Zolsana 10 mg filmom obložene tablete

Kratkotrajno liječenje nesanice u odraslih u slučajevima kad je nesanica iscrpljujuća ili uzrokuje tešku opću psihičku uznemirenost u bolesnika.

Doziranje

Zolpidemtartarat brzo djeluje i zbog toga se mora uzeti neposredno prije odlaska na počinak ili u krevetu.

Lijek treba uzeti odjednom i ne smije se ponovno uzeti tijekom iste noći. Preporučena dnevna doza za odrasle je 10 mg, a treba je uzeti neposredno prije odlaska na spavanje. Treba primijeniti najnižu djelotvornu dnevnu dozu zolpidema, koja ne smije biti veća od 10 mg.

Trajanje liječenja

Trajanje liječenja treba biti što je kraće moguće. Liječenje obično traje od nekoliko dana do dva tjedna, ali ne smije biti dulje od četiri tjedna uključujući postupno smanjivanje doze, kada je klinički primjereno.

U određenim slučajevima može biti potrebno liječenje dulje od prethodno navedenog; u tom slučaju, ne smije se nastaviti terapija bez ponovnog utvrđivanja statusa bolesnika, budući da se rizik od zlouporabe i ovisnosti povećava s trajanjem liječenja (vidjeti dio 4.4.).

Posebne populacije

Pedijatrijska populacija

Zolpidem se ne preporučuje za primjenu u djece i adolescenata mlađih od 18 godina zbog nedostatnih podataka koji bi podupirali primjenu u ovoj dobnoj skupini. Dostupni podaci iz placebom kontroliranih kliničkih ispitivanja navedeni su u dijelu 5.1.

Starije osobe i oslabljeni bolesnici

Starije osobe ili oslabljeni bolesnici mogu biti osobito osjetljivi na učinke zolpidemtartarata. Stoga se takvim bolesnicima preporučuje doza od 5 mg. U ovoj populaciji doza zolpidema ne smije biti veća od 10 mg.

Bolesnici s teškim oštećenjem funkcije jetre

Zolpidem je kontraindiciran u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre jer može pridonijeti encefalopatiji (vidjeti dio 4.3.).

Bolesnici s blagim i umjerenim oštećenjem funkcije jetre

S obzirom da su klirens i metabolizam zolpidemtartarata smanjeni kod oštećenja funkcije jetre, doziranje u takvih bolesnika treba započeti s dozom od 5 mg, uz osobit oprez u starijih bolesnika (vidjeti dio 4.3.). U odraslih (mlađih od 65 godina) doza se može povećati na 10 mg samo ako je klinički odgovor neodgovarajući i lijek se dobro podnosi.

Način primjene

Lijek se uzima kroz usta.

• preosjetljivost na djelatnu tvar (zolpidem) ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• teška insuficijencija jetre

• akutna i/ili teška respiratorna insuficijencija

• poznato prethodno doživljeno kompleksno ponašanje u snu nakon uzimanja zolpidema, vidjeti dio 4.4.

Zolpidem treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s opstruktivnom apnejom u snu i miastenijom gravis.

Uzrok nesanice se mora odrediti uvijek gdje je to moguće. Čimbenici u podlozi trebaju biti liječeni prije propisivanja hipnotika. Nesanica koja je prisutna i nakon trajanja liječenja zolpidemom od 7 do 14 dana, može upućivati na prisutnost primarnog psihijatrijskog ili tjelesnog poremećaja te je bolesnika potrebno pažljivo pregledati u pravilnim vremenskim razmacima.

Kao i drugi hipnotici/sedativi, zolpidem ima središnji depresivni učinak.

Rizik od smanjene psihomotoričke funkcije dan nakon uzimanja lijeka, uključujući smanjenu sposobnost upravljanja vozilom, povećan je u sljedećim slučajevima:

• ako se zolpidem uzme manje od 8 sati prije izvođenja aktivnosti koje zahtijevaju mentalnu budnost (vidjeti dio 4.7.),

• ako se uzme veća doza od preporučene,

• ako se zolpidem uzima istodobno s drugim depresorima središnjeg živčanog sustava, drugim lijekovima koji povećavaju koncentraciju zolpidema u krvi, alkoholom ili nedopuštenim tvarima (vidjeti dio 4.5.).

