Lefisyo 5 mg/ml oralna otopina

Lefisyo se koristi:

• kao dio integriranog nadomjesnog programa liječenja ovisnosti o opijatima/opioidima u odraslih koje uključuje medicinsko, socijalno i psihološko liječenje;

• kao prijelazni zamjenski lijek, primjerice u slučaju hospitalizacije.

Preporučena doza lijeka Asbima HCT je jedna tableta na dan koju je najbolje uzimati ujutro.

Prije prelaska na lijek Asbima HCT bolesnici trebaju biti kontrolirani na stabilnim dozama monokomponenti koje se uzimaju u isto vrijeme. Dozu lijeka Asbima HCT treba temeljiti na dozama pojedinih komponenata kombinacije u vrijeme prelaska.

Najviša preporučena doza lijeka Asbima HCT je 10 mg/320 mg/25 mg.

Oštećenje bubrega

Zbog hidroklorotiazidne komponente, primjena lijeka lijeka Asbima HCT je kontraindicirana u bolesnika s anurijom (vidjeti dio 4.3.) i u bolesnika s teškim oštećenjem bubrega (brzina glomerularne filtracije (GFR)< 30 ml/min/1,73 m2 ) (vidjeti dijelove 4.3., 4.4. i 5.2.).

Nije potrebna prilagodba početne doze u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem bubrega (vidjeti dijelove 4.4. i 5.2.).

Oštećenje jetre

Zbog komponente valsartana, lijek Asbima HCT je kontraindiciran u bolesnika s teškim oštećenjem jetre (vidjeti dio 4.3.). U bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem jetre, bez kolestaze, najviša preporučena doza valsartana je 80 mg te lijek Asbima HCT stoga nije pogodan za ovu skupinu bolesnika (vidjeti dijelove 4.3., 4.4. i 5.2.). Preporučena doza amlodipina nije utvrđena u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem jetre. Prilikom prebacivanja hipertenzivnih bolesnika koji ispunjavaju uvjete za liječenje (vidjeti dio 4.1.) s oštećenjem jetre na lijek Asbima HCT, treba se koristiti najniža dostupna doza amlodipina kao komponente.

Zatajenje srca i bolest koronarnih arterija

U bolesnika sa zatajenjem srca i bolešću koronarnih arterija postoji ograničeno iskustvo s primjenom kombinacije amlodipina, valsartana i hidroklorotiazida, posebno u najvišoj dozi. Savjetuje se oprez u bolesnika sa zatajenjem srca i bolešću koronarnih arterija, posebno u najvišoj dozi lijeka Asbima HCT 10 mg/320 mg/25 mg.

Starije osobe (u dobi od 65 i više godina)

Zbog ograničenog broja dostupnih podataka u ovoj populaciji bolesnika, u starijih bolesnika se preporučuje oprez, uključujući češće praćenje krvnog tlaka, posebno s najvišom dozom lijeka Asbima HCT 10 mg/320 mg/25 mg. Prilikom prebacivanja starijih hipertenzivnih bolesnika koji ispunjavaju uvjete za liječenje (vidjeti dio 4.1.) na lijek Asbima HCT, treba se koristiti najniža dostupna doza amlodipina kao komponente.

Pedijatrijska populacija

Nema relevantne primjene lijeka Asbima HCT u pedijatrijskoj populaciji (bolesnici mlađi od 18 godina) za indikaciju esencijalne hipertenzije.

Za peroralnu primjenu.
Asbima HCT se može uzimati s hranom ili bez nje.
Tablete treba progutati cijele s nešto vode, u isto doba dana, po mogućnosti ujutro.

• preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1,

• tijekom liječenja ili unutar dva tjedna nakon prekida liječenja s inhibitorima MAO

Narkotički antagonisti ili drugi agonisti/antagonisti (npr. pentazocin i buprenorfin) ne smiju se koristiti tijekom liječenja lijekom Lefisyo, osim u liječenju predoziranja.

Levometadon mogu koristiti liječnici ovlašteni za provođenje nadomjesnog liječenja pri liječenju bolesnika ovisnih o opijatima/opioidima jer uobičajene doze koje se koriste u nadomjesnom

liječenju mogu uzrokovati ozbiljno otrovanje ili čak biti smrtonosne za bolesnike bez tolerancije na opijate.

