Pantoprazol Devatis 40 mg prašak za otopinu za injekciju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja

Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Pantoprazol 40 mg
Pantoprazol Devatis je u odraslih indiciran za liječenje sljedećih stanja:
-
refluksni ezofagitis.
-
želučani i duodenalni ulkus.
-
Zollinger-Ellisonov sindrom i druga patološka hipersekretorna stanja.
Ovaj lijek primjenjuje stručno medicinsko osoblje, pod odgovarajućim medicinskim nadzorom. Intravenska primjena lijeka Pantoprazol Devatis preporučuje se jedino u slučaju ako oralna primjena nije primjerena. Dostupni su podaci o intravenskoj primjeni u trajanju do 7 dana. Zbog toga, čim je moguće primijeniti oralnu terapiju, intravensko liječenje Pantoprazol treba prekinuti i u zamjenu dati pantoprazol 40 mg peroralno.
Doziranje
Želučani i duodenalni ulkus, refluksni ezofagitis
Preporučena intravenska doza je jedna bočica lijeka Pantoprazol Devatis (40 mg pantoprazola) na dan.
Zollinger-Ellisonov sindrom i druga patološka hipersekretorna stanja
Kod dugotrajnog liječenja Zollinger-Ellisonovog sindroma i drugih patoloških hipersekretornih stanja bolesnicima se u početku daje dnevna doza od 80 mg pantoprazola. Nakon toga, doza se prema potrebi može titrirati prema višim ili nižim vrijednostima, u skladu s podacima dobivenim mjerenjem
sekrecije želučane kiseline. Kod doza iznad 80 mg dnevno, doza se mora podijeliti i primijeniti dva puta dnevno. Privremeno povećanje doze na više od 160 mg pantoprazola je moguće, ali se ne smije primjenjivati dulje nego što je potrebno za postizanje primjerene kontrole kiseline. Ako je potrebna
brza kontrola kiseline, početna doza od 2 x 80 mg pantoprazola (2 x Pantoprazol Devatis 40 mg i.v,) je
u većine bolesnika dovoljna za smanjenje izlučivanja kiseline na ciljne vrijednosti (<10 mEq/h), unutar jednog sata.
Posebne populacije
Bolesnici s oštećenjem jetre
Dnevna doza od 20 mg pantoprazola (pola bočice od 40 mg pantoprazola) ne bi se smjela prekoračiti u bolesnika s teškim jetrenim oštećenje (vidjeti dio 4.4).
Pacijenti s oštećenjem bubrega
Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega (vidjeti dio 5.2).
Starije osobe
Prilagodba doziranja nije neophodna u starijih bolesnika. (vidjeti dio 5.2).
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i učinkovitost pantoprazola u djece mlađe od 18 godina nije utvrđena. Zbog toga se primjena lijeka Pantoprazol Devatis 40 mg prašak za otopinu za injekciju ne preporučuje u bolesnika mladih od 18 godina.
Trenutno dostupni podaci opisani su u dijelu 5.2., ali se ne mogu dati preporuke za doziranje.
Način primjene
Otopina se priprema za primjenu pomoću 10 ml otopine za injekcije natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9%). Za uputu o pripremi lijeka vidjeti dio 6.6. Pripremljena otopina se može primijeniti izravno ili se može dati nakon miješanja sa 100 ml otopine za injekcije natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9%) ili otopine za injekcije glukoze 55 mg/ml (5%).
Nakon pripreme otopina se mora upotrijebiti unutar 12 sati. Ovaj lijek treba primijeniti intravenski, tijekom 2 – 15 minuta.
Preosjetljivost na djelatnu tvar, supstituirane benzimidazole ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Malignitet želuca
Simptomatski odgovor na pantoprazol može maskirati simptome želučanog maligniteta i može
odgoditi dijagnozu. U prisutnosti bilo kojeg alarmantnog simptoma (npr. značajni, nenamjerni gubitak na težini, rekurentno povraćanje, disfagija, hematemeza, anemija ili melena) i kada se sumnja na ulkus želuca ili je on prisutan, obavezno treba isključiti malignitet.
