Neoatricon 1,5 mg/ml otopina za infuziju

Liječenje hipotenzije u hemodinamski nestabilne novorođenčadi, dojenčadi i djece < 18 godina.

Prije nego što se odluči je li dopaminklorid prikladan, potrebno je razmotriti hemodinamsko stanje bolesnika i farmakodinamički profil dopaminklorida (vidjeti dio 5.1).

Primjenu dopaminklorida uvijek trebaju indicirati/propisivati specijalisti pedijatri ili specijalisti pedijatrijske hitne i intenzivne medicine kojima je dostupna oprema za praćenje pokazatelja kardiovaskularnih i bubrežnih funkcija, uključujući volumen krvi, srčani minutni volumen, krvni tlak, elektrokardiografiju i protok urina.

Doziranje

Terapija presorskim lijekom nije zamjena za nadomještanje krvi, plazme, tekućina i/ili elektrolita. Smanjenje volumena krvi treba ispraviti što je potpunije moguće prije uvođenja terapije

dopaminkloridom (vidjeti dio 4.4). Zbog promjenjivog klirensa koji ovisi o dobi, dozu treba titrirati

polako i oprezno, posebno u novorođenčadi.

Infuziju otopine dopaminklorida treba započeti brzinom od 5 µg/kg/min uz postupno povećavanje u

koracima od 5 µg/kg/min. Preporučeni raspon doze iznosi od 5 do 10 µg/kg/min. Doze iznad 10 µg/kg/min do najviše 20 µg/kg/min mogu se primijeniti ako se to smatra opravdanim.

Dozu dopaminklorida treba prilagoditi u skladu s odgovorom bolesnika, pri čemu posebnu pozornost treba posvetiti smanjenju utvrđene brzine protoka urina, povećanju tahikardije ili razvoju novih srčanih aritmija kao indikacijama za smanjenje ili privremenu obustavu primjene doze (vidjeti

dio 4.4).

Radi lakšeg doziranja, postoje dvije različite jačine za bolesnike različitih kategorija težine. Brzine infuzije mogu se izračunati pomoću sljedeće formule:

[Doza (µg/kg/minuta) x Težina (kg) x 60 (minuta/sat)]

Brzina infuzije (mL/sat) =

Koncentracija (µg/mL)

Dolje je dan primjer za svaku koncentraciju relevantne težine:

Primjer 1: za osobu od 5 kg pri preporučenoj početnoj dozi od 5 mcg/kg/minuti uz upotrebu koncentracije od 1,5 mg/mL, brzina infuzije bila bi sljedeća:

[5 (µg/kg/minuta) x 5 (kg) x 60 (minute/sat)]

Brzina infuzije (mL/sat) = = 1,00 (mL/sat)

1.500 (µg/mL)

Primjer 2: za osobu od 30 kg pri preporučenoj početnoj dozi od 5 mcg/kg/minuti uz upotrebu koncentracije od 4,5 mg/mL, brzina infuzije bila bi sljedeća:

[5 (µg/kg/minuta) x 30 (kg) x 60 (minuta/sat)]

Brzina infuzije (mL/sat) = = 2,00 (mL/sat)

4.500 (µg/mL)

Postupno ukidanje i prekid liječenja

Dopaminklorid treba postupno ukidati i njegova se primjena ne smije naglo prekinuti. Hemodinamski status treba kontinuirano procjenjivati tijekom faze postupnog ukidanja (vidjeti dio 4.4).

Posebne populacije

Oštećenje funkcije jetre i bubrega

Zbog niske stope klirensa, posebno u novorođenčadi, treba primijeniti niske doze dopaminklorida i

sporu ciljanu titraciju (vidjeti dio 4.4).

MAO inhibitori

Bolesnicima koji su prije primjene dopaminklorida liječeni MAO inhibitorima treba dati smanjene doze; početna doza treba biti 10 % uobičajene doze (vidjeti dijelove 4.4 i 4.5).

Način primjene

Za intravensku primjenu. Dopaminklorid treba primjenjivati putem centralne linije [umbilikalni venski kateter (engl. umbilical venous catheter, UVC), periferna centralna venska linija ili kirurška centralna venska linija (CVL)]. Ako nije dostupan centralni pristup, potrebno je koristiti kanilu u velikoj veni.

