Filspari je indiciran za liječenje primarne imunoglobulin A nefropatije (IgA nefropatija, IgAN) u odraslih bolesnika, uključujući one s izlučivanjem proteina u urinu ≥ 1,0 g dnevno (ili s omjerom proteina i kreatinina u urinu ≥ 0,75 g/g, vidjeti dio 5.1).

Doziranje

Liječenje sparsentanom treba započeti dozom od 200 mg jedanput dnevno tijekom 14 dana, a zatim povećati dozu na dozu održavanja od 400 mg jedanput dnevno, ovisno o podnošljivosti.

Za titraciju od početne doze od 200 mg jedanput dnevno do doze održavanja od 400 mg jedanput dnevno, dostupne su filmom obložene tablete od 200 mg i 400 mg za postizanje doze održavanja.

Ako bolesnici imaju poteškoće s podnošenjem (sistolički krvni tlak [SKT] ≤ 100 mmHg, dijastolički krvni tlak ≤ 60 mmHg, pogoršanje edema ili hiperkalemija), preporučuje se prilagodba istodobno primjenjivanih lijekova, odnosno privremeno smanjenje doze ili prekidanje primjene sparsentana kao daljnje mjere (vidjeti dijelove 4.4 i 5.1).

Prilikom nastavka liječenja sparsentanom nakon privremenog prekida, može se razmotriti ponavljanje početnog rasporeda doziranja. Prekid liječenja, bilo da mu je prethodilo smanjenje doze sparsentana ili ne, može se razmotriti u slučaju postojane hipotenzije ili promjena u funkciji jetre (vidjeti dio 4.4).

Propuštena doza

Ako se propusti doza, tu propuštenu dozu potrebno je preskočiti, a sljedeću dozu uzeti u uobičajeno vrijeme prema rasporedu. Ne smije se uzeti dvostruka ili dodatna doza.

Posebne populacije

Starije osobe

Ne preporučuje se prilagodba doze u starijih bolesnika (vidjeti dio 5.2). U starijih bolesnika liječenje sparsentanom treba započeti s dozom od 200 mg jedanput dnevno tijekom 14 dana. Potreban je oprez prilikom povećanja na dozu održavanja od 400 mg jedanput dnevno, ovisno o podnošljivosti (vidjeti dio 4.4).

Oštećenje funkcije jetre

Na temelju farmakokinetičkih podataka nije potrebna prilagodba doze sparsentana u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre (stadij A ili B prema Child-Pugh klasifikaciji; vidjeti dio 5.2).

Kliničko iskustvo s primjenom kod umjerenog oštećenja funkcije jetre je ograničeno. Stoga se sparsentan u tih bolesnika mora primjenjivati uz oprez (vidjeti dio 4.4).

Sparsentan nije ispitan u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (stadij C prema Child-Pugh klasifikaciji), stoga se njegova primjena u tih bolesnika ne preporučuje.

Kliničko iskustvo s primjenom kod vrijednosti aspartat aminotransferaze (AST)/alanin aminotransferaze (ALT) većih od dvostruke vrijednosti gornje granice normalnog raspona (GGN) je ograničeno. Stoga se liječenje sparsentanom ne bi trebalo započinjati kod bolesnika s vrijednostima AST/ALT > 2 × GGN (vidjeti dio 4.4).

Oštećenje funkcije bubrega

Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s blagom (kronična bubrežna bolest [KBB] 2. stupnja; procijenjena brzina glomerularne filtracije [engl. estimated glomerular filtration rate, eGFR]

od 60 do 89 ml/min/1,73 m²) ili umjerenom (stupanj KBB-a 3a i 3b; eGFR

od 30 do 59 ml/min/1,73 m²) bolešću bubrega. Na temelju farmakokinetičkih podataka ne može se preporučiti prilagodba doze za bolesnike s teškom bubrežnom bolešću (KBB 4. stupnja; eGFR

< 30 ml/min/1,73 m²) (vidjeti dio 5.2). Budući da je kliničko iskustvo u bolesnika s teškom bubrežnom bolešću ograničeno, sparsentan se u tih bolesnika ne preporučuje (vidjeti dio 4.4).