Potrebno je razmotriti daljnje ispitivanje ako simptomi potraju unatoč odgovarajućem liječenju. Oštećenje funkcije jetre
U bolesnika s teškim oštećenjem jetre, posebice u onih na dugotrajnom liječenju, potrebno je tijekom
terapije pratiti jetrene enzime. U slučaju porasta jetrenih enzima, liječenje se mora prekinuti (vidjeti dio 4.2.).
Istodobna primjena s inhibitorima HIV proteaze
Nije preporučena istodobna primjena pantoprazola s inhibitorima HIV proteaze čija je apsorpcija ovisna o kiselom intragastričnom pH, kao što su atazanavir, zbog značajnog smanjenja njihove
bioraspoloživosti (vidjeti dio 4.5.). Gastrointestinalne infekcije uzrokovane bakterijama
Liječenje Pantoprazol može dovesti do blago povećanog rizika od gastrointestinalnih infekcija uzrokovanih bakterijama kao što su Salmonella i Campylobacter ili C. difficile.
Hipomagnezijemija
U rijetkim slučajevima prijavljena je teška hipomagnezijemija u bolesnika koji su inhibitorima
protonske pumpe kao što je pantoprazol bili liječeni kroz najmanje tri mjeseca, a u većini slučajeva kroz godinu dana. Mogu se pojaviti ozbiljne manifestacije hipomagnezijemije kao što su umor, tetanija, delirij, konvulzije, omaglica i ventrikularna aritmija, čiji nastup može biti podmukao i može ga se previdjeti. Hipomagnezijemija može dovesti do hipokalcijemije i/ili hipokalijemije (vidjeti dio 4.8.). U većine pogođenih bolesnika, hipomagnezijemija (i hipomagnezijemija povezana s
hipokalcijemijom i/ili hipokalijemijom) se poboljšala nakon nadoknade magnezija i prekida terapije inhibitorom protonske pumpe. Za bolesnike u kojih se očekuje da će biti na dugotrajnoj terapiji inhibitorima protonske pumpe ili za bolesnike koji istodobno uzimaju digoksin ili druge lijekove koji mogu uzrokovati hipomagnezijemiju (npr. diuretici), liječnici moraju razmotriti praćenje razine magnezija prije uvođenja inhibitora protonske pumpe u terapiju i periodički tijekom liječenja.
Frakture
Inhibitori protonske pumpe, osobito ako se primjenjuju u visokim dozama i tijekom duljeg vremenskog perioda (>1 godine), mogu umjereno povećati rizik od frakture kuka, zapešća i kralježnice, uglavnom u starijih bolesnika ili ako su prisutni drugi poznati čimbenici rizika.
Opservacijska ispitivanja ukazuju da inhibitori protonske pumpe mogu povećati ukupni rizik od frakture za 10-40%. Neka od ovih povećanja mogu biti zbog utjecaja drugih čimbenika rizika. Bolesnici koji su pod rizikom od nastanka osteoporoze moraju primiti skrb u skladu s važećim kliničkim smjernicama te imati primjeren unos vitamina D i kalcija.
Teške kožne nuspojave (engl. severe cutaneous adverse reactions, SCARs)
Prijavljene su teške kožne nuspojave (SCARs) nepoznate učestalosti, uključujući multiformni eritem, Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN) i reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS) povezane s liječenjem pantoprazolom, a koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne (vidjeti dio 4.8.). Bolesnike je potrebno savjetovati o znakovima i simptomima ovih reakcija te ih
pomno pratiti na moguću pojavu istih. U slučaju pojavljivanja znakova i simptoma koji upućuju na navedene reakcije, potrebno je odmah prekinuti primjenu pantoprazola i razmotriti zamjenske terapijske opcije.
Subakutni kožni lupus eritematodes (SCLE, engl. subacute cutaneous lupus erythematosus) Inhibitori protonske pumpe povezani su s vrlo rijetkim slučajevima SCLE-a. Ako nastupe lezije, posebice na suncem izloženim područjima kože, te ako su popraćene artralgijom, bolesnik treba odmah potražiti medicinsku pomoć, a zdravstveni radnik treba razmotriti prekid liječenja lijekom
Pantoprazol Devatis. Ako se nakon liječenja inhibitorom protonske pumpe javi SCLE, rizik od pojave SCLE-a veći je i tijekom liječenja drugim inhibitorom protonske pumpe.
