Serdolect 4 mg filmom obložene tablete

Sertindol je indiciran za liječenje shizofrenije.

Vezano uz njegovu kardiovaskularnu sigurnost, sertindol se smije primjenjivati samo kod bolesnika koji ne podnose barem jedan od ostalih antipsihotika.

Sertindol se ne smije davati u hitnim stanjima, za brzo uklanjanje simptoma kod bolesnika s akutnim pogoršanjem.

Doziranje

1

Klinička ispitivanja su pokazala da sertindol produljuje QT interval u većoj mjeri u odnosu na neke druge antipsihotike. Stoga se sertindol smije upotrebljavati samo kod bolesnika koji ne podnose najmanje jedan od ostalih antipsihotika. Liječnici koji ga propisuju moraju se u potpunosti pridržavati propisanih mjera sigurnosti: vidjeti dijelove 4.3 i 4.4.

H A L M E D

01 - 04 - 2026

Sertindol se primjenjuje kroz usta, jednom dnevno, neovisno o obroku. Bolesnicima koji zahtijevaju sedaciju, može se istodobno davati benzodiazepin.

Titracija

Svi bolesnici trebaju započeti liječenje s dozom od 4 mg sertindola na dan. Ovu dozu je potom potrebno postupno povećati za po 4 mg svakih 4-5 dana dok se ne dosegne optimalna dnevna doza održavanja, koja se kreće unutar raspona od 12-20 mg. Zbog blokirajućeg djelovanja sertindola na α1-receptore, tijekom inicijalnog perioda titracije doze može doći do pojave simptoma posturalne hipotenzije. Početna doza od 8 mg ili brzo povećanje doze povezano je sa značajno povećanim rizikom od posturalne hipotenzije.

Održavanje

Ovisno o individualnom odgovoru bolesnika, doza se može povećavati do 20 mg/dan. Samo se u iznimnim slučajevima može razmatrati povišenje doze do maksimalno 24 mg, budući da u kliničkim ispitivanjima nije konzistentno dokazana bolja djelotvornost doza viših od 20 mg, a s druge strane produljenje QT intervala može biti povećano pri gornjem kraju raspona doza.

Tijekom titracije i rane terapije održavanja bolesnicima je potrebno kontrolirati krvni tlak.

Starije osobe

Farmakokinetička ispitivanja nisu pokazala razliku između mladih i starijih osoba. Međutim, vrlo su ograničeni podaci iz kliničkih ispitivanja za bolesnike starije od 65 godina. Stoga se kod starijih osoba preporučuje započeti liječenje tek nakon temeljitog kardiovaskularnog pregleda. Kod starijih bolesnika je također preporučljivo sporije titriranje i niže doze održavanja (vidjeti dio 4.4).

Djeca i adolescenti ispod 18 godina

Zbog nedostatka podataka o sigurnosti i djelotvornosti, ne preporučuje se primjena Serdolecta kod djece i adolescenata.

Smanjena funkcija bubrega

Sertindol se može davati u uobičajenoj dozi bolesnicima s oštećenom funkcijom bubrega (vidjeti dio 4.3). Hemodijaliza ne utječe na farmakokinetiku sertindola.

Smanjena funkcija jetre

Bolesnici s blagim/umjerenim oštećenjem jetre zahtijevaju sporiju titraciju i nižu dozu održavanja.

Ponovno uvođenje sertindola nakon prethodno prekinutog liječenja

Kada se sertindol ponovno uvodi u terapiju kod bolesnika kod kojih je pauza bila manja od jednog tjedna, nije potrebna ponovna titracija sertindola već se liječenje može nastaviti s prethodno postignutom dozom održavanja. U protivnom je ponovno potrebno provesti preporučenu shemu titracije. Prije ponovne titracije sertindola mora se snimiti EKG.

Prijelaz s drugih antipsihotika

Liječenje sertindolom može se započeti u skladu s preporučenom shemom titracije uz istodobni prekid primjene ostalih oralnih antipsihotika. Za bolesnike liječene depo-pripravcima antipsihotika, sertindol se uvodi u vrijeme kad je trebala biti primjenjena slijedeća depo injekcija.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Sertindol je kontraindiciran kod bolesnika s poznatom nekorigiranom hipokalemijom i onih s poznatom nekorigiranom hipomagnezemijom.

