Selincro 18 mg filmom obložene tablete
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Selincro 18 mg
Selincro je indiciran za smanjenje konzumacije alkohola u odraslih bolesnika s ovisnošću o alkoholu koji imaju visoku razinu rizika od prekomjernog pijenja (RPP) [vidjeti dio 5.1], bez simptoma fizičkog ustezanja te kojima nije potrebna trenutna detoksikacija.
Selincro se treba propisati samo u kombinaciji s neprekidnom psihosocijalnom potporom, usmjerenom na pridržavanje liječenja i smanjenje konzumacije alkohola.
Liječenje Selincrom treba započeti samo u bolesnika koji i dalje imaju visoki RPP dva tjedna nakon početne procjene.
Doziranje
Za vrijeme prvog posjeta trebalo bi procijeniti bolesnikov klinički status, ovisnost o alkoholu te razinu konzumacije alkohola (na temelju bolesnikova izvješća). Nakon toga bi trebalo zamoliti bolesnika da bilježi svoju konzumaciju alkohola tijekom približno 2 tjedna.
Pri idućem posjetu može se započeti liječenje Selincrom u bolesnika koji su nastavili imati visoki RPP (vidjeti dio 5.1) tijekom ovog dvotjednog razdoblja, u kombinaciji s psihosocijalnom intervencijom usmjerenom na pridržavanje liječenja i smanjenje konzumacije alkohola.
Selincro treba uzimati prema potrebi: svakoga dana kada bolesnik prepozna rizik od pijenja alkohola, treba uzeti jednu tabletu, po mogućnosti 1-2 sata prije očekivanoga vremena pijenja. Ako je bolesnik počeo piti alkohol bez uzimanja Selincra, treba uzeti jednu tabletu što je prije moguće.
Maksimalna doza Selincra je jedna tableta dnevno. Selincro se može uzeti sa ili bez hrane (vidjeti dio 5.2).
Tijekom pivotalnih ispitivanja najveće je poboljšanje opaženo unutar prva 4 tjedna. Bolesnikov odgovor na liječenje i potrebu za nastavkom farmakoterapije treba redovito procjenjivati (na primjer, mjesečno) (vidjeti dio 5.1). Liječnik treba nastaviti procjenjivati bolesnikov napredak u smanjenju konzumacije alkohola, sveukupno funkcioniranje, pridržavanje liječenja i bilo kakve moguće nuspojave. Klinički podaci o uporabi Selincra u randomiziranim kontroliranim uvjetima dostupni su za razdoblje od 6 do 12 mjeseci. Savjetuje se oprez ako se Selincro propisuje dulje od 1 godine.
Posebne populacije
Stariji (≥65 godina)
Nije preporučena prilagodba doze u ovoj populaciji bolesnika (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).
Oštećenje bubrega
Nije preporučena prilagodba doze u bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem bubrega (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).
Oštećenje jetre
Nije preporučena prilagodba doze u bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem jetre (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i djelotvornost Selincra u djece i adolescenata u dobi <18 godina nisu još ustanovljene. Nema dostupnih podataka (vidjeti dio 5.1).
Način primjene
Selincro je namijenjen za peroralnu primjenu. Filmom obložene tablete treba progutati cijele.
Filmom obložene tablete se ne smiju razdjeljivati ili lomiti jer nalmefen može prouzročiti osjetljivost kože kada je u izravnom kontaktu s kožom (vidjeti dio 5.3).
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Bolesnici koji uzimaju agoniste opioida (kao što su opioidni analgetici, opioidi za nadomjesno liječenje s agonistima opioida (npr. metadon) ili parcijalni agonisti (npr. buprenorfin)) (vidjeti dio 4.4).
Bolesnici s trenutnom ili nedavnom ovisnošću o opioidima. Bolesnici s akutnim simptomima ustezanja od opioida.
Bolesnici kod kojih se sumnja na nedavnu uporabu opioida. Bolesnici s teškim oštećenjem jetre (Child-Pugh klasifikacija).
Bolesnici s teškim oštećenjem bubrega (eGFR <30 ml/min na 1,73 m2).
Bolesnici s nedavnom anamnezom akutnog sindroma ustezanja od alkohola (uključujući halucinacije, napadaje i delirijum tremens).
Selincro nije namijenjen bolesnicima kojima je cilj liječenja trenutna apstinencija. Smanjenje konzumacije alkohola je prijelazni cilj na putu do apstinencije.
