AMGLIDIA je indicirana za liječenje neonatalnog diabetes mellitusa u novorođenčadi, dojenčadi i djece. Sulfonilureje kao što je AMGLIDIA pokazale su se djelotvornima u bolesnika s mutacijama gena koji kodiraju kalijev kanal osjetljiv na ATP u beta stanicama i prolaznim neonatalnim diabetes mellitusom povezanim s kromosomom 6q24.

Liječenje suspenzijom glibenklamida treba uvesti liječnik s iskustvom u liječenju bolesnika s vrlo ranim

pojavljivanjem dijabetesa.

Upute za propisivanje i izdavanje lijeka AMGLIDIA

Prilikom propisivanja, izdavanja i primjene lijeka AMGLIDIA potreban je oprez kako bi se izbjegle pogreške u doziranju koje mogu nastati zbog zabune između miligrama (mg) i mililitara (ml). Treba osigurati jasno prenošenje informacija kako bi se ispravna doza i jačina lijeka izdala i primjenjivala.

Doziranje

Kako bi se izbjeglo prekoračenje prihvatljive dnevne doze natrijeva benzoata, dnevna doza lijeka AMGLIDIA ne smije prekoračiti 1 ml/kg/dan. U skladu s navedenim, AMGLIDIA od 0,6 mg/ml ne smije se koristiti za doze veće od 0,6 mg/kg/dan.

Radi ograničavanja izloženosti natrijevu benzoatu i s obzirom na način primjene (štrcaljkom za usta od 1 ml i 5 ml), ne preporučuje se upotreba lijeka AMGLIDIA jačine 0,6 mg/ml za doze veće od onih navedenih u nastavku:

Tablica 1: Maksimalna preporučena doza

U svim drugim slučajevima preporučuje se upotreba lijeka AMGLIDIA jačine 6 mg/ml.

Liječenje lijekom AMGLIDIA treba početi pri dozi od 0,2 mg/kg dnevno u dvije podijeljene doze prije obroka (uključujući bočicu kao obrok) te dozu treba povećavati za 0,2 mg/kg/dan dok se ne postigne neovisnost o inzulinu.

Budući da se lijek AMGLIDIA primjenjuje štrcaljkom za usta graduiranom na mililitre, izračunatu dnevnu dozu potrebno je izraziti u ml, pri čemu liječnik izričito navodi jačinu lijeka koja se treba primjenjivati.

Štrcaljka (1 ml ili 5 ml) se odabire na temelju volumena u ml koji treba primijeniti za svaku dozu koju je

propisao liječnik. Štrcaljka od 5 ml treba se koristiti za volumen veći od 1 ml.

Treba koristiti volumen koji je najbliži izračunatom volumenu. Nadležni liječnik treba pažljivo pratiti bolesnike tijekom faze titracije. Uvođenje bolničkoga liječenja

Liječenje lijekom AMGLIDIA treba započeti dozom od 0,2 mg/kg/dan podijeljenom u dvije primjene. Na dan 1 treba primijeniti bazalnu i bolusnu inzulinsku terapiju. Ako se primjenjuje supkutano, bazalna inzulinska terapija može izostaviti na dan 2. Ako bolesnik koristi inzulinsku pumpu, bazalnu brzinu inzulinske pumpe treba smanjiti za 50 % i dodatno je smanjivati u skladu s razinama glukoze u kapilarnoj krvi. Tijekom prijelaznog razdoblja potrebno je primjenjivati bolusni inzulin ili boluse inzulinskom pumpom uz obroke da bi se održala razumna kontrola glikemije. Od dana 2 do završetka faze titracije treba povećavati dozu lijeka AMGLIDIA za 0,2 mg/kg/dan ako je glukoza u kapilarnoj krvi ≥7 mmol/l. Ako je glukoza u kapilarnoj krvi <7 mmol/l, dozu lijeka AMGLIDIA ne smije se povećavati, a bolusnu inzulinsku dozu prije obroka treba smanjiti za 50 %.

Razina glukoze prije doručka može vrlo sporo padati. Razina glukoze prije ručka i večernjeg obroka brže pada i općenito je bolji pokazatelj odgovora na lijek AMGLIDIA.