Stroge indikacije i osobito budan liječnički nadzor potrebni su u slučaju:

• trudnoće i dojenja (vidjeti dio 4.6);

• smanjenog stanja svijesti;

• istodobne uporabe proizvoda ili tvari koje djeluju kao depresori središnjeg živčanog sustava i/ili respiratornog sustava;

• stanja u kojima se mora izbjeći depresija respiratornog centra;

• povišenog intrakranijalnog tlaka;

• hipotenzije u slučaju hipovolemije;

• hipertrofije prostate s nakupljanjem rezidualnog urina;

• pankreatitisa;

• poremećaja žučnog voda;

• opstruktivnih i upalnih poremećaja crijeva;

• feokromocitoma;

• hipotiroidizma;

• umjerenog do teškog zatajivanja respiratornog centra i respiratorne funkcije;

• bradikardije;

• liječenja antiaritmicima klase I i III.

  Pluća i disanje

  Lefisyo se mora oprezno koristiti u bolesnika s:

• astmom;

• kroničnom opstruktivnom bolesti pluća;

• cor pulmonale;

• značajno narušenom respiratornom rezervom;

• od ranije prisutnom narušenom respiratornom funkcijom;

• hipoksijom ili hiperkapnijom.

  Čak i kod uobičajenih doza u liječenju, respiratorna aktivnost u ovih bolesnika može biti smanjena, dok istodobno može doći do povišenja otpora u zračnim putevima, što dovodi do apneje.

  U bolesnika s predispozicijom prema takvim atopičkim fenomenima može doći do egzacerbacije od ranije prisutne astme, promjena na koži i krvnih diskrazija (eozinofilije).

  Poremećaji disanja u spavanju

  Opioidi mogu prouzročiti poremećaje disanja u spavanju, uključujući centralnu apneju u

  spavanju (CAS) i noćnu hipoksemiju. Uzimanje opioida povećava rizik od CAS-a ovisno o dozi. U bolesnika koji imaju kliničku sliku CAS-a razmotrite smanjenje ukupne doze opioida.

  Intrakranijalni tlak

  Učinak narkotika na respiratornu depresiju i njihovo svojstvo da podižu tlak cerebrospinalne tekućine mogu biti klinički značajno pojačani u slučajevima kada postoji od ranije povišeni intrakranijalni tlak. U kontekstu profila učinkovitosti levometadona kao μ-agonista, lijek se mora koristiti s iznimnim oprezom i samo u slučajevima kada se smatra neophodnim za liječenje takvih bolesnika.

  Rizici istodobne primjene lijeka Lefisyo i sedativnih lijekova kao što su benzodiazepini ili srodne djelatne tvari

  Istodobna primjena lijeka Lefisyo i sedativnih lijekova kao što su benzodiazepini ili srodne djelatne tvari može dovesti do sedacije, depresije disanja, kome i smrti. Zbog navedenih rizika lijek treba propisivati istodobno s navedenim sedativnim lijekovima samo za bolesnike za koje nisu dostupne alternativne mogućnosti liječenja.

  Ako se donese odluka da se Lefisyo propisuje istodobno sa sedativnim lijekovima, treba primijeniti najnižu učinkovitu dozu uz što kraće trajanje liječenja.

  Bolesnike treba pažljivo pratiti kako bi se uočili znakovi i simptomi depresije disanja i sedacije. U tom je pogledu preporučljivo obavijestiti bolesnike i njihove skrbnike o navedenim simptomima (vidjeti dio 4.5).

  Rizici istodobne uporabe alkohola

  Istodobna primjena opioida, uključujući levometadon, i alkohola može dovesti do sedacije, depresije disanja, kome i smrti. Tijekom liječenja levometadonom treba izbjegavati konzumiranje alkohola (vidjeti dio 4.5).

  Istodobna uporaba

  Zlouporaba lijekova tijekom nadomjesnog liječenja može dovesti do stanja opasnih po život i mora se u potpunosti izbjegavati.

  Potrebno je provoditi redovita testiranja urina kako bi se otkrila bilo kakva istodobna uporaba drugih nezakonitih droga.