Sparsentan nije ispitvan u bolesnika koji su podvrgnuti transplantaciji bubrega. Stoga se kod takvih bolesnika sparsentan treba primjenjivati s oprezom.

Lijek sparsentan nije ispitivan u bolesnika koji su na dijalizi. Ne preporučuje se započinjanje primjene sparsentana u tih bolesnika.

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost lijeka Filspari u djece mlađe od 18 godina koja imaju IgAN nisu još ustanovljene. Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Primjenjuje se kroz usta.

Radi izbjegavanja gorkog okusa preporučuje se progutati tablete cijele, s vodom. Sparsentan se može uzimati s hranom ili bez hrane.

• Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1

• Trudnoća (vidjeti dijelove 4.4 i 4.6)

• Istodobna primjena blokatora angiotenzinskih receptora (engl. angiotensin receptor blockers, ARB), antagonista endotelinskih receptora (engl. endothelin receptor antagonists, ERA) ili inhibitora renina (vidjeti dijelove 4.4 i 4.5)

Žene reproduktivne dobi

U žena reproduktivne dobi liječenje sparsentanom smije se započeti samo nakon što se isključi trudnoća te uz primjenu učinkovite kontracepcije (vidjeti dijelove 4.3 i 4.6).

Hipotenzija

S primjenom inhibitora renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS), uključujući sparsentan, povezana je hipotenzija. Tijekom liječenja sparsentanom može doći do hipotenzije, a češće se prijavljuje u starijih bolesnika (vidjeti dio 4.8).

U bolesnika s rizikom od hipotenzije potrebno je razmotriti prekid primjene ili prilagodbu doze drugih antihipertenziva te održavanje odgovarajućeg volumnog statusa. Ako se unatoč prekidu primjene ili smanjenju doze drugih antihipertenziva razvije hipotenzija, potrebno je razmotriti smanjenje doze ili prekid primjene sparsentana. Prolazni hipotenzivni odgovor nije kontraindikacija za nastavak primjene sparsentana te se liječenje može nastaviti nakon stabilizacije krvnog tlaka.

Ako je unatoč prekidu primjene ili smanjenju doze antihipertenziva hipotenzija i dalje prisutna, potrebno je smanjiti dozu sparsentana na početnu dok se krvni tlak ne stabilizira. Prekid primjene sparsentana treba razmotriti ako su simptomi hipotenzije i dalje prisutni 2 tjedna nakon smanjenja doze. U bolesnika s vrijednostima sistoličkog krvnog tlaka ≤ 100 mmHg sparsentan treba primjenjivati uz oprez (vidjeti dio 4.2). Doza sparsentana se ne bi trebala povećavati u bolesnika s vrijednostima sistoličkog krvnog tlaka ≤ 100 mmHg (vidjeti dio 4.2).

Oštećena funkcija bubrega

S inhibitorima RAAS-a, uključujući sparsentan, povezan je prolazan porast razine kreatinina u serumu. Moguć je prolazan porast razine kreatinina u serumu, osobito na početku liječenja

sparsentanom (vidjeti dio 4.8). U bolesnika s tim rizikom potrebno je periodično provjeravati razine kreatinina i kalija u serumu. U bolesnika s bilateralnom stenozom bubrežne arterije sparsentan treba primjenjivati uz oprez.

Budući da je kliničko iskustvo u bolesnika s eGFR-om < 30 ml/min/1,73m² ograničeno, sparsentan se u tih bolesnika ne preporučuje (vidjeti dio 4.2).

Zadržavanje tekućine

S lijekovima koji antagoniziraju receptor endotelina tipa A (ET^AR), uključujući sparsentan, povezano je zadržavanje tekućine. Tijekom liječenja sparsentanom može doći do zadržavanja tekućine (vidjeti dio 4.8). Ako tijekom liječenja sparsentanom dođe do zadržavanja tekućine, prije prilagodbe doze sparsentana preporučuje se liječenje diureticima ili povećanje doze diuretika koji se već primjenjuju. U bolesnika s dokazima zadržavanja tekućine prije početka liječenja sparsentanom može se razmotriti liječenje diureticima.