Primjena opioida
U hitnoj situaciji kada se moraju dati opioidi bolesnicima koji uzimaju Selincro, količina opioida potrebna za dobivanje željenih učinaka može biti veća od uobičajene. Bolesnika treba pomno nadzirati zbog moguće pojave simptoma respiratorne depresije kao rezultata primjene opioida, kao i drugih nuspojava.
Ako su opioidi potrebni u hitnom stanju, doza uvijek mora biti titrirana individualno. Ako su potrebne neuobičajeno velike doze, pomno promatranje je nužno.
Liječenje Selincrom treba privremeno prekinuti tijekom 1 tjedna prije očekivane primjene opioida, na primjer, ako bi se opioidni analgetici mogli primjenjivati tijekom zakazanog kirurškog zahvata.
Liječnik koji propisuje lijek treba savjetovati bolesnicima da je važno da obavijeste nadležne zdravstvene djelatnike kada su zadnji put uzeli Selincro, u slučaju da primjena opioida postane nužna.
Potreban je oprez kada se primjenjuju lijekovi koji sadrže opioide (na primjer, lijekovi protiv kašlja, opioidni analgetici) (vidjeti dio 4.5)).
Komorbiditet
Psihijatrijski poremećaji
U kliničkim ispitivanjima prijavljeni su psihijatrijski učinci (vidjeti dio 4.8). Ako bolesnici razviju psihijatrijske simptome koji nisu povezani s početkom liječenja Selincrom, i/ili koji nisu prolazni, liječnik koji propisuje lijek bi trebao razmotriti druge moguće uzroke simptoma te procijeniti potrebu za nastavkom liječenja Selincrom.
Selincro nije ispitivan u bolesnika s nestabilnom psihijatrijskom bolešću. Potreban je oprez pri propisivanju Selincra bolesnicima s trenutnim psihijatrijskim komorbiditetom, kao što je veliki depresivni poremećaj.
Povećani rizik od suicida kod osoba koje zlorabe alkohol i opojna sredstva, sa ili bez popratne depresije, ne smanjuje se uzimanjem nalmefena.
Poremećaji povezani s napadajima
Iskustvo s bolesnicima s anamnezom poremećaja povezanih s napadajima, uključujući napadaje povezane s ustezanjem od alkohola, je ograničeno.
Savjetuje se oprez ako se počinje liječenje sa svrhom smanjenja konzumacije alkohola u takvih bolesnika.
Oštećenje bubrega ili jetre
Selincro se opsežno metabolizira putem jetre i izlučuje pretežno u urinu. Stoga je potreban oprez kada se Selincro propisuje bolesnicima s blagim ili umjerenim oštećenjem jetre ili blagim ili umjerenim oštećenjem bubrega, na primjer, putem češćeg nadziranja.
Potreban je oprez kada se Selincro propisuje bolesnicima s povišenim ALT ili AST (>3 puta GGN) jer su ti bolesnici bili isključeni iz programa kliničkog razvoja.
Stariji bolesnici (≥65 godina)
Dostupni su ograničeni klinički podaci o primjeni Selincra u bolesnika s ovisnošću o alkoholu koji su
stariji od 65 godina.
Potreban je oprez kada se Selincro propisuje bolesnicima koji su stariji od 65 godina (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2).
Ostali
Savjetuje se oprez kada se Selincro primjenjuje istodobno sa snažnim inhibitorom UGT2B7 (vidjeti dio 4.5).
Laktoza
Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze
ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.
Nisu provedena in vivo ispitivanja interakcija s drugim lijekovima.
Na temelju in vitro ispitivanja, ne očekuju se klinički značajne interakcije između nalmefena ili njegovih metabolita i istodobno primijenjenih lijekova metaboliziranih najčešćim enzimima CYP450 i UGT ili membranskih prijenosnika. Istodobna primjena lijekova koji su snažni inhibitori enzima UGT2B7 (na primjer, diklofenak, flukonazol, medroksiprogesteronacetat, meklofenamatna kiselina) može značajno povećati izloženost nalmefenu. To vjerojatno neće predstavljati problem kod povremene primjene, no, ako se započne dugotrajno istodobno liječenje snažnim inhibitorom UGT2B7, ne može se isključiti mogućnost povećane izloženosti nalmefenu (vidjeti dio 4.4). Obrnuto, istodobna primjena induktora UGT-a (na primjer, deksametazon, fenobarbital, rifampicin, omeprazol) može potencijalno voditi do supterapijskih plazmatskih koncentracija nalmefena.
