Symbicort 80 mikrograma/2,25 mikrograma po potisku, stlačeni inhalat, suspenzija

Astma

Symbicort je indiciran kod odraslih osoba i adolescenata (u dobi od 12 ili više godina) za redovito liječenje astme kada je primjereno kombinirano liječenje (inhalacijskim kortikosteroidom i

dugodjelujućim agonistom β²-adrenoreceptora):

˗ kod bolesnika koji astmu ne mogu na zadovoljavajući način kontrolirati inhalacijskim kortikosteroidima i inhalacijskim kratkodjelujućim agonistima β²-adrenoreceptora primijenjenima

„prema potrebi“,

ili

˗ kod bolesnika koji već prikladno kontroliraju astmu inhalacijskim kortikosteroidima i agonistima β²-adrenoreceptora dugog djelovanja.

Put primjene: Inhalacijska primjena. Doziranje

Astma

Symbicort nije namijenjen za početno liječenje astme. Doziranje sastavnica lijeka Symbicort individualno je i mora se prilagoditi težini bolesti. To treba uzeti u obzir ne samo pri započinjanju liječenja

kombiniranim lijekovima, nego i pri prilagodbi doze održavanja. Ako je nekom bolesniku potrebna drugačija kombinacija doza nego što je ona koju sadrži inhalator, moraju mu se propisati odgovarajuće doze agonista β²-adrenoreceptora i/ili kortikosteroida u zasebnim inhalatorima.

Dozu je potrebno titrirati do najniže doze pri kojoj se održava učinkovita kontrola simptoma. Bolesnici moraju biti pod redovitim nadzorom liječnika tako da doziranje lijeka Symbicort bude optimalno. Kad se dugotrajna kontrola simptoma održava najmanjom preporučenom dozom, tada se u sljedećem koraku može pokušati samo s inhalacijskim kortikosteroidom.

Symbicort se može koristiti prema dva terapijska pristupa:

1. Symbicort kao terapija održavanja: Symbicort se uzima kao redovita terapija održavanja, uz zaseban brzodjelujući bronhodilatator za hitno simptomatsko liječenje.

2. Symbicort kao terapija održavanja i terapija za akutna pogoršanja astme: Symbicort se uzima kao redovita terapija za održavanje i po potrebi za ublažavanje simptoma.

1. Symbicort kao terapija održavanja

   Bolesnicima treba savjetovati da uvijek imaju zaseban brzodjelujući bronhodilatator dostupan za hitno simptomatsko liječenje.

   Preporučene doze:

   Odrasli (u dobi od 18 ili više godina): 2 - 4 potiska dvaput dnevno. Nekim bolesnicima može biti potrebno do najviše 8 potisaka dvaput dnevno.

   Adolescenti (12 - 17 godina): 2 - 4 potiska dvaput dnevno.

   Obično u praksi, nakon postizanja kontrole simptoma režimom primjene dvaput dnevno, titriranje do najmanje učinkovite doze može uključivati uzimanje lijeka Symbicort jednom dnevno, kad je prema mišljenju liječnika za održavanje kontrole potreban dugodjelujući bronhodilatator u kombinaciji s inhalacijskim kortikosteroidom.

   Povećana uporaba zasebnog brzodjelujućeg bronhodilatatora ukazuje na pogoršanje podležećeg stanja i zahtijeva ponovnu procjenu terapije za astmu.

   Djeca mlađa od 12 godina: Budući da su dostupni samo ograničeni podaci za Symbicort (stlačeni inhalat, suspenzija) 80 mikrograma/2,25 mikrograma po potisku, Symbicort se ne preporučuje za terapiju održavanja kod djece.

2. Symbicort kao terapija održavanja i terapija za akutna pogoršanja astme

Bolesnici uzimaju dnevnu dozu održavanja lijeka Symbicort i dodatno uzimaju Symbicort prema potrebi za ublažavanje simptoma. Bolesnicima treba savjetovati da uvijek imaju Symbicort dostupan za hitno

simptomatsko liječenje.

Bolesnici koji primjenjuju Symbicort kao terapiju za akutna pogoršanja astme trebaju razgovarati sa svojim liječnikom o primjeni lijeka Symbicort za prevenciju bronhokonstrikcije izazvane alergenima ili tjelovježbom; kod davanja preporuke za primjenu treba uzeti u obzir koliko je često potrebna bronhodilatacija. U slučaju česte potrebe za bronhodilatacijom bez odgovarajuće potrebe za povećanom dozom inhalacijskih kortikosteroida potrebno je primijeniti neku drugu terapiju za akutna pogoršanja astme.