Svaki dan treba primjenjivati isti režim dok se ne postigne neovisnost o inzulinu. Čim se prekine uzimanje inzulina, doza lijeka AMGLIDIA prilagođava se ovisno o glukozi u kapilarnoj krvi.

Bolesnici koji na 6. dan još uvijek trebaju inzulin dozu lijeka AMGLIDIA trebaju primati još najmanje 4 tjedna. To se može učiniti u okviru izvanbolničkog liječenja.

Bolesnici se mogu otpustiti iz bolnice kada im više nije potrebna inzulinska terapija, kada postignu

stabilno stanje uz kombinaciju lijeka AMGLIDIA i inzulina ili samo uz inzulin.

Uvođenje izvanbolničkog liječenja

Liječenje lijekom AMGLIDIA potrebno je početi pri dozi od 0,2 mg/kg/dan podijeljenoj u dvije primjene te je dozu potrebno svaki tjedan postupno povećavati za 0,2 mg/kg/dan.

Kako se doza povećava, obično je moguće smanjivati dozu inzulina, a zatim je potpuno prekinuti.

Od 2. tjedna nadalje, ako je glukoza u kapilarnoj krvi ≥ 7 mmol/l, potrebno je povećati dozu lijeka AMGLIDIA za 0,2 mg/kg/dan i smanjiti dozu inzulina. Ako je glukoza u kapilarnoj krvi < 7 mmol/l, potrebno je smanjiti dozu inzulina.

Ako se vrijednosti glukoze u krvi povećaju nakon smanjenja doze inzulina, potrebno je povećati dozu lijeka AMGLIDIA za 0,2 mg/kg/dan. Smanjenje doze inzulina potrebno je odrediti prema razini glukoze prije obroka.

Svaki tjedan treba primjenjivati isti režim dok se ne postigne neovisnost o inzulinu. Čim se prekine uzimanje inzulina, doza lijeka AMGLIDIA prilagođava se ovisno o glukozi u kapilarnoj krvi.

Ako na kraju razdoblja od 5 do 6 tjedana nema dokaza o odgovoru uz doze inzulina slične kao i na početku liječenja, mogu se pokušati primjenjivati doze od 2 mg/kg/dan u trajanju od jednog tjedna (U rijetkim slučajevima, za potpuno ukidanje inzulinske terapije bilo je potrebno 4 mjeseca).

Ako dođe do jasnog smanjivanja potrebe za inzulinom pri dozi od 2 mg/kg/dan (smanjenje doze inzulina na najmanje 60 % doze prije uvođenja lijeka AMGLIDIA), u nekim slučajevima je korisno nastaviti primjenu veće doze lijeka AMGLIDIA tijekom duljeg vremenskog razdoblja.

Prilagodba doze i dugoročno upravljanje liječenjem

Kako se navodi u literaturi i kliničkim ispitivanjima s glibenklamidom, očekuje se da je u većine bolesnika s neonatalnim dijabetesom prosječna dnevna doza oko 0,2 do 0,5 mg/kg/dan. U literaturi su zabilježeni i slučajevi viših doza, a doze do 2,8 mg/kg/dan uspješno su primjenjivane bez nuspojava. U slučaju djelomičnog odgovora na niže doze, što se očituje u manjoj potrebi za inzulinom, u nekim je slučajevima moguće dodatno povećati dozu do 2,8 mg/kg/dan.

U neke djece postiže se bolja kontrola glikemije kada se glibenklamid primjenjuje 3 ili 4 puta dnevno.

Ako se ne primijeti nikakvo poboljšanje (nepromijenjena doza inzulina, slična kontrola glikemije i izostanak neurološkog poboljšanja), potrebno je prekinuti primjenu lijeka AMGLIDIA.

Tijekom titracijskog razdoblja koncentraciju glukoze u kapilarnoj krvi bolesnika potrebno je i dalje pratiti četiri puta dnevno i prije spavanja jer se potreba za inzulinom može dodatno smanjivati ili se doza lijeka AMGLIDIA treba titrirati. Kada se postigne stanje dinamičke ravnoteže, glukozu u kapilarnoj krvi ne treba više svakodnevno pratiti, osim u kliničkim situacijama u kojima postoji rizik od metaboličke neravnoteže (vidjeti ispod). U svim slučajevima razina HbA1c mora se pratiti svaka tri mjeseca.

