Finogi 1 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju

Finogi je indiciran za liječenje sljedećih infekcija uzrokovanih stafilokokima koji proizvode beta-laktamaze i drugim osjetljivim gram-pozitivnim organizmima poput streptokoka (vidjeti dijelove 4.2 i 5.1):

• Infekcije kože i mekog tkiva, poput apscesa, celulitisa, inficiranih opeklina, impetiga,

• Infekcije gornjih dišnih putova, poput faringitisa, tonzilitisa, sinusitisa,

• Infekcije donjih dišnih putova, poput upale pluća, bronhopneumonije, plućnog apscesa,

• Infekcije kostiju i zglobova, poput osteomijelitisa i artritisa,

• Endokarditis,

• Profilaksa u kardiovaskularnoj kirurgiji (valvulne proteze, arterijske proteze) i u ortopedskoj kirurgiji (artroplastika, osteosinteza i artrotomija).

  Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o odgovarajućem korištenju antibakterijskih lijekova.

Doziranje

Doziranje ovisi o dobi, tjelesnoj težini i bubrežnoj funkciji bolesnika, kao i o težini i prirodi infekcije.

Odrasli i adolescenti stariji od 12 godina

Ukupna dnevna doza od 1 g – 4 g, primjenjuje se podijeljena na 3-4 pojedinačnih doza, i.v. ili i.m. injekcijom.

U slučaju teških infekcija: doza do najviše 8 g na dan primjenjuje se u četiri infuzije (tijekom 20 do 30 minuta). Pojedinačna bolus injekcija ili infuzija ne smije prelaziti dozu od 2 g.

Ne smije se prekoračiti maksimalna doza od 12 g na dan.

U kirurškoj profilaksi: 2 g i.v. (bolus ili infuzija) nakon uvoda u anesteziju, ponavljati svakih 6 sati tijekom 24 sata u slučajevima vaskularnog i ortopedskog kirurškog zahvata te tijekom 48 sati u

slučajevima srčanog ili koronarnog kirurškog zahvata.

Endokarditis osjetljiv na meticilin Staphylococcus aureus: 2 g flukloksacilina svakih 6 sati, povećavajući na 2 g svaka 4 sata u bolesnika tjelesne težine >85 kg.

Pedijatrijska populacija Djeca mlađa od 12 godina

Kod blagih do umjerenih infekcija: doza od 25 do 50 mg/kg/24 sata primjenjuje se podijeljena na tri do četiri jednake doze, i.m. ili i.v. injekcijom.

U slučaju teških injekcija: doza do najviše 100 mg/kg/24 sata primjenjuje se podijeljena na tri do četiri

pojedinačne doze. Pojedinačna doza primijenjena bolus injekcijom ili infuzijom ne smije biti veća od 33 mg/kg.

Endokarditis osjetljiv na meticilin Staphylococcus aureus: 200 mg/kg/24 sata flukloksacilina u tri do četiri podijeljene doze.

Nedonoščad, novorođenčad, dojenčad i mala djeca

Zbog moguće indukcije kernikterusa, flukloksacilin treba koristiti kod nedonoščadi i novorođenčadi samo nakon pažljive procjene koristi i rizika (vidjeti dio 4.4).

Nedonoščad i novorođenčad, kao i dojenčad i mala djeca, općenito se liječe s 25 mg do 50 mg/kg/24 sata, podijeljeno u tri do četiri jednake doze. Dnevna doza može se povećati do maksimalno 100 mg/kg/24 sata.

Oštećena funkcija bubrega

U bolesnika s bubrežnom insuficijencijom, izlučivanje flukloksacilina je usporeno. Međutim, u prisutnosti teške bubrežne insuficijencije (klirens kreatinina <10 ml/min) treba razmotriti smanjenje doze ili produljenje intervala doziranja. Maksimalna preporučena doza za odrasle osobe iznosi 1 g svakih 8 do 12 sati (kod anuričnih bolesnika, maksimalna doza je 1 g svakih 12 sati).

