosti provedenim na štakorima zabilježene su smanjene stope gravidnosti nakon primjene azitromicina. Značaj ovog nalaza za ljude nije poznat.
Azitromicin PharmaS umjereno utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. U nekih bolesnika koji su uzimali azitromicin, prijavljeni su omaglica, pospanost i konvulzije, a neki bolesnici su imali oštećenje vida i/ili sluha. To treba uzeti u obzir prilikom procjene bolesnikove sposobnosti upravljanja vozilima i rada sa strojevima (vidjeti dio 4.8.).
Sažetak sigurnosnog profila
Najčešće prijavljene nuspojave tijekom liječenja uključuju proljev, glavobolju, povraćanje, bol u trbuhu, mučninu i abnormalne vrijednosti laboratorijskih pretraga. Ostale važne nuspojave uključuju anafilaktičke reakcije, torsade de pointes, aritmiju uključujući ventrikularnu tahikardiju, pseudomembranski kolitis i zatajenje jetre (vidjeti dio 4.4.). U vezi s liječenjem azitromicinom prijavljene su teške kožne nuspojave (SCARs), uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) i akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (AGEP) (vidjeti dio 4.4.).
Tablični prikaz nuspojava
Nuspojave utvrđene tijekom kliničkih ispitivanja i praćenja nakon stavljanja lijeka u promet navedene su u nastavku prema organskom sustavu i učestalosti.
Učestalosti nuspojava definirane su kao vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar svake skupine po učestalosti nuspojave su navedene redoslijedom prema padajućoj ozbiljnosti.
Tablica 3: Tablični prikaz nuspojava
| Klasifikacija organskihsustava | Vrlo često | Često | Manje često | Rijetko | Nepoznato |
| Infekcije i infestacije | gljivična infekcija rodom Candida pneumonija gljivična infekcija bakterijska infekcija vaginalna infekcija faringitis gastroenteritis rinitisoralna kandidijaza | ||||
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | snižen broj limfocita povišen broj eozinofila povišen broj bazofila povišen broj monocita povišen brojneutrofila | leukopenija, neutropenija, eozinofilijapovišen broj trombocitasnižen hematokrit | trombocitopenija, hemolitička anemija | ||
| Poremećaji imunološkog sustava | angioedem, preosjetljivost (vidjetidio 4.4.) | anafilaktička reakcija | |||
| Poremećajmetabolizma i prehrane | smanjen apetit | ||||
| Psihijatrijski poremećaji | nervoza, insomnija | agitacija | anksioznost, delirij,halucinacije, agresija | ||
| Poremećaji živčanog sustava | glavobolja | omaglica, somnolencija, disgeuzija parestezija | miastenija gravis (vidjeti dio 4.4.) napadaj anosmija ageuzija hipoestezija psihomotorna hiperaktivnost parosmijasinkopa | ||
| Poremećaji oka | oštećenje vida | ||||
| Poremećaji uha i labirinta | poremećaj uha | gluhoća |
| vertigo | hipoakuzijatinitus | ||||
| Srčaniporemećaji | palpitacije | torsades de pointes (vidjeti dio 4.4.) aritmija uključujući ventrikularnu tahikardiju (vidjeti dio 4.4.)produljen QT interval na elektrokardiogramu (vidjeti dio 4.4.) | |||
| Krvožilni poremećaji | navala vrućine | hipotenzija | |||
| Poremećaji dišnog sustava, prsišta isredoprsja | dispneja,respiratorni poremećaj, epistaksa | ||||
| Poremećaji probavnog sustava | Proljev, nelagoda u trbuhu | bol u trbuhu, povraćanje mučnina | gastritis konstipacija dispepsija disfagijadistenzija abdomena suha ustaulceracija u ustima hipersekrecija sline eruktacija flatulencija | pankreatitispseudomembranski kolitis (vidjeti dio 4.4.) promjena boje jezika | |
| Poremećaji jetre i žuči | hepatitis povišena aspartat aminotransferaza povišena alanin aminotransferaza povišenbilirubin u krvi povišenaalkalna fosfataza u krvi | abnormalna funkcija jetre, kolestatska žutica | zatajenje jetre (vidjeti dio 4.4.), fulminantni hepatits, nekroza jetre | ||