Ponekad koncentracija glukoze u krvi može pasti iako bolesnik prima fiksnu dozu lijeka AMGLIDIA. Da bi se izbjegla hipoglikemija, potrebno je razmotriti smanjenje doze lijeka AMGLIDIA ili prekidanje liječenja.

Liječnik bi trebao predvidjeti potrebu za smanjenjem doze lijeka AMGLIDIA, osobito ako vrijednosti glukoze padaju ispod 4 mmol/l (72 mg/dl).

Možda će trebati prilagoditi dozu lijeka AMGLIDIA u bolesnika koji imaju interkurentnu infekciju, traumu, šok ili su podvrgnuti anesteziji:

o pri većim kirurškim zahvatima inzulinska terapija treba zamijeniti lijek AMGLIDIA;

o pri disfunkciji jetre ili bubrega može biti potrebno smanjenje doze;

• u iznimnim situacijama stresa (npr. trauma, operacija, febrilne infekcije), regulacija glukoze u krvi može se pogoršati te će možda biti potrebno privremeno prijeći na inzulinsku terapiju radi održavanja dobre metaboličke kontrole.

Bolesnici povremeno mogu imati vrlo povišene vrijednosti glukoze, tj. > 20 mmol/l (> 360 mg/dl). Čini se da se u nekim slučajevima te visoke vrijednosti glukoze stabiliziraju uz uobičajenu dozu lijeka AMGLIDIA. Međutim, u svim se slučajevima mora pažljivo pratiti razinu glukoze u krvi (vidjeti i preporuke pod podnaslovom „preskakanje doze“ u nastavku teksta) i poduzeti odgovarajuće mjere za vraćanje euglikemije (npr. primjena treće dnevne doze lijeka AMGLIDIA ili primjena inzulina).

Bioekvivalencija tabletama

Lijek AMGLIDIA nije bioekvivalentan (smrvljenim) tabletama koje sadržavaju jednaku količinu glibenklamida. Dostupni podaci opisani su u dijelu 5.2.

Propuštanje doze

U slučaju propuštene doze postoji opasnost od hiperglikemije. Razinu glukoze u krvi treba provjeriti odmah i što prije uzeti lijek AMGLIDIA. Ako razina glukoze u krvi premaši 16,5 mmol/l, treba provjeriti i prisutnost ketonurije ili ketonemije. Ako se ustanovi prisutnost ketona, treba što prije primijeniti injekciju inzulina radi vraćanja normalnog metaboličkog stanja. Treba se obratiti odgovarajućem liječniku specijalistu.

Posebne populacije

Oštećenje funkcije bubrega

Prilagodba doze potrebna je u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem bubrega. U tih bolesnika treba započeti liječenje najmanjom dozom. Treba se strogo pridržavati propisanih doza radi izbjegavanja hipoglikemijskih reakcija (vidjeti dio 4.4). Za teško oštećenje funkcije bubrega vidjeti dio 4.3.

Oštećenje funkcije jetre

Prilagodba doze potrebna je u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem jetre. U tih bolesnika treba započeti liječenje najmanjom dozom. Treba se strogo pridržavati propisanih doza radi izbjegavanja hipoglikemijskih reakcija (vidjeti dio 4.4). Za teško oštećenje funkcije jetre vidjeti dio 4.3.

Starije osobe

Sigurnost i djelotvornost lijeka AMGLIDIA u starijih bolesnika nije utvrđena jer je lijek indiciran za pedijatrijsku populaciju.

Rizični bolesnici

U pothranjenih bolesnika, onih u kojih je vidljiva značajna promjena općeg stanja, onih čiji kalorijski unos nije redovit ili u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega ili jetre, potrebno je započeti liječenje najmanjom dozom. Treba se strogo pridržavati propisanih doza radi izbjegavanja hipoglikemijskih reakcija (vidjeti dio 4.4).