Flukloksacilin se ne uklanja u značajnoj mjeri dijalizom i stoga nije potrebno primjenjivati dodatne doze tijekom ili na kraju dijalize.

Oštećena funkcija jetre

Nije potrebno smanjivati dozu u osoba sa smanjenom funkcijom jetre.

Način primjene

Parenteralna terapija je indicirana ako se primjena peroralnim putem smatra neizvedivom ili

neprikladnom, kao u slučaju teškog proljeva ili povraćanja, a posebno za hitno liječenje teške infekcije.

Finogi se daje intravenskom ili intramuskularnom injekcijom ili kao infuzija. Intravensku injekciju/infuziju treba davati polako.

Za uputu kako pripremiti otopinu, vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na djelatnu tvar.

Preosjetljivost na beta-laktamske antibiotike (npr. peniciline, cefalosporine) u anamnezi. Prethodna anamneza žutice/disfunkcije jetre povezane s flukloksacilinom.

Okularna ili supkonjunktivalna primjena. Intratekalna injekcija.

Prije početka liječenja flukloksacilinom, potrebno je pažljivo prikupiti anamnestičke podatke o

prethodnim reakcijama preosjetljivosti na beta-laktame. Križna preosjetljivost između penicilina i cefalosporina dobro je dokumentirana.

U bolesnika liječenih beta-laktamskim antibioticima prijavljene su ozbiljne reakcije preosjetljivosti (anafilaksija), koje su ponekad imale smrtni ishod. Iako se anafilaksija češće javlja nakon parenteralne terapije, zabilježena je i u bolesnika koji su primali peroralnu terapiju. Pojava tih reakcija vjerojatnija je u pojedinaca s preosjetljivošću na beta-laktame u anamnezi. Ako nastupi alergijska reakcija, treba prekinuti primjenu flukloksacilina i uvesti odgovarajuću terapiju. Ozbiljne anafilaktoidne reakcije mogu zahtijevati hitno liječenje adrenalinom. Također može biti potrebna primjena kisika i intravenskih steroida te uspostavljanje prohodnosti dišnih putova, uključujući intubaciju.

Ako se na početku liječenja pojavi generalizirani eritem povezan s pustulama i praćen vrućicom, to može biti simptom akutne generalizirane egzantematozne pustuloze (AGEP) (vidjeti dio 4.8). U slučaju dijagnoze AGEP-a, primjena flukloksacilina treba se prekinuti, a svaka daljnja primjena flukloksacilina je kontraindicirana.

Flukloksacilin se mora primjenjivati uz oprez u bolesnika koji pokazuju znakove poremećaja funkcije jetre, bolesnika u dobi od >50 godina i bolesnika s ozbiljnom podležećom bolešću. U tih bolesnika, nuspojave povezane s jetrom mogu biti teške, a u vrlo su rijetkim slučajevima, prijavljeni i smrtni ishodi (vidjeti dio 4.8).

Otopine flukloksacilina rekonstituirane s lokalnim anesteticima (lidokainom) ne smiju se primjenjivati intravenski (vidjeti dio 6.6).

Potrebno je prilagoditi dozu u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2).

Nužan je osobit oprez u novorođenčadi zbog rizika od hiperbilirubinemije. Ispitivanja su pokazala da, nakon parenteralne primjene visokih doza flukloksacilina, dolazi do izmještanja bilirubina s veznih mjesta na bjelančevinama plazme, što kod novorođenčadi sa žuticom može dovesti do razvoja kernikterusa. Osim toga, u novorođenčadi je neophodan poseban oprez zbog mogućih visokih koncentracija flukloksacilina u serumu uzrokovanih smanjenom brzinom izlučivanja lijeka kroz bubrege.

Tijekom dugotrajnog liječenja (npr. osteomijelitisa, endokarditisa), preporučuje se redovito praćenje krvne slike, funkcije bubrega i jetre.

Pseudomembranski kolitis može se pojaviti tijekom uzimanja antibiotika. U slučaju razvoja pseudomembranskog kolitisa, liječenje flukloksacilinom treba prekinuti i započeti odgovarajuću terapiju, poput peroralne primjene vankomicina.