Zolpidem treba uzeti odjednom neposredno prije odlaska na spavanje te se ne smije ponovno uzeti tijekom iste noći.

Posebne skupine bolesnika

Bolesnici s respiratornom insuficijencijom

Budući da hipnotici mogu uzrokovati depresiju disanja, potreban je oprez ako se zolpidem propiše bolesnicima s kompromitiranom respiratornom funkcijom.

Bolesnici s insuficijencijom jetre

U bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem funkcije/insuficijencijom jetre potrebno je pridržavati se uputa za doziranje (vidjeti dijelove 4.2., 4.3. i 4.8.).

Stariji i oslabljeni bolesnici

Vidjeti preporučeno doziranje u dijelu 4.2. Zbog miorelaksantnog učinka postoji rizik od padova i posljedične ozljede, osobito u starijih osoba prilikom ustajanja iz kreveta tijekom noći.

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i učinkovitost zolpidema nisu utvrđene u bolesnika mlađih od 18 godina. U 8-tjednoj studiji u pedijatrijskih bolesnika (u dobi od 6-17 godina) s nesanicom povezanom s poremećajem pažnje/hiperaktivnosti (ADHD), najčešće nuspojave zolpidema u odnosu na placebo bile su psihijatrijski poremećaji i poremećaji živčanog sustava i uključivale su sljedeće: vrtoglavica (23,5% u odnosu na 1,5%), glavobolja (12,5% u odnosu na 9,2%) i halucinacije (7,4% u odnosu na 0%). (Vidjeti dio 4.2. Doziranje i način primjene).

Primjena u bolesnika sa zlouporabom lijekova/narkotika ili alkohola u anamnezi

Potreban je poseban oprez pri propisivanju lijeka u bolesnika sa zlouporabom alkohola ili narkotika u anamnezi. Takvi bolesnici moraju biti pod pomnim nadzorom za vrijeme liječenja zolpidemom zbog rizika od razvoja navike i psihološke ovisnosti.

Primjena u bolesnika sa psihozama

Primjena hipnotika poput zolpidema se ne preporučuje za primarno liječenje psihoza.

Rizik pri istodobnoj primjeni s opioidima

Istodobna primjena Zolsane i opioida može dovesti do sedacije, respiratorne depresije, kome i smrti. Zbog tih se rizika sedativi poput benzodiazepina ili srodnih lijekova kao što je Zolsana, s opioidima trebaju propisivati samo bolesnicima za koje nema drugih načina liječenja. Ako se donese odluka o propisivanju Zolsane istodobno s opioidima, treba primijeniti najnižu učinkovitu dozu, a trajanje liječenja treba biti što kraće (vidjeti također opću preporuku za doziranje u dijelu 4.2.).

Bolesnike treba pažljivo pratiti zbog znakova i simptoma respiratorne depresije i sedacije. U tom se smislu preporučuje obavijestiti bolesnike i njihove skrbnike (gdje je to moguće), kako bi bili svjesni tih simptoma (vidjeti dio 4.5.).

Primjena u bolesnika s depresijom i suicidalnost/suicidalne misli

Neke epidemiološke studija pokazuju povećanu učestalost samoubojstva i pokušaja samoubojstva u bolesnika s depresijom ili bez nje, liječenih hipnoticima poput zolpidema. Uzročna veza nije ustanovljena.

Iako nisu pokazane klinički značajne farmakokinetičke i farmakodinamičke interakcije sa selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina (SSRI) (vidjeti dio 4.5.), kao i kod drugih sedativa/hipnotika, zolpidem se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika koji imaju simptome depresije. Suicidalne sklonosti mogu biti prisutne, stoga se takvim bolesnicima mora dati najmanja učinkovita doza lijeka kako bi se spriječila mogućnost namjernog predoziranja od strane samog bolesnika.

Od ranije prisutna depresija ranije može postati vidljiva tijekom primjene zolpidema.

S obzirom na to da da nesanica može biti simptom depresije, bolesnika treba ponovno pregledati ako je nesanica i dalje prisutna.

Bolesnici s dugim QT sindromom

In vitro elektrofiziološka studija na srcu pokazala je da u eksperimentalnim uvjetima korištenje vrlo visoke koncentracije zolpidema i pluripotentnih matičnih stanica, zolpidem može smanjiti električne impulse za kalijeve kanale povezane s genom hERG. Potencijalna posljedica u bolesnika s kongenitalnim sindromom dugog QT-a nije poznata. Kao mjeru opreza treba pažljivo razmotriti omjer koristi i rizika liječenja zolpidemom u bolesnika s poznatim kongenitalnim sindromom dugog QT-a.

