Rebif 44 mikrograma/0,5 ml otopina za injekciju u ulošku
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Rebif 44 mikrograma/0,5 ml
Rebif je indiciran za liječenje
-
bolesnika s pojedinačnim događajem demijelinizacije s aktivnim upalnim procesom, ako su isključene druge dijagnoze te ako je utvrđeno da su bolesnici pod velikim rizikom od razvoja klinički jasne multiple skleroze (vidjeti dio 5.1)
-
bolesnika s relapsnom multiplom sklerozom. U kliničkim ispitivanjima ovo je karakterizirano s dvije ili više akutne egzacerbacije unutar posljednje dvije godine (vidjeti dio 5.1).
Djelotvornost lijeka nije dokazana kod bolesnika sa sekundarnom progresivnom multiplom sklerozom bez prisutnog relapsa (vidjeti dio 5.1).
Liječenje mora započeti pod nadzorom liječnika iskusnog u liječenju ove bolesti.
Za bolesnike koji počinju liječenje, Rebif 44 mikrograma dostupan je u pakiranjima otopine za injekciju u ulošku za primjenu pomoću elektroničkog uređaja za injiciranje RebiSmart, koji omogućuje automatsku titraciju doze prilagođenu bolesnikovim potrebama za prvi mjesec liječenja.
Doziranje
Kada započinju liječenje lijekom Rebif, kako bi se omogućio razvoj tahifilaksije i na taj način umanjile nuspojave, preporučuje se da bolesnici počnu s dozom od 8,8 mikrograma supkutano, a potom se doza treba povećavati tijekom razdoblja od 4 tjedna do ciljane doze prema sljedećem rasporedu:
U sljedećoj tablici navedeni su koraci u titraciji doze koje automatski provodi elektronički uređaj za injiciranje RebiSmart.
| Preporučena titracija(% ukupne doze) | Titracija doze za Rebif 44 mikrograma triputa tjedno | |
| Tjedni 1-2 | 20% | 8,8 mikrograma tri puta tjedno |
| Tjedni 3-4 | 50% | 22 mikrograma tri puta tjedno |
| Tjedni 5+ | 100% | 44 mikrograma tri puta tjedno |
Prvi događaj demijelinizacije
Doziranje za bolesnike koji su doživjeli prvi događaj demijelinizacije je 44 mikrograma Rebifa tri puta tjedno supkutanom injekcijom.
Relapsna multipla skleroza
Preporučeno doziranje za Rebif je tri puta tjedno po 44 mikrograma, supkutanom injekcijom. Kod bolesnika koji prema procjeni nadležnog liječnika specijaliste ne podnose navedene doze, preporučuje se davanje manje doze od 22 mikrograma, također tri puta tjedno supkutanom injekcijama.
Pedijatrijska populacija
Kod djece ili adolescenata nisu provedena formalna klinička ispitivanja i farmakokinetske studije. Međutim, u pedijatrijskoj retrospektivnoj kohortnoj studiji prikupljeni su podaci o sigurnosti primjene Rebifa iz medicinskih podataka djece (n=52) i adolescenata (n=255). Rezultati ove studije sugeriraju da je sigurnosni profil lijeka kod djece (u dobi od 2 do 11 godina) i adolescenata (u dobi od 12 do
17 godina) koji su primali Rebif 22 ili 44 mikrograma supkutano tri puta tjedno sličan onom kod odraslih.
Sigurnost i djelotvornost Rebifa u djece mlađe od 2 godine nisu još ustanovljene. Rebif se ne smije primjenjivati u ovoj dobnoj skupini.
Način primjene
Otopina lijeka Rebif za supkutanu injekciju u ulošku namijenjena je za višedoznu primjenu pomoću elektroničkog uređaja za injiciranje RebiSmart nakon odgovarajuće obuke bolesnika i/ili njegovatelja.
Za primjenu lijeka treba se pridržavati uputa u Uputi o lijeku i u priručniku za primjenu (Upute za upotrebu) koji se isporučuje uz RebiSmart.
Prije davanja injekcije i tijekom sljedeća 24 sata nakon svake injekcije, preporučuje se davanje analgoantipiretika, kako bi se smanjili simptomi slični gripi koji su povezani s primjenom Rebifa.
