LUPOCET DIREKT 500 mg granule primjenjuju se za ublažavanje blage do umjerene boli (npr. glavobolje (uključujući migrenu i tenzijsku glavobolju), zubobolje, neuralgije, boli u leđima, reumatske i mišićne boli, dismenoreje i grlobolje).

Preporučuju se za simptomatsko ublažavanje bolova kod blagog osteoartritisa kojeg je prethodno dijagnosticirao liječnik. Koriste se također za snižavanje povišene tjelesne temperature uslijed obične prehlade ili gripe.

LUPOCET DIREKT 500 mg granule namijenjene su za kratkotrajnu primjenu u odraslih i adolescenata starijih od 12 godina, tjelesne težine veće od 40 kg.

Doziranje

Preporučene doze u odraslih i adolescenata ne smiju se uzimati češće od svakih 4 sata. Ne smiju se uzeti više od 4 doze tijekom 24 sata.

Odrasli i adolescenti

Dnevna doza lijeka ne smije biti veća od 4 g (ekvivalentno 8 vrećica).

Ako simptomi potraju dulje od 3 dana, potrebno je posavjetovati se s liječnikom.

Pedijatrijska populacija

Zbog jačine djelatne tvari, LUPOCET DIREKT 500 mg granule se ne smiju primjenjivati u djece mlađe od 12 godina.

Način primjene

Za primjenu kroz usta.

Nakon otvaranja čitav se sadržaj vrećice izravno isprazni u usta. U dodiru sa slinom, granule se odmah otapaju i zatim progutaju.

• preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• bolesti jetre (s ili bez jetrene insuficijencije)

• virusni hepatitis (zbog povećanog rizika od hepatotoksičnog djelovanja paracetamola).

Kako bi se izbjegao rizik predoziranja paracetamolom, preporučena doza lijeka ne smije se prekoračiti niti je dozvoljena istodobna primjena drugih lijekova koji sadrže paracetamol. Predoziranje paracetamolom može dovesti do ozbiljnog oštećenja jetre i akutne renalne tubularne nekroze.

Paracetamol se uz oprez i u dogovoru s liječnikom primjenjuje u bolesnika s teškim poremećajem jetrene i bubrežne funkcije. Opasnost od predoziranja veća je u bolesnika koji imaju alkoholnu bolest jetre bez razvijene ciroze.

U slučaju perzistencije simptoma, potrebno je upozoriti bolesnike da se savjetuju s liječnikom.

Bolesnike je potrebno upozoriti da se savjetuju s liječnikom ako glavobolja postane trajna ili ako zbog osteoartroze moraju svakodnevno uzimati lijekove protiv boli.

Dulja primjena većih doza lijekova protiv bolova, koja je u suprotnosti s njihovom osnovnom namjenom, može izazvati glavobolje koje se, pak, u tom slučaju ne smiju liječiti većim dozama tih istih lijekova.

Dugotrajnu primjenu paracetamola potrebno je izbjegavati u bolesnika s anemijom, bolestima srca ili bolestima dišnih putova. Slučajevi bronhospazma zabilježeni su u bolesnika s astmom koji imaju utvrđenu preosjetljivost na acetilsalicilatnu kiselinu.

Prijavljeni su slučajevi metaboličke acidoze s povećanim anionskim procjepom (engl. high anion gap metabolic acidosis, HAGMA) zbog piroglutamatne acidoze u bolesnika s teškim bolestima kao što su teško oštećenje bubrega i sepsa, ili u bolesnika s pothranjenošću ili drugim uzrocima nedostatka glutationa (npr. kronični alkoholizam) koji su tijekom duljeg razdoblja liječeni paracetamolom u terapijskoj dozi ili kombinacijom paracetamola i flukloksacilina. Ako se sumnja na HAGMA-u zbog piroglutamatne acidoze, preporučuje se hitan prekid liječenja paracetamolom i pomno praćenje. Mjerenje 5-oksoprolina u urinu može biti korisno za utvrđivanje piroglutamatne acidoze kao podležećeg uzroka HAGMA-e u bolesnika s višestrukim čimbenicima rizika.

Pomoćne tvari s poznatim učinkom

LUPOCET DIREKT 500 mg granule sadrže saharozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja fruktoze, malapsorpcijom glukoze i galaktoze ili insuficijencijom sukraza-izomaltaza, ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

LUPOCET DIREKT 500 mg granule sadrže aspartam (izvor fenilalanina). Aspartam se hidrolizira u gastrointestinalnom sustavu nakon primjene kroz usta. Jedan od glavnih produkata hidrolize je fenilalanin.