Ako se Selincro uzima istodobno s agonistima opioida (na primjer, određene vrste lijekova za kašalj i prehladu, određeni lijekovi protiv proljeva i opioidni analgetici), bolesnik možda neće imati koristi od agonista opioida.
Ne postoji klinički značajna farmakokinetička interakcija lijek-lijek između nalmefena i alkohola. Čini se da postoji malo oštećenje kognitivnog i psihomotornog djelovanja nakon primjene nalmefena.
Međutim, učinak nalmefena i alkohola u kombinaciji nije premašivao zbroj učinaka svake tvari uzete zasebno.
Istodobna konzumacija alkohola i Selincra ne sprječava intoksicirajuće učinke alkohola.
Trudnoća
Nema podataka ili su podatci o primjeni nalmefena u trudnica ograničeni (manje od 300 ishoda trudnoća).
Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3).
Ne preporučuje se koristiti Selincro tijekom trudnoće. Dojenje
Dostupni farmakodinamički/toksikološki podatci u životinja pokazuju da se nalmefen/metaboliti izlučuju u mlijeko (vidjeti dio 5.3). Nije poznato izlučuje li se nalmefen u majčino mlijeko u ljudi.
Ne može se isključiti rizik za novorođenčad/dojenčad.
Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja lijekom Selincro uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja za ženu.
Plodnost
U ispitivanjima plodnosti kod štakora nisu opaženi učinci nalmefena na plodnost, parenje, trudnoću ili parametre sperme.
Nuspojave kao što su poremećaj pažnje, oštećenje vida, osjećaj abnormalnosti, mučnina, omaglica, somnolencija, nesanica i glavobolja mogu se javiti nakon primjene nalmefena (vidjeti dio 4.8). Većina ovih reakcija bila je blaga ili umjerena, povezana s početkom liječenja te kratkog trajanja.
Stoga, Selincro može imati manji do umjeren utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima, a bolesnici trebaju biti oprezni posebno kad počinju liječenje lijekom Selincro.
Sažetak sigurnosnog profila
Učestalosti nuspojava u Tablici 1 izračunate su na temelju tri randomizirana, dvostruko slijepa, placebom kontrolirana ispitivanja u bolesnika s ovisnošću o alkoholu.
Najčešće nuspojave bile su mučnina, omaglica, nesanica i glavobolja. Većina ovih reakcija bila je blaga ili umjerena, povezana s početkom liječenja te kratkog trajanja.
Konfuzno stanje i rijetko, halucinacije i disocijacija, prijavljeni su u kliničkim ispitivanjima. Većina ovih reakcija bila je blaga ili umjerena, povezana s početkom liječenja te kratkog trajanja (nekoliko sati do nekoliko dana). Većina ovih nuspojava prestala je tijekom nastavka liječenja i nije se vratila nakon ponovljene primjene. Iako su ovi događaji bili općenito kratkoga trajanja, mogli bi predstavljati alkoholnu psihozu, sindrom ustezanja od alkohola ili komorbidnu psihijatrijsku bolest.
Tablična lista nuspojava
Učestalosti su definirane kao: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i
<1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000), ili nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
Tablica 1. Učestalosti nuspojava
| Klasifikacija organskih sustava | Učestalost | Nuspojava |
| Poremećaji metabolizma i prehrane | Često | Smanjeni apetit |
| Psihijatrijski poremećaji | Vrlo često | Nesanica |
| Često | Poremećaj spavanja | |
| Konfuzno stanje | ||
| Nemir | ||
| Smanjeni libido (uključujući gubitak libida) | ||
| Manje često | Halucinacije (uključujući auditorne halucinacije, taktilne halucinacije, vizualne halucinacije i somatskehalucinacije) | |
| Disocijacija | ||
| Poremećaji živčanog sustava | Vrlo često | Omaglica |
| Glavobolja | ||
| Često | Somnolencija | |
| Tremor | ||
| Poremećaj pažnje | ||
| Parestezije | ||
| Hipoestezija | ||
| Poremećaji oka | Nepoznato | Oštećenje vida (uglavnom prolazno) |
| Srčani poremećaji | Često | Tahikardija |
| Palpitacije | ||
| Poremećaji probavnog sustava | Vrlo često | Mučnina |
| Često | Povraćanje | |
| Suha usta | ||
| Proljev | ||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Često | Hiperhidroza |
| Nepoznato | Angioedem | |
| Urtikarija | ||
| Pruritus | ||
| Osip | ||
| Eritem | ||
| Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva | Često | Mišićni spazmi |
| Nepoznato | Mialgija | |
| Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki | Nepoznato | Prijapizam |
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | Često | Umor |
| Astenija | ||
| Malaksalost | ||
| Abnormalno osjećanje | ||
| Pretrage | Često | Smanjena tjelesna težina |
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
U ispitivanju na bolesnicima s dijagnosticiranim patološkim kockanjem, ispitivane su doze nalmefena do 90 mg/dan tijekom 16 tjedana. U ispitivanju na bolesnicima s intersticijskim cistitisom,
20 bolesnika primalo je 108 mg/dan nalmefena tijekom više od 2 godine. Prijavljeno je uzimanje pojedinačne doze od 450 mg nalmefena bez promjena u krvnom tlaku, srčanom ritmu, brzini disanja ili tjelesnoj temperaturi.