Do danas još nije poznato koliko dugo se bolesnici moraju liječiti. Sigurnost i djelotvornost liječenja Rebifom nije dokazana za razdoblje duže od 4 godine. Preporučuje se procjena bolesnika najmanje svake druge godine od početka liječenja Rebifom tijekom četverogodišnjeg razdoblja, a odluku o dužem liječenju donosi za svakog pojedinog bolesnika nadležni liječnik.
Sljedivost
Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.
Opće preporuke
Bolesnike treba upoznati s najčešćim nuspojavama povezanim s primjenom interferona beta, uključujući simptome sindroma sličnog gripi (vidjeti dio 4.8). Ti su simptomi obično najizraženiji u početku liječenja, a tijekom nastavka liječenja smanjuje se njihova učestalost i težina.
Trombotička mikroangiopatija (TMA)
Tijekom liječenja lijekovima koji sadrže interferon beta prijavljeni su slučajevi trombotičke mikroangiopatije, koja se očituje kao trombotička trombocitopenička purpura (TTP) ili hemolitički uremički sindrom (HUS), uključujući smrtne slučajeve. Događaji su prijavljeni u različito vrijeme tijekom liječenja i mogu se pojaviti nekoliko tjedana do nekoliko godina nakon početka liječenja interferonom beta. Rane kliničke značajke uključuju trombocitopeniju, novonastalu hipertenziju, vrućicu, simptome središnjeg živčanog sustava (npr. konfuzija, pareza) i oštećenje funkcije bubrega. Laboratorijski nalazi koji upućuju na TMA uključuju smanjeni broj trombocita, povišenu serumsku laktat dehidrogenazu (LDH) zbog hemolize i shistocite (fragmentirani eritrociti) u krvnom razmazu. Stoga, ukoliko se uoče kliničke značajke TMA, preporučuju se dodatni testovi razine trombocita, serumske LDH, krvnih razmaza i funkcije bubrega. Ako se dijagnosticira TMA, potrebno je bez odlaganja započeti liječenje (razmotriti plazmaferezu) i preporučuje se odmah prekinuti liječenje Rebifom.
Depresija i suicidalna ideacija
Rebif treba oprezno primjenjivati kod bolesnika s prethodnim ili postojećim depresivnim poremećajem, naročito kod onih koji su u prošlosti već imali suicidalne misli (vidjeti dio 4.3). Kod bolesnika s multiplom sklerozom poznata je učestalija pojava depresije i suicidnih misli kao i njihova povezanost s primjenom interferona. Bolesnike liječene Rebifom treba uputiti da svom nadležnom liječniku odmah prijave svaki simptom depresije i/ili suicidne misli. Bolesnike sa simptomima depresije treba pomno pratiti tijekom primjene Rebifa i na odgovarajući način liječiti. Treba razmotriti i mogućnost prekida liječenja Rebifom (vidjeti dijelove 4.3 i 4.8).
Poremećaji s napadajima
Rebif treba primjenjivati oprezno kod bolesnika s anamnezom napadaja, onima koji primaju antiepileptike, posebice ako epilepsija nije odgovarajuće liječena antiepilepticima (vidjeti dijelove 4.5 i 4.8).
Bolest srca
U početku liječenja interferonom beta-1a bolesnici sa srčanim bolestima poput angine, kongestivnog zatajenja srca ili aritmije, zahtijevaju pomno praćenje zbog mogućeg pogoršanja njihova kliničkog stanja. Simptomi sindroma sličnog gripi povezani s primjenom interferona beta-1a mogu biti stresni za srčane bolesnike.
Nekroza na mjestu injiciranja
Nekroza na mjestu injiciranja opisana je kod bolesnika koji primaju Rebif (vidjeti dio 4.8). Radi smanjenja rizika nastanka nekroze na mjestu injiciranja, bolesnike je potrebno uputiti:
-
da primjenjuju aseptičan postupak injiciranja,
-
da za svaku dozu mijenjaju mjesto injiciranja.
Povremeno je potrebno provjeriti postupak samostalne primjene lijeka od strane bolesnika, naročito ako se na mjestu injiciranja pojave reakcije.