| Poremećaji kože ipotkožnog tkiva | osip, pruritus, urtikarija, dermatitis, suha koža, hiperhidroza | akutna generalizirana egzantematozna pustuloza (AGEP),reakcija na lijek s eozinofilijom i sustavnim simptomima (DRESS) | toksična epidermalna nekrolizaStevens-Johnsonov sindromeritema multiforme | ||
| Poremećaji mišićno-koštanog sustava ivezivnog tkiva | osteoartritis, mialgija,bol u leđima, bol u vratu | artralgija | |||
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | dizurija,bol u bubrezima povišena ureja u krvi povišen kreatinin ukrvi | akutna ozljeda bubrega tubulointersticijski nefritis | |||
| Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki | intermenstrualnokrvarenje poremećaj testisa | ||||
| Opći | bol na mjestu | edem, |
| poremećaji i reakcije na mjestu primjene | injekcije, upala na mjestu injekcije | astenija, malaksalost, umor,edem lica, bol u prsištu, pireksija, bolperiferni edem | |||
| Pretrage | snižen bikarbonat u krvi | poremećene vrijednosti kalija u krvi,povišen klorid u krvi, povišena glukoza u krvi,povišen bikarbonat u krvi,poremećene vrijednosti natrija u krvi | |||
| Ozljede, trovanja iproceduralne komplikacije | postproceduralna komplikacija |
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Simptomi
Nuspojave zabilježene pri dozama višim od preporučenih bile su slične onima koje su uočene pri normalnim dozama (vidjeti dio 4.8.). Tipični simptomi predoziranja azitromicinom uključuju gastrointestinalne simptome, tj. povraćanje, proljev, bol u trbuhu i mučninu.
Liječenje
U slučaju predoziranja indicirano je opće simptomatsko liječenje i potpora vitalnim funkcijama.
Nema podataka o učincima dijalize na eliminaciju azitromicina. Međutim, s obzirom na mehanizam eliminacije azitromicina, nije vjerojatno da će dijaliza dovesti do značajnog uklanjanja djelatne tvari.
Farmakološka svojstva - Azitromicin 500 mg
Farmakoterapijska skupina: Antibakterijski lijekovi za sistemsku primjenu, makrolidi ATK oznaka: J01FA10
Mehanizam djelovanja
Mehanizam djelovanja azitromicina temelji se na inhibiciji sinteze bakterijskih proteina vezanjem na 50S podjedinicu ribosoma i inhibiranjem translokacije peptida
Farmakokinetički/farmakodinamički odnos
Djelotvornost uglavnom ovisi o omjeru između AUC-a (površine ispod krivulje) i MIC-a (minimalne inhibitorne koncentracije) uzročnog mikroorganizma.
Mehanizmi rezistencije
Rezistencija na azitromicin može se temeljiti na sljedećim mehanizmima:
-
Efluks: Rezistencija može biti uzrokovana povećanjem broja efluksnih pumpi u citoplazmatskoj membrani. Odnosi se samo na makrolide s 14- i 15-eročlanim prstenovima (tzv. M-fenotip).
-
Promjena ciljne strukture: Afinitet prema ribosomskim veznim mjestima smanjuje se
metilacijom 23S rRNA, što uzrokuje rezistenciju na makrolide (M), linkozamide (L) i streptogramine B skupine (SB) (tzv. MLSB-fenotip). Metilaze odgovorne za rezistenciju kodirane su genima erm. Afinitet prema ribosomskim veznim mjestima također je smanjen mutacijama u ciljnoj strukturi 23S rRNA ili mutacijama u proteinima velike podjedinice ribosoma.
-
Enzimska inaktivacija makrolida ima samo manji klinički značaj.
Kod M-fenotipa opaža se potpuna križna rezistencija između azitromicina, klaritromicina, eritromicina i roksitromicina. MLSB-fenotip pokazuje dodatnu križnu rezistenciju s klindamicinom i streptograminom B. Sa spiramicinom, koji je makrolid sa 16-eročlanim prstenom, prisutna je djelomična križna rezistencija.
Zbog niske permeabilnosti vanjske membrane, većina Gram-negativnih vrsta je inherentno otporna na makrolide.