Symbicort kao terapiju održavanja i terapiju za akutna pogoršanja astme naročito je potrebno razmotriti kod bolesnika sa:

• neodgovarajućom kontrolom astme i učestalom potrebom za simptomatskim liječenjem akutnih pogoršanja

• egzacerbacijama astme u prošlosti koje su zahtijevale medicinsku intervenciju.

Kod bolesnika koji često uzimaju veliki broj potisaka lijeka Symbicort prema potrebi potrebno je pažljivo praćenje zbog moguće pojave nuspojava povezanih s dozom.

Preporučene doze:

Odrasli i adolescenti (u dobi od 12 ili više godina): Preporučena doza održavanja je 4 potiska dnevno, a primjenjuje se ili kao 2 potiska ujutro i 2 potiska navečer ili kao 4 potiska ujutro ili navečer. Za neke će bolesnike možda biti prikladna doza održavanja od 4 potiska dvaput dnevno. Bolesnici bi trebali primijeniti 2 dodatna potiska prema potrebi za ublažavanje simptoma. Ako simptomi traju i nakon nekoliko minuta, potrebno je primijeniti 2 dodatna potiska. Odjednom se ne smije primijeniti više od

12 potisaka.

Obično nije potrebna ukupna dnevna doza veća od 16 potisaka; međutim, tijekom ograničenog razdoblja mogla bi se koristiti ukupna dnevna doza do najviše 24 potiska. Bolesnicima koji primjenjuju više od

16 potisaka dnevno mora se snažno preporučiti da potraže medicinski savjet. Njih je potrebno ponovno ocijeniti i ponovno razmotriti njihovu terapiju održavanja.

Djeca mlađa od 12 godina: Symbicort kao terapija održavanja i terapija za akutna pogoršanja astme ne preporučuje se za djecu.

Opće informacije

Posebne skupine bolesnika:

Nema posebnih zahtjeva za doziranje kod starijih bolesnika. Nema dostupnih podataka o primjeni lijeka Symbicort kod bolesnika s narušenom funkcijom jetre ili bubrega. Budući da se budezonid i formoterol poglavito eliminiraju metabolizmom u jetri, može se očekivati povećana izloženost kod bolesnika s teškom cirozom jetre.

Upute za ispravnu primjenu lijeka Symbicort

Potiskom lijeka Symbicort iz spremnika se pri velikoj brzini oslobađa određen volumen suspenzije. Kad bolesnik udahne kroz nastavak za usta istodobno s aktiviranjem inhalatora, lijek slijedi udahnuti zrak u dišne putove.

Kod primjene lijeka Symbicort (stlačeni inhalat, suspenzija) obično se preporučuje koristiti inhalacijsku komoru (npr. AeroChamber Plus Flow Vu ili AeroChamber Plus), posebice kod bolesnika koji imaju ili bi vjerojatno mogli imati poteškoća s usklađivanjem potiska i inhalacije (vidjeti dio 5.2).

Napomena: Bolesnike je potrebno uputiti kako ispravno koristiti i čuvati inhalator i inhalacijsku komoru te je potrebno provjeriti njihovu tehniku inhalacije kako bi se osigurala optimalna isporuka lijeka u pluća. Važno je uputiti bolesnika da:

˗ pozorno pročita upute za uporabu u uputi o lijeku, priloženoj svakom inhalatoru.

˗ ako se koristi inhalacijska komora, pozorno pročita upute za uporabu koje se nalaze u svakom pakiranju inhalacijske komore.

˗ ne koristi inhalator ako je sredstvo za sušenje, koje se nalazi unutar omota, iscurilo iz svog pakiranja.

˗ dobro protrese inhalator tijekom najmanje 5 sekundi prije svake uporabe, kako bi dobro izmiješao sadržaj inhalatora.

˗ pripremi inhalator ispuštanjem dvaju potisaka u zrak u slučaju da je inhalator nov, da se nije koristio dulje od tjedan dana ili je ispao.

˗ skine poklopac s nastavka za usta.

˗ drži inhalator uspravno.

