Xidofa 500 mg/20 mg tablete s prilagođenim oslobađanjem

Xidofa je indicirana u odraslih osoba za simptomatsko liječenje osteoartritisa, reumatoidnog artritisa i ankilozantnog spondilitisa, u bolesnika koji su pod rizikom od razvoja želučanog i/ili duodenalnog ulkusa povezanog s nesteroidnim protuupalnim lijekovima (NSAIL) i kod kojih se liječenje nižim dozama naproksena ili drugim NSAIL ne smatra dostatnim.

Doziranje

Preporučena doza je 1 tableta (500 mg/20 mg) dvaput na dan.

Nuspojave naproksena mogu se svesti na minimum primjenom najniže učinkovite doze kroz najkraće moguće vrijeme (vidjeti dio 4.4). U bolesnika koji prethodno nisu liječeni NSAIL-om potrebno je razmotriti primjenu niže dnevne doze naproksena ili drugog NSAIL-a. U tu svrhu dostupni su lijekovi koji nisu fiksna kombinacija. Kada je ukupna dnevna doza od 1000 mg naproksena (500 mg dvaput na dan) neprikladna za primjenu, potrebno je koristiti alternativno liječenje nižom jačinom naproksena ili drugih NSAIL-a u obliku monoterapije.

Liječenje treba nastaviti kako bi se postigli individualni ciljevi liječenja te ga treba kontrolirati u redovitim vremenskim intervalima i prekinuti ga ako nema koristi ili ako se primijeti pogoršanje.

Zbog odgođenog oslobađanja naproksena iz formulacije sa želučanootpornom ovojnicom (3-5 sati), Xidofa nije namijenjena za brzo ublažavanje akutne boli (kao što je zubobolja). Međutim, napadaji osteoartritisa, reumatoidnog artritisa i ankilozantnog spondilitisa mogu se liječiti lijekom Xidofa.

Posebne populacije

Oštećenje funkcije bubrega

Lijek Xidofa treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega, a bubrežnu funkciju treba pomno nadzirati. Potrebno je razmotriti smanjenje ukupne dnevne doze naproksena (vidjeti dijelove 4.4 i 4.5). Kada je ukupna dnevna doza od 1000 mg naproksena (500 mg dvaput na dan) neprikladna za primjenu, potrebno je koristiti alternativno liječenje nižom jačinom naproksena ili drugih NSAIL-a u obliku monoterapije, a dodatno treba napraviti ponovnu procjenu potrebe za nastavkom gastroprotektivnog liječenja.

Xidofa je kontraindicirana u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min) jer je zabilježeno nakupljanje metabolita naproksena u bolesnika s teškim zatajenjem funkcije bubrega te bolesnika na dijalizi (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Oštećenje funkcije jetre

Lijek Xidofa treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre, a funkciju jetre treba pomno nadzirati. Potrebno je razmotriti smanjenje ukupne dnevne doze naproksena (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2). Kada je ukupna dnevna doza od 1000 mg naproksena (500 mg dvaput na dan) neprikladna za primjenu, potrebno je koristiti alternativno liječenje nižom jačinom naproksena ili drugih NSAIL-a u obliku monoterapije, a dodatno treba napraviti ponovnu procjenu potrebe za nastavkom gastroprotektivnog liječenja.

Xidofa je kontraindicirana u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.3 i 5.2).

Starije osobe (> 65 godina)

Starije osobe izložene su povećanom riziku od ozbiljnih nuspojava (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2). Kada je ukupna dnevna doza od 1000 mg naproksena (500 mg dvaput na dan) neprikladna za primjenu (npr. u starijih osoba s oštećenom funkcijom bubrega ili niskom tjelesnom težinom), potrebno je koristiti alternativno liječenje nižom jačinom naproksena ili drugih NSAIL-a u obliku monoterapije, a dodatno treba napraviti ponovnu procjenu potrebe za nastavkom gastroprotektivnog liječenja.

Pedijatrijska populacija

Nije utvrđena sigurnost i djelotvornost primjene naproksena/esomeprazola u djece u dobi od 0 do 18 godina. Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Xidofa tablete treba progutati cijele s vodom i ne smiju se lomiti, žvakati ili drobiti. Preporučuje se uzeti Xidofa tablete najmanje 30 minuta prije obroka (vidjeti dio 5.2).

• preosjetljivost na djelatne tvari ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1 ili na supstituirane benzimidazole

• anamneza astme, urtikarije ili alergijskih reakcija izazvanih primjenom acetilsalicilatne kiseline ili drugih NSAIL-ova (vidjeti dio 4.4)

• treće tromjesečje trudnoće (vidjeti dio 4.6)

• teško oštećenje funkcije jetre (npr. Child-Pugh C)

• teško zatajenje srca

• teško oštećenje funkcije bubrega

• aktivni peptički ulkus (vidjeti dio 4.4, gastrointestinalni učinci naproksena)

• gastrointestinalno krvarenje, cerebrovaskularno krvarenje ili drugi poremećaji krvarenja (vidjeti dio 4.4 Hematološki učinci)

• Xidofa se ne smije primjenjivati istodobno s atazanavirom i nelfinavirom (vidjeti dijelove 4.4 i 4.5).

Općenito

Treba izbjegavati istodobnu primjenu lijeka Xidofa i NSAIL-a, uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2, zbog kumulativnih rizika od izazivanja ozbiljnih štetnih događaja povezanih s NSAIL-ovima. Xidofa se može koristiti s niskom dozom acetilsalicilatne kiseline (vidjeti također dio 4.5).

Nuspojave se mogu svesti na najmanju moguću mjeru primjenom najniže učinkovite doze tijekom najkraćeg razdoblja potrebnog za kontrolu simptoma (vidjeti dio 4.2 i Gastrointestinalne i kardiovaskularne rizike u nastavku).

Kako bi se spriječilo prekomjerno liječenje, liječnik koji propisuje lijek treba u klinički značajnim intervalima na temelju pojedinačnih rizika te ovisno o karakteristikama i težini liječene osnovne bolesti procijeniti je li moguća dostatna kontrola boli i s nižim dozama NSAIL-a kao monoterapije.

Kada je ukupna dnevna doza od 1000 mg naproksena (500 mg dvaput na dan) neprikladna za primjenu, potrebno je koristiti alternativno liječenje nižom jačinom naproksena ili drugih NSAIL-ova u obliku monoterapije, a dodatno treba napraviti ponovnu procjenu potrebe za nastavkom gastroprotektivnog liječenja.