Ako se kod bolesnika pojavi bilo kakvo pucanje kože, a koje može biti praćeno oticanjem ili curenjem tekućine s mjesta injiciranja, bolesnika treba uputiti da se prije nastavka davanja injekcija Rebifa posavjetuje s nadležnim liječnikom. Ako bolesnik ima multiple lezije, primjenu Rebifa treba prekinuti do zacjeljenja. Bolesnici s pojedinačnim lezijama mogu nastaviti s liječenjem, pod uvjetom da nekroza nije preopsežna.
Poremećaj funkcije jetre
U kliničkim ispitivanjima s Rebifom često je zamijećeno asimptomatsko povišenje jetrenih transaminaza (osobito alanin aminotransferaze (ALT)), a kod 1-3% bolesnika povišenje je jetrenih transaminaza više od 5 puta iznad gornje granice normale (GGN). U odsutnosti kliničkih simptoma, vrijednost ALT-a u serumu treba mjeriti prije početka liječenja, u 1., 3. i 6. mjesecu liječenja te nakon toga u ravnomjernim vremenskim razmacima. U slučaju porasta ALT-a više od 5 puta iznad GGN, potrebno je razmotriti smanjenje doze Rebifa. Dozu se može postupno povećavati kad se razina enzima normalizira. Primjenu Rebifa treba započeti s oprezom kod bolesnika s povijesti teže bolesti jetre, kliničkih dokaza aktivne bolesti jetre, zlouporabe alkohola ili povišenim vrijednostima ALT-a u serumu (>2,5 puta iznad GGN). Liječenje lijekom Rebif treba prekinuti u slučaju pojave ikterusa ili drugih kliničkih simptoma poremećaja funkcije jetre.
Rebif poput svih drugih interferona beta ima potencijal za uzrokovanje teških oštećenja jetre uključujući akutno zatajenje jetre (vidjeti dio 4.8). Do teškog oštećenja jetre u većini slučajeva dolazi u prvih šest mjeseci liječenja. Mehanizam rijetkih simptomatskih poremećaja funkcije jetre nije poznat. Specifični faktori rizika nisu identificirani.
Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava
Nefrotski sindrom
Tijekom liječenja interferonima beta zabilježeni su slučajevi nefrotskog sindroma s različitim podležećim nefropatijama uključujući kolabirajući oblik fokalne segmentalne glomeruloskleroze (FSGS), bolest minimalnih promjena (MCD), membranoproliferativni glomerulonefritis (MPGN) i membransku glomerulopatiju (MGN). Slučajevi su zabilježeni u različitim vremenskim točkama tijekom liječenja i mogu se pojaviti nakon nekoliko godina liječenja interferonom beta. Preporučuje se povremeno praćenje zbog pojave ranih znakova i simptoma, npr. edema, proteinurije i oštećenja bubrežne funkcije, posebno u bolesnika s povećanim rizikom od bubrežne bolesti. Nefrotski sindrom potrebno je bez odlaganja liječiti i razmotriti prekid liječenja Rebifom.
Abnormalni laboratorijski nalazi
Abnormalni laboratorijski nalazi povezani su s primjenom interferona. Ukupna incidencija ove pojave je nešto viša kod lijeka Rebif 44 mikrograma nego kod Rebif 22 mikrograma. Stoga se, uz te uobičajene laboratorijske pretrage potrebne radi praćenja bolesnika s multiplom sklerozom, preporučuje redovita kontrola jetrenih enzima i kontrola kompletne i diferencijalne krvne slike te trombocita u redovitim vremenskim razmacima (1, 3 i 6 mjeseci) nakon uvođenja liječenja Rebifom i potom periodično, ako nema kliničkih simptoma. Stoga te pretrage trebaju biti češće kad se počne primjenjivati Rebif 44 mikrograma.
Poremećaji štitnjače
Kod bolesnika liječenih Rebifom može se razviti poremećaj funkcije štitnjače ili pogoršanje već postojećeg poremećaja štitnjače. Zbog toga se preporučuje ispitivanje funkcije štitnjače na početku liječenja, a ako vrijednosti odstupaju od normalnih, ispitivanje treba ponoviti svakih 6-12 mjeseci
nakon početka liječenja. Kod normalnih početnih vrijednosti, rutinsko testiranje nije potrebno, ali ga treba provesti u slučaju kliničkih nalaza disfunkcije štitnjače (vidjeti dio 4.8).