˗ stavi nastavak za usta u usta. Dok udiše polako i duboko, čvrsto pritisne uređaj kako bi ispustio lijek. Nastavi udisati i zadrži dah otprilike 10 sekundi ili do granice neugode. Udisanje istodobno s aktiviranjem inhalatora osigurava dospijeće djelatnih tvari u pluća.

˗ ponovno protrese inhalator i ponovi postupak.

˗ nakon uporabe vrati poklopac na nastavak za usta.

˗ ispere usta vodom nakon inhaliranja doze održavanja i tako svede rizik od orofaringealne

kandidijaze na najmanju moguću mjeru. Ako se pojavi orofaringealna kandidijaza, bolesnici također trebaju isprati usta vodom nakon inhaliranja lijeka prema potrebi.

˗ redovito čisti nastavak za usta inhalatora, najmanje jedanput tjedno čistom i suhom krpicom.

˗ ne stavlja inhalator u vodu.

Preosjetljivost na djelatne tvari ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Preporuka doziranja

Kad je jednom postignuta kontrola simptoma astme, može se razmotriti postupno smanjivanje doze lijeka Symbicort. Važno je redovno kontrolirati bolesnike tijekom smanjivanja intenziteta terapije. Potrebno je koristiti najmanju učinkovitu dozu lijeka Symbicort (vidjeti dio 4.2).

Bolesnicima treba savjetovati da uvijek imaju kod sebe inhalator za hitno simptomatsko liječenje, bilo Symbicort (za bolesnike koji uzimaju Symbicort kao terapiju održavanja i terapiju za akutna pogoršanja astme) ili zaseban brzodjelujući bronhodilatator (za bolesnike koji uzimaju Symbicort samo kao terapiju održavanja).

Bolesnike treba podsjetiti da svoju dozu održavanja lijeka Symbicort uzimaju kao što im je propisano, čak i kad nemaju simptome.

Kako bi se minimizirao rizik od orofaringealne kandidijaze (vidjeti dio 4.8), bolesnika treba uputiti da

ispere usta vodom nakon inhaliranja doze održavanja. Ako se pojavi orofaringealna kandidijaza, bolesnici također trebaju isprati usta vodom nakon inhaliranja prema potrebi.

Preporučuje se postupno smanjivanje doze pri prekidu liječenja. Lijek se ne smije naglo prestati uzimati. Potpuni prekid primjene inhalacijskih kortikosteroida treba razmotriti samo kada je to privremeno potrebno da bi se potvrdila dijagnoza astme.

Pogoršanje bolesti

Tijekom liječenja lijekom Symbicort mogu se pojaviti ozbiljni štetni događaji povezani s astmom i egzacerbacije. Bolesnike je potrebno uputiti da nastave liječenje, ali i da potraže liječnički savjet ako simptomi astme ostanu nekontrolirani ili se pogoršaju nakon početka primjene lijeka Symbicort.

Ako bolesnici smatraju liječenje neučinkovitim ili prekorače najveću preporučenu dozu lijeka Symbicort, moraju se obratiti liječniku (vidjeti dio 4.2). Povećana uporaba bronhodilatatora za hitno simptomatsko liječenje ukazuje na pogoršanje podležećeg stanja i zahtijeva ponovnu procjenu terapije za astmu.

Iznenadno i progresivno pogoršanje kontrole astme može biti opasno po život i mora se provesti hitna medicinska ocjena bolesnika. U takvoj se situaciji mora razmotriti potreba za pojačanom terapijom kortikosteroidima, npr. ciklus oralnih kortikosteroida ili liječenje antibioticima u slučaju infekcije.

Bolesnici ne smiju započinjati liječenje lijekom Symbicort tijekom egzacerbacije ni tijekom značajnog ili akutnog pogoršanja astme.

Prijelaz s oralne terapije

Ako postoji bilo koji razlog za pretpostavku da je prethodna sistemska terapija steroidima narušila adrenalnu funkciju, potreban je oprez pri prebacivanju bolesnika na liječenje lijekom Symbicort.

Koristi inhalacijske terapije budezonidom obično bi potrebu za oralnim steroidima trebale svesti na

najmanju moguću mjeru, ali bolesnici koji s oralnih steroida prelaze na tu terapiju mogu još dulje vrijeme biti izloženi riziku od narušene adrenalne rezerve. Oporavak može trajati još neko znatnije vrijeme nakon prekida oralne steroidne terapije, pa bolesnici koji ovise o oralnim steroidima, a prebačeni su na

inhalacijski budezonid, mogu još dulje vrijeme biti izloženi riziku od oštećenja adrenalne funkcije. U tim uvjetima mora se redovito kontrolirati funkcija hipotalamo-pituitarno-adrenalne osi.