Faktori rizika za razvoj gastrointestinalnih komplikacija povezanih s NSAIL-ovima uključuju stariju dob, istodobnu primjenu antikoagulansa, kortikosteroida, drugih NSAIL-a uključujući nisku dozu acetilsalicilatne kiseline, onesposobljavajuću kardiovaskularnu bolest, infekciju bakterijom Helicobacter pylori i ulkus na želucu i/ili dvanaesniku te krvarenje iz gornjeg dijela probavnog sustava u anamnezi.

U bolesnika sa sljedećim stanjima naproksen se smije primjenjivati samo nakon stroge provjere omjera koristi i rizika:

• inducibilna porfirija

• sistemski eritemski lupus i mješovita bolest vezivnog tkiva, budući da su u ovih bolesnika opisani rijetki slučajevi aseptičkog meningitisa.

Bolesnike na dugotrajnom liječenju (osobito one koji se liječe dulje od godinu dana) treba redovito nadzirati.

Starije osobe

Naproksen: Starije osobe imaju povećanu učestalost nuspojava, osobito gastrointestinalnog krvarenja i perforacija, koje mogu biti smrtonosne (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2). Komponenta esomeprazola u lijeku Xidofa smanjuje incidenciju ulkusa u starijih osoba.

Gastrointestinalni učinci

Naproksen: Gastrointestinalna krvarenja, ulceracije ili perforacije, od kojih neka mogu imati i smrtni ishod, prijavljena su kod liječenja svim NSAIL-ima u bilo kojem trenutku tijekom liječenja, s ili bez upozoravajućih simptoma ili prethodne anamneze ozbiljnih gastrointestinalnih događaja.

Rizik od gastrointestinalnog krvarenja, ulceracija ili perforacija uz NSAIL-e veći je s povećanjem doza NSAIL-ova, u bolesnika s ulkusom u anamnezi, osobito ako je kompliciran krvarenjem ili perforacijom (vidjeti dio 4.3), te u starijih osoba. Ovi bolesnici trebaju započeti liječenje najnižom dostupnom dozom. U ovih bolesnika treba razmotriti kombiniranu terapiju sa zaštitnim lijekovima (npr. misoprostolom ili inhibitorima protonske pumpe), kao i u bolesnika kojima je potrebna istodobna primjena niskih doza acetilsalicilatne kiseline ili drugih lijekova koji bi mogli povećati gastrointestinalni rizik (vidjeti niže i 4.5). Komponenta esomeprazol u lijeku Xidofa je inhibitor protonske pumpe.

Bolesnici s gastrointestinalnom toksičnošću u anamnezi, osobito starije osobe, trebaju prijaviti sve neobične abdominalne simptome (osobito gastrointestinalno krvarenje), posebno na početku liječenja.

Oprez je potreban u bolesnika koji istodobno uzimaju NSAIL-e i lijekove koji mogu povećati rizik od ulceracija ili krvarenja, kao što su oralni kortikosteroidi, antikoagulansi poput varfarina, selektivni

inhibitori ponovne pohrane serotonina ili antitrombocitni lijekovi poput acetilsalicilatne kiseline (za informacije o primjeni lijeka Xidofa s niskim dozama acetilsalicilatne kiseline vidjeti dio 4.5).

Komplikacije ulkusa kao što su krvarenje, perforacija i opstrukcija nisu ispitivane u ispitivanjima provedenim s lijekom naproksen/esomeprazol.

Kada dođe do gastrointestinalnog krvarenja ili ulceracija u bolesnika koji primaju lijek Xidofa, liječenje treba odmah prekinuti (vidjeti dio 4.3).

NSAIL-ove treba s oprezom davati bolesnicima s gastrointestinalnom bolešću (ulcerozni kolitis, Crohnova bolest) u anamnezi jer se ta stanja mogu pogoršati (vidjeti dio 4.8 – Nuspojave).

Esomeprazol: Ako postoji bilo kakav upozoravajući simptom (npr. značajan nenamjerni gubitak težine, povraćanje koje se ponavlja, disfagija, hematemeza ili melena) i kad se sumnja na želučani ulkus ili kada ulkus postoji, treba isključiti malignitet jer liječenje esomeprazolom može ublažiti simptome i odgoditi dijagnozu.

Dispepsija se i dalje može pojaviti unatoč dodavanju esomeprazola u kombiniranu tabletu (vidjeti dio 5.1).

Liječenje inhibitorima protonske pumpe može dovesti do blago povećanog rizika od gastrointestinalnih infekcija s uzročnicima kao što su Salmonella i Campylobacter (vidjeti dio 5.1).

Esomeprazol, kao i svi lijekovi koji blokiraju lučenje kiseline, može smanjiti apsorpciju vitamina B12 (cijanokobalamin) zbog hipoklorhidrije ili aklorhidrije. To treba uzeti u obzir u bolesnika sa smanjenom tjelesnom rezervom ili faktorima rizika za smanjenu apsorpciju vitamina B12 koji su na dugotrajnoj terapiji.

Kardiovaskularni i cerebrovaskularni učinci

Naproksen: Potrebno je odgovarajuće praćenje i savjetovanje u bolesnika s hipertenzijom u anamnezi i/ili blagim do umjerenim kongestivnim zatajenjem srca jer su retencija tekućine i edem prijavljeni uz terapiju NSAIL-om.

Klinička ispitivanja i epidemiološki podaci upućuju na to da primjena koksiba i nekih NSAIL-ova (osobito pri visokim dozama i dugotrajnom liječenju) može biti povezana s blago povećanim rizikom od pojave arterijskih trombotičkih događaja (npr. infarktom miokarda ili moždanim udarom). Iako podaci upućuju na to da primjena naproksena (1000 mg dnevno) može biti povezana s manjim rizikom, određeni rizici se ne mogu isključiti.

Bolesnici s nekontroliranom hipertenzijom, kongestivnim zatajenjem srca, utvrđenom ishemijskom bolešću srca, bolešću perifernih arterija i/ili cerebrovaskularnom bolešću smiju se liječiti naproksenom samo nakon pažljivog razmatranja. Slično razmatranje treba se napraviti prije početka dugotrajnog liječenja bolesnika s faktorima rizika za pojavu kardiovaskularnih događaja (npr. hipertenzija, hiperlipidemija, dijabetes, pušenje).