Način primjene

Ovaj se lijek primjenjuje peroralno kao gotova oralna suspenzija pomoću graduirane štrcaljke za usta. Primjenjuje se izravno u usta djeteta. Bočicu ne treba protresti prije primjene.

Budući da nije provedeno ispitivanje u pogledu interakcije glibenklamida i mlijeka te unatoč tomu što nije primijećen učinak hrane na apsorpciju glibenklamida, preporučuje se primjena suspenzije 15

minuta prije davanja mlijeka djetetu.

Smije se koristiti samo štrcaljka za usta koja je uključena u vanjsko pakiranje.

Ovisno o volumenu koji se primjenjuje peroralnim putem, postoje dvije vrste štrcaljke graduirane do 1 ml ili do 5 ml. Svaka štrcaljka je priložena u njoj odgovarajuću veličinu pakiranja lijeka.

Odgovarajuću štrcaljku (1 ml ili 5 ml) koja je uključena u određenu veličinu pakiranja lijeka

AMGLIDIA propisat će liječnik na temelju volumena svake doze koja se primjenjuje.

Dvije štrcaljke od kojih je svaka priložena u različitom pakiranju za svaku jačina lijeka (postoje ukupno 4 različita pakiranja), jasno se mogu razlikovati: štrcaljka za usta od 1 ml tanka je i mala, dok je štrcaljka od 5 ml debela i dugačka.

Doza koja se primjenjuje dobiva se povlačenjem klipa do oznake doze propisane za svako dijete. Doza u ml po primjeni i broj primjena na dan ne smiju odstupati od propisanog.

Treba izbjegavati primjenu putem sonde za hranjenje. Za upute o lijeku prije primjene vidjeti dio 6.6.

Ovaj je lijek kontraindiciran u sljedećim slučajevima:

- preosjetljivost na djelatnu tvar, ostale derivate sulfonilureje ili sulfonamide ili neku od

pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1;

• u bolesnika s ketoacidozom kontinuirana terapija intravenskom injekcijom inzulina i intravenska infuzija fiziološke otopine natrijeva klorida ostaju mjerodavan način liječenja;

• u bolesnika s porfirijom;

• u bolesnika koji uzimaju bosentan (vidjeti dio 4.5)

• u bolesnika s teškim oštećenjem bubrega

• u bolesnika s teškim oštećenjem jetre

Potreban je oprez pri određivanju doze. Prije svake primjene treba provjeriti koristi li se odgovarajuća jačina i štrcaljka (vidjeti dio 4.2).

Glibenklamid se ne smije koristiti u bolesnika koji imaju o inzulinu ovisan diabetes mellitus tip 1 s dokazom o autoimunom uništavanju beta stanica.

Bolesnici s nedostatkom enzima G6PD

U bolesnika s nedostatkom enzima G6PD zabilježeni su slučajevi akutne hemolitičke anemije nakon primjene glibenklamida. Stoga se ne smije propisivati za takve bolesnike. Strogo se preporučuje uporaba alternativnoga liječenja, ako je dostupno. Ako alternativno liječenje ne postoji, prilikom odluke o liječenju svakog bolesnika u obzir se treba uzeti opasnost od hemolize i moguća korist od liječenja. Ako je potrebno propisati ovaj lijek, treba provoditi preglede kako bi se utvrdilo je li nastala hemoliza.

Ketoacidoza

Neonatalni dijabetes po život je opasna i kronično iscrpljujuća bolest uzrokovana hiperglikemijom, koja uključuje simptome kao što su žeđ, učestalo mokrenje i dehidracija. U teškim slučajevima povezana je s ketoacidozom, koja može biti smrtonosna. Glibenklamid se ne smije primjenjivati za liječenje te bolesti opasne po život. Kontinuirana terapija intravenskom injekcijom inzulina i intravenska infuzija fiziološke otopine natrijeva klorida ostaju mjerodavan način liječenja.

Hipoglikemija

Hipoglikemija se može pojaviti pri liječenju hipoglikemijskim sulfonamidima. Ponekad može biti teška i produljena. Možda će biti potrebna hospitalizacija i primjena glukoze nekoliko dana.

Proljev, mučnina i povraćanje

U nekih bolesnika može se pojaviti inicijalni proljev kada se doza glibenklamida poveća, ali smiruje se pri održavanju doze.