Interferencija s laboratorijskim testovima
Povišena razina kromogranina A (CgA) može interferirati s pretragama za neuroendokrine tumore. Kako bi se izbjegla ova interferencija, liječenje Pantoprazol potrebno je prekinuti najmanje 5 dana prije mjerenja razine CgA (vidjeti dio 5.1.). Ako se razine CgA i gastrina ne vrate unutar referentnih vrijednosti nakon početnog mjerenja, mjerenje treba ponoviti 14 dana nakon prekida liječenja inhibitorom protonske pumpe.
Pantoprazol sadržava natrij
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po bočici, tj. zanemarive količine natrija.
Lijekovi s pH-ovisnom farmakokinetikom apsorpcije
Zbog jake i dugotrajne inhibicije sekrecije želučane kiseline pantoprazol može reducirati apsorpciju lijekova s bioraspoloživošću koja ovisi o želučanom pH, npr. pojedinih azolnih antifungika kao što su ketokonazol, itrakonazol, posakonazol i drugi lijekovi kao što je erlotinib.
Inhibitori HIV proteaze
Nije preporučena istodobna primjena pantoprazola s inhibitorima HIV proteaze čija je apsorpcija ovisna o kiselom intragastričnom pH, kao što je atazanavir, zbog značajnog smanjenja njihove
bioraspoloživosti (vidjeti dio 4.4.).
Ako se kombinacija inhibitora HIV proteaze s inhibitorom protonske pumpe ne može izbjeći, preporučuje se blisko kliničko praćenje (npr. opterećenje virusom). Doza pantoprazola od 20 mg dnevno ne smije se premašiti. Može biti potrebno prilagoditi dozu inhibitora HIV proteaze.
Kumarinski antikoagulansi (fenprokumon ili varfarin)
Istodobna primjena pantoprazola s varfarinom ili fenprokumonom nije utjecala na farmakokinetiku varfarina, fenoprokumona ili INR-a. Međutim, postoje izvješća o povećanom INR-u i protrombinskom vremenu u bolesnika koji su primali inhibitore protonske pumpe i varfarin ili fenoprokumon
istodobno. Povećanje INR-a i protrombinskog vremena može dovesti do abnormalnog krvarenja, pa čak i smrti. U bolesnika liječenih pantoprazolom i varfarinom ili fenprokumonom treba razmotriti
potrebu redovitog praćenja zbog mogućeg povećanja INR-a i protrombinskog vremena.
Metotreksat
Prijavljeno je da se kod istodobne primjene visokih doza metotreksata (npr. 300 mg) i inhibitora protonske pumpe u nekih bolesnika povećava razina metotreksata. Zbog toga u slučajevima gdje se
primjenjuju visoke doze metotreksata, kao na primjer kod karcinoma i psorijaze, treba voditi računa o mogućem privremenom prekidu terapije pantoprazolom.
Druga ispitivanja interakcija
Pantoprazol se ekstenzivno metabolizira u jetri putem enzimskog sustava citokroma P450. Glavni metabolički put je demetilacija posredstvom CYP2C19, a drugi metabolički putovi uključuju oksidaciju preko CYP3A4.
Ispitivanja interakcije s lijekovima koji se također metaboliziraju tim putovima, kao što su
karbamazepin, diazepam, glibenklamid, nifedipin i oralni kontraceptivi koji sadrže levonorgestrel i etinil estradiol nisu pokazala klinički značajne interakcije.
Ne može se isključiti interakcija pantoprazola s drugim lijekovima ili spojevima, koji se metaboliziraju istim enzimskim sustavom.
Rezultati niza ispitivanja interakcija pokazuju da pantoprazol ne utječe na metabolizam djelatnih tvari koje se metaboliziraju putem CYP1A2 (kao što su kofein, teofilin), CYP2C9 (kao što su piroksikam, diklofenak, naproksen), CYP2D6 (kao što je metoprolol), CYP2E1 (kao što je etanol) ili ne interferira s apsorpcijom digoksina povezanom s p-glikoproteinom.
Nije bilo interakcija s istodobno primijenjenim antacidima.
Ispitivanja interakcije su također provedena kod istodobne primjene pantoprazola s pojedinim
antibioticima (klaritromicin, metronidazol, amoksicilin). Klinički značajne interakcije nisu opažene.