Nisu opaženi neuobičajeni obrasci nuspojava u ovim okolnostima, ali je iskustvo ograničeno. Zbrinjavanje predoziranja treba biti opservacijsko i simptomatsko.
Farmakološka svojstva - Selincro 18 mg
Farmakoterapijska skupina: Ostali lijekovi živčanog sustava, lijekovi za liječenje ovisnosti o alkoholu; ATK oznaka: N07BB05
Mehanizam djelovanja
Nalmefen je modulator opioidnog sustava s posebnim profilom receptora μ, δ, i κ.
-
In vitro ispitivanja pokazala su da je nalmefen selektivni ligand opiodnog receptora s antagonističkim djelovanjem na receptore μ i δ i djelomičnim agonističkim djelovanjem na receptor κ.
-
In vivo ispitivanja pokazala su da nalmefen smanjuje konzumaciju alkohola, moguće moduliranjem kortiko-mezolimbičkih funkcija.
Podaci iz nekliničkih ispitivanja, kliničkih ispitivanja i literature ne upućuju na bilo kakav oblik ovisnosti ili zlouporabe Selincra.
Klinička djelotvornost i sigurnost
Djelotvornost Selincra u smanjenju konzumacije alkohola u bolesnika s ovisnošću o alkoholu
(DSM-IV) procijenjena je u dva ispitivanja djelotvornosti. Bolesnici s delirijumom tremens, halucinacijama, napadajima, značajnim psihijatrijskim komorbiditetom ili značajnim abnormalnostima funkcije jetre u anamnezi, kao i oni sa značajnim fizičkim simptomima ustezanja u vrijeme probira ili randomizacije bili su isključeni. Većina (80%) uključenih bolesnika imala je visoki ili vrlo visoki RPP (konzumacija alkohola >60 g/dan za muškarce i >40 g/dan za žene prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za RPP konzumiranja alkohola) pri probiru, 65% od njih zadržalo je visoki ili vrlo visoki RPP između probira i randomizacije.
Oba ispitivanja bila su randomizirana, dvostruko slijepa, paralelnih skupina i placebom kontrolirana, i nakon 6 mjeseci liječenja bolesnici koji su primali Selincro bili su ponovno randomizirani da prime ili placebo ili Selincro u jednomjesečnom završnom razdoblju. Djelotvornost Selincra bila je također procijenjena u randomiziranom, dvostruko slijepom, placebom kontroliranom jednogodišnjem ispitivanju paralelnih skupina. Sveukupno, ispitivanja su uključila 1941 bolesnika, od kojih je 1144 bilo liječeno s 18 mg Selincra prema potrebi.
Pri početnom posjetu procjenjivani su bolesnikov klinički status, socijalna situacija i obrazac konzumacije alkohola (na temelju bolesnikova izvješća). Pri randomizacijskom posjetu, koji se dogodio 1 do 2 tjedna kasnije, ponovno je procijenjen RPP i započeto je liječenje Selincrom, u kombinaciji s psihosocijalnom intervencijom (BRENDA), usmjerenom na pridržavanje liječenja i smanjenje konzumacije alkohola. Selincro se propisivao prema potrebi, što je rezultiralo time da su bolesnici prosječno uzimali Selincro približno polovinu dana.