Učinci na bubrege

Naproksen: Dugotrajna primjena NSAIL-a rezultirala je bubrežnom papilarnom nekrozom i drugim ozljedama bubrega. Renalna toksičnost također je uočena u bolesnika u kojih bubrežni prostaglandini imaju kompenzacijsku ulogu u održavanju bubrežne perfuzije. U ovih bolesnika primjena NSAIL-a može dovesti do smanjenja stvaranja prostaglandina ovisno o dozi i, sekundarno, do smanjenja bubrežnog protoka krvi, što može dovesti do manifestne dekompenzacije bubrega. Bolesnici s najvećim rizikom od ove reakcije su oni s oštećenom funkcijom bubrega, hipovolemijom, zatajivanjem srca, disfunkcijom jetre, deplecijom soli, oni koji uzimaju diuretike, inhibitore angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE) ili antagoniste receptora angiotenzina II te starije osobe. Nakon prekida liječenja NSAIL-om obično slijedi oporavak u stanje prije liječenja (vidjeti također u nastavku te dijelove 4.2 i 4.5).

Akutni tubulointersticijski nefritis (TIN) zabilježen je u bolesnika koji su uzimali lijekove koji sadrže esomeprazol i naproksen i može se pojaviti u bilo kojem trenutku tijekom liječenja lijekom Xidofa (vidjeti dio 4.8). Akutni tubulointersticijski nefritis može napredovati do zatajenja bubrega.

U slučaju sumnje na TIN, treba prekinuti uzimanje lijeka Xidofa i odmah započeti odgovarajuće liječenje.

Primjena u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega

Budući da se naproksen i njegovi metaboliti u velikoj mjeri (95%) izlučuju mokraćom putem glomerularne filtracije, treba ga davati vrlo oprezno bolesnicima s oštećenom funkcijom bubrega te se u ovih bolesnika savjetuje praćenje klirensa kreatinina i/ili kreatinina u serumu. Xidofa je kontraindicirana u bolesnika s početnim klirensom kreatinina manjim od 30 ml/min (vidjeti dio 4.3).

Hemodijaliza ne smanjuje koncentraciju naproksena u plazmi zbog visokog stupnja vezanja na proteine plazme.

Određenim bolesnicima, posebno onim čiji je protok bubrežne krvi ugrožen zbog izvanstanične deplecije volumena, ciroze jetre, restrikcije natrija, kongestivnog zatajenja srca i već postojeće bubrežne bolesti, potrebno je procijeniti bubrežnu funkciju prije i tijekom liječenja lijekom Xidofa. U tu skupinu bolesnika spadaju i stariji bolesnici u kojih se može očekivati oštećenje bubrežne funkcije, kao i bolesnici koji koriste diuretike, ACE inhibitore ili antagoniste receptora angiotenzina II. Kako bi se izbjeglo prekomjerno nakupljanje metabolita naproksena u tih bolesnika, preporučuje se razmotriti smanjenje dnevne doze.

Učinci na jetru

U bolesnika koji uzimaju NSAILmogu se pojaviti granična povišenja jedne ili više jetrenih proba. Odstupanja u jetrenim probama mogu biti posljedica preosjetljivosti, a ne izravne toksičnosti. Prijavljeni su rijetki slučajevi teških jetrenih reakcija, uključujući žuticu i fulminantni hepatitis sa smrtnim ishodom, nekrozom jetre i zatajenjem jetre, od kojih su neki bili sa smrtnim ishodom.

Hepatorenalni sindrom

Primjena NSAIL-ova može biti povezana s akutnim zatajenjem bubrega u bolesnika s teškom cirozom jetre. Ti bolesnici često imaju istodobnu koagulopatiju povezanu s neodgovarajućom sintezom faktora zgrušavanja. Antitrombocitni učinci povezani s naproksenom mogu dodatno povećati rizik od teškog krvarenja u tih bolesnika.

Hematološki učinci

Naproksen: Bolesnike koji imaju poremećaj koagulacije ili primaju terapiju lijekovima koji interferiraju s hemostazom treba pažljivo nadzirati ako se primjenjuju lijekovi koji sadrže naproksen.

Bolesnici s visokim rizikom od krvarenja i oni koji su na punoj antikoagulacijskoj terapiji (npr. derivatima dikumarola) mogu biti izloženi povećanom riziku od krvarenja ako istodobno primaju lijekove koji sadrže naproksen (vidjeti dio 4.5).

Naproksen smanjuje agregaciju trombocita i produžuje vrijeme krvarenja. Ovaj učinak treba imati na umu kada se određuje vrijeme krvarenja.

Ako se u bolesnika koji primaju lijek Xidofa pojavi aktivno i klinički značajno krvarenje iz bilo kojeg izvora, liječenje treba prekinuti.

Učinci na oči

Naproksen: Zbog nuspojava vezanih uz oči koje su zabilježene u ispitivanjima primjene NSAIL-a na životinjama, ukoliko dođe do bilo kakvih promjena ili poremećaja vida preporučuje se provesti oftalmološki pregled.

Dermatološki učinci

Naproksen: Ozbiljne kožne reakcije, od kojih su neke sa smrtnim ishodom, uključujući eksfolijativni dermatitis, Stevens-Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu prijavljene su vrlo rijetko u vezi s primjenom NSAIL-ova (vidjeti dio 4.8). Čini se da su bolesnici izloženi najvećem riziku od pojave ovih reakcija na početku liječenja, pri čemu se reakcije u većini slučajeva javljaju unutar prvog mjeseca liječenja. Reakcije na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) zabilježene su u bolesnika koji uzimaju NSAIL. Pri prvoj pojavi kožnog osipa, mukoznih lezija ili bilo kojeg drugog znaka preosjetljivosti, uzimanje lijeka Xidofa treba odmah prekinuti.

Esomeprazol: Inhibitori protonske pumpe povezani su s vrlo rijetkim slučajevima subakutnog kožnog eritemskog lupusa (SCLE). Ako se pojave lezije, osobito na područjima kože izloženima suncu, i ako su popraćene artralgijom, bolesnik treba odmah potražiti liječničku pomoć, a zdravstveni radnik treba razmotriti prekid liječenja lijekom Xidofa. Pojava SCLE nakon prethodnog liječenja inhibitorom protonske pumpe može povećati rizik od pojave SCLE-a tijekom liječenja drugim inhibitorima protonske pumpe.