Sparsentan nije ispitan u bolesnika sa zatajenjem srca. Stoga se sparsentan u bolesnika sa zatajenjem srca mora primjenjivati uz oprez.

Funkcija jetre

Kod primjene sparsentana primijećen je porast razine ALT-a ili AST-a od najmanje 3 × GGN (vidjeti

dio 4.8). U bolesnika liječenih sparsentanom nije primijećen istodoban porast razine bilirubina

> 2 × GGN ni slučajevi zatajenja jetre. Stoga je razinu aminotransferaza u serumu i ukupni bilirubin potrebno pratiti prije početka liječenja i nastaviti praćenje svaka tri mjeseca, kako bi se smanjio rizik od moguće teške hepatotoksičnosti.

Bolesnike je potrebno pratiti radi moguće pojave znakova oštećenja jetre. Ako u bolesnika dođe do dugotrajnog, neobjašnjivog, klinički značajnog porasta razine ALT-a i/ili AST-a ili ako je porast popraćen porastom razine bilirubina > 2 × GGN ili ako je porast razine ALT-a i/ili AST-a popraćen znakovima ili simptomima oštećenja jetre (npr. žuticom), liječenje sparsentanom potrebno je prekinuti.

Ponovno uvođenje sparsentana može se razmotriti tek kada se razine jetrenih enzima i bilirubina vrate na vrijednosti prije liječenja i samo u bolesnika bez kliničkih simptoma hepatotoksičnosti. Izbjegavajte započinjanje liječenja sparsentanom u bolesnika s povišenom razinom aminotransferaza (> 2 × GGN) prije početka primjene lijeka (vidjeti dio 4.2).

Kliničko iskustvo s umjerenim oštećenjem funkcije jetre je ograničeno. Stoga se sparsentan u tih bolesnika mora primjenjivati uz oprez (vidjeti dio 4.2).

Dvostruka blokada renin-angiotensin-aldosteron sustava (RAAS)

Postoje dokazi da istodobna primjena inhibitora angiotenzin-konvertirajućeg enzima (engl. angiotensin-converting enzyme, ACE), blokatora receptora angiotenzina II ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i smanjenja bubrežne funkcije (uključujući akutno zatajenje bubrega).

Stoga se ne preporučuje dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora receptora angiotenzina II (djelomično mehanizam sparsentana) ili inhibitora renina (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1). Ako se liječenje dvostrukom blokadom smatra apsolutno nužnim, smije se provesti samo pod nadzorom specijaliste i uz učestalo pažljivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog tlaka.

Hiperkalemija

Liječenje se ne smije započeti u bolesnika s razinom kalija u serumu > 5,5 mmol/l. Kao i kod drugih lijekova koji utječu na renin-angiotenzin-aldosteronski sustav, hiperkalemija se može pojaviti tijekom

liječenja sparsentanom, osobito u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega i/ili zatajenjem srca. Preporučuje se pažljivo praćenje razine kalija u serumu u rizičnih bolesnika. Ako bolesnici dožive klinički značajnu hiperkalemiju, preporučuje se prilagodba istodobno primjenjivanih lijekova ili privremeno smanjivanje doze ili prekid liječenja. Ako je razina kalija u serumu > 5,5 mmol/L treba razmotriti prekid liječenja.

Laktoza

Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Istodobna primjena s ARB-ovima, ERA-ma i inhibitorima renina

Kontraindicirana je istodobna primjena sparsentana s ERA-ma kao što su bosentan, ambrisentan, macitentan, sitaksentan, ARB-ovima kao što su irbesartan, losartan, valsartan, kandesartan, telmisartan ili inhibitorima renina kao što je aliskiren (vidjeti dio 4.3).