Tijekom prijelaza s oralne terapije na Symbicort doći će do općenito slabijeg sistemskog djelovanja

steroida, što može rezultirati pojavom simptoma alergije ili artritisa, poput rinitisa, ekcema i bolova u mišićima i zglobovima. Treba započeti sa specifičnim liječenjem za ta stanja. Ako se, u rijetkim

slučajevima, pojave simptomi poput umora, glavobolje, mučnine i povraćanja, treba posumnjati na općenito nedovoljan glukokortikosteroidni učinak. U tim slučajevima ponekad je nužno privremeno povećanje doze oralnih glukokortikosteroida.

Interakcije s lijekovima

Istodobno liječenje itrakonazolom, ritonavirom ili drugim snažnim inhibitorima CYP3A4 mora se izbjegavati (vidjeti dio 4.5). Ako to nije moguće, vremenski razmak između primjene lijekova koji stupaju u interakciju mora biti što je moguće duži. Kod bolesnika koji uzimaju jake inhibitore CYP3A4 ne preporučuje se primjena lijeka Symbicort kao terapije održavanja i terapije za akutna pogoršanja astme.

Oprez kod posebnih bolesti

Symbicort se mora s oprezom primjenjivati kod bolesnika s tireotoksikozom, feokromocitomom,

šećernom bolešću, neliječenom hipokalijemijom, hipertrofičnom opstruktivnom kardiomiopatijom, idiopatskom subvalvularnom stenozom aorte, teškom hipertenzijom, aneurizmom ili drugim teškim

kardiovaskularnim poremećajima, kao što su ishemijska bolest srca, tahiaritmije ili teško zatajivanje srca.

Oprez je potreban u liječenju bolesnika s produljenim QTc-intervalom. I sam formoterol može izazvati produljenje QTc-intervala.

Visoke doze agonista β²-adrenoreceptora mogu izazvati potencijalno ozbiljnu hipokalijemiju. Istodobno liječenje agonistima β²-adrenoreceptora i lijekovima koji mogu izazvati hipokalijemiju ili pojačati

hipokalijemijski učinak, primjerice derivatima ksantina, steroidima i diureticima, može pridonijeti mogućem hipokalijemijskom učinku agonista β²-adrenoreceptora. Poseban se oprez preporučuje kod nestabilne astme kod koje varira uporaba bronhodilatatora za hitno simptomatsko liječenje, kod akutne teške astme kod koje hipoksija može povećati postojeći rizik, te kod drugih stanja kod kojih je vjerojatnost hipokalijemije povećana. U tim se slučajevima preporučuje praćenje razine kalija u serumu.

Kao kod svih agonista β²-adrenoreceptora, kod bolesnika sa šećernom bolešću potrebno je razmotriti dodatnu kontrolu glukoze u krvi.

Potrebu za inhalacijskim kortikosteroidima i njihovu dozu treba preispitati kod bolesnika s aktivnom ili latentnom tuberkulozom pluća te gljivičnim i virusnim infekcijama dišnih putova.

Sistemski učinci

Sistemski učinci mogu se javiti kod svakog inhalacijskog kortikosteroida, posebno prilikom primjene

velikih doza tijekom duljih razdoblja. Mnogo je manje vjerojatno da će se ovi učinci javiti uz inhalacijsko liječenje nego uz liječenje oralnim kortikosteroidima. Mogući sistemski učinci uključuju Cushingov

sindrom, Cushingoidna obilježja, adrenalnu supresiju, zastoj u rastu djece i adolescenata, smanjenje mineralne gustoće kostiju, kataraktu i glaukom, a rjeđe i niz psiholoških učinaka ili učinaka na ponašanje, uključujući psihomotoričku hiperaktivnost, poremećaje spavanja, anksioznost, depresiju ili agresivnost (posebno kod djece) (vidjeti dio 4.8).