Teške kožne nuspojave (SCAR)

Esomeprazol: Teške kožne nuspojave (engl. severe cutaneous adverse reaction, SCAR) kao što su eritema multiforme (EM), Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksična epidermalna nekroliza (TEN), reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS), koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne, prijavljene su vrlo rijetko u vezi s liječenjem esomeprazolom.

Bolesnike treba upozoriti na znakove i simptome teških kožnih reakcija EM/SJS/TEN/DRESS te im savjetovati da odmah potraže savjet liječnika ako primijete bilo kakve upućujuće znakove ili simptome. Primjenu esomeprazola treba odmah prekinuti pri pojavi znakova i simptoma ozbiljnih kožnih reakcija te prema potrebi osigurati dodatnu medicinsku skrb i pomno praćenje. Ponovno uvođenje lijeka ne smije se provoditi u bolesnika s EM/SJS/TEN/DRESS.

Anafilaktičke (anafilaktoidne) reakcije

Naproksen: U osjetljivih osoba mogu se pojaviti reakcije preosjetljivosti. Anafilaktičke (anafilaktoidne) reakcije mogu se javiti i u bolesnika s ili bez anamneze preosjetljivosti ili izloženosti acetilsalicilatnoj kiselini, drugim NSAIL-ovima ili lijekovima koji sadrže naproksen. Mogu se javiti i u osoba s angioedemom, bronhospazmom (npr. astmom), rinitisom i nosnim polipima u anamnezi.

Postojeća astma

Naproksen: Primjena acetilsalicilatne kiseline u bolesnika s astmom osjetljivom na acetilsalicilatnu kiselinu povezana je s teškim bronhospazmom, koji može biti smrtonosan. Kako je križna rezistencija, uključujući bronhospazam zabilježena u bolesnika osjetljivih na acetilsalicilatnu kiselinu koji su istovremeno uzimali acetilsalicilatnu kiselinu i NSAIL, Xidofa se ne smije davati bolesnicima s ovim oblikom preosjetljivosti na acetilsalicilatnu kiselinu (vidjeti dio 4.3) i treba ga davati s oprezom u bolesnika s već postojećom astmom.

Upala

Naproksen: Antipiretičko i protuupalno djelovanje naproksena može smanjiti vrućicu i druge znakove upale, čime se smanjuje njihova korisnost kao dijagnostičkih znakova.

Plodnost u žena

Primjena lijeka Xidofa, kao što vrijedi i za bilo koji drugi lijek za koji se zna da inhibira ciklooksigenazu /sintezu prostaglandina, može smanjiti plodnost u žena i ne preporučuje se u žena koje pokušavaju zatrudnjeti. U žena koje imaju poteškoća sa začećem ili koje obavljaju pretrage zbog neplodnosti, treba razmotriti prekid primjene lijeka Xidofa (vidjeti dio 4.6).

Kombinacija s drugim lijekovima

Ne preporučuje se istodobna primjena atazanavira s inhibitorima protonske pumpe (vidjeti dio 4.5). Ako se ocijeni da je kombinacija atazanavira s inhibitorom protonske pumpe neizbježna, preporučuje se pomno kliničko praćenje (npr. opterećenja virusom) u kombinaciji s povećanjem doze atazanavira

na 400 mg sa 100 mg ritonavira; ne smije se prekoračiti doza esomeprazola od 20 mg i stoga se Xidofa ne smije primjenjivati istodobno s atazanavirom (vidjeti dio 4.3).

Esomeprazol je inhibitor CYP2C19. Prilikom započinjanja ili prestanka liječenja esomeprazolom potrebno je razmotriti mogućnost interakcija s lijekovima koji se metaboliziraju putem CYP2C19. Primijećena je interakcija između klopidogrela i esomeprazola (vidjeti dio 4.5). Klinički značaj ove interakcije je nejasan. Kao mjera opreza, ne preporučuje se istodobna primjena esomeprazola i klopidogrela.

Hipomagnezijemija

Teška hipomagnezijemija prijavljena je u bolesnika koji su liječeni inhibitorima protonske pumpe (IPP) poput esomeprazola tijekom najmanje tri mjeseca, a u većini slučajeva tijekom godine dana. Mogu se pojaviti ozbiljne manifestacije hipomagnezijemije kao što su umor, tetanija, delirij, konvulzije, omaglice i ventrikularna aritmija, ali one mogu započeti neprimjetno te ih se može previdjeti. U većine zahvaćenih bolesnika hipomagnezijemija se poboljšala nakon nadomještanja magnezija i prekida primjene IPP-a.

U bolesnika za koje se očekuje da će biti na dugotrajnom liječenju ili onih koji uz IPP uzimaju digoksin ili lijekove koji mogu uzrokovati hipomagnezijemiju (npr. diuretike), zdravstveni radnici trebaju razmotriti određivanje razina magnezija prije početka liječenja IPP-om i periodički tijekom liječenja.

Prijelom kostiju

Inhibitori protonske pumpe, osobito ako se primjenjuju u visokim dozama i dugotrajno (> 1 godina), mogu blago povećati rizik od prijeloma kuka, zapešća i kralježnice, uglavnom u starijih osoba ili kada su prisutni drugi poznati faktori rizika. Opservacijska ispitivanja ukazuju na to da inhibitori protonske pumpe mogu povećati ukupni rizik od prijeloma za 10-40%. Taj porast može djelomično biti posljedica drugih faktora rizika. Bolesnici s rizikom od osteoporoze trebaju biti zbrinuti u skladu s važećim kliničkim smjernicama uz adekvatan unos vitamina D i kalcija.

Interferencija s laboratorijskim pretragama

Povišena razina kromogranina A (CgA) može interferirati s pretragama za neuroendokrine tumore. Kako bi se izbjegla ova interferencija, liječenje lijekom Xidofa treba prekinuti najmanje 5 dana prije mjerenja razine CgA (vidjeti dio 5.1). Ako se razine CgA i gastrina ne vrate unutar referentnih vrijednosti nakon početnog mjerenja, mjerenja treba ponoviti 14 dana nakon prekida liječenja inhibitorima protonske pumpe.

Xidofa sadrži natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija.