Kriteriji za tumačenje pri ispitivanju osjetljivosti
Kriterije za tumačenje minimalnih inhibitornih koncentracija (MIK) pri ispitivanju osjetljivosti utvrdio je European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing (EUCAST) za azitromicin, a navedeni su ovdje: https://www.ema.europa.eu/documents/other/minimum-inhibitory-concentration-mic-breakpoints_en.xlsx
Prevalencija stečene rezistencije
Prevalencija stečene rezistencije može varirati geografski i s vremenom za odabrane vrste, stoga su poželjne lokalne informacije o rezistenciji, osobito kod liječenja teških infekcija. Prema potrebi, nužno je potražiti savjet stručnjaka kada je lokalna prevalencija rezistencije takva da je korisnost lijeka upitna barem za neke vrste infekcija. Osobito u slučaju teških infekcija ili terapijskog neuspjeha, potrebno je potražiti mikrobiološku dijagnozu s identifikacijom patogena i određivanjem njegove osjetljivosti na azitromicin.
Tablica 4: Prevalencija stečene rezistencije
| Uobičajeno osjetljive vrste | |
| Aerobni gram-negativni mikroorganizmi | |
| Haemophilus influenzae | |
| Legionella pneumophila° | |
| Moraxella catarrhalis | |
| Drugi mikroorganizmi | |
| Chlamydia trachomatis° | |
| Chlamydophila pneumoniae° | |
| Chlamydophila psittaci | |
| Mycoplasma pneumoniae° | |
| Vrste kod kojih stečena rezistencija može predstavljati problem | |
| Aerobni gram-pozitivni mikroorganizmi | |
| Streptococcus pneumoniae+ | |
| Aerobni gram-negativni mikroorganizmiNeisseria gonorrhoeae | |
| Streptococcus pneumoniae+ | |
| 10 | H A L M E D27 - 11 - 2025O D O B R E N O |
| Inherentno otporni organizmi |
| Aerobni gram-negativni mikroorganizmi |
| Escherichia coli |
| Klebsiella spp. |
| Pseudomonas aeruginosa |
| Anaerobni mikroorganizmi |
| Bacteroides spp. |
°Prilikom objave tablica nisu bili dostupni ažurirani podaci. Primarna literatura, standardna znanstvena literatura i terapijske preporuke pretpostavljaju osjetljivost.
+ Penicilin-osjetljivi sojevi bakterije Streptococcus pneumoniae imaju veću vjerojatnost da budu osjetljivi na azitromicin u usporedbi s penicilin-rezistentnim sojevima Streptococcus pneumoniae.
U bolesnika hospitaliziranih s izvanbolničkom pneumonijom koji su jedanput dnevno tijekom 2 do 5 dana primili jednosatne intravenske infuzije od 500 mg azitromicina u koncentraciji 2 mg/ml, postignuta srednja vrijednost Cmax ± S.D. iznosila je 3,63 ± 1,60 μg/ml, srednja vrijednost Ctrough (C24) nakon početka posljednje infuzije iznosila je 0,2 μg/ml, a srednja vrijednost AUC0-24 iznosila je 9,6 ± 4,8 μg·h/ml.
Srednje vrijednosti Cmax, Ctrough (C24) i AUC0-24 iznosile su 1,14 ± 0,14 μg/ml, 0,18 ± 0,02 μg/ml odnosno 8,03 ± 0,86 μg·hr/ml u normalnih dobrovoljaca koji su primili 3-satnu intravensku infuziju od 500 mg azitromicina pri koncentraciji od 1 mg/ml.
Kod usporedbe plazmatskih farmakokinetičkih parametara nakon prve i pete dnevne doze od 500 mg intravenskog azitromicina u zdravih dobrovoljaca gotovo da nije uočena nikakva promjena vrijednosti Cmax, ali je bilo 40-61%-tno povećanje vrijednosti AUC0-24 što odražava 2,2-struko do 3-struko povećanje razina Ctrough (C24).
Distribucija
Azitromicin se široko i brzo distribuira iz plazme u ekstravaskularni odjeljak, uključujući tkiva poput tonzila, pluća i tkiva ženskih reproduktivnih organa, kao i u intracelularni odjeljak, posebno u polimorfonuklearne leukocite, makrofage i monocite. Farmakokinetička ispitivanja pokazala su znatno veće koncentracije azitromicina u određenim tkivima (do 50 puta veće od maksimalne koncentracije uočene u plazmi). Ovo ukazuje na ekstenzivno vezanje u tim tkivima uz volumen distribucije u stanju dinamičke ravnoteže u rasponu od 23 do 31 l/kg. Faza redistribucije iz intracelularnog u ekstracelularni odjeljak i u plazmu može rezultirati produljenim niskim koncentracijama nakon prestanka liječenja.