U slučaju mučnina, čini se da se glikemija održava i nije potrebno ponovno uvoditi inzulinsku terapiju sve dok bolesnik može uzimati suspenziju glibenklamida.

Ako dolazi do velikog povraćanja, treba primijeniti inzulin s brzim djelovanjem dok bolesnik ne prestane povraćati.

Ako dolazi do manjeg povraćanja, potrebno je primijeniti lijek protiv povraćanja te nastaviti liječenjem lijekom AMGLIDIA.

Biološke analize

Tijekom liječenja glibenklamidom treba povremeno provjeravati razinu glukoze u krvi. Ako razina glukoze u krvi premaši 16,5 mmol/l, treba provjeriti i prisutnost ketonurije ili ketonemije. Ako se ustanovi prisutnost ketona, treba što prije primijeniti injekciju inzulina radi obnove metaboličke situacije.

Razinu glikoliziranog hemoglobina treba mjeriti svaka tri mjeseca radi procjene metaboličke ravnoteže djeteta.

Oštećenje bubrega

Bolesnike s oštećenjem bubrega treba povremeno pratiti tijekom liječenja zbog povećane opasnosti od hipoglikemije. Prilagodba doze potrebna je u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem bubrega (vidjeti dio 4.2).

Oštećenje jetre

Bolesnike s oštećenjem jetre treba povremeno pratiti tijekom liječenja zbog povećane opasnosti od hipoglikemije. Prilagodba doze potrebna je u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem jetre (vidjeti dio 4.2).

Natrij

Ovaj lijek sadrži 2,8 mg natrija po ml oralne suspenzije, što odgovara 0,1 % maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu. To treba uzeti u obzir za bolesnike koji su na dijeti sa smanjenim unosom natrija.

Benzoatna kiselina i benzoati (natrijev benzoat)

Ovaj lijek sadrži 5 mg benzoatne soli u jednom ml oralne suspenzije.

Povećanje bilirubinemije nakon odvajanja od albumina može povećati neonatalnu žuticu koja se može razviti u kernikterus (nakupljanje nekonjugiranog bilirubina u moždanom tkivu).

Nisu provedena ispitivanja o interakciji za dvije oralne suspenzije glibenklamida (0,6 mg/ml i 6

mg/ml).

Pri primjeni drugih lijekova može se pojaviti hipoglikemija.

Lijekovi koji se u visokoj mjeri vežu za protein, a koji mogu potencirati i hipoglikemijsko djelovanje glibenklamida zbog odvajanja glibenklamida od proteina u plazmi uključuju oralne antikoagulanse, fenitoin, salicilate i druge nesteroidne protuupalne lijekove.

Pri primjeni drugih lijekova može se pojaviti slabljenje učinka smanjenja razine glukoze u krvi i posljedično povećanje razine glukoze u krvi.

Pod utjecajem simpatolitičkih lijekova kao što su beta-blokatori, klonidin, gvanetidin i rezerpin, znakovi adrenergičke proturegulacije hipoglikemije mogu biti smanjeni ili odsutni. Simptomi hipoglikemije mogu također biti blaži ili nepostojeći ako se hipoglikemija razvija postupno ili u slučaju autonomne neuropatije.

U vrlo rijetkim slučajevima može se pojaviti intolerancija na alkohol. Akutni i kronični unos alkohola, kao i unos pretjerane količine alkohola u osoba koje povremeno piju alkohol, može umanjiti hipoglikemijski učinak glibenklamida ili ga opasno potencirati odgađanjem metaboličke inaktivacije. Reakcije slične reakcijama nakon primjene disulfirama pojavile su se u vrlo rijetkim slučajevima nakon istodobne primjene alkohola i glibenklamida.

Glibenklamid može povećati koncentraciju ciklosporina u plazmi i dovesti do njegove povećane toksičnosti. Stoga se preporučuje praćenje i prilagodba doze pri istodobnoj primjeni oba lijeka.