Kontraindikacije za istodobnu primjenu (vidjeti dio 4.3)

Antiretrovirusni lijekovi

Zabilježena je interakcija omeprazola, racemata D+S omeprazola (esomeprazola), s nekim antiretrovirusnim lijekovima. Klinički značaj i mehanizmi tih interakcija nisu uvijek poznati. Povećani želučani pH tijekom liječenja omeprazolom može promijeniti apsorpciju antiretrovirusnog lijeka. Drugi mogući mehanizmi interakcije su putem CYP2C19. Za neke antiretrovirusne lijekove, kao što su atazanavir i nelfinavir, zabilježene su smanjene razine u serumu prilikom istodobne primjene s omeprazolom. Istodobna primjena omeprazola (40 mg jednom dnevno) s atazanavirom 300 mg / ritonavirom 100 mg u zdravih dobrovoljaca rezultirala je značajnim smanjenjem izloženosti atazanaviru (smanjenje AUC-a, C^max i C^min za oko 75%,). Povećanje doze atazanavira na 400 mg nije nadoknadilo utjecaj omeprazola na izloženost atazanaviru. Istodobna primjena omeprazola (40 mg jednom dnevno) rezultirala je smanjenjem srednjih vrijednosti AUC, C^max i C^min za 36-39% za nelfinavir, a srednja vrijednost AUC-a, C^max i C^min za farmakološki aktivni metabolit M8 smanjila se za 75-92%.

Za druge antiretrovirusne lijekove, kao što je sakvinavir, zabilježene su povećane razine u serumu. Postoje i neki antiretrovirusni lijekovi kod kojih su zabilježene nepromijenjene razine u serumu kada se uzimaju istodobno s omeprazolom.

Nisu provedena ispitivanja interakcija lijeka naproksen/esomeprazol i atazanavira. Međutim, zbog sličnih farmakodinamičkih i farmakokinetičkih svojstava omeprazola i esomeprazola, ne preporučuje se istodobna primjena atazanavira i nelfinavira s esomeprazolom, a istodobna primjena s lijekom Xidofa je kontraindicirana (vidjeti dio 4.3).

Istodobna primjena uz mjere opreza

Ostali analgetici uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2

Istodobnu primjenu dvaju ili više NSAIL-a treba izbjegavati jer to može povećati rizik od nuspojava, osobito gastrointestinalnog ulkusa i krvarenja. Ne preporučuje se istodobna primjena lijeka Xidofa s drugim NSAIL-ovima, osim s niskom dozom acetilsalicilatne kiseline (≤ 325 mg/dan) (vidjeti dio 4.4).

Acetilsalicilatna kiselina

Xidofa se može primjenjivati istodobno s niskom dozom acetilsalicilatne kiseline (≤ 325 mg/dan). U kliničkim ispitivanjima bolesnici koji su uzimali naproksen/esomeprazol u kombinaciji s niskom dozom acetilsalicilatne kiseline nisu imali povećanu učestalost pojave želučanog ulkusa u usporedbi s bolesnicima koji su uzimali samo naproksen/esomeprazol (vidjeti dio 5.1). Međutim, istodobna primjena acetilsalicilatne kiseline i lijeka Xidofa još uvijek može povećati rizik od ozbiljnih nuspojava (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8).

Klinički farmakodinamički podaci ukazuju na to da istodobna primjena acetilsalicilatne kiseline s naproksenom uzastopno više od jednog dana može inhibirati učinak niske doze acetilsalicilatne kiseline na aktivnost trombocita, a ta inhibicija može trajati i do nekoliko dana nakon prekida liječenja naproksenom. Klinički značaj ove interakcije nije poznat.

Takrolimus

Kao i kod svih NSAIL-a, postoji mogući rizik od nefrotoksičnosti kada se naproksen primjenjuje istodobno s takrolimusom. Zabilježeno je da istodobna primjena esomeprazola i takrolimusa povećava razine takrolimusa u serumu. Tijekom liječenja lijekom Xidofa potrebno je pojačano nadzirati koncentraciju takrolimusa u serumu i bubrežnu funkciju (klirensa kreatinina) te po potrebi prilagoditi dozu takrolimusa.

Ciklosporin

Kao i kod svih NSAIL-a, preporučuje se oprez kod istodobne primjene ciklosporina zbog povećanog rizika od nefrotoksičnosti.

Diuretici

Klinička ispitivanja, kao i opažanja nakon stavljanja lijeka u promet, pokazala su da u nekih bolesnika NSAIL-ovi mogu smanjiti natriuretsko djelovanje furosemida i tiazida u nekih bolesnika. Taj se odgovor pripisuje inhibiciji sinteze bubrežnog prostaglandina. Tijekom istodobne primjene s NSAIL-ovima, bolesnika treba pomno nadzirati radi moguće pojave znakova zatajenja bubrega te kako bi se osigurala djelotvornost diuretika (vidjeti dio 4.4).

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI)

Istodobna primjena NSAIL-ova, uključujući COX-2 selektivne inhibitore, i SSRI-ja povećava rizik od gastrointestinalnog krvarenja (vidjeti dio 4.4).

Kortikosteroidi

Postoji povećan rizik od gastrointestinalnog krvarenja kada se kortikosteroidi kombiniraju s NSAIL-ovima, uključujući COX-2 selektivne inhibitore. Potreban je oprez kada se NSAIL-ovi primjenjuju istodobno s kortikosteroidima (vidjeti dio 4.4).

ACE inhibitori/antagonisti receptora angiotenzina II

Izvješća upućuju na to da NSAIL-ovi mogu smanjiti antihipertenzivni učinak ACE inhibitora i antagonista angiotenzin II receptora. NSAIL-ovi također mogu povećati rizik od oštećenja bubrega

povezanog s primjenom ACE inhibitora ili antagonista angiotenzin II receptora. Kombinacija NSAIL-ova i ACE inhibitora ili antagonista angiotenzina II receptora mora se primjenjivati s oprezom u bolesnika koji su stariji, imaju smanjen volumen tekućine ili oštećenu bubrežnu funkciju (vidjeti dio 4.4).

Digoksin

NSAIL-ovi mogu povisiti razine srčanog glikozida u plazmi kada se primjenjuju istodobno sa srčanim glikozidima kao što je digoksin.