Lijekovi koji inhibiraju ili induciraju CYP2C19:
Inhibitori CYP2C19 poput fluvoksamina mogu povećati sistemsku ekspoziciju pantoprazola.
Smanjenje doze može se uzeti u obzir u bolesnika liječenih dugotrajno s visokim dozama pantoprazola ili onih s oštećenjem funkcije jetre.
Induktori enzima koji utječu na CYP2C19 i CYP3A4, kao što su rifampicin i gospina trava (Hypericum perforatum), mogu smanjiti koncentracije inhibitora protonske pumpe u plazmi koje se metaboliziraju kroz ove enzimske sustave.
Interakcije lijeka s laboratorijskim pretragama
U bolesnika koji su primali pantoprazol zabilježeni su lažno pozitivni rezultati u nekim probirnim
pretragama urina na tetrahidrokanabinol (THC). Potrebno je razmotriti korištenje zamjenske potvrdne metode za provjeru pozitivnih rezultata.
Trudnoća
Određena količina podataka o trudnicama (između 300 i 1000 ishoda trudnoće) ne ukazuje na
malformativnu ili feto/neonatalnu toksičnost pantoprazola. Ispitivanja na životinjama su pokazala reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Kao mjeru predostrožnosti, bolje je izbjegavati primjenu Pantoprazol tijekom trudnoće.
Dojenje
U ispitivanjima na životinjama opaženo je izlučivanje pantoprazola u mlijeko. Nema dovoljno
podataka o izlučivanju pantoprazola u humano mlijeko, ali je ono zabilježeno. Ne može se isključiti rizik za novorođenčad/dojenčad. Zbog toga se mora donijeti odluka o tome treba li prestati s dojenjem ili prestati s terapijom lijekom Pantoprazol Devatis, uzevši u obzir korist dojenja za dijete i korist terapije lijeka Pantoprazol Devatis za majku.
Plodnost
Nije bilo dokaza smanjenja plodnosti nakon primjene pantoprazola u ispitivanjima na životinjama (vidjeti dio 5.3.).
Pantoprazol ne utječe ili neznatno utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Mogu se javiti nuspojave kao što su omaglica i poremećaji vida (vidjeti dio 4.8.). Ako se manifestiraju u bolesnika, tada ne smiju upravljati vozilima i rukovati strojevima.
Očekuje se da bi približno 5% bolesnika moglo imati nuspojave na lijek (ADR).
U tablici u nastavku navedene su nuspojave prijavljene uz pantoprazol, razvrstane prema sljedećim kategorijama učestalosti: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i <1/100),
rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Za sve nuspojave prijavljene u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet nije moguće primijeniti niti jednu kategoriju učestalosti nuspojava te su zbog toga navedene s frekvencijom
„nepoznato“. Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su navedene u padajućem nizu, prema stupnju ozbiljnosti.
Tablica 1. Nuspojave pantoprazola iz kliničkih ispitivanja i iz razdoblja nakon stavljanja lijeka u promet
| Učestalost Organski sustavi | često | Manje često | Rijetko | Vrlo rijetko | Nepoznato |
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | agranulocitoza | trombo-citopenija; leukopenija,pancitopenija |
| Poremećaji | preosjetljivost | |||||
| imunološkog | (uključujući | |||||
| sustava | anafilaktičke | |||||
| reakcije i | ||||||
| anafilaktički | ||||||
| šok) | ||||||
| Poremećaji | hiperlipidemij | hiponatrijemija; | ||||
| metabolizma i | e i porast | hipomagnezijem | ||||
| prehrane | lipida | ija (vidjeti dio | ||||
| (triglicerida, | 4.4.); | |||||
| kolesterola); | hipokalcijemija( | |||||
| promjene | 1); | |||||
| tjelesne težine | hipokalijemija(1) | |||||
| Psihijatrijski | poremećaji | depresija (i sva | dezorijentacij | halucinacije; | ||
| poremećaji | spavanja | pogoršanja) | a (i sva | konfuzija | ||
| pogoršanja) | (osobito u | |||||
| predisponiranih | ||||||
| bolesnika, kao i | ||||||
| pogoršanje tih | ||||||
