Klimicin 300 mg tvrde kapsule

Klimicin tvrde kapsule (klindamicin) se primjenjuju u liječenju bakterijskih infekcija uzrokovanih mikroorganizmima osjetljivim na klindamicin:

• infekcija periodonta (periodontitis, odontogeni apsces)

• infekcija gornjih dišnih putova (tonzilitis, faringitis, sinusitis, otitis media, šarlah) i infekcija donjih dišnih putova (akutna egzacerbacija kroničnog bronhitisa, pneumonija, empijem, plućni apsces)

• infekcija kože i potkožnog tkiva (akne, furunkul, celulitis, impetigo, erizipel, paronihija, inficirane rane, apscesi)

• akutnog i kroničnog osteomijelitisa, septičkog artritisa

• bakterijemije (prije svega anaerobne)

• intraabdominalnih infekcija (peritonitis, apsces) – u kombinaciji s antibiotikom koji djeluje na gram-negativne bakterije

• infekcija u ginekologiji (endometritis, parametritis, salpingitis, tuboovarijalni apsces, postoperativne infekcije) – u kombinaciji s antibiotikom koji djeluje na gram-negativne bakterije

• cerebralne toksoplazmoze u bolesnika s AIDS-om – u kombinaciji s pirimetaminom

• pneumonije izazvane s Pneumocystis jiroveci u bolesnika s AIDS-om – u kombinaciji s kininom

• alternativnom liječenju malarije koju uzrokuje Plasmodium falciparum – u kombinaciji s kininom

  Klindamicin se može davati preventivno prije kirurških zahvata u usnoj i trbušnoj šupljini. Potrebno je voditi računa o službenim smjernicama o pravilnoj primjeni antibiotika.

Za liječenje umjereno teških infekcija, preporučena dnevna doza Klimicina iznosi od 150 mg do

300 mg svakih 6 sati. Kod teških infekcija, preporučena doza iznosi od 300 mg do 450 mg svakih 6 sati.
Maksimalna dnevna doza za odrasle iznosi 2700 mg.

Preporučena doza u bolesnika s malarijom je 20 mg/kg na dan tijekom najmanje 5 dana.

Starije osobe
U starijih bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega može biti potrebna prilagodba doze (vidjeti dio 5.2.).

Djeca
Preporučena dnevna doza Klimicina za djecu tjelesne težine iznad 10 kg iznosi od 8 do 25 mg/kg tjelesne težine, podijeljeno u 3 ili 4 jednake doze. Maksimalna dnevna doza za djecu iznosi 40 mg/kg tjelesne težine.

Klimicin 150 mg i 300 mg tvrde kapsule ne smiju se otvarati.

U slučajevima kada točno doziranje nije moguće postići s ovim farmaceutskim oblikom i kod djece koja ne mogu progutati cijelu kapsulu, potrebno je razmotriti primjenu farmaceutskog oblika za parenteralnu primjenu u skladu s važećim informacijama o lijeku za taj farmaceutski oblik.

Dozu ne treba prilagođavati, osim s iznimkom u bolesnika s potpunim zatajenjem bubrega, kojima se daje polovica uobičajene doze. U bolesnika na hemodijalizi, peritonealnoj dijalizi ili na hemofiltraciji nije potrebno prilagođavati dozu (vidjeti dio 5.2.).

Dozu treba prilagoditi ovisno o izmjerenim razinama lijeka u serumu (vidjeti dio 5.2.).

Duljina liječenja ovisi o tipu i težini infekcije u skladu s važećim smjernicama. Kod infekcije izazvane β- hemolitičkim streptokokom potrebno je najmanje 10-dnevno liječenje da bi se smanjila mogućnost nastanka kasnih komplikacija, npr. reumatske groznice i glomerulonefritisa.
Kod pneumonije izazvane s Pneumocystis jiroveci u bolesnika s AIDS-om trajanje liječenja mora biti najmanje 21 dan.

Kapsulu treba progutati s čašom vode kako bi se izbjeglo moguće oštećenje sluznice jednjaka. Hrana nema nikakvog značajnijeg utjecaja na apsorpciju klindamicina, stoga se Klimicin može uzimati neovisno o obroku.

Primjena klindamicina kontraindicirana je u bolesnika s poznatom preosjetljivosti na klindamicin, linkomicin ili na neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Teške reakcije preosjetljivosti, uključujući ozbiljne kožne reakcije kao što su reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksična epidermalna nekroliza (TEN) i akutna generalizirana egzantemna pustuloza(AGEP), su prijavljene u bolesnika koji su liječeni klindamicinom. Ukoliko se pojavi preosjetljivost ili teška kožna reakcija, treba prekinuti liječenje klindamicinom te započeti odgovarajuće liječenje (vidjeti dijelove 4.3.i 4.8.).

Ovaj lijek se treba propisivati s oprezom bolesnicima s alergijom u anamnezi.