Litij

NSAIL-ovi su uzrokovali povišenje razina litija u plazmi i smanjenje bubrežnog klirensa litija. Ti su učinci pripisani inhibiciji sinteze renalnog prostaglandina NSAIL-ovima. Stoga, kada se NSAIL-ovi i litij primjenjuju istodobno, potrebno je pažljivo nadzirati bolesnika kako bi se uočili znakovi toksičnosti litija.

Metotreksat

Kod nekih bolesnika je prijavljen porast razina metotreksata kada se primjenjivao zajedno s inhibitorima protonske pumpe. Zabilježeno je da NSAIL-ovi smanjuju tubularnu sekreciju metotreksata u životinjskom modelu. To može ukazivati na to da i esomeprazol i naproksen mogu povećati toksičnost metotreksata. Klinički značaj vjerojatno će biti veći u bolesnika koji primaju visoke doze metotreksata i u bolesnika s disfunkcijom bubrega. Potreban je oprez kada se Xidofa primjenjuje istodobno s metotreksatom. U primjeni visokih doza metotreksata preporučuje se privremeni prekid liječenja lijekom Xidofa.

Sulfonilureje, hidantoini

Naproksen se u velikoj mjeri veže za proteine plazme; stoga ima teoretski potencijal za interakciju s drugim lijekovima koji se vežu za proteine plazme, kao što su derivati sulfonilureje i hidantoina. Bolesnike koji istodobno uzimaju naproksen i hidantoin, sulfonamid ili sulfonilureju treba nadzirati radi prilagodbe doze ako je to potrebno.

Klopidogrel

Rezultati ispitivanja na zdravim ispitanicima pokazali su farmakokinetičku (PK)/farmakodinamičku (PD) interakciju između klopidogrela (udarna doza od 300 mg/doza održavanja od 75 mg na dan) i esomeprazola (40 mg na dan peroralno), što je rezultiralo smanjenjem izloženosti aktivnom metabolitu klopidogrela za prosječno 40% i smanjenjem maksimalne inhibicije agregacije trombocita (ADP-om inducirane) za prosječno 14%.

U ispitivanju na zdravim ispitanicima izloženost aktivnom metabolitu klopidogrela bila je smanjena za gotovo 40% kada se fiksna kombinacija doza esomeprazola od 20 mg i acetilsalicilatne kiseline od 81 mg davala s klopidogrelom u usporedbi sa samim klopidogrelom. Međutim, maksimalne razine inhibicije agregacije trombocita (ADP-om inducirane) u tih ispitanika bile su iste u obje skupine.

Nisu provedena klinička ispitivanja interakcije klopidogrela i fiksne kombinacije naproksen+esomeprazol.

U opservacijskim i kliničkim ispitivanjima zabilježeni su nekonzistentni podaci o kliničkim implikacijama ove PK/PD interakcije esomeprazola u smislu velikih kardiovaskularnih događaja. Kao mjera opreza, ne preporučuje se istodobna primjena lijeka Xidofa i klopidogrela (vidjeti dio 4.4).

Antikoagulansi i inhibitori agregacije trombocita

NSAIL-ovi mogu pojačati učinke oralnih antikoagulansa (npr. varfarina, dikumarola), heparina i inhibitora agregacije trombocita (vidjeti dio 4.4).

Istodobna primjena 40 mg esomeprazola u bolesnika liječenih varfarinom pokazala je da su, unatoč blagom povišenju najniže koncentracije manje potentnog R-izomera varfarina u plazmi, vremena koagulacije bila unutar prihvatljivog raspona. Međutim, nakon stavljanja lijeka u promet prijavljeno je nekoliko slučajeva klinički značajnog povišenja INR-a tijekom istodobnog liječenja s varfarinom.

Preporučuje se pomno praćenje bolesnika kada se započinje i završava liječenje varfarinom ili drugim derivatima kumarina.

Blokatori beta receptora

Naproksen i drugi NSAIL-ovi mogu smanjiti antihipertenzivni učinak propranolola i drugih beta blokatora.

Probenecid

Istodobna primjena s probenecidom povećava koncentraciju aniona naproksena u plazmi i značajno produljuje njegov poluvijek u plazmi.

Lijekovi s apsorpcijom ovisnom o želučanom pH

Smanjeno lučenje želučane kiseline tijekom liječenja esomeprazolom i drugim IPP-ovima može smanjiti ili povećati apsorpciju onih lijekova čija apsorpcija ovisi o želučanom pH. Kao i kod drugih lijekova koji smanjuju želučanu kiselost, apsorpcija lijekova poput ketokonazola, itrakonazola, posakonazola i erlotiniba može se smanjiti, dok se apsorpcija lijekova poput digoksina može povećati tijekom liječenja esomeprazolom. Istodobnu primjenu s posakonazolom i erlotinibom treba izbjegavati. Istodobno liječenje omeprazolom (20 mg na dan) i digoksinom u zdravih ispitanika povećalo je bioraspoloživost digoksina za 10% (do 30% u dva od deset ispitanika).

Ostale informacije o interakcijama lijekova

Ispitivanja istovremene primjene esomeprazola i naproksena (neselektivnog NSAIL-a) ili rofekoksiba (selektivnog NSAIL-a COX-2) nisu utvrdila nikakve klinički značajne interakcije.

Kao i kod drugih NSAIL-ova, istodobna primjena s kolestiraminom može odgoditi apsorpciju naproksena.

U zdravih dobrovoljaca istodobna primjena 40 mg esomeprazola rezultirala je povećanjem površine ispod krivulje odnosa koncentracije u plazmi i vremena (AUC) za 32% i produljenjem poluvremena eliminacije (t^1/2) za 31%, ali bez značajnog povećanja vršnih koncentracija cisaprida u plazmi. Blago produljeni QTc interval opažen nakon primjene samo cisaprida nije se dodatno produljio kada se cisaprid primjenjivao u kombinaciji s esomeprazolom (vidjeti također dio 4.4).

Dokazano je da esomeprazol nema klinički značajne učinke na farmakokinetiku amoksicilina i kinidina.

Esomeprazol inhibira CYP2C19, glavni enzim koji metabolizira esomeprazol. Esomeprazol se također metabolizira putem CYP3A4. Opaženo je sljedeće u vezi s tim enzimima:

• Istodobna primjena 30 mg esomeprazola rezultirala je smanjenjem klirensa supstrata CYP2C19 diazepama za 45%. Ta interakcija vjerojatno neće biti od kliničke važnosti.