Istodobna primjena s ACE inhibitorima i inhibitorima mineralokortikoidnih receptora

Očekuje se povezanost istodobne primjene sparsentana i inhibitora mineralokortikoidnih (aldosteron)

receptora, kao što su spironolakton i finerenon, s povećanim rizikom od hiperkalemije.

Nema podataka o kombinaciji sparsentana s ACE inhibitorima kao što su enalapril ili lizinopril. Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazuju da dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) kombiniranom primjenom inhibitora angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE), blokatora receptora angiotenzina II ili aliskirena povezana s većom učestalošću štetnih događaja kao što su hipotenzija, hiperkalemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutno zatajenje bubrega) u usporedbi s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti dio 5.1).

Sparsentan je u kombinaciji s ACE inhibitorima kao što su enalapril ili lizinopril potrebno primjenjivati uz oprez te pratiti krvni tlak, kalij i funkciju bubrega (vidjeti dio 4.4).

Istodobna primjena s nadomjescima kalija i diureticima koji štede kalij

Budući da se u bolesnika liječenih lijekovima koji antagoniziraju receptor angiotenzina II tipa 1 (AT¹R) može pojaviti hiperkalemija (vidjeti dio 4.8), istodobna primjena nadomjestaka kalija, diuretika koji štede kalij kao što su spironolakton, eplerenon, triamteren ili amilorid, ili zamjena za sol koje sadrže kalij, može povećati rizik od hiperkalemije te se ne preporučuje.

Učinak drugih lijekova na sparsentan

Sparsentan se primarno metabolizira putem citokroma P450 (CYP)3A.

Jaki i umjereni inhibitori CYP3A

Istodobna primjena sparsentana s itrakonazolom (jakim inhibitorom CYP3A) povećala je maksimalnu koncentraciju sparsentana u plazmi (C^max) za 1,3 puta i površinu ispod krivulje od 0 ekstrapolirano na beskonačno (AUC^0-inf) za 2,7 puta. Ne preporučuje se istodobna primjena s jakim inhibitorom CYP3A kao što su boceprevir, telaprevir, klaritromicin, indinavir, lopinavir/ritonavir, itrakonazol, nefazodon, ritonavir, grejp i sok od grejpa. Ako se primjena jakog inhibitora CYP3A ne može izbjeći, potrebno je

razmisliti o privremenom prekidu liječenja sparsentanom. Liječenje sparsentanom može se nastaviti nakon prestanka primjene jakog inhibitora CYP3A.

Istodobna primjena sparsentana s ciklosporinom (umjerenim inhibitorom CYP3A) povećala je C^max sparsentana za 1,4 puta i AUC^0-inf za 1,7 puta. Kod istodobne primjene s umjerenim inhibitorom CYP3A kao što su konivaptan, flukonazol i nelfinavir potreban je oprez. Kod primjene umjerenog inhibitora CYP3A u bolesnika je potrebno nadzirati moguću pojavu hipotenzije, hiperkalemije, edema i/ili pratiti funkciju bubrega.

Induktori CYP3A

Sparsentan je supstrat CYP3A. Istodobna primjena sparsentana i umjerenih induktora CYP3A (efavirenz) uzrokovala je smanjenje vrijednosti AUC^0-inf i C^max sparsentana za 62 % odnosno 38 %. Zbog mogućeg smanjenja terapijske djelotvornosti sparsentana ne preporučuje se istodobna primjena sparsentana i jakih induktora CYP3A (npr. rifampicin, karbamazepin, fenitoin i gospina trava). Pri istodobnoj primjeni s umjerenim induktorom CYP3A (npr. efavirenz, deksametazon i fenobarbital) potreban je oprez. Kad je potrebna terapija kortikosteroidima, preporučuje se primjena lijekova bez poznatog ili minimalnog potencijala za indukciju CYP3A in vivo (npr. budezonid, prednizon, prednizolon, metilprednizolon).