Sertindol je kontraindiciran kod bolesnika s anamnezom klinički značajne kardiovaskularne bolesti, kongestivnog zatajenja srca, hipertrofije srca, aritmije, ili bradikardije (< 50 otkucaja u minuti).

Nadalje, sertindol se ne smije davati bolesnicima s prirođenim sindromom dugog QT intervala, odnosno onima s pozitivnom obiteljskom anamnezom ove bolesti, kao niti bolesnicima s poznatim stečenim produljenjem QT intervala (QTc veći od 450 msek kod muškaraca i 470 msek kod žena).

Sertindol je kontraindiciran kod bolesnika koji primaju lijekove za koje se zna da značajno produljuju QT interval. Tu spadaju slijedeće značajnije skupine lijekova:

• skupina Ia i III antiaritmika (npr. kinidin, amiodaron, sotalol, dofetilid)

• neki antipsihotici (npr. tioridazin)

• neki makrolidi (npr. eritromicin)

• neki antihistaminici (npr. terfenadin, astemizol)

• neki kinolonski antibiotici (npr. gatifloksacin, moksifloksacin).

  Navedeni popis nije sveobuhvatan tako da su i drugi pojedinačni lijekovi za koje se zna da značajno produljuju QT interval (npr. cisaprid, litij) također kontraindicirani.

  Kontraindicirana je istodobna primjena sertindola s lijekovima za koje se zna da potentno inhibiraju enzim citokrom P450 3A (vidjeti dio 4.5). Ovdje su uključene slijedeće značajnije skupine lijekova:

• sistemsko liječenje ‘azolnim’ antimikoticima (npr. ketokonazol, itrakonazol)

• neki makrolidni antibiotici (npr. eritromicin, klaritromicin)

• inhibitori HIV proteaze (npr. indinavir)

• neki blokatori kalcijevih kanala (npr. diltiazem, verapamil).

Navedeni popis lijekova nije sveobuhvatan tako da su i drugi pojedinačni lijekovi za koje se zna da potentno inhibiraju enzim CYP3A (npr. cimetidin) također kontraindicirani.

Sertindol je kontraindiciran kod bolesnika s teškim oštećenjem jetre.

Produljenje QT intervala

Klinička ispitivanja su pokazala da sertindol produljuje QT interval u značajnijoj mjeri u odnosu na neke druge antipsihotike. Prosječno QT produljenje veće je pri gornjem kraju preporučenog raspona doza (20 i 24 mg). Ovo produljenje QTc intervala je kod nekih lijekova povezano s mogućim razvojem Torsade de Pointes tipa (TdP) aritmije (potencijalno fatalna polimorfna ventrikularna tahikardija) i iznenadne smrti. Međutim, klinički i neklinički podaci nisu uspjeli potvrditi da li je sertindol više aritmogen od ostalih antipsihotika. Sertindol se stoga smije primjenjivati samo kod onih bolesnike koji ne podnose barem jedan od ostalih antipsihotika.

Rizik QT produljenja povećan je kod bolesnika koji istodobno uzimaju lijekove koji produljuju QT^c interval ili lijekove koji inhibiraju metabolizam sertindola (vidi poglavlje 4.3).

Kod bolesnika kod kojih postoji rizik značajnijeg poremećaja ravnoteže elektrolita mora se prije početka liječenja sertindolom odrediti razina kalija i magnezija u serumu. Niske vrijednosti kalija i magnezija u serumu potrebno je prije početka liječenja obavezno korigirati. Praćenje koncentracije kalija u serumu preporučuje se i kod bolesnika koji povraćaju, imaju proljev, uzimaju diuretike koji ne štede kalij, ili imaju neke druge poremećaje ravnoteže elektrolita.

Zbog blokirajućeg učinka sertindola na α¹-receptore, tijekom inicijalnog perioda titracije doze može doći do pojave simptoma posturalne hipotenzije.

Antipsihotički lijekovi mogu inhibirati učinke agonista dopamina. Potreban je oprez kod davanja sertindola bolesnicima s Parkinsonovom bolesti.