Djelotvornost Selincra mjerena je pomoću dva koprimarna ishoda: promjena u mjesečnom broju dana teškog prekomjernog pijenja alkohola (DTPP) od početnih vrijednosti do 6. mjeseca i promjena dnevne ukupne konzumacije alkohola (UKA) od početnih vrijednosti do 6. mjeseca. DTPP je definiran kao dan s konzumacijom ≥60 g čistog alkohola za muškarce i ≥40 g za žene.
Značajno smanjenje broja DTPP-a i UKA-a javilo se u nekih bolesnika u razdoblju između početnog posjeta (probir) i randomizacije zbog nefarmakoloških učinaka.
U ispitivanjima 1 (n=579) i 2 (n=655), 18%, odnosno, 33% od ukupne populacije je značajno smanjilo konzumaciju alkohola u razdoblju između probira i randomizacije. Od bolesnika s visokim ili vrlo visokim RPP-om pri početnim vrijednostima, 35% bolesnika iskusilo je poboljšanje zbog nefarmakoloških učinaka u razdoblju između početnog posjeta (probir) i randomizacije. Ovi su bolesnici u trenutku randomizacije konzumirali toliko male količine alkohola da je bilo malo mjesta za daljnja poboljšanja (floor effect). Stoga su bolesnici koji su zadržali visok ili vrlo visok RPP u trenutku randomizacije post hoc definirani kao ciljana populacija. U toj post hoc populaciji, učinci liječenja bili su veći nego u ukupnoj populaciji.
Klinička djelotvornost i klinički značaj Selincra analizirani su u bolesnika s visokim ili vrlo visokim RPP-om pri probiru i randomizaciji. Pri početnim vrijednostima bolesnici su imali prosječno 23 DTPP-a mjesečno (11% bolesnika imalo je manje od 14 DTPP-a mjesečno) i konzumiralo je
106 g/dan. Većina ovih bolesnika imala je nisku (55% imalo je rezultat od 0-13) ili srednju (36%
imalo je rezultat od 14-21) ovisnost o alkoholu prema skali ovisnosti o alkoholu.
Post-hoc analiza djelotvornosti u bolesnika koji su zadržali visok ili vrlo visok RPP u trenutku
randomizacije
U ispitivanju 1, omjer bolesnika koji su odustali bio je veći u skupini koja je primala Selincro nego u skupini koja je primala placebo (50% naspram 32%). U skupini koja je primala Selincro (n=171) bilo je 23 dana/mjesec DTPP-a pri početnim vrijednostima i 23 dana/mjesec pri početnim vrijednostima u skupini koja je primala placebo (n=167). Kod bolesnika koji su nastavili s ispitivanjem i pružili podatke o djelotvornosti u 6. mjesecu, broj DTPP-a bio je 9 dana/mjesec u skupini koja je primala Selincro (n=85) i 14 dana/mjesec u skupini koja je primala placebo (n=114). U skupini koja je primala Selincro (n=171) UKA je bila 102 g/dan pri početnim vrijednostima i 99 g/dan u skupini koja je primala placebo (n=167) pri početnim vrijednostima. Kod bolesnika koji su nastavili ispitivanje i pružili podatke o djelotvornosti u 6. mjesecu, UKA je bila 40 g/dan u skupini koja je primala Selincro (n=85) i 57 g/dan u skupini koja je primala placebo (n=114).
U ispitivanju 2, omjer bolesnika koji su odustali bio je veći u skupini koja je primala Selincro nego u skupini koja je primala placebo (30% naspram 28%). U skupini koja je primala Selincro (n=148) bilo je 23 dana/mjesec DTPP-a pri početnim vrijednostima i 22 dana/mjesec u skupini koja je primala placebo (n=155) pri početnim vrijednostima. Kod bolesnika koji su nastavili s ispitivanjem i pružili podatke o učinkovitosti u 6. mjesecu, broj DTPP-a bio je 10 dana/mjesec u skupini koja je primala Selincro (n=103) i 12 dana/mjesec u skupini koja je primala placebo (n=111). U skupini koja je primala Selincro (n=148) UKA je bila 113 g/dan pri početnim vrijednostima i 108 g/dan u skupini koja je primala placebo (n=155). Kod bolesnika koji su nastavili ispitivanje i pružili podatke o djelotvornosti u 6. mjesecu, UKA je bila 44 g/dan u skupini koja je primala Selincro (n=103) i
52 g/dan u skupini koja je primala placebo (n=111).