| simptoma ako | ||||||
| su prisutni od | ||||||
| ranije) | ||||||
| Poremećaji | glavobolja; | poremećaji | parestezija | |||
| živčanog | omaglica | okusa | ||||
| sustava | ||||||
| Poremećaji | poremećaji | |||||
| oka | vida/ zamućen | |||||
| vid | ||||||
| Poremećaji | polipi fundusnih | proljev, | mikroskopski | |||
| probavnog | žlijezda želuca | mučnina/ | kolitis | |||
| sustava | (dobroćudni) | povraćanje; | ||||
| abdominaln | ||||||
| a distenzija | ||||||
| i | ||||||
| nadimanje; | ||||||
| konstipacij | ||||||
| a; suha | ||||||
| usta; | ||||||
| abdominaln | ||||||
| a bol i | ||||||
| nelagoda | ||||||
| Poremećaji | porast | porast | hepatocelularno | |||
| jetre i žuči | jetrenih | bilirubina | oštećenje; | |||
| enzima | žutica; | |||||
| (transamina | hepatocelularno | |||||
| ze, γ-GT) | zatajenje | |||||
| Poremećaji | osip/egzant | urtikarija; | Stevens- | |||
| kože i | em/ | angioedem | Johnsonov | |||
| potkožnog | erupcija; | sindrom; | ||||
| tkiva | pruritus | Lyellov sindrom | ||||
| (TEN); reakcija | ||||||
| na lijek s | ||||||
| 6 | H A L M E D16 - 06 - 2026O D O B R E N O | |||||
| eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS);erythema multiforme; fotosenzitivnost; subakutni kožni lupus eritematodes(vidjeti dio 4.4.) | |||||
| Poremećaji mišićno-koštanog sustava ivezivnog tkiva | prijelom kuka,zapešća ili kralježnice (vidjeti dio4.4.) | artralgija; mialgija | spazam muskulature(2) | ||
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | tubulointersticijs ki nefritis (TIN) (s mogućom progresijom do zatajivanja bubrega) | ||||
| Poremećaji reproduktivno g sustava i dojki | ginekomastija | ||||
| Općiporemećaji i reakcije na mjestu primjene | tromboflebitis na mjestu injekcije | astenija, umor i iscrpljenost | porast tjelesne temperature; periferni edem |
-
Hipokalcijemija i/ili hipokalijemija mogu biti povezane s pojavom hipomagnezijemije (vidjeti dio 4.4.)
-
Spazam muskulature kao posljedica poremećaja ravnoteže elektrolita
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se
omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Simptomi
Nema poznatih simptoma predoziranja u ljudi.
Sustavna izloženost dozama do 240 mg primijenjenih intravenski tijekom 2 minute bila je dobro podnesena. S obzirom da se pantoprazol ekstenzivno veže na proteine, nije ga lako ukloniti dijalizom.
Zbrinjavanje
U slučaju predoziranja s kliničkim znakovima intoksikacije, osim simptomatskog i suportivnog liječenja, nije moguće dati specifične terapijske preporuke.
Farmakološka svojstva - Pantoprazol 40 mg
Farmakoterapijska skupina: lijekovi za poremećaje kiselosti; inhibitori protonske pumpe; ATK oznaka: A02BC02
Mehanizam djelovanja
Pantoprazol je supstituirani benzimidazol koji inhibira sekreciju kloridne kiseline u želucu putem specifične blokade protonske pumpe parijetalnih stanica.
Pantoprazol se pretvara u svoj aktivni oblik u kiseloj sredini u parijetalnim stanicama gdje inhibira enzim H+, K+-ATPazu, tj. završni stadij u proizvodnji klorovodične kiseline u želucu. Inhibicija je ovisna o dozi i zahvaća i bazalnu i stimuliranu sekreciju kiseline. U većine bolesnika simptomi nestaju unutar dva tjedna. Kao i kod drugih inhibitora protonske pumpe i antagonista H2 receptora, liječenje
pantoprazolom smanjuje aciditet u želucu i na taj način povećava gastrin razmjerno smanjenju aciditeta. Porast gastrina je reverzibilan. Budući da se pantoprazol veže na enzim distalno od razine staničnog receptora, on može inhibirati sekreciju kloridne kiseline neovisno o stimulaciji drugim supstancijama (acetilkolin, histamin, gastrin). Učinak je isti kada se lijek daje oralno ili intravenski.