• Istodobna primjena 40 mg esomeprazola rezultirala je povećanjem najniže koncentracije fenitoina u plazmi za 13% u bolesnika s epilepsijom.

• Istodobna primjena esomeprazola i kombiniranog inhibitora CYP2C19 i CYP3A4, kao što je vorikonazol, može rezultirati više nego dvostrukom izloženosti esomeprazolu.

• Istodobna primjena esomeprazola i inhibitora CYP3A4, klaritromicina (500 mg dvaput na dan), rezultirala je udvostručenjem izloženosti (AUC) esomeprazolu.

Prilagođavanje doze esomeprazola nije potrebno ni u jednom od ovih slučajeva.

Lijekovi za koje je poznato da induciraju CYP2C19 ili CYP3A4 ili oboje (kao što su rifampicin i gospina trava) mogu dovesti do smanjenja koncentracije esomeprazola u serumu povećanjem metabolizma esomeprazola.

Omeprazol, poput esomeprazola, djeluje kao inhibitori CYP2C19. Omeprazol, primijenjen u dozama od 40 mg zdravim ispitanicima u ukriženom ispitivanju, povećao je C^max i AUC cilostazola za 18% odnosno 26%, a jednog od njegovih aktivnih metabolita za 29% odnosno 69%.

Podaci na životinjama pokazuju da NSAIL-ovi mogu povećati rizik od pojave konvulzija povezanih s kinolonskim antibioticima. Bolesnici koji uzimaju kinolone mogu imati povećan rizik od nastanka konvulzija.

Interakcije lijeka i laboratorijskih pretraga

Naproksen može smanjiti agregaciju trombocita i produljiti vrijeme krvarenja. Ovaj učinak treba imati na umu kada se utvrđuje vrijeme krvarenja.

Primjena naproksena može rezultirati povećanim urinarnim vrijednostima 17-ketogenih steroida zbog interakcije između lijeka i/ili njegovih metabolita s m-di-nitrobenzenom koji se koristi u ovom testu. Iako se ne čini da su 17-hidroksi-kortikosteroidna mjerenja (Porter-Silberov test) artefaktno promijenjena, predlaže se da se terapija naproksenom privremeno prekine 72 sata prije provođenja testova funkcije nadbubrežne žlijezde ako se koristi Porter-Silberov test.

Naproksen može utjecati na neke urinarne testove 5-hidroksiindoleoctene kiseline (5HIAA).

Trudnoća

Naproksen:

Inhibicija sinteze prostaglandina može imati štetan učinak na trudnoću i/ili embrionalni/fetalni razvoj. Podaci iz epidemioloških ispitivanja ukazuju na povećani rizik od spontanog pobačaja te srčanih malformacija i gastroshize nakon primjene inhibitora sinteze prostaglandina u ranoj trudnoći. Apsolutni rizik od kardiovaskularnih malformacija povećan je s manje od 1% na približno 1,5%. Vjeruje se da se rizik povećava s dozom i trajanjem terapije. Pokazalo se da primjena inhibitora sinteze prostaglandina u životinja rezultira povećanim gubitkom prije i nakon implantacije te smrtnošću embrija i fetusa. Osim toga, zabilježena je povećana incidencija različitih malformacija, uključujući kardiovaskularne, u životinja koje su primale inhibitor sinteze prostaglandina tijekom razdoblja organogeneze (vidjeti dio 5.3).

U žena koje pokušavaju zatrudnjeti ili tijekom prvog i drugog tromjesečja trudnoće, Xidofa se ne smije davati, osim ako potencijalna korist za bolesnicu nadmašuje potencijalni rizik za fetus. Od 20. tjedna trudnoće nadalje, primjena lijeka Xidofa može uzrokovati oligohidramnij koji je posljedica fetalne bubrežne disfunkcije. To može uslijediti kratko nakon početka liječenja i obično je reverzibilno nakon prekida liječenja. Dodatno, prijavljeni su slučajevi suženja ductus arteriosus uslijed primjene u drugom tromjesečju trudnoće u kojima je većinom došlo do oporavka nakon prestanka primjene. Stoga, ako naproksen uzima žena koja pokušava zatrudnjeti ili tijekom prvog i drugog tromjesečja trudnoće, dozu je potrebno održati što nižom, a trajanje liječenja što kraćim.

Nakon izlaganja lijeku Xidofa tijekom nekoliko dana od 20. tjedna trudnoće nadalje, potrebno je razmotriti antenatalno praćenje oligohidramnija i suženja ductus arteriosus. Ako se utvrdi oligohidramnij ili suženje ductus arteriosus, potrebno je prekinuti liječenje lijekom Xidofa.

Tijekom trećeg tromjesečja trudnoće, svi inhibitori sinteze prostaglandina mogu izložiti fetus:

• kardiopulmonalnoj toksičnosti (prerano suženje/zatvaranje ductus arteriosus i plućna hipertenzija);

• disfunkciji bubrega (vidjeti gore); majku i novorođenče, na kraju trudnoće:

• mogućem produljenju vremena krvarenja, antiagregacijskom učinku koji se može pojaviti čak i pri vrlo niskim dozama;

• inhibiciji kontrakcija maternice koja rezultira odgođenim ili produljenim porodom. Posljedično, Xidofa je kontraindicirana tijekom trećeg tromjesečja trudnoće (vidjeti dio 4.3).

Esomeprazol:

Podaci o primjeni esomeprazola u trudnica su ograničeni. Racemična smjesa omeprazola na većem broju trudnica tijekom epidemioloških ispitivanja nije uzrokovala malformativne ili fetotoksične učinke. Ispitivanja esomeprazola na životinjama ne ukazuju na izravne ili neizravne štetne učinke na embrionalni/fetalni razvoj. Ispitivanja na životinjama s racemičnom smjesom ne ukazuju na izravne ili neizravne štetne učinke na trudnoću, porod ili postnatalni razvoj.

Dojenje

Naproksen se u malim količinama izlučuje u majčino mlijeko. Nije poznato izlučuje li se esomeprazol u majčino mlijeko. Objavljeni prikaz slučaja o racemičnoj smjesi omeprazola ukazuje na izlučivanje malih količina u majčino mlijeko u ljudi (doza prilagođena tjelesnoj težini < 7%). Xidofa se ne smije koristiti tijekom dojenja.