Za kontrolu brzine i protoka potreban je odgovarajući uređaj za mjerenje u sustavu za infuziju.

Druge infuzije ne smiju se istodobno ubrizgavati u liniju s dopaminkloridom. Primjena na drugom mjestu ubrizgavanja treba se koristiti kako bi se izbjeglo miješanje potentnih lijekova s dopaminkloridom (vidjeti dijelove 4.4 i 6.2).

Samo za jednokratnu uporabu. Za upute o rukovanju lijekom prije primjene vidjeti dio 6.6.

• Bolesnici s preosjetljivošću na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• Bolesnici s feokromocitomom ili hipertireoidizmom.

• Prisutnost nekorigiranih atrijskih ili ventrikularnih tahiaritmija ili ventrikularne fibrilacije.

• Kombinacija s ciklopropanom i halogeniranim ugljikovodičnim anesteticima (vidjeti dio 4.5).

Izbjegavajte istodobnu infuziju s drugim lijekovima.

Inhibitori monoaminooksidaze (MAO)

Kako bi se izbjeglo pojačavanje učinka, bolesnicima koji su prije primjene dopaminklorida liječeni MAO inhibitorima trebaju se dati smanjene doze dopaminklorida (vidjeti dijelove 4.2, 4.5 i 5.2).

Praćenje volumena, elektrolita i dijastoličkog krvnog tlaka

Vazopresori, uključujući dopaminklorid, općenito nisu indicirani u hipovolemijskom šoku. Nakon pokretanja odgovarajućeg nadomještanja tekućine, terapija vazopresorima može se razmotriti u posebnim slučajevima u kojima je krvni tlak i dalje izrazito nizak unatoč odgovarajućem nadomještanju tekućine. Dopaminklorid treba odabrati ako su potrebni inotropni, kronotropni, vazokonstriktivni učinci i povećanje perifernog venskog otpora. Međutim, primjeni vazopresora u hemoragijskom ili hipovolemijskom šoku treba pristupiti oprezno te je pomno pratiti.

Prekomjerna primjena otopina bez kalija može dovesti do značajne hipokalijemije.

Ako se primijeti nesrazmjeran porast dijastoličkog tlaka (tj. značajno smanjenje pulsnog tlaka), potrebno je smanjiti brzinu infuzije i pažljivo promatrati bolesnike kako bi se utvrdili dodatni dokazi prevladavajuće vazokonstriktivne aktivnosti, osim ako je takav učinak poželjan.

Za bolesnike bilo koje dobi potrebna je stalna procjena terapije u pogledu volumena krvi, povećanja srčane kontraktilnosti i distribucije periferne perfuzije i urinarnog izlučivanja.

Praćenje potencijalnih nuspojava povezanih sa srcem

Potrebno je pažljivo pratiti srčanu aritmiju i tahikardiju te, ako su prisutne i ako je to klinički primjereno, razmotriti smanjenje brzine infuzije ili prekid primjene dopaminklorida. Potrebno je ispraviti sve reverzibilne uzroke tahikardije kao što su smanjenje volumena, hipoksija ili bol te je potrebno kontrolirati tahikardiju.

Periferna vaskularna bolest

Bolesnike je potrebno pažljivo pratiti kako bi se uočile sve promjene boje ili temperature kože ekstremiteta. Ako dođe do promjene boje ili temperature kože i ako se smatra da je ona rezultat kompromitirane cirkulacije u ekstremitetima, koristi od kontinuirane infuzije dopaminklorida treba

odvagnuti u odnosu na rizik od moguće nekroze. Te se promjene mogu poništiti smanjenjem brzine ili prekidom primjene infuzije. Čak i pri niskim dozama dopaminklorid može uzrokovati nekrozu kože. Taj je rizik posebno visok u bolesnika s poremećajima akralne cirkulacije i kada se primjenjuju veće doze (≥ 10 µg/kg/min).

Zbog promjenjivog klirensa koji ovisi o dobi, dozu titrirajte polako i oprezno, posebno u

novorođenčadi. Novorođenčad može biti osjetljivija na vazokonstriktivne učinke.