Analiza odgovora na liječenje iz udruženih podataka iz dvaju ispitivanja prikazana je u Tablici 2.
Tablica 2. Rezultati udruženih analiza odgovora u bolesnika s visokim ili vrlo visokim RPP-om pri probiru i randomizaciji
| Odgovora | Placebo | Nalmefen | Omjer šansi (95% CI) | p-vrijednost |
| UKA R70b | 19,9% | 25,4% | 1,44 (0,97; 2,13) | 0,067 |
| 0-4 DTPPc | 16,8% | 22,3% | 1,54 (1,02; 2,35) | 0,040 |
a Analiza tretira bolesnike koji su odustali kao one koji nisu odgovorili na liječenje
b ≥70% smanjenje od početne vrijednosti u UKA u 6. mjesecu (28-dnevno razdoblje)
c 0 do 4 DTPP-a/mjesec u 6. mjesecu (28-dnevno razdoblje)
Dostupni su ograničeni podaci za Selincro u jednomjesečnom završnom razdoblju.
Jednogodišnje ispitivanje
Ovo ispitivanje uključilo je ukupno 665 bolesnika. 52% bolesnika imalo je visoki ili vrlo visoki RPP pri početnim vrijednostima; od njih, 52% (koji predstavljaju 27% ukupne populacije) je nastavilo imati visoki ili vrlo visoki RPP u trenutku randomizacije. U ovoj post-hoc ciljanoj populaciji je odustalo više bolesnika koji su primali nalmefen (45%) u usporedbi s onima koji su primali placebo (31%).
U skupini koja je primala Selincro (n=141) bilo je 19 dana/mjesec DTPP-a pri početnim vrijednostima i 19 dana/mjesec u skupini koja je primala placebo (n=42) pri početnim vrijednostima. Kod bolesnika koji su nastavili s ispitivanjem i pružili podatke o djelotvornosti nakon 1 godine, broj DTPP-a bio je
5 dana/mjesec u skupini koja je primala Selincro (n=78) i 10 dana/mjesec u skupini koja je primala placebo (n= 29). UKA je bila 100 g/dan pri početnim vrijednostima u skupini koja je primala Selincro (n=141) i 101 g/dan pri početnim vrijednostima u skupini koja je primala placebo (n=42). Kod bolesnika koji su nastavili s ispitivanjem i pružili podatke o djelotvornosti nakon 1 godine, UKA je bila 24 g/dan u skupini koja je primala Selincro (n=78) i 47 g/dan u skupini koja je primala placebo (n=29).
Pedijatrijska populacija
Europska agencija za lijekove je izuzela obvezu podnošenja rezultata ispitivanja lijeka Selincro u svim podskupinama pedijatrijske populacije za liječenje ovisnosti od alkohola (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).
Apsorpcija
Nalmefen se brzo apsorbira nakon oralne primjene pojedinačne doze od 18,06 mg, s vršnim koncentracijama (Cmax) od 16,5 ng/ml nakon približno 1,5 sati i pri izloženosti (AUC) od 131 ng*h/ml. Apsolutna oralna bioraspoloživost nalmefena je 41%. Uzimanje hrane s visokim udjelom masti povećava ukupnu izloženost (AUC) za 30%, a vršne koncentracije (Cmax) za 50%; vrijeme do vršnih koncentracija (tmax) odgođeno je za 30 min (tmax je 1,5 sati). Smatra se da ova promjena vjerojatno nije od kliničke važnosti.
Distribucija
Prosječni dio nalmefena koji se veže na proteine plazme je približno 30%. Procijenjeni volumen distribucije(Vd/F) je približno 3200 l.
Podaci o zaokupljenosti dobiveni u PET ispitivanju nakon pojedinačnog i ponovljenog dnevnog doziranja s 18,06 mg nalmefena pokazuju 94% do 100% zaokupljenosti receptora unutar 3 sata nakon doziranja, što upućuje na to da nalmefen lako prolazi krvno-moždanu barijeru.