  Visokorizični bolesnici

  Liječenje se mora provoditi krajnje oprezno u slučaju

  • vrlo ranjivih bolesnika:

    pokušaji samoubojstva opijatima, osobito u kombinaciji s antidepresivima, alkoholom i drugim lijekovima koji djeluju na središnji živčani sustav, dio su kliničkih značajki ovisnosti o tvarima. Za bolesnike koji nekontrolirano uzimaju droge i iskazuju stalno visokorizično ponašanje unatoč odgovarajućoj farmakoterapijskoj intervenciji treba razmotriti individualnu procjenu i planiranje liječenja koje može uključivati bolničku skrb.

  • akutnih abdominalnih poremećaja:

    liječenje lijekom Lefisyo može prikriti dijagnozu ili kliničko stanje bolesnika koji pate od akutnih abdominalnih poremećaja. Bolesnike sa znakovima akutnih abdominalnih

    poremećaja stoga treba posebno pažljivo pratiti tijekom nadomjesnog liječenja dok se ne postavi precizna dijagnoza;

  • bolesnika s poznatim ili u onih u kojih se samo sumnja na produljeni QT-

interval ili disbalans elektrolita, osobito kod hipokalijemije i srčanih aritmija:

tijekom liječenja agonistima μ-opioidnih receptora, treba očekivati produljenje QT intervala i posljedičnu polimorfnu ventrikularnu tahikardiju (npr. torsade de pointes).

Prije početka liječenja, sve bolesnike potrebno je upitati o njihovoj kardiološkoj anamnezi te o bilo kakvim neobjašnjenim sinkopama. Bolesnik mora biti informiran o mogućnosti nastajanja srčanih aritmija.

Prije početka liječenja i nakon dva tjedna liječenja potrebno je napraviti EKG pretragu kako bi se ustanovila prisutnost i veličina učinka levometadonklorida na QT interval. Također se preporučuje

obaviti EKG prije bilo kojeg povećanja doze lijeka, kao i u praćenju bolesnika, jedanput na godinu. U slučaju neobjašnjene sinkope, u obzir se mora uzeti mogućnost da je srčanog porijekla. U slučajevima

bilo kakve promjene usporednog liječenja, mora se razmotriti mogućnost interakcije s učinkom na QT interval.

Adrenalna insuficijencija

Levometadon treba oprezno primjenjivati u bolesnika s insuficijencijom nadbubrežne žlijezde jer opioidi mogu smanjiti proizvodnju kortizola.

Opioidi mogu uzrokovati reverzibilnu adrenalnu insuficijenciju koja zahtijeva praćenje i nadomjesnu terapiju glukokortikoidima. Simptomi adrenalne insuficijencije mogu uključivati mučninu, povraćanje, gubitak apetita, umor, slabost, omaglicu ili nizak krvni tlak.

Smanjena razina spolnih hormona i povećana razina prolaktina

Dugotrajna primjena opioida može biti povezana sa smanjenim razinama spolnih hormona i povećanom razinom prolaktina. Simptomi uključuju nizak libido, impotenciju ili amenoreju.

Hipoglikemija

Hipoglikemija je uočena pri predoziranju metadonom (racemat levometadona i dekstrometadona) ili povećanju doze. Preporučuje se redovito praćenje razine šećera u krvi tijekom povećanja doze (vidjeti dijelove 4.8 i 4.9).

Poremećaj uzimanja opioida (zlouporaba i ovisnost)

Levometadon je opioidni analgetik i sam je izrazito adiktivan. Dugog je poluvijeka pa se stoga može akumulirati u tijelu. Jedna doza koja uklanja simptome može, ako se svakodnevno primjenjuje, dovesti do akumulacije lijeka i moguće smrti.

Kao i uz druge opioide, pri ponavljanoj primjeni levometadona mogu se razviti tolerancija, fizička i/ili psihička ovisnost. Može uzrokovati stvaranje ovisnost u slučaju dugotrajne i ponavljane uporabe. U slučaju naglog prekida uporabe ili primjene antagonista opijata treba očekivati teške, ponekad i po život opasne simptome ustezanja.

Zlouporaba ili namjerna pogrešna uporaba lijeka Lefisyo može rezultirati predoziranjem i/ili smrću.