Opće informacije

Nakon ponavljane primjene od nekoliko tjedana, može doći do gubitka djelotvornosti hipnotičkih učinaka benzodiazepina s kratkotrajnim djelovanjem i srodnih lijekova, kao što je zolpidem.

Primjena benzodiazepina ili srodnih lijekova, kao što je zolpidem, može dovesti do razvoja zlouporabe lijeka i/ili fizičke ili psihičke ovisnosti. Rizik od ovisnosti povećava se s dozom i trajanjem liječenja. Rizik od zlouporabe i ovisnosti također je veći u bolesnika s psihijatrijskim poremećajima i/ili zlouporabom lijekova ili alkohola u anamnezi.

Ti bolesnici moraju biti pod pomnim nadzorom za vrijeme uzimanja hipnotika.

Jednom kad se razvije fizička ovisnost, nagli prekid liječenja će biti praćen simptomima ustezanja. Oni mogu uključivati glavobolju ili bolove u mišićima, izrazitu anksioznost i napetost, nemir, nesanicu, konfuziju i iritabilnost. U teškim slučajevima mogu se pojaviti sljedeći simptomi: derealizacija, depersonalizacija, hiperakuzija, utrnulost i trnci u udovima, preosjetljivost na svjetlost, zvuk i fizički dodir, halucinacije, delirij ili epileptički napadaji.

Prolazni sindrom kod kojeg se ponovo i u pojačanom obliku javljaju simptomi zbog kojih je započeto liječenje sedativima/hipnoticima, a simptomi se mogu javiti nakon prestanka liječenja hipnotikom. Mogu biti popraćeni i drugim reakcijama, uključujući promjene raspoloženja, anksioznost i nemir.

Važno je da bolesnik bude svjestan mogućnosti povratne („rebound“) nesanice, čime se njegova tjeskoba kod pojave ovih simptoma nakon ukidanja lijeka smanjuje na najmanju moguću mjeru. Budući da se rizik od razvoja simptoma ustezanja/povratne nesanice pokazao većim nakon naglog prekida liječenja, preporučuje se postupno smanjivanje doze tamo gdje je to klinički opravdano.

U slučaju primjene sedativa/hipnotika s kratkotrajnim djelovanjem, simptomi ustezanja mogu se manifestirati i unutar intervala doziranja.

Benzodiazepini ili srodne tvari mogu izazvati anterogradnu amneziju. To se stanje najčešće javlja nekoliko sati nakon uzimanja lijeka. Kako bi se smanjio rizik, bolesnici bi si trebali osigurati 8 sati neometana sna (vidjeti dio 4.8.).

Druge psihijatrijske i „paradoksalne“ reakcije poput nemira, agitacije, razdražljivosti, agresivnosti, deluzija, bijesa, noćnih mora, halucinacija, neprimjerenog ponašanja, pogoršanja nesanice, delirija i drugih neželjenih učinaka na ponašanje, poznate su kod primjene sedativa/hipnotika poput zolpidema. Ako se one pojave, primjena lijeka se mora prekinuti. Vjerojatnije je da će se ove reakcije pojaviti u starijih osoba.

Kompleksno ponašanje u snu, uključujući hodanje u snu i druga slična ponašanja kao što su „vožnja u snu“, pripremanje i konzumacija hrane, telefoniranje ili spolni odnos, praćeni amnezijom za taj događaj, prijavljeni su u bolesnika koji su uzeli zolpidem i nisu bili u potpunosti budni. Ti se događaji mogu javiti nakon prve ili bilo koje kasnije primjene zolpidema. Odmah prekinite liječenje ako bolesnik doživi kompleksno ponašanje u snu, zbog rizika za bolesnika i druge (vidjeti dio 4.3.).

Uporaba alkohola i ostalih depresora središnjeg živčanog sustava sa zolpidemom povećava rizik za takvo ponašanje, kao i prekoračenje maksimalno preporučenih doza zolpidema.