Kolesevelam se veže za glibenklamid i smanjuje apsorpciju glibenklamida iz gastrointestinalnog trakta. Nije primijećena interakcija ako je glibenklamid primjenjivan barem 4 sata prije kolesevelama. Stoga se glibenklamid treba primjenjivati barem 4 sata prije kolesevelama.

Sažetak interakcija

Sažetak prethodno navedenih interakcija i dodatnih interakcija naveden je u tablici u nastavku. Tablica 2: Sažetak interakcija

Opći aspekti

AMGLIDIA se indicira za liječenje neonatalnog dijabetesa u novorođenčadi, dojenčadi i djece. Žene reproduktivne dobi

Žene reproduktivne dobi koje planiraju trudnoću trebaju prijeći s uporabe oralnog glibenklamida na inzulin. Glibenklamid se ne smije davati tijekom trudnoće.

Trudnoća

Na temelju ograničenih objavljenih podataka, čini se da primjena glibenklamida tijekom 1. tromjesečja trudnoće ne uzrokuje povećanje kongenitalnih malformacija. Na temelju objavljenih podataka za 2. i 3. tromjesečje trudnoće, nisu utvrđeni fetotoksični učinci.

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na teratogeni potencijal.

Glibenklamid prolazi kroz posteljicu uglavnom u malim količinama, međutim, ta se količina uvelike

razlikuje od bolesnice do bolesnice.

U trudnica se preporučuje inzulin za kontrolu šećera u krvi.

Dojenje

Objavljeni podaci za 11 majki koje su primale glibenklamid upućuju na to da se glibenklamid ne izlučuje u majčino mlijeko te nije zabilježena hipoglikemija u dojene novorođenčadi. Čini se da je dojenje kompatibilno s primjenom ovog lijeka, ali kao mjera opreza preporučuje se praćenje razine šećera u krvi u dojenčadi koja su isključivo dojena.

Plodnost

Klinički podaci nisu dostupni.

AMGLIDIA umjereno utječe na sposobnost upravljanje vozilima i rada sa strojevima jer glibenklamid može povećati opasnost od hipoglikemije. To možda nije relevantno za ciljanu populaciju. Međutim, smanjena pažnja može također biti zabrinjavajuća pri sudjelovanju u cestovnom prometu (npr. vožnja biciklom) ili razonodi (npr. vožnja na skateboardu).

Sažetak sigurnosnog profila

Najčešće nuspojave su hipoglikemija, prolazni proljev i bolovi u abdomenu. Najozbiljnija nuspojava je hipoglikemija (vidjeti dio 4.4).

Sveukupno, sigurnosni profil glibenklamida u skladu je sa sigurnosnim profilom drugih sulfonilureja. Tablični popis nuspojava

Nuspojave zabilježene nakon primjene glibenklamida (oralna suspenzija ili zdrobljene tablete) u djece u okviru liječenja neonatalnog dijabetesa navedene su u nastavku prema klasifikaciji organskih sustava i učestalosti. Učestalost se određuje kako slijedi:

Vrlo često (≥ 1/10), Često (≥ 1/100 i < 1/10),

Manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), Rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), Vrlo rijetko (< 1/10 000),

nije poznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Unutar svake skupine učestalost nuspojave su prikazane redoslijedom prema sve manjoj ozbiljnosti. Tablica 3: Nuspojave

Opis odabranih nuspojava

Sljedeće nuspojave primijećene su u kliničkom ispitivanju (ispitivanje Neogli) i tijekom faze nastavka ispitivanja. Radi se o nerandomiziranom, jednocentričnom, prospektivnom, otvorenom ispitivanju faze II. Nakon uključivanja bolesnici su nastavili primati uobičajene doze tableta glibenklamida tijekom 1 mjeseca. Deset bolesnika prebačeno je na liječenje oralnom suspenzijom glibenklamida koje je trajalo 3 mjeseca.

Hipoglikemija

Zabilježena su dva slučaja teške hipoglikemije koja se smatraju povezanima s lijekom. Poduzete su simptomatske mjere te je u oba slučaja problem riješen.

Prolazni proljev, povraćanje te bol u trbuhu i dispepsija

U dvoje djece zabilježena je bol u trbuhu (u jednog djeteta se prolazno se istodobno pojavio proljev i povraćanje) koja se smatra povezanom s lijekom. Poduzete su simptomatske mjere, nastavljena primjena lijeka te su se u oba slučaja poremećaji povukli.