Teško zatajenje bubrega ili jetre i teška mijelosupresija
Primjena interferona beta-1a kod bolesnika s teškim bubrežnim i jetrenim zatajenjem, kao i s teškom mijelosupresijom, zahtijeva poseban oprez i pomno praćenje.
Neutralizirajuća protutijela
Na interferon beta-1a mogu se razviti serumska neutralizirajuća protutijela. Precizna incidencija protutijela još nije pouzdano utvrđena. Klinički podaci ukazuju na razvoj perzistirajućih serumskih protutijela na interferon beta-1a kod približno 13 do 14% bolesnika nakon 24-48 mjeseci liječenja Rebifom 44 mikrograma. U prisutnosti protutijela primijećen je atenuirani farmakodinamički odgovor na interferon beta-1a (beta-2 mikroglobulin i neopterin). Iako kliničko značenje indukcije protutijela nije potpuno razjašnjeno, razvoj neutralizirajućih protutijela povezan je sa smanjenjem djelotvornosti kliničkih i MRI varijabli. Ukoliko bolesnik slabo reagira na liječenje Rebifom i ima neutralizirajuća protutijela, nadležni liječnik treba preispitati odnos koristi i rizika nastavka liječenja Rebifom.
Upotreba različitih testova za otkrivanje serumskih protutijela i različite definicije pozitivnosti tih protutijela ograničavaju mogućnost usporedbe antigenosti različitih preparata.
Drugi oblici multiple skleroze
Dostupni su samo ograničeni podaci o sigurnosti i djelotvornosti lijeka kod izvanambulantnih bolesnika s multiplom sklerozom. Rebif još nije istražen u bolesnika s primarnom progresivnom multiplom sklerozom te ga ne treba koristiti u tih bolesnika.
Pomoćne tvari
Sadržaj natrija
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija.
Benzilni alkohol
Ovaj lijek sadrži benzilni alkohol. Benzilni alkohol može uzrokovati alergijske reakcije. Bolesnike mlađe od 3 godine potrebno je pratiti zbog mogućih respiratornih simptoma.
Bolesnice koje su trudne ili doje potrebno je upozoriti na mogući rizik od nakupljanja pomoćne tvari benzilnog alkohola s vremenom, što može uzrokovati metaboličku acidozu. U bolesnika s oštećenjem funkcije jetre ili bubrega potrebno je primjenjivati uz oprez zbog mogućeg rizika od nakupljanja pomoćne tvari benzilnog alkohola s vremenom, što može uzrokovati metaboličku acidozu.
Nisu provedena ispitivanja interakcija s interferonom beta-1a kod ljudi.
Utvrđeno je da interferoni kod ljudi i životinja reduciraju aktivnost jetrenih enzima ovisnih o citokromu P450. Zbog toga se oprez zahtijeva kod primjene Rebifa u kombinaciji s lijekovima uskog terapijskog indeksa i za klirens ovisnih većinom o jetrenom sustavu citokroma P450, npr. antiepileptici i neke skupine antidepresiva.
Interakcija Rebifa s kortikosteroidima ili s adrenokortikotropnim hormonom (ACTH) nije sistematično proučavana. Kliničke studije ukazuju na to da bolesnici s multiplom sklerozom za vrijeme relapsa mogu primati Rebif i kortikosteroide ili ACTH.
Trudnoća
Opsežni podaci (više od 1000 trudnoća) iz registara i iz iskustva nakon stavljanja lijeka u promet ukazuju na to da nema povećanog rizika od velikih kongenitalnih anomalija kod izloženosti inteferonu beta prije začeća ili izloženosti tijekom prvog tromjesečja trudnoće. Međutim, trajanje izloženosti tijekom prvog tromjesečja nije se moglo utvrditi zato što su podaci prikupljani dok je primjena interferona beta tijekom trudnoće bila kontraindicirana pa je liječenje vjerojatno bilo prekinuto kad je otkrivena i/ili potvrđena trudnoća. Iskustvo s izloženošću tijekom drugog i trećeg tromjesečja vrlo je ograničeno.