Azitromicin pokazuje nisko vezanje za proteine plazme, uglavnom za alfa 1-kiseli glikoprotein, a vezanje se smanjuje s povećanjem koncentracije antibiotika: 50 %, 23 % i 7 % vezanja za proteine pri koncentracijama od 0,05, 0,1 odnosno 1 mg/l.
Biotransformacija
Azitromicin se minimalno metabolizira u jetri. Primarni put biotransformacije je N-demetilacija šećera dezosamina. Ostali putevi uključuju O-demetilaciju, hidrolizu kladinoze (dekonjugaciju šećera kladinoze) i hidroksilaciju šećera dezosamina i makrolidnog prstena.
Nema dokaza o klinički značajnoj indukciji ili inhibiciji jetrenog citokroma CYP 3A4 putem stvaranja kompleksa citokrom-metabolit. Također, nije otkriven autoinducirani metabolizam azitromicina ovim putem.
Eliminacija
Azitromicin se uglavnom eliminira (aktivnim) izlučivanjem putem žuči, pretežno kao nepromijenjeni lijek, ali i kao metaboliti koji nemaju antibakterijsko djelovanje. Urinarno izlučivanje predstavlja manji put eliminacije, pri čemu se u mokraću izlučuje manje od 6 % peroralne doze i oko 20 % lijeka
koji dospije u sistemsku cirkulaciju. Više od 50 % izlučivanja fecesom i 12 % urinarnog izlučivanja je u obliku nepromijenjenog spoja.
Nakon primjene jednokratne doze od 500 mg azitromicina, procijenjeni je plazmatski klirens iznosio 630 ml/min s terminalnim poluvijekom eliminacije od približno 68 sati. Bubrežni klirens je općenito u rasponu od 100-189 ml/min, znatno manji od plazmatskog klirensa, što je i očekivano zbog relativno malog doprinosa bubrežnog puta eliminaciji.
Linearnost/nelinearnost
Nakon peroralne primjene formulacije s trenutnim oslobađanjem, dokazana je proporcionalnost doze za AUC0-24 i Cmax u rasponu doza od 250 mg do 1000 mg.
Posebne populacije
Oštećenje funkcije bubrega
Farmakokinetika azitromicina bila je ispitana u 43 odraslih (u dobi od 21 do 85 godina) nakon peroralne primjene jednokratne doze azitromicina od 1,0 g (4 x 250 mg kapsule) u ispitanika s GFR-om >80 ml/min (n = 12), ispitanika s GFR-om između 10 i 80 ml/min (n = 12) te ispitanika s GFR-om
<10 ml/min (n = 19).
Farmakokinetika azitromicina u ispitanika s GFR-om između 10 i 80 ml/min nije bila narušena (srednja vrijednost Cmax i AUC0-120 povećala se za 5,1 % odnosno 4,2 % u usporedbi s ispitanicima s GFR-om > 80 ml/min). Srednja vrijednost Cmax i AUC0-120 povećala se za 61 % odnosno 35 % u ispitanika s GFR-om < 10 ml u usporedbi s ispitanicima s GFR-om > 80 ml/min.
Nema dostupnih podataka za ispitanike na dijalizi, ali zbog mehanizma eliminacije azitromicina, nije vjerojatno da će dijaliza dovesti do značajnog uklanjanja djelatne tvari.
Oštećenje funkcije jetre
Farmakokinetika azitromicina bila je ispitana u 22 odraslih nakon peroralne primjene jednokratne doze azitromicina od 500 mg (2 x 250 mg kapsule) u ispitanika s normalnom funkcijom jetre(n = 6), Child-Pugh A (n = 10) i Child-Pugh B (n = 6). Farmakokinetika azitromicina u ispitanika s Child-Pugh A i B bila je niža za 3 % odnosno 19 % za AUC0-inf te viša za 34 % odnosno 72 % za Cmax u usporedbi s ispitanicima s normalnom funkcijom jetre.