O mogućim učincima na gustoću kostiju mora se voditi računa poglavito kod bolesnika koji dulje vrijeme uzimaju velike doze, a istodobno imaju čimbenike rizika za razvoj osteoporoze. Dugoročna ispitivanja inhalacijskog budezonida kod djece koja su primala srednje dnevne doze od 400 mikrograma (odmjerena doza) ili kod odraslih koji su primali dnevne doze od 800 mikrograma (odmjerena doza) nisu pokazala

nikakve značajne učinke na mineralnu gustoću kostiju. Nisu dostupne informacije koje se odnose na učinke većih doza lijeka Symbicort.

Pri sustavnoj i topikalnoj primjeni kortikosteroida moguća je pojava poremećaja vida. Ako bolesnik ima simptome kao što su zamućen vid ili neke druge poremećaje vida, treba razmotriti upućivanje

oftalmologu radi procjene mogućih uzroka, koji mogu uključivati kataraktu, glaukom ili rijetke bolesti kao što je centralna serozna korioretinopatija (CSCR), koja je zabilježena nakon sustavne i topikalne primjene kortikosteroida.

Adrenalna funkcija

Liječenje dodatnim sistemskim steroidima ili inhalacijskim budezonidom ne smije se naglo prekinuti.

Dugotrajno liječenje visokim dozama inhalacijskih kortikosteroida, osobito dozama višima od preporučenih, također može rezultirati klinički značajnom adrenalnom supresijom. Stoga se mora

razmotriti dodatna primjena sistemskog kortikosteroida za vrijeme razdoblja stresa, poput teških infekcija

ili elektivnih kirurških zahvata. Brzo smanjenje doze steroida može uzrokovati akutnu adrenalnu krizu. Simptomi i znakovi koji mogu biti primjetni kod akutne adrenalne krize mogu biti nejasni, ali mogu uključivati anoreksiju, abdominalnu bol, gubitak tjelesne težine, umor, glavobolju, mučninu, povraćanje, smanjenu razinu svijesti, napadaje, hipotenziju i hipoglikemiju.

Paradoksalni bronhospazam

Kao i pri inhalacijskoj terapiji drugim lijekovima, može doći do paradoksalnog bronhospazma, pri čemu se odmah nakon doziranja pojačavaju piskanje u plućima i nedostatak zraka. Ako bolesnik doživi paradoksalni bronhospazam, mora se odmah prekinuti uzimanje lijeka Symbicort te ponovno procijeniti bolesnika i uvesti zamjensku terapiju, ako je potrebna. Paradoksalni bronhospazam reagira na brzodjelujući inhalacijski bronhodilatator te se mora odmah liječiti (vidjeti dio 4.8).

Pedijatrijska populacija

Preporučuje se redovito praćenje visine djece koja se dugotrajno liječe inhalacijskim kortikosteroidima. Ako je rast usporen, liječenje se mora ponovno razmotriti s ciljem smanjivanja doze inhalacijskog kortikosteroida do najniže doze pri kojoj je održana učinkovita kontrola astme, ako je moguće. Koristi liječenja kortikosteroidima te mogući rizici od supresije rasta moraju se pomno odvagati. Potrebno je, osim toga, razmotriti upućivanje bolesnika pedijatru specijalistu za respiratorne bolesti.

Ograničen broj podataka iz dugoročnih kliničkih ispitivanja ukazuje na to da će većina djece i

adolescenata koji se liječe inhalacijskim budezonidom u konačnici doseći normalnu visinu u odrasloj dobi. Međutim, na početku je opaženo malo, ali prolazno usporavanje rasta (za približno 1 cm). Do toga obično dolazi u prvoj godini liječenja.

Farmakokinetičke interakcije

Jaki inhibitori CYP3A4 (npr. ketokonazol, itrakonazol, vorikonazol, posakonazol, klaritromicin, telitromicin, nefazodon i inhibitori HIV proteaze) vjerojatno će značajno povisiti razinu budezonida u plazmi, stoga se mora izbjegavati njihova istodobna primjena. Ako to nije moguće, vremenski interval između primjene inhibitora i budezonida mora biti što je moguće dulji (vidjeti dio 4.4). Kod bolesnika koji uzimaju jake inhibitore CYP3A4 ne preporučuje se primjena lijeka Symbicort kao terapije održavanja i terapije za akutna pogoršanja astme.

Ketokonazol, jak inhibitor CYP3A4, primijenjen u dozi od 200 mg jednom dnevno povisio je razinu istodobno peroralno primijenjenog budezonida (jednokratna doza od 3 mg) u plazmi prosječno šest puta.