Na temelju podataka iz ispitivanja na životinjama (vidjeti dio 5.3), postoji mogućnost povećanog rizika od spontanog pobačaja. Rizik od spontanog pobačaja u trudnica izloženih interferonu beta ne može se odgovarajuće ocijeniti na temelju trenutno dostupnih podataka, ali ti podaci za sada ne ukazuju na povećan rizik.
Ako je klinički potrebno, može se razmotriti primjena Rebifa tijekom trudnoće. Dojenje
Ograničene informacije o prelasku interferona beta-1a u majčino mlijeko, zajedno s kemijskim/fiziološkim značajkama interferona beta, ukazuju na to da je razina interferona beta-1a izlučenog u majčino mlijeko zanemariva. Ne očekuju se štetni učinci na dojenu novorođenčad/dojenčad.
Rebif se može primjenjivati tijekom dojenja. Plodnost
Učinci Rebifa na plodnost nisu ispitani.
Nuspojave povezane sa središnjim živčanim sustavom vezane uz primjenu interferona beta (npr. omaglica) mogu utjecati na bolesnikovu sposobnost upravljanja vozilima ili rada sa strojevima (vidjeti dio 4.8).
Sažetak profila sigurnosti
Najučestalija nuspojava povezana s liječenjem Rebifom odnosi se na sindrom sličan gripi. Simptomi slični gripi najizraženiji su na početku liječenja i postepeno se smanjuje njihova učestalost u nastavku liječenja. Tijekom prvih šest mjeseci liječenja Rebifom otprilike 70% bolesnika može očekivati pojavu tipičnog sindroma sličnog gripi specifičnog za interferon. Otprilike 30% bolesnika također će osjetiti reakcije na mjestu injiciranja u vidu blage upale ili eritema. Asimptomatski porasti vrijednosti laboratorijskih parametara jetrene funkcije i pada broja bijelih krvnih stanica također su česti.
Većina nuspojava uočenih pri primjeni interferona beta-1a obično su blage i reverzibilne i povlače se nakon smanjenja doze. U slučaju težih ili trajnijih nuspojava, prema odluci nadležnog liječnika, doza Rebifa se može privremeno smanjiti ili prekinuti.
Popis nuspojava
Prikazane nuspojave identificirane su u kliničkim ispitivanjima kao i iz izvješća nakon stavljanja lijeka u promet (zvjezdica [*]označava nuspojave identificirane tijekom praćenja lijeka nakon stavljanja lijeka u promet). Učestalost pojavljivanja opisana je sljedećom terminologijom: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
Poremećaji krvi i limfnog sustava
Vrlo često: Neutropenija, limfopenija, leukopenija, trombocitopenija, anemija Rijetko: Trombotička mikroangiopatija uključujući trombotičku trombocitopeničku
purpuru/hemolitički uremički sindrom* (značajka klase lijekova koji sadrže interferon beta; vidjeti dio 4.4), pancitopenija*
Endokrini poremećaji
Manje često: Poremećaji rada štitnjače, najčešće u obliku hipotiroidizma ili hipertiroidizma
Poremećaji imunološkog sustava
Rijetko: Anafilaktičke reakcije*
Poremećaji jetre i žuči
Vrlo često: Asimptomatsko povišenje transaminaza
Često: Snažan porast transaminaza
Manje često: Hepatitis sa ili bez ikterusa*
Rijetko: Zatajenje jetre* (vidjeti dio 4.4), autoimuni hepatitis*
Psihijatrijski poremećaji
Često: Depresija, nesanica
Rijetko: Pokušaj samoubojstva*
Poremećaji živčanog sustava
Vrlo često: Glavobolja
Manje često: Napadaji*
Nepoznato: Prolazni neurološki simptomi (primjerice, hipoestezija, spazam mišića, parestezija, poteškoće u hodanju, ukočenost mišića i kostiju) koji mogu imitirati simptome pogoršanja multiple skleroze*
Poremećaji oka
Manje često: Poremećaji krvnih žila mrežnice (primjerice, retinopatija, pamučaste mrlje, opstrukciju arterije ili vene mrežnice)*
Krvožilni poremećaji
Manje često: Tromboembolijski događaji*
Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja
Manje često: Dispneja*