Lijekovi koji smanjuju lučenje želučane kiseline

Na temelju analize populacijske farmakokinetike (PK), istodobna primjena lijekova za smanjenje želučane kiseline tijekom liječenja sparsentanom ne bi imala statistički značajan utjecaj na varijabilnost farmakokinetike sparsentana. Lijekovi koji utječu na pH vrijednost u želucu kao što su antacidi, inhibitori protonske pumpe i antagonisti histaminskih H2 receptora mogu se primjenjivati istodobno sa sparsentanom.

Učinak sparsentana na druge lijekove

Enzimi CYP

Sparsentan je in vivo inhibirao i inducirao CYP3A4 te inducirao CYP2B6, CYP2C9 i CYP2C19.

Sparsentan je i umjereni inhibitor i induktor CYP3A4. Istodobna primjena jedne doze sparsentana od 800 mg i supstrata CYP3A4 (midazolam) in vivo povećala je C^max midazolama za 1,4 puta, a AUC^0-inf za 1,6 puta. Istodobna primjena višekratnih doza sparsentana od 800 mg sa supstratom CYP3A4 (midazolamom) nije imala utjecaja na sistemsku izloženost midazolamu. Savjetuje se oprez pri započinjanju liječenja sparsentanom uz lijekove koje metabolizira CYP3A4 (npr. alfentanil, konivaptan, indinavir, simvastatin). Ako nije moguće izbjeći istodobnu primjenu, osobito sa supstratima CYP3A4 uskog terapijskog indeksa (npr. ciklosporin, fentanil i takrolimus), bolesnike je potrebno pratiti zbog mogućih nuspojava te po potrebi prilagoditi dozu tih supstrata.

Sparsentan je slabi induktor CYP2B6. Istodobnom primjenom višekratnih doza sparsentana od 800 mg sa supstratom CYP2B6 (bupropion) in vivo smanjila se vrijednost C^max bupropiona za 32 %, a AUC^0-inf za 33 %. Za lijekove koje uglavnom metabolizira CYP2B6 nije potrebna prilagodba doze. Međutim, preporučuje se oprez pri istodobnoj primjeni sparsentana sa supstratima CYP2B6 uskog terapijskog indeksa (npr. efavirenz) jer može smanjiti njihove razine u plazmi.

Sparsentan je slabi induktor CYP2C9. Istodobnom primjenom višekratnih doza sparsentana od 800 mg sa supstratom CYP2C9 (tolbutamid) in vivo smanjila se vrijednost C^max tolbutamida za 9 %, a AUC^0-inf za 25 %. Za lijekove koje uglavnom metabolizira CYP2C9 nije potrebna prilagodba doze. Međutim, preporučuje se oprez pri istodobnoj primjeni sparsentana sa supstratima CYP2C9 uskog terapijskog indeksa (npr. kumarin, varfarin, fenitoin) jer sparsentan može smanjiti njihove razine u plazmi.

Sparsentan je umjereni induktor CYP2C19. Istodobnom primjenom višekratnih doza sparsentana od 800 mg in vivo smanjila se vrijednost C^max supstrata CYP2C19 (omeprazol) za 49 %, a AUC^0-inf za 60 %, što upućuje na to da je sparsentan umjereni induktor CYP2C19. Supstrate CYP2C19 treba

primjenjivati uz oprez jer bi sparsentan mogao smanjiti njihove razine u plazmi, što bi moglo uzrokovati supterapijske razine. Ako je nužna istodobna primjena sparsentana s drugim lijekovima, osobito s lijekovima uskog terapijskog indeksa (npr. S-mefenitoin, diazepam), možda će biti potrebno prilagoditi doze tih supstrata.

Prijenosnici

Sparsentan je slabi inhibitor prijenosnika P-gp-a. Istodobna primjena višekratnih doza sparsentana od 800 mg in vivo smanjila je vrijednost C^max supstrata P-gp-a (digoksin) za 1,6 puta, a AUC^0-inf za

1,2 puta. Sparsentan može povećati razine supstrata P-gp-a u plazmi. Ako se sparsentan primjenjuje s lijekovima uskog terapijskog indeksa (npr. dabigatran), u bolesnika je potrebno pratiti moguću pojavu nuspojava te može biti potrebno prilagoditi dozu tih supstrata.