Potrebno je izbjegavati supkutanu, intramuskularnu ili intraarterijsku primjenu jer vazokonstriktivni

učinak može dovesti do oštećenja tkiva.

Ekstravazacija

Dopaminklorid treba ubrizgati u veliku venu kad god je to moguće kako bi se spriječila mogućnost infiltracije u perivaskularno tkivo u blizini mjesta infuzije. Ekstravazacija može uzrokovati nekrozu i ljuštenje okolnog tkiva. Ishemija se može poništiti infiltracijom vazodilatatora u zahvaćeno područje. Nakon što se primijeti ekstravazacija, treba upotrijebiti štrcaljku s tankom hipodermijskom iglom kako bi se obilno infiltriralo u ishemijsko područje.

Oštećenje funkcije bubrega i jetre

Na klirens dopaminklorida utječe disfunkcija bubrega i jetre, smanjuje se upola u prisutnosti bilo koje od njih. U mlađe djece, osobito novorođenčadi, klirens je vrlo promjenjiv pa se preporučuje pomno praćenje.

Učinak ustezanja lijeka

Infuziju dopaminklorida treba postupno ukidati kako bi se izbjegla nepotrebna hipotenzija. Možda će biti potrebno postupno smanjivati dozu dopaminklorida tijekom proširivanja volumena krvi s pomoću intravenske primjene tekućina kako bi se spriječila ponovna pojava hipotenzije. Iznenadni prestanak infuzije dopaminklorida može dovesti do izražene hipotenzije. Vidjeti i upute za postupno ukidanje u dijelu 4.2.

Septički šok

Na temelju znakova povećane smrtnosti pri uporabi dopamina kao prve linije liječenja u pedijatrijskih i odraslih bolesnika sa septičkim šokom, ne preporučuje se primjena dopamina kao prve linije liječenja u pedijatrijskih bolesnika sa sepsom.

Kardiokirurgija

Dopaminklorid se selektivno primjenjuje u pedijatrijskih bolesnika sa sindromom niskog srčanog minutnog volumena i niskim sistemskim vaskularnim otporom (engl. systemic vascular resistance, SVR) radi poboljšanja srčanog minutnog volumena. Njegova primjena u bolesnika s povišenim SVR-om ili povišenim plućnim vaskularnim otporom (engl. pulmonary vascular resistance, PVR) općenito je ograničena zbog mogućnosti pogoršanja abnormalnosti vaskularnog otpora. Odluku o

primjeni dopaminklorida u kardiokirurgiji uvijek treba donijeti na temelju specifičnog kliničkog stanja

bolesnika.

Slučajevi povišenog plućnog arterijskog tlaka

Dopaminklorid može povećati plućni vaskularni otpor, osobito pri većim dozama. Tijekom primjene dopaminklorida u bolesnika s povećanim plućnim arterijskim tlakom, preporučuje se pažljivo hemodinamsko praćenje i treba izbjegavati doze veće od 10 µg/kg/min. Kod akutne plućne hipertenzije dopaminklorid treba primjenjivati samo ako se to smatra potrebnim na temelju pojedinačne procjene hemodinamskog i kliničkog stanja bolesnika.

Rizik od intraventrikularnog krvarenja / subependimalnog krvarenja

Kako bi se ublažio rizik od intraventrikularnog krvarenja / subependimalnog krvarenja, zdravstveni radnici na odjelu neonatalnog intenzivnog liječenja trebaju pomno pratiti krvni tlak i hemodinamski status dojenčadi koja prima dopaminklorid. Prema potrebi treba prilagoditi dozu kako bi se održao stabilan krvni tlak i smanjio rizik od nuspojava kao što su tahikardija, ekstravazacija na mjestu primjene injekcije, nerazmjeran porast dijastoličkog tlaka, bol u prsnom košu, palpitacije, hipotenzija. Ukupni tretman intraventrikularnog krvarenja / subependimalnog krvarenja treba uključivati potpornu skrb i mjere za zbrinjavanje mogućih čimbenika rizika koji nadilaze vazoaktivne lijekove.