Zbog svojih farmakoloških svojstava, zolpidem može uzrokovati omamljenost i smanjiti razinu svijesti, što može dovesti do padova i posljedično, teških ozljeda (vidjeti dio 4.8.).

Zolsana sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Zolsana sadrži natrij. Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Alkohol

Ne preporučuje se istodobna primjena s alkoholom. Sedativni učinak može biti pojačan kada se lijek uzima u kombinaciji s alkoholom, što utječe na sposobnost upravljanja vozilima ili rada sa strojevima.

Depresori središnjeg živčanog sustava

Istodobna primjena s antipsihoticima (neurolepticima), hipnoticima, anksioliticima/sedativima, antidepresivima, narkotičkim analgeticima, antiepilepticima, anesteticima i sedativnim antihistaminicima može pojačati depresivni učinak na središnji živčani sustav. Stoga istodobna primjena zolpidema s tim lijekovima može pojačati omamljenost i smanjiti psihomotoričku funkciju dan nakon uzimanja lijeka, što uključuje i smanjenu sposobnost upravljanja vozilom (vidjeti dijelove 4.4. i 4.7.). Osim toga, u bolesnika koji su uzimali zolpidem s antidepresivima poput bupropiona, dezipramina, fluoksetina, sertralina i venlafaksina, prijavljeni su izolirani slučajevi vidnih halucinacija.

Istodobno primijenjen fluvoksamin može povećati koncentraciju zolpidema u krvi; stoga se istodobna primjena ne preporučuje.

U slučaju opijatnih analgetika može doći do pojačanja euforije koja dovodi do jačanja psihološke ovisnosti.

Opioidi

Istodobna primjena sedativa kao što su benzodiazepini ili srodni lijekovi kao što je Zolsana, s opioidima povećava rizik od sedacije, respiratorne depresije, kome i smrti zbog aditivnog depresivnog učinka na središnji živčani sustav. Doziranje i trajanje istodobne primjene mora se ograničiti (vidjeti dio 4.4.).

Inhibitori i induktori CYP450

Spojevi koji inhibiraju određene jetrene enzime (osobito citokrom P450) mogu pojačati djelovanje nekih hipnotika poput zolpidema.

Zolpidem se metabolizira putem nekoliko jetrenih enzima citokroma P450. Glavni enzim je CYP3A4, uz učešće CYP1A2. Farnakodinamički učinak zolpidema je smanjen kad se primjenjuje istodobno s induktorima izoenzima CYP3A4 (npr. rifampicin, gospina trava). Istodobna primjena zolpidema s gospinom travom se ne preporučuje jer može sniziti razine zolpidema u krvi.

Ipak, kada se zolpidem primjenjuje istodobno s itrakonazolom (CYP3A4 inhibitor), njegova farmakodinamika i farmakokinetika nisu značajno promijenjene. Nije poznato kliničko značenje ovih rezultata.

Pri istodobnoj primjeni zolpidema s ketokonazolom (200 mg dvaput dnevno), snažnim inhibitorom CYP3A4, produljen je poluvijek eliminacije zolpidema, povećan ukupni AUC te smanjen prividni klirens u usporedbi s primjenom zolpidema s placebom. Ukupni AUC zolpidema pri istodobnoj

primjeni s ketokonazolom povećao se za 1,83 puta u usporedbi s primjenom samog zolpidema. Nije potrebno rutinsko prilagođavanje doze zolpidema, ali bolesnike treba upozoriti da uzimanje zolpidema s ketokonazolom može pojačati sedativne učinke.

Istodobno primijenjen ciprofloksacin može povećati koncentraciju zolpidema u krvi te se stoga istodobna primjena ne preporučuje.

Drugi lijekovi

Kod istodobne primjene zolpidema s varfarinom, digoksinom i ranitidinom nisu zamijećene značajne farmakokinetičke interakcije.

Trudnoća

Primjena zolpidema tijekom trudnoće se ne preporučuje.

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravne ili neizravne štetne učinke s obzirom na reproduktivnu toksičnost.

Zolpidem prolazi placentu.

Opsežni podaci o trudnicama (više od 1000 ishoda trudnoća) prikupljeni iz kohortnih ispitivanja nisu pokazali dokaze da je izlaganje benzodiazepinima ili tvarima srodnim benzodiazepinima u prvom tromjesečju trudnoće povezano s povećanjem rizika pojave malformacija. Međutim, u pojedinim ranim epidemiološkim studijama (engl. case-control) opažen je povećan rizik pojave rascjepa u usnoj šupljini povezanih s primjenom benzodiazepina tijekom trudnoće.