Istodobna primjena višekratnih doza sparsentana od 800 mg povećala je vrijednost C^max rosuvastatina (supstrata BCRP-a) za 1,6 puta, a smanjila AUC^0-inf za 5 %, što upućuje na to da sparsentan ne utječe na biološku raspoloživost supstrata BCRP-a. Opaženi neutralni ukupni učinak na AUC može biti rezultat kompleksnosti prijenosnih procesa koje regulira BCRP u brojnim različitim tkivima.

Primjena sparsentana nije imala utjecaj na razine kreatinina u serumu (supstrat OAT2, OCT2, MATE1

i MATE2K), 6-beta-hidroksikortizola (supstrat OAT3) ni žučne kiseline u serumu (supstrat BSEP-a).

Istodobna primjena višekratnih doza sparsentana od 800 mg smanjila je vrijednost C^max pitavastatina (supstrata OATP1B1 i OATP1B3) za 19 %, a AUC^0-inf za 30 %, što upućuje na to da sparsentan nije inhibitor OATP1B1 i OATP1B3.

Kada se sparsentan primjenjuje u kombinaciji sa supstratom BCRP-a, OAT2, OCT2, MATE1, MATE2K, OAT3, BSEP-a, OATP1B1 i OATP1B3, nije potrebna prilagodba doze.

Žene reproduktivne dobi

U žena reproduktivne dobi liječenje sparsentanom smije se započeti samo nakon što se isključi trudnoća. Žene reproduktivne dobi moraju primjenjivati učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja i još 1 mjesec nakon završetka liječenja.

Trudnoća

Nema podataka ili su podaci o primjeni sparsentana u trudnica ograničeni. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3).

Filspari je kontraindiciran tijekom trudnoće (vidjeti dio 4.3). Dojenje

Fizikalno-kemijski podaci ukazuju da se sparsentan izlučuje u majčino mlijeko. Ne može se isključiti rizik za novorođenčad/dojenčad. Sparsentan se ne bi trebao primjenjivati tijekom dojenja.

Plodnost

Nema podataka o učinku sparsentana na plodnost u ljudi. Podaci dobiveni ispitivanjima na životinjama ne upućuju na smanjenje plodnosti u mužjaka i ženki (vidjeti dio 5.3).

Lijek Filspari može malo utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Nisu provedena ispitivanja utjecaja sparsentana na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima. Međutim, potrebno je uzeti u obzir da se prilikom uzimanja sparsentana može javiti omaglica (vidjeti dio 4.8). Bolesnicima koji osjećaju omaglicu potrebno je savjetovati da se suzdrže od upravljanja vozilima ili rada sa strojevima dok se simptomi ne povuku.

Sažetak sigurnosnog profila

Najčešće prijavljene nuspojave lijeka bile su hipotenzija (10,8 %), hiperkalemija (9,6 %), omaglica (7,8 %) i periferni edem (5,4 %). Najčešća prijavljena ozbiljna nuspojava bila je akutno oštećenje bubrega (0,9 %).

Tablični popis nuspojava

Nuspojave prijavljene tijekom aktivnim lijekom kontroliranih kliničkih ispitivanja faze 2 i faze 3 u bolesnika izloženih sparsentanu u populaciji s kroničnom bubrežnom bolešću, uključujući IgAN i fokalnu segmentalnu glomerulosklerozu (FSGS) (N = 446) navedene su u tablici u nastavku prema MedDRA klasifikaciji organskog sustava i učestalosti: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000).

Tablica 1: Nuspojave uočene tijekom kliničkih ispitivanja

a Povišena razina transaminaza obuhvaća preporučene pojmove porast vrijednosti alanin aminotransferaze, porast vrijednosti aspartat aminotransferaze, porast vrijednosti gama-glutamiltransferaze i porast razine jetrenih enzima.