Dugotrajna primjena ponekad može uzrokovati prekomjeran rast neosjetljivih organizama.

Potreban je oprez pri istodobnoj primjeni flukloksacilina i paracetamola zbog povećanog rizika od metaboličke acidoze s povišenim anionskim procjepom (engl. high anion gap metabolic acidosis, HAGMA). Posebno su visokom riziku od HAGMA-e izloženi bolesnici s teškim oštećenjem bubrega, sepsom ili pothranjeni bolesnici, osobito ako se primjenjuju maksimalne dnevne doze paracetamola.

Preporučuje se pomno praćenje bolesnika nakon istodobne primjene flukloksacilina i paracetamola kako bi se otkrila pojava poremećaja acidobazne ravnoteže, to jest HAGMA-e, uključujući pretragu na 5-oksoprolin u urinu.

Ako se liječenje flukloksacilinom nastavi nakon prekida primjene paracetamola, uputno je utvrditi da ne postoje znakovi HAGMA-e, jer je moguće da flukloksacilin održava kliničku sliku HAGMA-e (vidjeti dio 4.5).

Poseban oprez preporučuje se u vezi s oštećenjem jetre uzrokovanim lijekovima u bolesnika s

haplotipom HLA-B*5701; doista, učestalost ovih poremećaja trenutno raste u bolesnika zaraženih HIV-om, koji također mogu biti izloženi povećanom riziku od izloženosti flukloksacilinu (vidjeti dio 5.1).

Kod uzimanja flukloksacilina, osobito u visokim dozama, može se pojaviti hipokalijemija (potencijalno opasna po život). Hipokalijemija prouzročena flukloksacilinom može biti otporna na nadomjestak kalija. Tijekom terapije višim dozama flukloksacilina preporučuje se redovito mjerenje razina kalija. Ovaj je rizik potrebno pozorno pratiti i kad se flukloksacilin kombinira s diureticima koji izazivaju hipokalijemiju ili kad su prisutni drugi čimbenici rizika za razvoj hipokalijemije (npr. pothranjenost, disfunkcija bubrežnih kanalića).

Jedna bočica koja sadrži 1 g praška za otopinu za injekciju/infuziju sadrži 2,2 mmol natrija (51 mg), što odgovara 2,55% preporučenog maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Probenecid, fenilbutazon, oksifenbutazon, acetilsalicilatna kiselina, indometacin i sulfinpirazon smanjuju izlučivanje flukloksacilina kroz bubrežne tubule. Istodobna primjena probenecida produljuje vrijeme izlučivanja flukloksacilina kroz bubrege.

Bakteriostatski lijekovi (kloramfenikol, ertromicini i tetraciklini) mogu ometati baktericidno djelovanje flukloksacilina.

Metotreksat, smanjeno izlučivanje može se pojaviti s flukloksacilinom (povećan rizik od toksičnosti).

Potreban je oprez pri istodobnoj primjeni flukloksacilina i paracetamola jer je istodobno uzimanje tih lijekova povezano s metaboličkom acidozom s povišenim anionskim procjepom, posebno u bolesnika u kojih su prisutni čimbenici rizika (vidjeti dio 4.4)

Flukloksacilin može utjecati na rezultat Guthrijeva testa (lažno pozitivan nalaz). Uzorke krvi treba uzeti prije primjene flukloksacilina.

Penicilini mogu izazvati lažno pozitivne rezultate s izravnim antiglobulinskim (Coombs-ovim) testom, lažno visoke rezultate glukoze u urinu s testom bakrenog sulfata i lažno visoke rezultate proteina u urinu, ali ne utječu na enzimske testove glukoze (npr. Clinistix) i testove bromofenol plavo (npr. Multistix ili Albustix).

Zabilježeno je da flukloksacilin (induktor CYP450) značajno smanjuje koncentracije vorikonazola u plazmi. Ako se istodobna primjena flukloksacilina s vorikonazolom ne može izbjeći, potrebno je praćenje zbog mogućeg gubitka učinkovitosti vorikonazola (npr. terapijsko praćenje koncentracije lijeka); možda će biti potrebno povećati dozu vorikonazola.