Neki selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, poput fluoksetina i paroksetina (potentni CYP2D6 inhibitori), mogu povećati razine sertindola u plazmi 2-3 puta. Stoga je potreban poseban oprez kod istodobne primjene sertindola s ovim lijekovima, a primjena je opravdana samo ukoliko potencijalna korist nadmašuje rizik. U slučaju ovakve primjene može biti potrebna niža doza održavanja sertindola, ali svakako je obavezno prije i nakon svakog prilagođavanja doze ovih lijekova pažljivo proanalizirati EKG (vidjeti dio 4.5).

Sertindol treba oprezno primjenjivati kod bolesnika za koje se zna da su spori CYP2D6 metabolizatori (vidjeti dio 4.5).

Prijavljeni su vrlo rijetki slučajevi hiperglikemiije ili egzacerbacije već postojećeg dijabetesa tijekom terapije sertindolom. Stoga se preporučuje odgovarajuće praćenje bolesnika s dijabetesom kao i bolesnika s rizičnim faktorima za razvoj diabetes mellitusa.

Povećana smrtnost kod starijih osoba s demencijom

Podaci iz dvaju velikih opservacijskih ispitivanja pokazali su da je kod starijih osoba s demencijom koji su liječeni antipsihoticima malo povećan rizik od smrti u usporedbi s onima koji nisu liječeni antipsihoticima. Nema dovoljno podataka za točnu procjenu veličine rizika, a uzrok povećanog rizika nije poznat.

Serdolect nije odobren za liječenje poremećaja ponašanja povezanih s demencijom. Rizik od cerebrovaskularnih štetnih događaja

Uočen je otprilike 3 puta veći rizik cerebrovaskularnih štetnih događaja u randomiziranim, placebo-

kontroliranim kliničkim ispitivanjima kod populacije bolesnika s demencijom, koji su liječeni nekim atipičnim antipsihotikom. Mehanizam nastanka ovog povećanog rizika nije poznat. Povećan rizik ne može se isključiti niti za druge antipsihotike, kao niti za ostale populacije bolesnika. Sertindol treba s oprezom davati bolesnicima kod kojih postoje čimbenici rizika za razvoj moždanog udara.

U kontekstu povećanog rizika od pojave značajnih kardiovaskularnih bolesti u starijih osoba, sertindol se mora upotrebljavati s oprezom kod bolesnika starijih od 65 godina. Liječenje se mora započeti tek nakon temeljitog kardiovaskularnog pregleda.

Venska tromboembolija

Slučajevi venske tromboembolije (VTE) prijavljeni su pri liječenju antipsihoticima. Budući da su kod bolesnika liječenih antipsihoticima često prisutni stečeni čimbenici rizika za VTE, potrebno je identificirati sve moguće čimbenike rizika za VTE prije i za vrijeme liječenja sertindolom te poduzeti preventivne mjere.

Smanjena funkcija jetre

Bolesnici s blagom/umjerenom disfunkcijom jetre se moraju pomno pratiti. Preporučuju se polaganija titracija i niža doza održavanja.

Tardivna diskinezija

Smatra se da je tardivna diskinezija uzrokovana preosjetljivošću dopaminskih receptora u bazalnim ganglijima, a koja nastaje kao posljedica kronične blokade receptora antipsihoticima. U kliničkim ispitivanjima je opažena niska incidencija (u usporedbi s placebom) ekstrapiramidnih simptoma tijekom liječenja sertindolom. Međutim, dugotrajno liječenje antipsihotičkim lijekovima (posebice visokim dozama) povezano je s rizikom nastanka tardivne diskinezije. Ako se pojave znaci tardivne diskinezije, potrebno je smanjiti dozu ili prekinuti daljnju primjenu lijeka.

Napadaji

Nužan je oprez kod bolesnika s napadajima u anamnezi.

Maligni neuroleptički sindrom

Potencijalno fatalan kompleks simptoma ponekad definiran kao maligni neuroleptički sindrom (MNS). povezan je s uzimanjem antipsihotika. Liječenje MNS-a mora uključivati promptno ukidanje svih antipsihotičkih lijekova.

Simptomi ustezanja

Opisani su akutni simptomi ustezanja nakon naglog prekida primjene antipsihotičnih lijekova, a oni uključuju mučninu, povraćanje, znojenje i nesanicu. Može doći i do ponovne pojave psihotičnih simptoma a prijavljena je i pojava nevoljnih pokreta (kao što su akatizija, distonija i diskinezija). Stoga se preporučuje postupno smanjivanje doze.