Opis odabranih nuspojava

Sniženje razine hemoglobina

U ispitivanju PROTECT, anemija ili snižena razina hemoglobina prijavljena je kao nuspojava u 2 ispitanika (1 %) liječena sparsentanom u usporedbi s 4 ispitanika (2 %) liječena irbesartanom.

Sveukupno, hemoglobin ≤ 9 g/dl prijavljen je bilo kada nakon liječenja kod 7 (3 %) ispitanika u skupini koja je primala sparsentan i 4 (2 %) ispitanika u skupini koja je primala irbesartan. Smatra se da je snižavanje dijelom posljedica hemodilucije. Nije bilo prekida liječenja zbog anemije.

Nuspojave povezane s jetrom

U ispitivanju PROTECT, ukupno 6 (3 %) ispitanika u skupini sa sparsentanom i 4 (2 %) ispitanika u skupini s irbesartanom pokazalo je povećanje jetrenih transaminaza koje je premašilo 3-struku vrijednost gornje granice normale bez povećanja ukupnog bilirubina, nakon primanja ispitivanog lijeka tijekom 168 do 407 dana. Nuspojave nisu bile ozbiljne i bile su asimptomatske, većina je bila blagog ili umjerenog intenziteta, sve su bile reverzibilne, a prepoznati su i drugi razlozi kao potencijalni uzročni faktori ili faktori koji potencijalno doprinose povećanju transaminaza. Klinički simptomi oštećenja jetre nisu primijećeni. U skupini koja je primala sparsentan, davanje ispitivanog lijeka prekinuto je u 3 ispitanika nakon što je re-challenge bio pozitivan (ponovno uvođenja lijeka rezultiralo je ponovnom pojavom nuspojave), dok u 2 ispitanika ponovno uvođenje sparsentana nije dovelo i do ponovnog porasta jetrenih enzima.

Akutno oštećenje bubrega (AKI)

U ispitivanju PROTECT, prijavljeno je akutno oštećenje bubrega kao nuspojava kod 4 (2 %) ispitanika u skupini sa sparsentanom i 3 (1 %) ispitanika u skupini s irbesartanom. Četiri ispitanika (2 %) koja su primila sparsentan prijavila su ozbiljno akutno oštećenje bubrega, no svi su bili reverzibilni. Nijedan od ozbiljnih slučajeva akutnog oštećenja bubrega nije zahtijevao dijalizu. U skupini sa sparsentanom, ispitivani lijek je prekinut kod 3 ispitanika.

Hiperkalemija

U ispitivanju PROTECT, hiperkalemija je prijavljena kao nuspojava kod 20 (10 %) ispitanika koji su primali sparsentan u usporedbi sa 16 (8 %) ispitanika koji su primali irbesartan. Nuspojave nisu bile ozbiljne kod ispitanika koji su primali sparsentan, a većina ih je bila blagog do umjerenog intenziteta i sve su bile reverzibilne. Nije bilo prekida liječenja zbog hiperkalemije. Rizik od hiperkalemije povećava se kod bolesnika s nižim eGFR-om.

Hipotenzija

Hipotenzija je prijavljena tijekom liječenja sparsentanom. U ispitivanju PROTECT, sistolički krvni tlak < 100 mmHg ili smanjenje sistoličkog krvnog tlaka veće od 30 mmHg prijavljeno je kod 12 % i 10 % bolesnika koji su primali sparsentan, u usporedbi s 11 % i 10 % onih koji su primali irbesartan. Među ispitanicima liječenima sparsentanom samo je 15 ispitanika (7,4 %) bilo ≥ 65 godina.

Hipotenzija je prijavljena u 20 (11 %) ispitanika u dobi < 65 godina i u 6 (40 %) ispitanika u dobi od 65 do 74 godine.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Sparsentan je primjenjivan u dozama do 1600 mg dnevno u zdravih ispitanika bez dokaza o toksičnosti koja ograničava dozu. Bolesnike u kojih dođe do predoziranja (uz moguće znakove i simptome hipotenzije) potrebno je pažljivo pratiti te primijeniti odgovarajuće simptomatsko liječenje.