U slučaju pojave teške alergijske reakcije, primjenu Klimicin tvrdih kapsula potrebno je odmah prekinuti i poduzeti odgovarajuće liječenje.

U slučaju dugotrajnog liječenja, treba provjeravati krvnu sliku kao i testove funkcije bubrega i jetre. Kod dugotrajnog liječenja moguća je superinfekcija otpornim mikroorganizmima.

Ovaj lijek je potrebno propisivati s oprezom u bolesnika s gastrointestinalnim bolestima (celijakijom, jejunalnom divertikulozom, Crohnovom bolešću), a osobito u onih s kolitisom u anamnezi, jer je u takvih bolesnika apsorpcija klindamicina povećana.

Oprez je također potreban u bolesnika s AIDS-om kod kojih je utvrđena veća biološka raspoloživost klindamicina.

Liječenje antibioticima mijenja normalnu floru kolona dovodeći do prekomjernog rasta Clostridium difficile. To je zabilježeno gotovo kod primjene svih antibiotika, uključujući klindamicin. Clostridium difficile proizvodi toksine A i B koji doprinose razvoju proljeva povezanog s Clostridium difficile (CDAD) i primarni je uzrok „kolitisa povezanog s primjenom antibiotika“.

Vrlo je važno razmotriti dijagnozu CDAD-a u bolesnika u kojih se javio proljev nakon primjene antibiotika. Razvoj kolitisa, uključujući pseudomembranski kolitis, može varirati od blagog do fatalnog kolitisa. Težak oblik kolitisa posebno je moguć u starijih bolesnika i u bolesnika lošeg općeg stanja. U slučaju sumnje na proljev povezan s primjenom antibiotika ili sumnje, odnosno potvrde dijagnoze kolitisa povezenog s primjenom antibiotika uključujući klindamicin, liječenje je potrebno prekinuti i odmah primijeniti odgovarajuće terapijske mjere. Primjena lijekova koji usporavaju peristaltiku je kontraindicirana u ovom slučaju. Blagi oblici kolitisa nestaju spontano, ali većina slučajeva zahtjeva uz simptomatsko liječenje i liječenje metronidazolom ili čak vankomicinom. Za vezanje toksina koji izlučuje Clostridium difficile bolesniku se može dati kolestiramin ili kolestipol, ali ne istodobno s vankomicinom. Budući da se pseudomembranski kolitis može razviti i nekoliko tjedana nakon završenog liječenja,

preporučuje se nadzirati ove bolesnike kroz duže vremensko razdoblje.

Budući da klindamicin ne prodire u dovoljnoj mjeri u likvor, lijek se ne smije primjenjivati u liječenju meningitisa.

Smanjenje doze klindamicina potrebno je samo u bolesnika s potpunim zatajenjem bubrega (vidjeti dio 4.2.).

U slučaju produljene terapije, potrebno je napraviti pretrage funkcije jetre i bubrega.

Prijavljeni su rijetki slučajevi akutnog oštećenja bubrega, uključujući akutno zatajenje bubrega. U

bolesnika koji otprije boluju od oštećenja funkcije bubrega ili istodobno uzimaju nefrotoksične lijekove potrebno je razmotriti praćenje funkcije bubrega (vidjeti dio 4.8).

U bolesnika s bolestima jetre, tijekom liječenja klindamicinom, nije primijećeno kliničko pogoršanje. Ipak, preporučuje se kontroliranje vrijednosti jetrenih enzima i razine klindamicina (vidjeti dio 4.2.).

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka

Svaka kapsula od 150 mg sadrži 0,085 g laktoze. Ako se ovaj lijek koristi u skladu s uputama za doziranje, maksimalna dnevna doza laktoze koju bolesnik može unijeti je 1,5 g. Količina laktoze pri maksimalnoj dnevnoj dozi ne prelazi 5 g.

Svaka kapsula od 300 mg sadrži 0,17 g laktoze. Ako se ovaj lijek koristi u skladu s uputama za doziranje, maksimalna dnevna doza laktoze koju bolesnik može unijeti je 1,5 g. Količina laktoze pri maksimalnoj dnevnoj dozi ne prelazi 5 g.

Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Klindamicin neposredno utječe na mišićnu kontraktilnost i neuromuskularni prijenos, tako da može pojačati učinak mišićnih relaksansa koji blokiraju neuromuskularni prijenos. Zbog toga se klindamicin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika koji se liječe neuromuskularnim blokatorima. Ako se mišićni relaksansi koji blokiraju neuromuskularni prijenos primjenjuju istodobno s klindamicinom, dozu mišićnih relaksansa može biti potrebno smanjiti.

Istodobna primjena klindamicina i makrolida ili kloramfenikola se ne preporučuje, zbog istovjetnog mehanizma djelovanja – natječu se za isto mjesto vezanja na ribosomu. Zato je njihov učinak in vitro antagonistički.