Nepoznato: Plućna arterijska hipertenzija* (značajka skupine lijekova koji sadrže interfereon, vidjeti niže Plućna arterijska hipertenzija)
Poremećaji probavnog sustava
Često: Proljev, povraćanje, mučnina
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Često: Pruritus, osip, eritematozni osip, makulopapularni osip, alopecija*
Manje često: Urtikarija*
Rijetko: Quinckeov edem (angioedem)*, multiformni eritem*, kožne reakcije nalik multiformnom edemu*, Stevens Johnsonov sindrom*
Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva
Često: Mijalgija, artralgija
Rijetko: Lupus eritematozus potaknut lijekom*
Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava
Rijetko: Nefrotski sindrom*, glomeruloskleroza* (vidjeti dio 4.4)
Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Vrlo često: Upala na mjestu injiciranja, reakcija na mjestu injiciranja, simptomi nalik gripi
Često: Bol na mjestu injiciranja, umor, tresavica, vrućica
Manje često: Nekroza na mjestu injekcije, masa na mjestu injiciranja, apsces na mjestu injiciranja, infekcije na mjestu injiciranja*, pojačano znojenje*
Rijetko: Celulitis na mjestu injiciranja*
Nepoznato: Panikulitis (na mjestu primjene injekcije) Pedijatrijska populacija
Kod djece ili adolescenata nisu provedena formalna klinička ispitivanja i farmakokinetske studije. Ograničeni podaci o sigurnosti sugeriraju da je sigurnosni profil lijeka kod djece i adolescenata (u dobi od 2 do 17 godina) koji su primali Rebif 22 mikrograma ili 44 mikrograma tri puta tjedno sličan onom kod odraslih.
Učinak skupine lijeka
Upotreba interferona povezana je s anoreksijom, omaglicom, anksioznošću, aritmijom, vazodilatacijom, palpitacijom, menoragijom i metroragijom.
Za vrijeme liječenja interferonom beta moguće je povećano stvaranje autoantitijela. Plućna arterijska hipertenzija
Slučajevi plućne arterijske hipertenzije (PAH) prijavljeni su s lijekovima koji sadrže interferon beta. Događaji su prijavljeni u različitim vremenskim točkama i do nekoliko godina nakon početka liječenja inteferonom beta.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Farmakološka svojstva - Rebif 44 mikrograma/0,5 ml
Farmakoterapijska skupina: Imunostimulatori, interferoni, ATK oznaka: L03AB07
Interferoni su skupina endogenih glikoproteina koji su obogaćeni imunomodulatornim, antivirusnim i antiproliferativnim svojstvima.
Rebif (interferon beta-1a) se sastoji od istog slijeda aminokiselina kao i endogeni humani interferon beta. Proizvode ga stanice sisavaca (jajnik kineskog hrčka) pa je stoga glikoziliran kao prirodni protein.
Neovisno o putu primjene, uočene su naglašene farmakodinamičke promjene povezane s primjenom Rebifa. Nakon primjene jedne doze, intracelularna i serumska aktivnost 2-5A sintetaze te serumske koncentracije beta-2 mikroglobulina i neopterina porastu unutar 24 sata i počinju opadati unutar
2 dana. Intramuskularna i supkutana primjena dovode do potpuno usporedivih odgovora. Nakon
4 uzastopne supkutane primjene iste doze svakih 48 sati, navedeni biološki odgovori ostaju povišeni, bez znakova razvoja tolerancije.
Nakon supkutane primjene doza zdravim dobrovoljcima interferon beta-1a inducira biljege biološkog odgovora (npr. aktivnost 2',5'-oligoadenilat-sintetaze (OAS), neopterin i beta-2 mikroglobulin).
Vrijeme potrebno za postizanje vršne koncentracije neopterina, beta-2 mikroglobulina i
2',5'-oligoadenilat-sintetaze nakon jedne supkutane injekcije bilo je 24 do 48 sati, 12 sati za MX1 te 24 sata za ekspresiju gena OAS1 i OAS2. Za većinu ovih biljega opažene su slične vršne vrijednosti u otprilike istim vremenskim intervalima nakon prve i šeste primjene.