Pomoćne tvari

Tablete sadrže laktozu hidrat. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Produljenje QT intervala tijekom liječenja sertindolom može biti potencirano istodobnom primjenom lijekova za koje se zna da značajno produljuju QT interval. Stoga je istodobna primjena takvih lijekova kontraindicirana (vidjeti dio 4.3). Takva se interakcija može javiti npr. između kinidina i sertindola. Uz djelovanje na produljenje QT intervala (vidjeti dio 4.3), kinidin i značajno inhibira CYP2D6.

Sertindol se u velikoj mjeri metabolizira CYP2D6 i CYP3A izoenzimima citokrom P450 sustava. U populaciji je CYP2D6 polimorfan i oba se izoenzima mogu inhibirati različitim psihotropnim i drugim lijekovima (vidjeti dio 4.4).

CYP2D6

Koncentracija sertindola u plazmi povećana je 2-3 puta kod bolesnika koji istodobno uzimaju fluoksetin ili paroksetin (potentni inhibitori CYP2D6), i stoga je potreban izniman oprez kada se sertindol daje istodobno s ovim ili nekim drugim CYP2D6 inhibitorima. Za postizavanje željenog učinka može biti potrebna niža doza održavanja sertindola, ali svakako je obavezno prije i nakon svakog prilagođavanja doze ovih lijekova pažljivo proanalizirati EKG (vidjeti dio 4.5).

CYP3A

Manji porast (< 25%) koncentracije sertindola u plazmi primijećen je kod istodobne primjene makrolidnih antibiotika (npr. eritromicin, inhibitor CYP3A) i antagonista kalcijevih kanala (diltiazem, verapamil).

Međutim, kod osoba koje su spori CYP2D6 metabolizatori ovi učinci mogu biti puno jače izraženi (budući da će biti utjecaj i na CYP2D6 i na CYP3A put eliminacije). Stoga, budući da rutinski nije moguće identificirati bolesnike spore metabolizatore CYP2D6, kontraindicirana je istodobna primjena CYP3A inhibitora i sertindola jer može doći do značajnog porasta razine sertindola (vidjeti dio 4.3).

Metabolizam sertindola može biti značajno pojačan lijekovima koji induciraju CYP izoenzime, osobito je to izraženo za rifampicin, karbamazepin, fenitoin i fenobarbital, koji mogu smanjiti koncentracije sertindola u plazmi 2 do 3 puta. Smanjen antipsihotički učinak kod bolesnika koji

primaju ove lijekove ili druge induktore može zahtijevati povisivanje doze sertindola do gornjih dozvoljenih granica.

Trudnoća

Nema podataka o sigurnosti primjene sertindola tijekom trudnoće.

U reprodukcijskim ispitivanjima na životinjama sertindol nije pokazao teratogene učinke. Međutim, peri/postnatalna ispitivanja na štakorima pokazala su smanjenu plodnost potomstva pri dozama koje su odgovarale terapijskom rasponu za ljude (vidjeti dio 5.3).

Stoga se sertindol ne smije upotrebljavati tijekom trudnoće.

Kod novorođenčadi izložene antipsihoticima (uključujući Serdolect) tijekom trećeg tromjesečja trudnoće postoji rizik razvoja nuspojava uključujući ekstrapiramidne i/ili simptome ustezanja koji se mogu razlikovati po težini i trajanju nakon porođaja. Prijavljeni su agitacija, hipertonija, hipotonija, tremor, somnolencija, respiratorni distres ili poremećaj hranjenja. Zbog toga je neophodno pažljivo nadzirati novorođenčad.

Dojenje

Iako nisu provedena ispitivanja na dojiljama, za očekivati je da se sertindol izlučuje u majčinu mlijeku. Ukoliko se liječenje sertindolom smatra nužnim, potrebno je prekinuti dojenje.

Plodnost

Pokazano je da primjena sertindola kroz usta umanjuje plodnost mužjaka miševa i štakora kod sistemske izloženosti slične ili manje od one očekivane kod ljudi pri maksimalnoj preporučenoj kliničkoj dozi.

Reverzibilno oštećenje plodnosti kod odraslih mužjaka vjerojatno je uslijedilo zbog antagonizma α¹-adrenoceptora.