Kad je ketokonazol bio primijenjen 12 sati nakon budezonida, koncentracija je bila prosječno povišena

samo tri puta, ukazujući na to da razdvajanje vremena primjene može smanjiti povećanje razine u plazmi. Ograničeni podaci o ovoj interakciji visokih doza inhalacijskog budezonida ukazuju na to da može doći do značajnog povišenja razine u plazmi (prosječno četiri puta) ako se itrakonazol u dozi od 200 mg jednom dnevno primjenjuje istodobno s inhalacijskim budezonidom (jedna doza od 1000 µg).

Farmakodinamičke interakcije

Beta-adrenergički blokatori mogu oslabiti ili inhibirati učinak formoterola. Symbicort se, stoga, ne smije davati zajedno s beta-adrenergičkim blokatorima (što uključuje i kapi za oči) ako za to nema nužnog razloga.

Istodobno liječenje kinidinom, dizopiramidom, prokainamidom, fenotiazinima, antihistaminicima (terfenadin) i tricikličkim antidepresivima može produljiti QTc-interval i povećati rizik od ventrikularnih aritmija.

Osim toga, L-Dopa, L-tiroksin, oksitocin i alkohol mogu narušiti srčanu toleranciju β²-simpatomimetika.

Istodobno liječenje inhibitorima monoaminooksidaze, što uključuje lijekove sa sličnim svojstvima, poput furazolidona i prokarbazina, može pospješiti hipertenzivne reakcije.

Postoji povećani rizik od aritmija kod bolesnika koji istodobno dobivaju anesteziju halogeniranim ugljikovodicima.

Istodobna primjena drugih beta-adrenergičkih ili antikolinergičkih lijekova može imati potencijalno aditivan bronhodilatacijski učinak.

Hipokalijemija može povećati sklonost aritmijama kod bolesnika koji se liječe glikozidima digitalisa.

Hipokalijemija može biti rezultat liječenja beta²-agonistima i može biti potencirana istodobnim liječenjem derivatima ksantina, kortikosteroidima i diureticima (vidjeti dio 4.4).

Nije primijećeno da budezonid i formoterol ulaze u interakcije s drugim lijekovima koji se rabe u liječenju astme.

Pedijatrijska populacija

Ispitivanja interakcija provedena su samo kod odraslih.

Trudnoća

Nema dostupnih kliničkih podataka o trudnoćama izloženima lijeku Symbicort ili istodobnom liječenju formoterolom i budezonidom. Podaci iz ispitivanja embrio-fetalnog razvoja na štakorima nisu pokazali dokaze ni o kakvom dodatnom učinku te kombinacije.

Nema odgovarajućih podataka o primjeni formoterola kod trudnica. Prema rezultatima reproduktivnih ispitivanja na životinjama, formoterol je uzrokovao nuspojave pri vrlo visokoj sistemskoj izloženosti (vidjeti dio 5.3).

Podaci dobiveni o približno 2000 izloženih trudnoća ne ukazuju na povećani teratogeni rizik povezan s primjenom inhalacijskog budezonida. Ispitivanja na životinjama pokazala su da glukokortikosteroidi izazivaju malformacije (vidjeti dio 5.3). Taj učinak vjerojatno nije relevantan za ljude pri preporučenim dozama.

U ispitivanjima na životinjama također je utvrđen utjecaj prenatalne primjene prekomjernih doza glukokortikoida na povećan rizik od intrauterinog zastoja u rastu, kardiovaskularnih bolesti u odrasloj dobi i trajnih promjena gustoće glukokortikoidnih receptora, aktivnosti neurotransmitera i ponašanja pri izloženosti dozama ispod teratogenog raspona.

Symbicort se smije koristiti tijekom trudnoće samo onda kad koristi pretežu nad mogućim rizicima. Potrebno je primjenjivati najnižu učinkovitu dozu budezonida potrebnu za održanje odgovarajuće kontrole astme.

Dojenje

Budezonid se izlučuje u majčino mlijeko. Ipak, pri terapijskim se dozama ne očekuju učinci na dojenče. Nije poznato prelazi li formoterol u majčino mlijeko kod ljudi. Kod štakora su otkrivene male količine formoterola u majčinu mlijeku. Primjena lijeka Symbicort kod dojilja smije se razmotriti samo ako je

očekivana korist za majku veća nego bilo kakav mogući rizik za dijete.