Starije osobe
U starijih dobrovoljaca (> 65 godina) koji su primili 500 mg azitromicina (2 x 250 mg kapsule) 1. dana, a potom 250 mg od 2. do 5. dana u uvjetima natašte AUC0-24 1. i 5. dana iznosio je 3,0 odnosno 2,7 μg•h/ml. Peti dan zabilježeni su 29 % veći AUC0-24, 8 % veći Cmax te 37,5 % veći Tmax nego u mlađih dobrovoljaca (< 40 godina). Budući da se ove razlike ne smatraju klinički značajnima, prilagodba doze nije potrebna za starije ispitanike s normalnom bubrežnom i jetrenom funkcijom.
Farmaceutski podaci - Azitromicin 500 mg
Azitromicin rekonstituirana otopina se može razrijediti prema uputama i kompatibilnim otopinama za infuziju (vidjeti dio 6.6.).
3 godine
Rekonstituirana otopina (prema uputama)
Dokazana je kemijska i fizička stabilnost otopine nakon rekonstitucije tijekom 24 sata na temperaturi do 30°C. S mikrobiološkog stajališta otopina se mora odmah upotrijebiti, osim ako rekonstitucija spriječava rizik od mikrobiološke kontaminacije. Ako se otopina ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja otopine prije upotrebe su odgovornost korisnika.
Razrijeđena otopina (prema uputama)
Dokazana je kemijska i fizička stabilnost razrijeđene otopina tijekom 24 sata do 30°C, odnosno tijekom 7 dana u hladnjaku (2°-8°C).
S mikrobiološkog stajališta otopina se mora odmah upotrijebiti. Ako se otopina ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja otopine prije upotrebe su odgovornost korisnika i ne bi smjeli biti dulji od 24 sata na 2°C–8°C, osim ako se razrjeđivanje provodilo u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.
Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.
Uvjete čuvanja nakon rekonstitucije i razrjeđivanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.
Bezbojna bočica od stakla tipa I s brombutilnim gumenim čepom i aluminijskom kapicom s plastičnim
flip-off zatvaračem.
Pakiranje od 1 bočice s praškom za otopinu za infuziju.
i druga rukovanja lijekom
Azitromicin prašak za koncentrat za otopinu za infuziju pakiran je u bočice za jednokratnu upotrebu.
Priprema rekonstituirane otopine
Rekonstituirana otopina se priprema dodavanjem 4,8 ml sterilne vode za injekcije sadržaju bočice pomoću standardne štrcaljke od 5 ml (ne-automatske) i mućkanjem bočice do potpunog otapanja lijeka. Jedan mililitar rekonstituirane otopine sadrži 100 mg azitromicina (u obliku azitromicin dihidrata) (100 mg/ml).
Rekonstituirana otopina je bistra i bezbojna, bez vidljivih čestica. Rekonstituirana otopina se mora dodatno razrijediti prije primjene. Razrjeđivanje rekonstituirane otopine
Kako bi se dobila koncentracija azitromicina u rasponu od 1,0-2,0 mg/ml, potrebno je prenijeti 5 ml
koncentrirane otopine azitromicina (100 mg/ml) u odgovarajuću količinu bilo koje od navedenih otopina za razrjeđivanje.
| Konačna koncentracija otopine za infuziju (mg/ml) | Količina otopine za razrjeđivanje (ml) |
| 1,0 mg/ml | 500 ml |
| 2,0 mg/ml | 250 ml |
Rekonstituirane otopine se mogu razrijediti sa sljedećim otopinama:
Natrijev klorid 0,9%-tna otopina Natrijev klorid 0,45%-tna otopina 5%-tna glukoza u vodi
Otopina Ringerovog laktata
5%-tna otopina glukoze u 0,3%-tnoj otopini natrijevog klorida 5%-tna otopina glukoze u 0,45%-tnoj otopini natrijevog klorida
Lijekove za parenteralnu primjenu potrebno je prije primjene pregledati na prisutnost vidljivih čestica. Ako su u rekonstituiranoj otopini prisutne čestice, otopinu lijeka je potrebno odbaciti.
Azitromicin u dozi od 500 mg kao prašak za koncentrat za otopinu za infuziju pripremljen prema gore navedenim uputama, preporučuje se primijeniti kao intravenska infuzija tijekom najmanje 60 minuta. Azitromicin nije namijenjen za primjenu intravenskom bolus ili intramuskularnom injekcijom.
Neiskorišten lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.