Točan mehanizam djelovanja Rebifa kod multiple skleroze još se istražuje. Pojedinačni klinički događaj koji ukazuje na multiplu sklerozu
Jedno dvogodišnje kontrolirano kliničko ispitivanje lijeka Rebif provedeno je na bolesnicima s pojedinačnim kliničkim događajem koji upućuje na demijelinizaciju zbog multiple skleroze. Bolesnici koji su sudjelovali u kliničkom ispitivanju imali su barem dvije klinički inaktivne lezije na
T2-ponderiranoj MRI snimci veličine najmanje 3 mm, od kojih je jedna jajolika ili periventrikularna ili infratentorijalna. Treba isključiti bilo koju drugu bolest osim multiple skleroze koja bi mogla bolje objasniti znakove i simptome koje bolesnik osjeća.
Bolesnici su bili randomizirani na dvostruko slijepi način na Rebif 44 mikrograma 3 puta tjedno, Rebif 44 mikrograma jednom tjedno ili na placebo. Ako se pojavi drugi klinički događaj demijelinizacije koji potvrđuje jasnu multiplu sklerozu, bolesnici prelaze na preporučeno doziranje lijeka Rebif od 44 mikrograma 3 puta tjedno kao u otvorenom kliničkom ispitivanju, dok istovremeno ostaju maskirani za početnu randomizaciju.
Rezultati djelotvornosti lijeka Rebif 44 mikrograma tri puta tjedno u usporedbi s placebom iz ovog kliničkog ispitivanja su sljedeći:
| Parametar Statistika | Liječenje | Usporedba liječenjaRebif 44 μg tri puta tjedno naspram placeba | |||
| Placebo (n=171) | Rebif 44 μg tiw(n=171) | Redukcija rizika | Coxov omjer proporcionalnihrizika [95% CI] | Log-rang p-vrijednost | |
| McDonaldova (2005) konverzija | |||||
| Broj događaja | 144 | 106 | 51% | 0,49 [0,38;0,64] | <0,001 |
| Kaplan-Meireova procjena | 85,8% | 62,5% | |||
| Konverzija klinički jasne multiple skleroze | |||||
| Broj događaja | 60 | 33 | 52% | 0,48 [0,31;0,73] | <0,001 |
| Kaplan-Meireova procjena | 37,5% | 20,6% | |||
| Prosječna CUA (engl. combined unique active) lezija po ispitaniku po snimanju tijekomdvostruko slijepog razdoblja | |||||
| Srednja vrijednostnajmanjih kvadrata (standardna pogreška) | 2,59 (0,30) | 0,50 (0,06) | 81% | 0,19 [0,14;0,26]* | <0,001 |
tiw: tri puta tjedno, CI: interval pouzdanosti, CUA: kombinirana jedinstvena aktivna
* omjer srednjih vrijednosti dobivenih metodom najmanjih kvadrata [95% CI]
Za sada nema dobro utvrđene definicije visokorizičnog bolesnika, iako je konzervativniji pristup Za sada nema dobro utvrđene definicije visokorizičnog bolesnika, iako je konzervativniji pristup prihvaćanje barem devet T2 hiperintenzivnih lezija na početnom snimanju i barem jedne nove T2 lezije ili jedne nove Gd- pozitivne lezije na kontrolnom snimanju barem mjesec dana nakon početnog snimanja. U svakom slučaju, liječenje treba razmotriti jedino za bolesnike koji su klasificirani visokorizičnima.
Relapsno-remitirajuća multipla skleroza
Sigurnost i djelotvornost Rebifa procjenjivana je kod bolesnika s relapsno remitirajućom multiplom sklerozom s dozama u rasponu od 11 do 44 mikrograma (3-12 milijuna IU), primijenjenim supkutano, tri puta tjedno. Uz odobreno doziranje, za Rebif 44 mikrograma dokazano je smanjenje incidencije (približno 30% nakon 2 godine) i težine kliničkih relapsa kod bolesnika s najmanje 2 egzacerbacije u prethodne 2 godine i EDSS vrijednosti od 0-5,0 na početku kliničkog ispitivanja. Udio bolesnika s napredovanjem onesposobljenosti utvrđenim povećanjem od barem jednog boda na ljestvici stanja širenja onesposobljenosti (engl. Expanded Disability Status Scale, EDSS) potvrđenim 3 mjeseca kasnije smanjen je s 39% (placebo) na 27% (Rebif 44 mikrograma). Tijekom 4 godine, smanjenje srednje vrijednosti stope egzacerbacija u grupi bolesnika liječenih s Rebifom 22 mikrograma bilo je 22%, odnosno 29% u grupi bolesnika liječenih s Rebifom 44 mikrograma u usporedbi s grupom bolesnika koji su primali placebo 2 godine i nakon toga 2 godine nastavili primati Rebif 22 ili
Rebif 44 mikrograma.