Rizik od infekcije

Potrebno je uzeti u obzir moguće nepovoljne učinke dopaminklorida u pogledu rizika od infekcije, osobito kada se primjenjuje u visokim dozama ili tijekom duljih razdoblja. Odluku o primjeni dopaminklorida ili bilo kojeg vazoaktivnog lijeka potrebno je individualizirati, uzimajući u obzir bolesnikovo kliničko stanje, rizik od infekcije i moguće koristi liječenja. Mjere pomnog praćenja i sprječavanja infekcija ključne su za brigu o bolesnicima koji primaju dopaminklorid.

Glaukom uskog kuta

Dopamin se ne preporučuje u bolesnika s glaukomom uskog kuta. Alkalizirajuće tvari

Ako je natrijev hidrogenkarbonat istodobno indiciran za liječenje acidoze, treba ga davati putem

zasebne linije za infuziju iz zasebnog spremnika ili kompleta za primjenu. Interferencije u laboratorijskim pretragama

Infuzija dopaminklorida potiskuje lučenje tireotropina (TSH) i prolaktina iz hipofize (vidjeti dio 4.8). Smanjenje lučenja TSH-a izazvano dopaminkloridom može utjecati na ranu dijagnozu kongenitalne hipotireoze, koju karakteriziraju visoke razine TSH-a povezane s niskim T4. Stoga se preporučuje da se sva novorođenčad testira u pogledu vrijednosti TSH-a i T4 ne samo kod primarng probira, već i nakon prekida primjene dopaminklorida.

Dopaminklorid može dovesti do lažno pozitivnih rezultata kada se utvrđuje izlučivanje kateholamina u

urin.

Prolaktin

Poznato je da dopaminklorid smanjuje prolaktin u serumu (vidjeti dio 4.6).

Pomoćne tvari s poznatim učinkom

Sadrži natrijev metabisulfit koji rijetko može prouzročiti teške reakcije preosjetljivosti i bronhospazam.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija.

Anestetici

Miokard je osjetljiv na ciklopropan ili halogenirane ugljikovodične anestetike, a ti su lijekovi kontraindicirani za primjenu s dopaminkloridom (vidjeti dio 4.3). Ta se interakcija odnosi i na presorsku aktivnost i na srčanu beta-adrenergičku stimulaciju.

Alfa- i beta-blokatori

Ne preporučuje se primjena dopamina s alfa- i beta-blokatorima. Srčani učinci dopaminklorida antagoniziraju se β-blokatorima adrenergičnih receptora kao što su propranolol, acebutolol, atenolol, bisoprolol, nadolol, nebivolol i metoprolol, a periferna vazokonstrikcija uzrokovana visokim dozama dopaminklorida antagonizira se α-blokatorima adrenergičnih receptora (npr. doksazosin, prazosin, terazosin).

MAO inhibitori

Ne preporučuje se primjena dopamina s MAO inhibitorima. MAO inhibitori (npr. izokarboksazid, fenelzin, tranilcipromin, razagilin, selegilin, linezolid) pojačavaju učinak dopaminklorida i trajanje njegova djelovanja. Stoga će bolesnicima koji su prije primjene dopaminklorida liječeni MAO inhibitorima biti potrebna znatno smanjena doza (vidjeti dijelove 4.2, 4.4 i 5.2).

Fenitoin

Primjena intravenskog fenitoina u bolesnika koji primaju dopaminklorid rezultirala je hipotenzijom, bradikardijom i srčanim zastojem. Preporučuje se da se fenitoin primjenjuje s iznimnim oprezom ili da se uopće ne primjenjuje u bolesnika koji primaju dopaminklorid.

Diuretici

Ne preporučuje se primjena dopamina s diureticima (npr. bumetanidom, torasemidom i furosemidom). Dopaminklorid može povećati učinak diuretika.

Ergot alkaloidi

Kombinaciju dopaminklorida s ergot alkaloidima (npr. ergotaminom) treba izbjegavati zbog mogućnosti prekomjerne periferne vazokonstrikcije, čime se povećava rizik od gangrene.

Triciklički antidepresivi i gvanetidin

Triciklički antidepresivi (npr. amitriptilin, dezipramin, doksepin, imipramin, nortriptilin) i gvanetidin mogu pojačati presorski odgovor na dopaminklorid.