U jednog se djeteta pojavila dispepsija povezana s lijekom. Poduzete su simptomatske mjere te se

poremećaj povukao.

Neutropenija i prolazno povišene transaminaze

U jednog su djeteta zabilježene niske razine leukocita, ali su bile blizu normalnih vrijednosti (neutrofili 1,3×10³/mikrolitra uz donju granicu normalne vrijednosti od 1,5×10³/mikrolitra). U istog djeteta došlo je do prolaznog i minimalnog povećanja ASAT 73 IU/l i ALAT 42 IU/l (normalne vrijednosti su ispod 60 i 40), što se naknadno povuklo.

Poremećaji kože

U jednog djeteta zabilježen je izolirani osip na koži.

Sljedeće ostale nuspojave prikupljene su nakon stavljanja lijeka u promet.

Poremećaji oka

U jednog djeteta zabilježen je zamagljen vid: poremećaji vida mogu biti uzrokovani kretanjem tekućine u oko i iz njega uslijed visoke razine šećera u krvi.

Sljedeći štetni učinci zabilježeni su u odraslih bolesnika koji su liječeni drugim lijekovima koji sadrže glibenklamid. Ti štetni učinci nisu zabilježeni za lijek AMGLIDIA, no mogu se javiti:

Poremećaji oka

Zabilježene su prolazne smetnje vida (zamagljeni vid ili poremećaj prilagođavanja), posebno u ranoj fazi liječenja, bez glikemijskog variranja.

Poremećaji kože i potkožnoga tkiva

U izoliranim slučajevima, može doći do fotoosjetljivosti.

Osip kože, svrbež, urtikarija, alergijske reakcije kože, bulozne erupcije, eksfolijacijski dermatitis

i multiformi eritem povremeno su zabilježeni u odraslih.

Poremećaji imunološkog sustava

Zabilježene su anafilaktičke reakcije, uključujući dispneju, hipotenziju i šok.

Poremećaji krvi

Zabilježeni su poremećaji krvi koji su obično reverzibilni nakon prekida liječenja.

Zabilježena je hipereozinofilija, leukopenija, blaga ili teška trombocitopenija koja može dovesti do purpure. Zabilježeni su i rijetki slučajevi agranulocitoze, hemolitičke anemije, aplazije koštane srži i pancitopenije.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Predoziranje sulfonamidima može dovesti do hipoglikemije.

Simptomi umjerene hipoglikemije bez gubitka svijesti ili neuroloških znakova trebaju se u potpunosti poništiti uzimanjem šećera, prilagodbom doze i/ili promjenom u hranjenju. Obitelj bolesnika treba nastaviti pažljivo pratiti razinu glukoze u krvi dok obitelj i liječnik (treba mu se obratiti prema potrebi) ne budu sigurni da je bolesnik izvan opasnosti.

Moguće su teške hipoglikemijske reakcije, na primjer koma, konvulzije ili drugi neurološki poremećaji. To su hitna stanja koja zahtijevaju liječenje odmah po dijagnosticiranju uzroka ili postavljanju sumnje na njega, i prije samog hitnog primanja bolesnika u bolnicu.

Ako je dijagnosticirana hipoglikemijska koma ili se sumnja na nju, bolesnik treba brzo primiti intravenoznu injekciju otopine s koncentriranom glukozom (0,5 g/kg tjelesne težine kao 30 %-tnu otopinu glukoze). Nakon toga potrebno je kontinuirano davati infuziju razrjeđenije otopine glukoze (10 %) brzinom koja je potrebna za održavanje glukoze u krvi iznad 100 mg/dl

(100 mg/dl = 5,5 mmol/l). Bolesnike treba pažljivo pratiti barem 48 sati i, ovisno o stanju bolesnika, liječnik će tada odlučiti je li potrebno dodatno praćenje.

Klirens glibenklamida iz plazme može se produljiti kod bolesnika s bolesti jetre. Zbog snažnog vezanja glibenklamida za proteine dijaliza neće koristiti bolesniku.