Plodnost

Nema dostupnih podataka o mogućem učinku budezonida na plodnost. Reproduktivna ispitivanja formoterola na životinjama pokazala su ponešto smanjenu plodnost mužjaka štakora pri visokoj

sistemskoj izloženosti (vidjeti dio 5.3).

Symbicort ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Budući da Symbicort sadrži i budezonid i formoterol, može se pojaviti isti obrazac nuspojava koji je prijavljen za te dvije tvari. Nije primijećeno povećanje incidencije nuspojava nakon istodobne primjene tih dvaju sastojaka. Najčešće nuspojave povezane s lijekom su farmakološki predvidljive nuspojave terapije agonistima β²-adrenoreceptora, kao što su tremor i palpitacije. One su uglavnom blage i obično nestaju unutar nekoliko dana liječenja.

Nuspojave povezane s uzimanjem budezonida ili formoterola navedene su u tablici i razvrstane prema klasifikaciji organskih sustava i učestalosti. Učestalost je definirana kao: vrlo često (≥ 1/10), često

(≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000) i vrlo rijetko (< 1/10 000).

Tablica 1

Kandidijaza orofarinksa javlja se zbog odlaganja lijeka. Savjetovanje bolesnicima da isperu usta vodom nakon svake doze održavanja smanjit će rizik na najmanju moguću razinu. Kandidijaza orofarinksa

obično reagira na liječenje topikalnim lijekovima protiv gljivica bez potrebe za prekidom primjene inhalacijskog kortikosteroida. Pojavi li se kandidijaza orofarinksa, bolesnici trebaju isprati usta vodom i nakon inhalacija prema potrebi.

Kao i kod drugih inhalacijskih terapija, vrlo rijetko (kod manje od 1 na 10 000 ljudi) može se javiti paradoksalni bronhospazam, uz trenutačno pojačanje piskanja u plućima i nedostatak zraka nakon

doziranja. Paradoksalni bronhospazam reagira na brzodjelujući inhalacijski bronhodilatator te se mora odmah liječiti. Mora se odmah prekinuti primjena lijeka Symbicort, pregledati bolesnika i uvesti zamjensku terapiju, ako je potrebno (vidjeti dio 4.4).

Moguća je pojava sistemskih učinaka inhalacijskih kortikosteroida, osobito pri visokim dozama

propisanima kroz dulje razdoblje. Vjerojatnost pojave ovih učinaka mnogo je manja nego kod oralnih kortikosteroida. Mogući sistemski učinci uključuju Cushingov sindrom, Cushingoidna obilježja,

adrenalnu supresiju, zastoj u rastu djece i adolescenata, smanjenje mineralne gustoće kostiju, kataraktu i glaukom. Moguća je i povećana podložnost infekcijama te smanjenje sposobnosti prilagodbe na stres.

Učinci su vjerojatno ovisni o dozi, razdoblju izlaganja, istodobnom i prethodnom izlaganju steroidima i individualnoj osjetljivosti.

Liječenje agonistima β²-adrenoreceptora može dovesti do povećanja razina inzulina, slobodnih masnih kiselina, glicerola i ketonskih tijela u krvi.

Pedijatrijska populacija

Preporučuje se redovito pratiti visinu djece koja se dugotrajno liječe inhalacijskim kortikosteroidima (vidjeti dio 4.4).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se

omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Predoziranje formoterolom vjerojatno bi dovelo do učinaka koji su tipični za agoniste β²-adrenoreceptora: tremora, glavobolje, palpitacija. U izoliranim slučajevima prijavljeni su simptomi tahikardije, hiperglikemije, hipokalijemije, produljenog QTc-intervala, aritmije, mučnine i povraćanja. Može biti indicirano simptomatsko i potporno liječenje. Doza formoterola od 90 mikrograma primijenjena tijekom 3 sata kod bolesnika s akutnom bronhijalnom opstrukcijom nije dovela ni do kakvih sigurnosnih problema.

Ne očekuje se da će akutno predoziranje budezonidom, čak i vrlo visokim dozama, biti klinički problem. Kada se uzima kronično u vrlo visokim dozama, mogu se pojaviti sistemski glukokortikosteroidni učinci, poput hiperkorticizma i adrenalne supresije.

Ako se liječenje lijekom Symbicort mora prekinuti zbog predoziranja formoterolom, mora se razmotriti terapija odgovarajućim inhalacijskim kortikosteroidom.