Biotransformacija
Nakon oralne primjene nalmefen prolazi kroz opsežni, brzi metabolizam do glavnog metabolita nalmefen 3-O-glukuronida, s tim da je enzim UGT2B7 primarno odgovoran za ovu pretvorbu, dok enzimi UGT1A3 i UGT1A8 doprinose manje. Mali dio nalmefena pretvara se sulfatizacijom u nalmefen 3-O-sulfat i u nornalmefen pomoću CYP3A4/5. Nornalmefen se dalje pretvara u nornalmefen 3-O-glukuronid i nornalmefen 3-O-sulfat. Smatra se da metaboliti ne doprinose značajnim farmakološkim učincima na opioidne receptore u ljudi, osim nalmefen 3-O-sulfata, koji ima snagu usporedivu s nalmefenom. Međutim, nalmefen 3-O-sulfat je prisutan u koncentracijama manjim od 10% od nalmefena te se stoga smatra da nije vjerojatno da će značajnije doprinijeti farmakološkom učinku nalmefena.
Eliminacija
Metabolizam putem konjugacije glukuronida je primarni mehanizam klirensa nalmefena, pri čemu je renalno izlučivanje glavni put eliminacije nalmefena i njegovih metabolita. U urinu se izlučuje 54% ukupne doze u obliku nalmefen 3-O-glukuronida, dok su nalmefen i njegovi drugi metaboliti prisutni u urinu u količanama manjim od 3% svaki.
Oralni klirens nalmefena (CL/F) procijenjen je na 169 l/h, a poluvijek je procijenjen na 12,5 sati. Na temelju podataka o distribuciji, metabolizmu i izlučivanju, čini se da nalmefen ima visoki omjer jetrene ekstrakcije.
Linearnost/nelinearnost
Nalmefen pokazuje linearni farmakokinetički profil neovisan o dozi u doznim intervalima od
18,06 mg do 72,24 mg, s povećanjem od 4,4 puta u Cmax i povećanjem od 4,3 puta u AUC0-tau (pri ili blizu stanja dinamičke ravnoteže).
Nalmefen ne pokazuje znatne farmakokinetičke razlike između spolova, između mladih i starijih ili između etničkih skupina.
Međutim, čini se da veličina tijela utječe na klirens nalmefena u manjem stupnju (klirens se povećava s porastom veličine tijela), ali se smatra da nije vjerojatno da je to od kliničke važnosti.
Oštećenje bubrega
Primjena jedne oralne doze nalmefena od 18,06 mg kod bolesnika s blagim, umjerenim ili teškim oštećenjem bubrega, klasificirano primjenom procijenjene stope glomerularne filtracije, rezultirala je povećanom izloženošću nalmefenu u odnosu na zdrave ispitanike. Za bolesnike s blagim, umjerenim ili teškim oštećenjem bubrega, AUC za nalmefen bio je viši 1,1 puta, 1,4 puta odnosno 2,4 puta.
Nadalje, Cmax i poluvijek eliminacije za nalmefen bio je do 1,6 puta viši u bolesnika s teškim oštećenjem bubrega. Nisu opažene klinički relevantne promjene u tmax za bilo koju od skupina. Za neaktivni glavni metabolit nalmefen 3-O-glukuronid, AUC i Cmax bili su do 5,1 puta odnosno 1,8 puta viši u bolesnika s teškim oštećenjem bubrega (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).
Oštećenje jetre
Primjenom pojedinačne doze nalmefena od 18,06 mg kod bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem jetre povećala se izloženost u odnosu na zdrave ispitanike. U bolesnika s blagim oštećenjem jetre izloženost se povećala 1,5 puta, a oralni klirens se smanjio za približno 35%.
U bolesnika s umjerenim oštećenjem jetre izloženost se povećala 2,9 puta za AUC i 1,7 puta za Cmax, dok se oralni klirens smanjio za približno 60%. Nisu opažene klinički relevantne promjene u tmax ili poluvijeku eliminacije za bilo koju od skupina.
Nisu dostupni farmakokinetički podaci nakon peroralne primjene nalmefena u bolesnika s teškim oštećenjem jetre (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).
Starije osobe
Nije provedeno posebno ispitivanje s oralnim doziranjem u bolesnika ≥65 godina. Ispitivanje s intravenskom primjenom upućuje na to da nije bilo relevantnih promjena u farmakokinetici u starijih osoba u usporedbi s drugim odraslim osobama (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).
Farmaceutski podaci - Selincro 18 mg
Jezgra tablete
celuloza, mikrokristalična laktoza, bezvodna krospovidon, vrsta A magnezijev stearat
Ovojnica tablete
hipromeloza
makrogol 400
titanijev dioksid (E171)
Blister: Prozirni PVC/PVdC- aluminij blisteri u kartonskim kutijama. Veličine pakiranja od 7, 14, 28, 42, 49 i 98 filmom obloženih tableta.
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.