Sekundarna progresivna multipla skleroza
U trogodišnjem ispitivanju provedenom kod bolesnika sa sekundarnom progresivnom multiplom sklerozom (EDSS 3-6,5) s pokazateljima kliničke progresije u prethodne dvije godine te kod kojih nije bilo relapsa u prethodnih 8 tjedana, Rebif nije pokazao značajan učinak na napredovanje napredovanje onesposobljenosti, ali je broj relapsa bio smanjen za približno 30%. Ako populaciju bolesnika podijelimo u dvije podgrupe (one sa i one bez relapsa, u dvogodišnjem periodu prije ulaska u ispitivanje), kod bolesnika bez relapsa nema učinka na onesposobljenost, dok je u grupi bolesnika s relapsom udio s napredovanjem onesposobljenosti na kraju ispitivanja smanjen sa 70% (placebo) na 57% (u kombinaciji Rebifa 22 mikrograma i Rebifa 44 mikrograma). Prilikom tumačenja a posteriori kasnije dobivenih rezultata u podgrupama bolesnika potreban je oprez.
Primarna progresivna multipla skleroza
Rebif još nije istražen u bolesnika s primarnom progresivnom multiplom sklerozom te ga ne treba koristiti u tih bolesnika.
Apsorpcija
Nakon intravenske primjene u zdravih dobrovoljaca, interferon beta-1a pokazuje naglo multieksponencijalno opadanje uz razine u serumu proporcionalne dozi. Supkutana i intramuskularna primjena Rebifa dovodi do jednakovrijednog izlaganja interferonu beta.
Distribucija
Nakon ponovljenih supkutanih injekcija Rebifa u dozi od 22 i 44 mikrograma, maksimalne koncentracije bile su obično opažene nakon 8 sati, no uz značajne varijacije.
Eliminacija
Nakon ponovljene supkutane primjene doza u zdravih dobrovoljaca, osnovni farmakokinetički parametri (AUCtau i Cmax) povećali su se proporcionalno povećanju doze s 22 mikrograma na 44 mikrograma. Prividni poluvijek procjenjuje se na 50 do 60 sati, što je u skladu s opaženim nakupljanjem nakon višestrukih doza.
Metabolizam
Interferon beta-1a uglavnom metaboliziraju i izlučuju jetra i bubrezi.
Farmaceutski podaci - Rebif 44 mikrograma/0,5 ml
manitol poloksamer 188 L-metionin benzilni alkohol natrijev acetat
acetatna kiselina za podešavanje pH natrijev hidroksid za podešavanje pH voda za injekcije
Čuvati u hladnjaku (2 °C do 8 °C) udaljeno od rashladnih djelova. Ne zamrzavati. Uložak čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.
Uređaj (RebiSmart) koji sadrži napunjeni uložak s lijekom Rebif mora se čuvati u kutiji za čuvanje uređaja u hladnjaku (2 °C-8 °C).
U svrhu kućne primjene, bolesnik može izvaditi Rebif iz hladnjaka i čuvati na temperaturi do 25 °C, jednokratno u razdoblju od najdulje 14 dana. Rebif se potom mora vratiti u hladnjak i upotrijebiti do isteka roka valjanosti.
Ulošci (staklo tipa I) s čepom klipa (guma) i sigurnosnim zatvaračem (aluminij i halobutilna guma), koji sadrže 1,5 ml otopine za injekciju.
Veličina pakiranja od 4 ili 12 uložaka.
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
i druga rukovanja lijekom
Otopina za injekciju u napunjenom ulošku spremna je za upotrebu s elektroničkim uređajem za injiciranje RebiSmart. Za čuvanje uređaja s uloškom vidjeti dio 6.4.
Za višedoznu primjenu. Treba koristiti samo bistru do opalescentnu otopinu bez čestica i bez vidljivih znakova kvarenja.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.