U rijetkim slučajevima, u bolesnika koji uzimaju varfarin nakon početka terapije flukloksacilinom opisan je promijenjeni (obično smanjeni) međunarodni normalizirani omjer (engl. International Normalised Ratio, INR). Stoga se, kao mjera opreza, preporučuje praćenje protrombinskog vremena ili INR-a na početku, tijekom i nakon završetka liječenja flukloksacilinom.

Plodnost

Nema podataka o plodnosti kod ljudi, ali dostupni podaci o životinjama ne otkrivaju nikakve uočljive rizike.

Trudnoća

Postoje ograničeni podaci o primjeni flukloksacilina u trudnica. U istraživanjima provedenima na životinjama, flukloksacilin nije pokazao teratogene učinke. Flukloksacilin se tijekom trudnoće smije

primjenjivati samo ako moguće koristi nadmašuju moguće rizike povezane s liječenjem.

Dojenje

Flukloksacilin se može primjenjivati tijekom razdoblja dojenja. Tragovi penicilina mogu se otkriti u majčinom mlijeku s potencijalom za reakcije preosjetljivosti (npr. osip uzrokovan lijekovima) kod dojenog novorođenčeta ili akutne promjene u crijevnoj flori novorođenčeta s posljedičnim proljevom.

Nema podataka o utjecaju ovog lijeka na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Za klasifikaciju nuspojava koristile su se sljedeće kategorije učestalosti: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Ako nije drugačije navedeno, učestalost nuspojava utvrđena je na temelju više od 30 godina iskustva nakon stavljanja lijeka u promet.

1. Ovi događaji su reverzibilni nakon prekida liječenja.

2. Ako se pojavi bilo kakva reakcija preosjetljivosti, liječenje treba prekinuti.

3. Učestalost ovih nuspojava izvedena je iz kliničkih ispitivanja u koje je uključeno ukupno približno 929 odraslih i pedijatrijskih bolesnika koji su uzimali flukloksacilin.

4. Ako se razvije pseudomembranski kolitis, liječenje flukloksacilinom treba prekinuti i započeti odgovarajuću terapiju, npr. peroralni vankomicin.

5. Hepatitis i kolestatska žutica mogu se pojaviti i do dva mjeseca nakon liječenja. U nekim slučajevima tijek je bio produžen i trajao je nekoliko mjeseci. Događaji na jetri mogu biti teški, a u vrlo rijetkim okolnostima zabilježeni su smrtni slučajevi. Većina smrtnih slučajeva zabilježena je u bolesnika starijih od 50 godina i u bolesnika s ozbiljnom osnovnom bolešću. Postoje dokazi da je rizik od oštećenja jetre uzrokovanog flukloksacilinom povećan u osoba koje nose alel HLA-B*5701. Unatoč ovoj snažnoj povezanosti, samo 1 od 500-1000 nositelja razvit će oštećenje jetre. Posljedično, pozitivna prediktivna vrijednost testiranja alela HLA-B*5701 za oštećenje jetre je vrlo niska (0,12%) i rutinski probir za ovaj alel se ne preporučuje.

6. Reverzibilno nakon prekida liječenja.

7. Ponekad se razvije više od 48 sati nakon početka liječenja.

8. Ovo je reverzibilno nakon prekida liječenja.

9. Iskustvo nakon stavljanja lijeka u promet: vrlo rijetki slučajevi metaboličke acidoze s povišenim anionskim procjepom, kada se flukloksacilin primjenjuje istodobno s paracetamolom, općenito u prisutnosti čimbenika rizika (vidjeti dio 4.4).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Mogu se javiti gastrointestinalni učinci poput mučnine, povraćanja i proljeva, što može dovesti do poremećaja tekućine i elektrolita te se treba simptomatski liječiti.

U slučaju neuroloških poremećaja s konvulzijama, simptomatsko liječenje je neophodno (rehidracija i diazepam).

Flukloksacilin se ne uklanja iz cirkulacije hemodijalizom.