Rizik od razvoja poremećaja uzimanja opioida povećan je u bolesnika s osobnom ili obiteljskom anamnezom (roditelji ili braća i sestre) poremećaja ovisnosti o psihoaktivnim tvarima (uključujući

poremećaj konzumacije alkohola), u pušača i u bolesnika s drugim poremećajima mentalnog zdravlja u osobnoj anamnezi (npr. velikim depresivnim poremećajem, anksioznošću i poremećajem ličnosti).

Bolesnike je potrebno pratiti radi eventualne pojave znakova ovisničkog ponašanja (npr. prerano traženje novog recepta). To uključuje provjeru istodobno uzimanih opioida i psihoaktivnih lijekova (poput benzodiazepina). U bolesnika sa znakovima i simptomima poremećaja uzimanja opioida

potrebno je razmotriti savjetovanje sa specijalistom za liječenje ovisnosti.

Dodatne informacije

Preporučuje se smanjenje doze u starijih osoba, bolesnika s bolestima bubrega, bolesnika s teškim kroničnim bolestima jetre ili bolesnika s narušenim općim stanjem (vidjeti dio 4.2).

Pri uporabi levometadona važno je zapamtiti da je levometadon približno dvostruko učinkovitiji od racemata metadona (vidjeti dio 4.2).

Ako Lefisyo uzimaju osobe koje nemaju stvorenu toleranciju na opijate, to može biti opasno po život i rezultirati smrću zbog zastoja disanja.

Lefisyo namijenjen je samo za oralnu uporabu. Intravenska zlouporaba lijeka Lefisyo može dovesti do teških nuspojava kao što su sepsa, flebitis i plućna embolija, pa čak i smrt.

Djeca i adolescenti

Primjena lijeka Lefisyo u djece i adolescenata mlađih od 18 godina nije preporučljiva zbog nedostatka kliničkih podataka o njegovoj učinkovitosti i sigurnosti.

Učinci u slučaju zlouporabe u svrhe dopinga

Uzimanje lijeka Lefisyo može dovesti do pozitivnih rezultata na antidopinškim testovima. Osim toga, zlouporaba lijeka Lefisyo u svrhe dopinga može dovesti do zdravstvenih rizika.

Lefisyo sadrži natrijev benzoat

Ovaj lijek sadrži 0,3 mg natrijevog benzoata u jednom ml.

Lefisyo sadrži natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po ml, tj. zanemarive količine natrija.

Na učinke levometadona mogu utjecati i farmakodinamičke i farmakokinetičke interakcije. Ovisno o kliničkoj slici, dozu levometadona i/ili lijekova koji se primjenjuju usporedno bit će potrebno prilagoditi u slučaju interakcija opisanih u slijedećem tekstu.

Sljedeće kombinacije su kontraindicirane (vidjeti dio 4.3):

• Uporaba inhibitora MAO unutar 14 dana prije primjene opioida (npr. petidin) može dovesti do po život opasnih učinaka (s depresornim i ekscitativnim simptomima) u središnjem živčanom sustavu na respiraciju te na cirkulatornu funkciju. Takve se reakcije ne mogu isključiti ni za primjenu levometadona.

• Pentazocin i buprenorfin mogu uzrokovati simptome ustezanja kod bolesnika ovisnih o heroinu ili bolesnika na nadomjesnom liječenju metadonom. Buprenorfin se smije uzimati najranije 20 sati nakon prestanka uzimanja lijeka Lefisyo.

  Kada se levometadon primjenjuje istodobno s drugim lijekovima ili tvarima, u obzir se moraju uzeti slijedeće interakcije:

  S lijekovima i proizvodima koji imaju depresorni učinak na središnji živčani sustav i respiratornu funkciju može doći do uzajamnog potenciranja depresornog učinka na SŽS ili respiraciju, npr. s:

• jakim lijekovima protiv bolova (uključujući druge opijate);

• alkoholom (vidjeti dio 4.4);

• derivatima fenotiazina;

• barbituratima i drugim tabletama za spavanje ili narkoticima;

• tricikličkim antidepresivima.

  Sedativni lijekovi kao što su benzodiazepini ili srodne djelatne tvari:

  istodobna primjena opioida sa sedativnim lijekovima kao što su benzodiazepini ili srodne djelatne tvari povećava rizik od sedacije, depresije disanja, kome i smrti zbog dodatnog depresornog

  učinka na središnji živčani sustav. Treba ograničiti dozu i trajanje istodobne primjene (vidjeti dio 4.4).