Plodnost

Primjena NSAIL-ova kao što je naproksen može smanjiti plodnost žena. Primjena lijeka Xidofa se ne preporučuje u žena koje pokušavaju zatrudnjeti (vidjeti dio 4.4).

Naproksen/esomeprazol malo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima, na temelju toga što neke od prijavljenih nuspojava (npr. omaglica), zabilježenih nakon primjene lijeka naproksen/esomeprazol, mogu smanjiti sposobnost reagiranja.

Sažetak sigurnosnog profila

Esomeprazol s trenutnim oslobađanjem uključen je u formulaciju tableta kako bi se smanjila incidencija gastrointestinalnih nuspojava naproksena. Pokazalo se da lijek naproksen/esomeprazol značajno smanjuje pojavu želučanih ulkusa i nuspojava povezanih s NSAIL u gornjem dijelu probavnog sustava u usporedbi sa samim naproksenom (vidjeti dio 5.1).

Tijekom liječenja lijekom naproksen/esomeprazol u ukupnoj ispitivanoj populaciji (n=1157) nisu pronađeni novi sigurnosni nalazi u usporedbi s dobro utvrđenim sigurnosnim profilima pojedinačnih djelatnih tvari naproksena i esomeprazola.

Tablični prikaz nuspojava

Nuspojave su razvrstane prema učestalosti i organskim sustavima. Kategorije učestalosti definirane su prema sljedećoj konvenciji: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i

< 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Naproksen/esomeprazol

Sljedeće nuspojave prijavljene su u bolesnika koji su uzimali naproksen/esomeprazol tijekom kliničkih ispitivanja:

*otkriveno planiranom rutinskom endoskopijom

Naproksen

Sljedeće nuspojave prijavljene su u bolesnika koji su uzimali naproksen tijekom kliničkih ispitivanja i u izvješćima nakon stavljanja lijeka u promet.

Esomeprazol

Sljedeće nuspojave identificirane su ili se na njih sumnjalo u programu kliničkih ispitivanja esomeprazola s enteričkim premazom i/ili nakon stavljanja lijeka u promet. Ni za jednu nije utvrđeno da je povezana s dozom.

Opis odabranih nuspojava

Naproksen

Klinička ispitivanja i epidemiološki podaci upućuju na to da primjena koksiba i nekih NSAIL-ova (osobito pri visokim dozama i kod dugotrajnog liječenja) može biti povezana s malim povećanjem rizika od pojave arterijskih trombotičkih događaja (na primjer infarkta miokarda ili moždanog udara). Iako podaci upućuju na to da primjena naproksena (1000 mg dnevno) može biti povezana s nižim rizikom, neki se rizici ne mogu isključiti (vidjeti dio 4.4).

Edem, hipertenzija i zatajenje srca zabilježeni su kod liječenja NSAIL-ovima.

Najčešće uočene nuspojave su gastrointestinalne prirode. Mogu se javiti peptički ulkusi, perforacija ili gastrointestinalno krvarenje, ponekad sa smrtnim ishodom, osobito u starijih osoba (vidjeti dio 4.4). Nakon primjene zabilježeni su mučnina, povraćanje, proljev, flatulencija, konstipacija, dispepsija, bol

u abdomenu, melena, hematemeza, ulcerozni stomatitis, pogoršanje kolitisa i Crohnove bolesti (vidjeti dio 4.4 - Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi). U rjeđim je slučajevima uočen gastritis.

Lijek Xidofa je razvijen s esomeprazolom kako bi se smanjila incidencija gastrointestinalnih nuspojava naproksena, te se pokazalo da značajno smanjuje pojavu ukusa na želucu i/ili dvanaesniku i nuspojava povezanih s NSAIL-ovima u gornjem dijelu probavnog sustava u usporedbi sa samim naproksenom.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Nema kliničkih podataka o predoziranju lijekom naproksen/esomeprazol.

Očekuje se da će svi učinci predoziranja s lijekom Xidofa prvenstveno odražavati učinke predoziranja naproksenom.

Simptomi

Povezani s predoziranjem naproksenom

Značajno predoziranje naproksenom karakterizirano je letargijom, omaglicom, omamljenosti, epigastričnom boli, nelagodom u abdomenu, žgaravicom, indigestijom, mučninom, prolaznim promjenama u funkciji jetre, hipoprotrombinemijom, disfunkcijom bubrega, metaboličkom acidozom, apnejom, dezorijentiranosti ili povraćanjem.

Može doći do gastrointestinalnog krvarenja. Može doći do hipertenzije, akutnog zatajenja bubrega, respiratorne depresije i kome, ali rijetko. Anafilaktoidne reakcije zabilježene su uz uzimanje terapijskih doza NSAIL-a, a mogu se pojaviti i nakon predoziranja. Nekoliko je bolesnika imalo konvulzije, ali nije jasno jesu li one povezane s lijekom ili ne. Nije poznato koja bi doza lijeka bila opasna po život.

Povezani s predoziranjem esomeprazolom

Simptomi opisani kod namjernog predoziranja esomeprazolom (ograničeno iskustvo primjene doza većih od 240 mg/dan) su prolazni. Jednokratne doze esomeprazola od 80 mg nisu uzrokovale nikakve nuspojave.

Zbrinjavanje

Povezano s naproksenom

Nakon predoziranja NSAIL-om, bolesnike treba liječiti simptomatski i suportivno, osobito s obzirom na gastrointestinalne učinke i oštećenje bubrega. Ne postoje posebni antidoti.

Hemodijaliza ne smanjuje koncentraciju naproksena u plazmi zbog visokog stupnja vezanja za proteine plazme. Emeza i/ili aktivni ugljen (60 do 100 g u odraslih, 1 do 2 g/kg u djece) i/ili osmotska katarza mogu biti indicirani u bolesnika unutar 4 sata nakon predoziranja sa simptomima ili nakon velikog predoziranja. Prisilna diureza, alkalizacija urina ili hemoperfuzija možda neće biti korisne zbog visokog stupnja vezanja za proteine plazme.

Povezano s esomeprazolom

Nema specifičnog antidota. Esomeprazol je u velikoj mjeri vezan za proteine plazme i stoga se ne može lako dijalizirati. Kao i u ostalim slučajevima predoziranja, liječenje treba biti simptomatsko te je potrebno primijeniti opće suportivne mjere.