Klindamicin se pretežno metabolizira putem CYP3A4, a manjim dijelom putem CYP3A5 u glavni metabolit klindamicin sulfoksid i sporedni metabolit N-desmetilklindamicin. Stoga inhibitori CYP3A4 i CYP3A5 mogu smanjiti klirens klindamicina, a induktori tih izoenzima mogu povećati klirens klindamicina. U prisutnosti snažnih induktora CYP3A4, poput rifampicina, potrebno je pratiti gubitak učinkovitosti.

In vitro ispitivanja upućuju da klindamicin ne inhibira CYP1A2, CYP2C9, CYP2C19, CYP2E1 ili CYP2D6 te samo umjereno inhibira CYP3A4. Stoga klinički važne interakcije između klindamicina i istodobno korištenih lijekova koje metaboliziraju ti CYP enzimi nisu vjerojatne.

Istodobna primjena antiperistaltika povećava opasnost od nastanka pseudomembranskog kolitisa, jer se tako može povećati resorpcija toksina koji izlučuje Clostridium difficile.

Postoji i križna rezistencija na patogene između klindamicina i linkomicina.

Pokazan je antagonizam između klindamicina i eritromicina in vitro. Zbog mogućeg kliničkog značaja ne smiju se istodobno primjenjivati ta dva lijeka.

Antagonisti vitamina K

Prijavljene su povećane vrijednosti koagulacijskih testova (PT/INR) i/ili krvarenja u bolesnika liječenih klindamicinom u kombinaciji s antagonistima vitamina K (npr. varfarinom, acenokumarolom i fluindionom). Zbog toga, kod bolesnika liječenih antagonistima vitamina K potrebno je češće provjeravati rezultate testova koagulacije.

Interakcije s hranom

Hrana ne utječe na apsorpciju klindamicina, ali je može usporiti.

Trudnoća

Ispitivanja reproduktivne toksičnosti primjene peroralnog i supkutanog klindamicina na štakorima i kunićima nisu pokazala dokaze poremećaja plodnosti ili oštećenja fetusa, osim pri dozama koje su uzrokovale toksičnost kod majke. No, ispitivanja reprodukcije na životinjama ne predviđaju uvijek odgovor u ljudi.

U ljudi klindamicin prolazi kroz placentu. Nakon višestrukih doza, koncentracija klindamicina u amnionskoj tekućini iznosi približno 30% izmjerene koncentracije u majčinoj krvi.

U kliničkim ispitivanjima na trudnicama, sistemska primjena klindamicina tijekom drugog i trećeg tromjesečja nije bila povezana s povišenom incidencijom kongenitalnih malformacija. Nema odgovarajućih i dobro kontroliranih ispitivanja u trudnica tijekom prvog tromjesečja trudnoće.

Klindamicin se smije primjenjivati tijekom trudnoće samo ako je neophodno. U tom slučaju liječnik će pažljivo procijeniti odnos koristi i rizika.

Dojenje

Klindamicin se izlučuje u majčino mlijeko. Nakon oralne i parenteralne primjene klindamicina, izmjerene su koncentracije klindamicina u majčinom mlijeku u rasponu od 0.7 do 3.8 µg/ml. Zbog potencijala

razvoja ozbiljnih nuspojava u dojenčadi, dojilje ne smiju uzimati klindamicin.

Plodnost

Ispitivanja plodnosti na štakorima peroralno liječenih klindamicinom, nisu ukazala na učinke na plodnost ili sposobnost parenja.

Klindamicin ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Najčešće nuspojave su reakcije preosjetljivosti i probavne smetnje.

Liječenje treba odmah prekinuti ako se jave znaci reakcija preosjetljivosti, anafilaktičnog šoka, Stevens- Johnsonova sindroma.

Tablica ispod navodi nuspojave zabilježene u kliničkim ispitivanjima i u postmarketinškom praćenju prema sustavu organskih klasa i učestalosti primjene. Učestalost je definirana na sljedeći način: vrlo česte (≥ 1/10), česte (≥1/100, <1/10), manje česte (≥1/1000, < 1/100), rijetke (≥1/10000, < 1/1000) i vrlo rijetke (<1/10000), nepoznate (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar svake skupine učestalost, nuspojave su navedene u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

1 Anemija se javlja primarno u bolesnika koji su razvili pseudomembranski kolitis.

2 Reakcije preosjetljivosti manifestiraju se osipom različitih oblika (urtikarija, makulopapulozni osip, osip sličan ospicama).

³ Može se javiti blago i prolazno povišenje serumskih transaminaza.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

Podaci o predoziranju u ljudi su ograničeni. U slučajevima predoziranja nema indiciranog specifičnog liječenja. Liječenje je simptomatsko. Ako nije prošlo puno vremena od uzimanja lijeka, lijek se može eliminirati iz tijela ispiranjem želuca. Hemodijaliza i peritonealna dijaliza nisu učinkovite u uklanjanju klindamicina iz seruma.