  Gabapentinoidi: Istodobna primjena opioida i gabapentinoida (gabapentina i pregabalina) povećava rizik od predoziranja opioidima, respiratorne depresije i smrti.

  Učinak levometadona može biti potenciran antihipertenzivima, npr.

• rezerpinom;

• klonidinom;

• urapidilom;

• prazosinom.

  Lijekovi i tvari koje inhibiraju enzimsku razgradnju levometadona u jetri (sustav citokroma P450) mogu dovesti do povišenja koncentracije levometadona u plazmi ili produljiti trajanje njegovog djelovanja, npr.:

• cimetidin;

• antimikotici (npr. itrakonazol, ketokonazol, vorikonazol, flukonazol);

• makrolidni antibiotici;

• antiaritmici;

• kontraceptivi;

• selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI-jevi), npr. sertralin, fluvoksamin, fluoksetin i paroksetin);

• ciprofloksacin.

  Kanabidiol: Istodobna primjena kanabidiola može dovesti do povećane koncentracije metadona u plazmi.

  Lijekovi i tvari koje ubrzavaju enzimatsku razgradnju levometadona u jetri mogu dovesti do smanjenja koncentracije levometadonklorida u plazmi ili skratiti trajanje njegovog djelovanja, npr.:

• karbamazepin;

• fenobarbital;

• fenitoin;

• rifampicin;

• gospina trava;

• spironolakton;

• fusidatna kiselina;

• flunitrazepam;

• efavirenz;

• nevirapin;

• nelfinavir;

• ritonavir;

• amprenavir.

Mogu se pojaviti simptomi ustezanja.

Također se preporučuje pažljivo praćenje bolesnika radi uočavanja kliničkih simptoma predoziranja, premale doze i simptoma ustezanja te odgovarajuća prilagodba doze kada se levometadon primjenjuje istodobno s drugim lijekovima ili tvarima koje se metaboliziraju jetrenim enzimima ili koje imaju

utjecaj na vezanje za proteine (levometadon se uglavnom veže za alfa-kiseli glikoprotein i albumin, vidjeti dio 5.2), kao kada se ukidaju lijekovi i tvari koji uzrokuju navedene učinke.

U istodobnoj primjeni s levometadonom opisano je smanjenje (didanozin i stavudin) ili povećanje (zidovudine) plazmatskih koncentracija antiretroviralnih lijekova, dok je plazmatska koncentracija levometadona ostala nepromijenjena. U tih bolesnika potrebno je pažljivo praćenje odgovarajućeg kliničkog odgovora ili znakova toksičnosti.

Serotoninergički lijekovi:

Serotoninski sindrom može se javiti kod istodobne primjene metadona (racemat levometadona i dekstrometadona) s petidinom, inhibitorima monoaminooksidaze (MAO) te lijekovima koji djeluju na serotonin kao što su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI) i triciklički antidepresivi (TCA). Simptomi serotoninskog sindroma mogu uključivati promjene mentalnog stanja, nestabilnost autonomnog sustava, neuromuskularne abnormalnosti i/ili gastrointestinalne simptome.

Trudnoća

Primjena levometadona tijekom trudnoće mora biti strogo indicirana i popraćena odgovarajućim

nadzorom, po mogućnosti u specijaliziranom medicinskom centru. Kronična uporaba tijekom trudnoće može dovesti do habituacije i ovisnosti nerođenog djeteta, kao i do simptoma ustezanja, depresije

disanja i smanjene tjelesne težine novorođenčeta.

Nema podataka iz prospektivnih ispitivanja o primjeni levometadona u trudnica. Ispitivanja metadona na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Moraju se osigurati

odgovarajuće nadomjesno liječenje i prevencija simptoma ustezanja tijekom trudnoće kako bi se smanjila šteta za nerođeno dijete.

Smanjenje doze ili ukidanje lijeka tijekom trudnoće uvijek se mora provoditi pod pažljivim nadzorom majke i tek nakon stroge procjene rizika/koristi.

Kod nekih trudnica može biti potrebno povećanje doze u slučaju pojave simptoma ustezanja zbog moguće indukcije enzima tijekom trudnoće na temelju kliničkih podataka za farmakokinetiku

metadona. Uzimajući u obzir dobrobit nerođenog djeteta, može biti preporučljivo podijeliti dnevnu dozu kako bi se spriječile visoke vršne koncentracije u plazmi i nadoknadila ubrzana razgradnja levometadona, čime bi se spriječili simptomi ustezanja.