LUPOCET DIREKT 500 mg granule sadrže 115 mg natrija u jednoj vrećici, što odgovara 46% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Pri istodobnoj primjeni s paracetamolom moguće su sljedeće interakcije:

• izoniazid povećava rizik od hepatotoksičnosti paracetamola

• alkohol povećava rizik od hepatotoksičnosti paracetamola

• smole s anionskim izmjenjivačima (npr. aktivni ugljen, kolestiramin) smanjuju apsorpciju paracetamola i njegovu djelotvornost

• propulzivi (npr. metoklopramid) ubrzavaju pražnjenje želuca i povećavaju brzinu apsorpcije paracetamola, s posljedičnim povećanjem koncentracije paracetamola u plazmi

• antikolinergici (npr. propantelin, glikopironij) usporavaju pražnjenje želuca, smanjuju brzinu apsorpcije i djelotvornost paracetamola

• narkotički analgetici (npr. morfij) usporavaju pražnjenje želuca, smanjuju brzinu apsorpcije i djelotvornost paracetamola

• kloramfenikol može imati promijenjeno poluvrijeme eliminacije pri istodobnoj primjeni s paracetamolom pa je potrebno pratiti razinu kloramfenikola u serumu tijekom ove kombinirane terapije

• rifampicin povećava eliminaciju paracetamola

• antiepileptici (npr. fenitoin, fenobarbital, karbamazepin) povećavaju razgradnju paracetamola u jetri, čime smanjuju njegovu djelotvornost te povećavaju rizik od hepatotoksičnosti, dok je pri istodobnoj primjeni paracetamola i lamotrigina povećan bubrežni klirens i smanjena djelotvornost lamotrigina

• antagonisti histaminskih H² receptora (npr. ranitidin, nizatidin) inhibiraju enzim glukuronil transferazu, što može povećati koncentraciju i AUC (površina ispod koncentracijske krivulje) paracetamola u plazmi

• cisaprid inhibira razgradnju paracetamola putem enzima glukuronil transferaze

• oralni kontraceptivi (npr. etinilestradiol) smanjuju razinu paracetamola u plazmi poticanjem njegove razgradnje

• propranolol inhibira razgradnju paracetamola

• probenecid povećava terapijski učinak paracetamola mijenjajući njegov metabolizam i eliminaciju

• furosemid može imati smanjenu djelotvornost pri istodobnoj primjeni s paracetamolom

• varfarin pri istodobnoj primjeni s paracetamolom može imati pojačan antikoagulacijski učinak

• zidovudin ima smanjenu učinkovitost zbog povećanog klirensa pri istodobnoj primjeni s paracetamolom

• potreban je oprez pri istodobnoj primjeni paracetamola i flukloksacilina jer je istodobno uzimanje tih lijekova povezano s metaboličkom acidozom s povišenim anionskim procjepom zbog piroglutamatne acidoze, posebno u bolesnika u kojih su prisutni čimbenici rizika (vidjeti dio 4.4.).

Trudnoća

Opsežni podaci u trudnica ne ukazuju na pojavu malformacija ni feto/neonatalni toksični učinak. Epidemiološka ispitivanja neurološkog razvoja djece izložene paracetamolu in utero nisu dala rezultate na temelju kojih se može donijeti konačan zaključak.

Paracetamol se može primijeniti tijekom trudnoće ako je to klinički potrebno. Međutim, potrebno ga je primjenjivati u najnižoj učinkovitoj dozi uz najkraće moguće trajanje liječenja i najmanju moguću učestalost doziranja.

Dojenje

Paracetamol se izlučuje u majčino mlijeko, ali ne u klinički značajnim količinama.

Prema dostupnim literaturnim podacima, primjena paracetamola nije kontraindicirana tijekom dojenja.

Nema podataka o utjecaju paracetamola na sposobnost upravljanja vozilima ili strojevima.

Za prikaz učestalosti nuspojava korištena je sljedeća klasifikacija:

• vrlo često (≥1/10)

  - često (≥1/100 i <1/10)

  - manje često (≥1/1000 i <1/100)

  - rijetko (≥1/10 000 i <1/1000)

• vrlo rijetko (<1/10 000)

• nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

  Poremećaji imunološkog sustava

  Rijetko: alergijske reakcije.

  Kod predisponiranih osoba može se pojaviti bronhospazam (astma prouzročena analgeticima), reakcije preosjetljivosti od običnog crvenila kože do urtikarije i anafilaktičkog šoka.

  Vrlo rijetko: anafilaktički šok.

  Krvožilni poremećaji

  Rijetko: hipotenzija.

  Poremećaji krvi i limfnog sustava

  Vrlo rijetko: trombocitopenija, agranulocitoza, neutropenija, leukopenija, pancitopenija, hemolitička anemija.