Inaktivacija dopaminklorida dodavanjem alkalizirajućih tvari

Dopaminklorid se inaktivira u alkalnoj otopini; vidjeti dijelove 4.4 i 6.2. Metoklopramid

Ne preporučuje se primjena dopamina s metoklopramidom jer metoklopramid može narušiti učinak

dopaminklorida. Razina glukoze u krvi

Dopaminklorid može povećati razinu glukoze u krvi i stoga može utjecati na antidijabetike (npr.

meglitinidi – repaglinid itd.; sulfonilureje – glipizid itd.).

Metabolizam novorođenčadi može biti vrlo krhak, stoga su u toj skupini češće hipoglikemija ili hiperglikemija. Tijekom infuzije dopaminklorida potrebno je pratiti metaboličke parametre, npr. krvni tlak i glukozu u krvi.

Trudnoća

Podaci o primjeni dopaminklorida u trudnica su ograničeni. Ispitivanja na životinjama s obzirom na reproduktivnu toksičnost nedostatna su (vidjeti dio 5.3). Neoatricon se ne preporučuje tijekom trudnoće i u žena reproduktivne dobi koje ne upotrebljavaju kontracepciju.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se dopaminklorid u majčino mlijeko. Međutim, zbog kratkog poluvijeka dopaminklorida u plazmi, pri terapijskim dozama ne očekuju se učinci na dojenčad. Stoga se Neoatricon može primjenjivati tijekom dojenja. Vidjeti dio 4.4 za informacije o prolaktinu.

Plodnost

Podaci nisu dostupni.

Nije značajno.

Sažetak sigurnosnog profila

Osim vazokonstriktivnih učinaka uzrokovanih nehotičnom infuzijom dopaminklorida u pupčanu arteriju, nisu utvrđene nuspojave koje su jedinstvene za pedijatrijsku populaciju.

Tablični prikaz nuspojava

Podaci u tablici u nastavku preuzeti su iz kliničkih ispitivanja i iskustva nakon stavljanja lijeka u promet koji se odnose na odraslu populaciju. Učestalost štetnih događaja ne može se procijeniti u pedijatrijskoj populaciji. Nuspojave su navedene u nastavku prema klasifikaciji organskih sustava i prema učestalosti, pri čemu su najprije navedene najčešće reakcije, prema sljedećim smjernicama: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i

< 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane redoslijedom prema sve manjoj ozbiljnosti.

Tablica 1.: Nuspojave utvrđene u kliničkim ispitivanjima i nakon stavljanja lijeka u promet

* Anafilaktičke reakcije i teške astmatične epizode opasne po život mogu biti posljedica osjetljivosti na natrijev metabisulfit (vidjeti dio 4.4).

Opis odabranih nuspojava

Supresija funkcije hipofize

Zbog aktivacije D2 receptora u hipofizi, dopamin potiskuje otpuštanje prolaktina i tireotropina (TSH), a potonje dovodi do smanjenja otpuštanja T4 iz štitnjače. S druge strane, prekid primjene dopamina može dovesti do povratnog učinka koji karakterizira prekomjerno otpuštanje prolaktina, TSH-a i T4.

Povećanje hipoksemije

Dopamin može doprinijeti hipoksemiji putem nekoliko mehanizama, npr. zbog ventilacijsko- perfuzijske neusklađenosti, tj. povišenog protoka krvi čak i u hipoventiliranim alveolarnim područjima (stvaranje šanta [engl. shunt] u plućima), posebno u bolesnika koji ovise o respiratoru. Nadalje, dopamin može povećati sistemsku potrošnju kisika (VO2).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Mogući simptomi predoziranja uključuju: teško povišenje krvnog tlaka, tahikardiju, tahikardijske aritmije, povećanje završnog dijastoličkog tlaka lijeve klijetke s posljedičnom plućnom kongestijom sve do plućnog edema, napade angine pektoris (posebno u bolesnika s poznatom bolešću koronarnih arterija), nespecifičnu bol u prsnom košu, palpitacije, mučninu, povraćanje, osjećaj hladnoće u ekstremitetima i cijanozu. Ta se stanja mogu brzo poništiti smanjenjem doze ili prekidom primjene infuzije jer je poluvijek dopaminklorida u tijelu kraći od 2 minute.

Ako te mjere ne uspiju, potrebno je razmotriti infuziju alfa-blokatora adrenergičnih receptora.