Levometadon prolazi kroz placentu i može dovesti do depresije disanja u novorođenčeta ako se uzima prije ili tijekom poroda. Približno 60 – 80 % novorođenčadi zahtijeva bolničko liječenje zbog

neonatalnog apstinencijalnog sindroma. Ustezanje novorođenčeta mora se provesti u primjerenoj jedinici intenzivne njege za djecu jer kronično liječenje levometadonom može dovesti do habituacije i ovisnosti nerođenog djeteta, kao i simptoma ustezanja u novorođenčeta koji zahtijevaju liječenje.

Prilagodba doze (osobito smanjenje doze) može biti potrebna unutar 1 – 2 tjedna nakon rođenja.

Djeca majki koje su tijekom trudnoće bile na nadomjesnom liječenju metadonom imala su relativno manju porođajnu težinu i manji opseg glave nego djeca koja nisu bila izložena lijeku. Također, uočena je povećana incidencija otitis media, kao i neuroloških nalaza s oštećenjem sluha, zastojem u

mentalnom ili motoričkom razvoju i očne abnormalnosti. Pretpostavlja se i povezanost s učestalijim SIDS-om (sindrom neočekivane smrti dojenčadi).

Dojenje

Levometadon se u malim količinama izlučuje u majčino mlijeko.

Odluku o preporuci dojenja potrebno je donijeti na temelju savjeta kliničkog specijalista te je potrebno razmotriti je li žena na stabilnoj dozi održavanja levometadonom i istodobno uzima nedozvoljene tvari. Ako se razmišlja o dojenju, doza levometadona treba biti najmanja moguća. Liječnici koji

propisuju lijek trebaju savjetovati dojilje da prate dojenče zbog moguće sedacije i otežanog disanja te u tom slučaju odmah zatraže medicinsku pomoć. Iako količina levometadona koja se izlučuje u majčino mlijeko nije dovoljna za potpuno suzbijanje simptoma ustezanja u dojenčadi na majčinom mlijeku, ona može smanjiti težinu neonatalnog apstinencijskog sindroma. Ako je potrebno prekinuti dojenje, to treba činiti postepeno budući da nagli prekid može povećati simptome ustezanja u dojenčadi.

Plodnost

Čini se da metadon ne utječe na plodnost u žena. Ispitivanja na muškarcima koji su primali terapiju održavanja metadonom pokazala su da metadon smanjuje razinu testosterona u serumu i značajno smanjuje volumen ejakulata i motilitet spermija. Broj spermija u ovoj skupini bio je dvostruko veći nego u kontrolnoj skupini, no to je odraz nedostatka dilucije iz sjemenskih izlučevina.

Lefisyo može promijeniti reakcije do te mjere da može narušiti sposobnost upravljanja vozilima i

strojevima, čak i kada se uzima prema preporuci. To se posebno odnosi na interakcije s alkoholom.

Odluku o sposobnosti vožnje mora donijeti nadležni liječnik u svakom pojedinom slučaju, uzimajući u obzir reakciju i visinu propisane doze.

Učestalost nuspojava opisana je sljedećim kategorijama:

Vrlo često (≥ 1/10) Često (≥ 1/100, < 1/10)

Manje često (≥ 1/1000, < 1/100) Rijetko (≥ 1/10 000, < 1/1000) Vrlo rijetko (< 1/10 000)

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti na temelju dostupnih podataka)

Treba uzeti u obzir odgovarajuću profilaksu poznatih nuspojava u vezi s opioidima (kao što je zatvor).

Simptomi ustezanja od opijata obično se javljaju na početku nadomjesnog liječenja. Takvi simptomi uključuju tjeskobu, anoreksiju, abnormalne pokrete i trzaje mišića, grčeve crijeva, depresiju, proljev, povraćanje, groznicu, naizmjeničnu zimicu i navale vrućine, zijevanje, ježenje kože, gubitak težine, tahikardiju, curenje iz nosa, kihanje, proširene zjenice, razdražljivost, pospanost, fizičku bol, nesvjesticu, jako znojenje, pojačano suzenje, mučninu, nemir, grčeve u trbuhu i drhtanje.