Nakon primjene benzodiazepina ili tvari srodnih benzodiazepinima tijekom drugog i/ili trećeg tromjesečja trudnoće zabilježeni su slučajevi smanjenja fetalnih pokreta i varijabilnosti srčanog ritma fetusa. Primjena zolpidema u kasnoj fazi trudnoće ili tijekom poroda povezana je s učincima na novorođenčad, kao što su hipotermija, hipotonija, poteškoće s hranjenjem (sindrom mlohavog dojenčeta) i depresija disanja, zbog farmakološkog djelovanja lijeka. Zabilježeni su slučajevi teške respiratorne depresije u novorođenčadi.

Štoviše, u novorođenčadi čije su majke kronično uzimale sedative/hipnotike u kasnijim fazama trudnoće, može se razviti psihička ovisnost te mogu biti pod određenim rizikom od razvoja simptoma ustezanja u postnatalnom periodu. Preporučuje se odgovarajuće praćenje novorođenčeta u postnatalnom razdoblju.

Ako se zolpidem propisuje ženama u reproduktivnoj dobi, treba ih upozoriti da obavijeste liječnika radi prestanka liječenja zolpidemom u slučaju da planiraju trudnoću ili sumnjaju da su trudne.

Dojenje

Zolpidem se u malim količinama izlučuje u majčino mlijeko. Primjena u dojilja se stoga ne preporučuje.

Zolsana značajno utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Osobe koje upravljaju vozilima i rade sa strojevima treba upozoriti da kod primjene ovog lijeka, kao i kod primjene drugih hipnotika, može postojati rizik od omamljenosti, produljenog vremena reakcije, omaglice, pospanosti, zamagljenog vida/dvoslika te smanjene budnosti i smanjene sposobnosti upravljanja vozilom jutro nakon uzimanja lijeka (vidjeti dio 4.8.). Da bi se taj rizik minimizirao, preporučuje se najmanje 8 sati odmaranja između primjene zolpidema i upravljanja vozilom, rada sa strojevima i rada na visinama.

Kod primjene samog zolpidema u terapijskim dozama nastupili su smanjenje sposobnosti upravljanja vozilom i ponašanja poput 'vožnje u snu'.

Nadalje, istodobna primjena zolpidema s alkoholom i drugim depresorima središnjeg živčanog sustava povećava rizik od takvih ponašanja (vidjeti dijelove 4.4. i 4.5.). Bolesnike treba upozoriti da ne piju alkohol i da ne uzimaju druge psihoaktivne tvari, dok se liječe zolpidemom.

Utvrđena je veza između primijenjene doze i nuspojava pri primjeni zolpidemtartarata, posebno za određene nuspojave živčanog sustava. Prema preporukama iz dijela 4.2., one bi teoretski trebale biti manje izražene ako se zolpidemtartarat uzme neposredno prije odlaska na počinak ili u krevetu. Nuspojave se najčešće javljaju u starijih bolesnika.

Nuspojave su razvrstane prema sljedećoj učestalosti: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 do < 1/10), manje često (≥ 1/1000 do < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 do < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000),

nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

H A L M E D

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Znakovi i simptomi

U slučajevima predoziranja samo zolpidemom ili zolpidemom u kombinaciji s drugim depresorima SŽS-a (uključujući alkohol), prijavljeni su poremećaji stanja svijesti u rasponu od somnolencije do kome, te mnogo teža simptomatologija, uključujući smrtne ishode.

Liječenje

Zolpidem nije dijalizibilan.

Potrebno je provesti opće simptomatske i suportivne mjere.

Ako ispiranje želuca ne koristi, potrebno je primijeniti aktivni ugljen radi smanjivanja apsorpcije. U intenzivnoj njezi posebnu pozornost treba obratiti na respiratornu i kardiovaskularnu funkciju.

Potrebno je prekinuti primjenu sedativa, čak i ako se pojavi ekscitacija.

Ako se uoče ozbiljni simptomi, može se razmotriti primjena antagonista benzodiazepina flumazenila. Međutim, primjena flumazenila može pridonijeti pojavi neuroloških simptoma (konvulzija).