U ljudi su bili prijavljeni štetni događaji kao što su hiperprolaktinemija, galaktoreja, erektilna disfunkcija, poremećaj ejakulacije i nemogućnost ejakulacije. Ovi događaji mogu imati negativan utjecaj na seksualnu funkciju žena i/ili muškaraca i na plodnost.

Ako se pojavi klinički značajna hiperprolaktinemija, galaktoreja ili seksualna disfunkcija, potrebno je razmotriti smanjenje doze (ako je moguće) ili prekid liječenja.

Ovi učinci su reverzibilni nakon prekida liječenja.

Iako sertindol nema sedativne učinke, bolesnicima treba savjetovati da ne upravljaju vozilima ili strojevima dok god nije poznata njihova individualna osjetljivost.

Štetni događaji iz kliničkih ispitivanja povezani s uzimanjem sertindola, s incidencijom većom od 1% i sa značajnom razlikom u odnosu na placebo navedeni su prema opadanju učestalosti: rinitis/nazalna kongestija, abnormalna ejakulacija (smanjen volumen ejakulata), omaglica, suhoća usta, posturalna hipotenzija, povećanje tjelesne težine, periferni edemi, dispneja, parestezije, i produljeni QT interval (vidjeti dio 4.4).

Ekstrapiramidni simptomi (EPS)

Nije uočena razlika u incidenciji EPSa između bolesnika liječenih sertindolom i bolesnika koji su primali placebo. Udio bolesnika koji su u placebo-kontroliranim kliničkim ispitivanjima zahtijevali anti-EPS terapiju bio je u skupini bolesnika na sertindolu potpuno odgovarajući onom u skupini koja je dobivala placebo.

Neke od nuspojava, npr. posturalna hipotenzija uočene su na početku liječenja i tijekom nastavka terapije se povlače.

Niže navedena tablica pokazuje nuspojave razvrstane prema organskim sustavima i učestalosti: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i

< 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000); nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Iskustva s akutnim predoziranjem sertindolom su ograničena. Zabilježeni su i fatalni slučajevi. Međutim, bilo je bolesnika za koje se procjenjuje da su uzeli čak do 840 mg sertindola i koji su se oporavili bez posljedica. Opisani su slijedeći znakovi i simptomi predoziranja: somnolencija, nejasan govor, tahikardija, hipotenzija i prolazno produljenje QTc intervala. Opaženi su i slučajevi Torsade de Pointes, često u kombinaciji s drugim lijekovima za koje se zna da induciraju nastanak TdP.

Liječenje

U slučaju akutnog predoziranja, mora se osigurati dišni put i održavati adekvatnu oksigenaciju bolesnika.

Odmah treba započeti kontinuirano praćenje EKG-a i vitalnih znakova. U slučaju produljenja QT^c intervala preporučuje se praćenje bolesnika tako dugo dok se QT^c interval ne normalizira. Mora se uzeti u obzir poluvrijeme sertindola od 2 do 4 dana.

Potrebno je također odmah osigurati venski put, a preporučuje se i primijena aktivnog ugljena zajedno s laksativom. U obzir se treba uzeti i moguće preodziranje većim brojem lijekova.

Nema specifičnog antidota za sertindol i on nije dijalizabilan te je potrebno provoditi odgovarajuće suportivne mjere. U slučaju hipotenzije i cirkulatornog kolapsa odgovarajuće suportivne mjere podrazumijevaju prvenstveno adekvatnu intravensku nadoknadu tekućine. Ukoliko postoji potreba za simpatomimetskim lijekovima za vaskularnu potporu, oprez je potreban kod primjene adrenalina i dopamina, budući da β stimulacija kombinirana s α¹ antagonizmom vezanim uz djelovanje sertindola, može pogoršati hipotenziju.

U slučaju primjene antiaritmika, lijekovi poput kinidina, disopiramida i prokainamida koji sami po sebi nose rizik produljenja QT intervala mogu sa sertindolom dodatno pridonijeti povećanju ovog rizika.

U slučaju pojave teških ekstrapiramidnih simptoma treba primijeniti antikolinergičke lijekove. Stručni medicinski nadzor i praćenje tih bolesnika treba biti tako dugo dok se bolesnik ne oporavi.