Druge moguće nuspojave:

Poremećaji metabolizma i prehrane

Manje često do često:

Gubitak apetita.

Nepoznato:

Hipoglikemija.

Psihijatrijski poremećaji

Manje često do često:

Euforija i disforija.

Nepoznato:

Ovisnost.

Poremećaji živčanog sustava

Manje često do često:

Omaglica, sedacija, zbunjenost, dezorijentacija, glavobolja, nesanica, nemir.

Poremećaji oka

Manje često do često:

Zamagljen vid.

Srčani poremećaji

Manje često do često:

Nepravilan rad srca, bradikardija.

Rijetko do vrlo rijetko:

Srčana aritmija (sinkopa), srčani arest.

Krvožilni poremećaji

Rijetko do vrlo rijetko:

Krvarenje (hemoragija), ortostatska hipotenzija, ograničenje cirkulacijske funkcije, šok.

Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja

Manje često do često:

Depresija disanja.

Rijetko do vrlo rijetko:

Zastoj disanja.

Nepoznato:

Sindrom centralne apneje u spavanju.

Poremećaji probavnog sustava

Manje često do često:

Povraćanje, mučnina, suha usta, zatvor.

Poremećaji jetre i žuči

Manje često do često:

Diskinezija žuči.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Manje često do često:

Urtikarije i drugi osip, svrbež.

Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava

Manje često do često:

Smanjen volumen urina, poremećaji mokrenja.

Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki

Manje često do često:

Nizak libido i/ili smanjena potencija (vidjeti dio 4.6).

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Manje često do često:

Znojenje, umor, slabost, edem.

Rijetko do vrlo rijetko:

Crvenilo.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se

omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Po život opasno otrovanje može se pojaviti čak i pri dozama nižim od uobičajenih doza koje se koriste u nadomjesnom liječenju, posebice u osoba koje nisu tolerantne na opijate (osobito u djece). U djece

dobi do 5 godina, ovo je moguće s dozama od približno 0,5 mg, u starije djece od približno 1,5 mg, a u odraslih koji prije nisu uzimali opijate od približno 10 mg levometadona.

Smanjenje doze preporuča se ako bolesnici pokazuju znakove i simptome prejakog učinka

levometadona, sa simptomima poput „neobičnog osjećaja“, slabijom koncentracijom, klonulošću i moguće omaglicom pri ustajanju.

Nadalje, slučajeve predoziranja karakterizira respiratorna depresija (Cheyne-Stokesovo disanje,

cijanoza), teška klonulost prema smanjenoj svijesti ili čak komi, mioza, mišićno skeletna mlohavost (flacidnost), hladna i ljepljiva koža, te ponekad bradikardija i hipotenzija. Prijavljena je hipoglikemija. Teško otrovanje može dovesti do zastoja disanja, cirkulacijskog kolapsa, srčanog aresta i smrti.

Uz predoziranje metadonom opažena je toksična leukoencefalopatija.

Mjere hitnog liječenja ili, ukoliko je potrebno, intenzivnog liječenja potrebno je primijeniti odmah (npr. intubaciju i ventilaciju). Za liječenje simptoma intoksikacije, mogu se koristiti specifični

antagonisti opijata (npr. nalokson). Individualna doza antagonista opijata se razlikuje (vidjeti dokumentaciju o lijeku!). Osobito treba imati na umu da levometadon može imati dugotrajne učinke respiratorne depresije (do 75 sati), dok antagonisti opijata imaju mnogo kraće trajanje djelovanja (1 do 3 sata). Stoga mogu biti potrebne dodatne injekcije nakon što se smire antagonistički učinci.

Također mogu biti neophodne mjere održavanja tjelesne topline kao i nadomještanja volumena.

U slučaju oralne intoksikacije levometadonom, gastrična lavaža može se učiniti tek nakon početka antagonističkog djelovanja. Osobito je važno zaštititi zračne putove intubacijom i kada se provodi gastrična lavaža i prije primjene antagonista (može se potaknuti povraćanje). Tijekom liječenja intoksikacije ne smiju se koristiti alkohol, barbiturati, bemegrid, fenotijazini i skopolamin.

Levometadon se ne može odstraniti dijalizom.