  Poremećaji jetre i žuči

  Rijetko: povećana razina jetrenih transaminaza. Vrlo rijetko: hepatotoksičnost (žutica).

  Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava

  Vrlo rijetko: sterilna piurija, analgetska nefropatija, glukozurija.

  Poremećaji kože i potkožnog tkiva

  Vrlo rijetko: kožni osip, urtikarija.

  Vrlo rijetko su prijavljeni slučajevi ozbiljnih kožnih reakcija.

  Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

  Rijetko: nelagoda.

  Poremećaji metabolizma i prehrane

  Vrlo rijetko: hipoglikemija, oštećena tolerancija glukoze

  Nepoznato: metabolička acidoza s povećanim anionskim procjepom.

  Opis odabranih nuspojava

  Metabolička acidoza s povećanim anionskim procjepom

  Slučajevi metaboličke acidoze s povećanim anionskim procjepom zbog piroglutamatne acidoze primijećeni su u bolesnika s čimbenicima rizika koji su primjenjivali paracetamol (vidjeti dio 4.4.). Piroglutamatna acidoza može se pojaviti kao posljedica niskih razina glutationa u tih bolesnika.

  Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

  Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Hitna medicinska skrb presudna je u liječenju predoziranja paracetamolom. Usprkos nedostatku značajnijih ranih simptoma otrovanja, bolesnik se mora uputiti u bolnicu zbog provedbe hitnih mjera liječenja. Simptomi mogu biti ograničeni na mučninu ili povraćanje te ne moraju nužno odgovarati težini otrovanja ili riziku za pojavu oštećenja organa. Smrtonosnu intoksikaciju u dobi djeteta od 3,5 godine izazvalo je 5 g paracetamola tijekom 24 sata, dok su u odraslih zabilježene smrtonosne doze od

15-20 g. Toksična doza u djece i odraslih općenito je veća od 140 mg/kg. Oštećenje jetre može nastupiti u odraslih osoba koje su uzele 10 g ili više paracetamola. Unos 5 g ili više paracetamola može izazvati oštećenje jetre u osoba s određenim čimbenicima rizika, npr. stanja s manjkom glutationa (npr. u poremećajima hranjenja, cističnoj fibrozi, infekciji HIV-om, gladovanju i kaheksiji), dehidracija, terapija lijekovima koji induciraju jetrene enzime kao što su određeni antiepileptici (npr. fenitoin, fenobarbiton, karbamazepin), rifampicin i hipericin te redovna konzumacija alkoholnih pića. U ovakvim slučajevima čak i neznatno predoziranje može uzrokovati značajno oštećenje jetre. Štoviše, čak i subakutno "terapijsko" predoziranje može izazvati teško otrovanje pri dozama koje variraju od 6 g paracetamola u 24 sata tijekom tjedan dana, 20 g kroz 2-3 dana, itd.

Simptomi predoziranja

Simptomi predoziranja paracetamolom tijekom prvih 24 sata uključuju bljedilo, mučninu, povraćanje, anoreksiju i bolove u trbuhu. Oštećenje jetre može se javiti 12 do 48 sati nakon ingestije. Moguća su odstupanja u metabolizmu glukoze i metabolička acidoza. U težim slučajevima otrovanja, oštećenje jetre može progredirati do encefalopatije, krvarenja, hipoglikemije, edema mozga i smrti. Čak i u odsutnosti težeg oštećenja jetre, moguća je akutna bubrežna insuficijencija s pojavom akutne tubularne nekroze koja se manifestira bolom u slabinama, hematurijom i proteinurijom. Također je zabilježena pojava srčanih aritmija i pankreatitisa.

Liječenje predoziranja

Liječenje mora biti u skladu s utvrđenim smjernicama liječenja za predoziranje paracetamolom. Liječenje aktivnim ugljenom potrebno je razmotriti ako je predoziranje nastupilo u okviru jednog sata. Koncentracija paracetamola u plazmi može se određivati 4 sata nakon ingestije ili kasnije (ranije određivanje nije pouzdano). Liječenje N-acetilcisteinom može se primijeniti do 24 sata nakon ingestije paracetamola, iako se njegov najveći zaštitni učinak postiže u razdoblju do najviše 8 sati nakon ingestije. Nakon toga, učinkovitost antidota ubrzano pada. Ako je potrebno, bolesniku se može davati N-acetilcistein intravenski, u skladu s definiranim režimom doziranja. Ako nema povraćanja, oralna primjena metionina može biti prikladna alternativa u područjima udaljenima od bolnice. Postupak liječenja bolesnika s teškim oštećenjem jetre više od 24 sata nakon ingestije potrebno je razmotriti u dogovoru s Centrom za kontrolu otrovanja ili gastroenterološkim odjelom.