Vrijednosti serumskog gastrina rastu tijekom liječenja antisekretornim lijekovima kao odgovor na
smanjeno lučenje kiseline. CgA također raste zbog smanjene želučane kiselosti. Povišena razina CgA može interferirati s pretragama za neuroendokrine tumore.
Dostupni podaci iz literature ukazuju na to da liječenje inhibitorima protonske pumpe treba prekinuti između 5 dana i 2 tjedna prije mjerenja CgA. Time se omogućuje da se razine CgA koje mogu biti
lažno povišene nakon liječenja inhibitorom protonske pumpe vrate unutar referentnih vrijednosti.
Farmakodinamički učinci
Za vrijeme liječenja pantoprazolom, vrijednosti gastrina natašte se povećavaju. Kod kratkotrajne primjene, u većini slučajeva ne prelaze gornju granicu normalnih vrijednosti. Za vrijeme dugotrajnog liječenja, razine gastrina se u većini slučajeva podvostručavaju. Međutim, do prekomjernog porasta
dolazi samo u izoliranim slučajevima. Kao rezultat, opaža se blagi do umjereni porast broja specifičnih endokrinih (ECL) stanica u želucu u manjem broju slučajeva tijekom dugotrajnog liječenja (jednostavna do adenomatoidna hiperplazija). Međutim, prema dosad provedenim ispitivanjima,
stvaranje karcinoidnih prekursora (atipična hiperplazija) ili želučani karcinoidi ustanovljeni u ispitivanjima u životinja (vidjeti dio 5.3.) nisu bili opaženi u ljudi.
Utjecaj dugotrajnog liječenja pantoprazolom (duljeg od godine dana) na endokrine parametre štitnjače ne može se u potpunosti isključiti, prema rezultatima ispitivanja na životinjama.
Opća farmakokinetika
Farmakokinetika nakon pojedinačne ili ponovljene primjene ne varira. U rasponu doza od 10 do 80 mg, nakon peroralne i intravenske primjene kinetika pantoprazola u plazmi je linearna.
Distribucija
Vezanje pantoprazola na serumske proteine iznosi približno 98%. Volumen distribucije iznosi približno 0,15 l/kg.
Biotransformacija
Pantoprazol se gotovo u potpunosti metabolizira u jetri. Glavni metabolički put je demetilacija putem CYP2C19 koju slijedi konjugacija sa sulfatom, drugi metabolički put uključuje oksidaciju posredstvom CYP3A4.
Eliminacija
Terminalno poluvrijeme iznosi približno 1 sat, a klirens oko 0,1 l/h/kg. Poznato je nekoliko slučajeva s ispitanicima s produljenom eliminacijom. Zbog specifičnog vezanja pantoprazola na protonsku pumpu parijetalne stanice, eliminacijsko poluvrijeme ne korelira sa znatno dužim trajanjem djelovanja (inhibicija sekrecije kiseline).
Renalna eliminacija predstavlja glavni put ekskrecije (oko 80%) za metabolite pantoprazola, ostatak se izlučuje fecesom. Glavni metabolit i u serumu i urinu je dezmetilpantoprazol koji je konjugiran sa
sulfatom. Poluvrijeme glavnog metabolita (oko 1,5 sat) nije znatno duže od poluvremena pantoprazola.
Posebne populacije
Spori metabolizatori
Približno 3% europske populacije nema funkcionalni CYP2C19 enzim, te su poznati kao spori metabolizatori. U tih se osoba metabolizam pantoprazola vjerojatno u potpunosti katalizira putem CYP3A4. Nakon primjene pojedinačne doze 40 mg pantoprazola, srednja vrijednost površine ispod krivulje koncentracija u plazmi – vrijeme bila je približno 6 puta viša u sporih metabolizatora nego u ispitanika s funkcionalnim enzimom CYP2C19 (ekstenzivni metabolizatori). Srednje vršne koncentracije u plazmi bile su povećane za približno 60%. Ti nalazi nemaju implikacija na doziranje pantoprazola.
Oštećenje funkcije bubrega
Kod primjene pantoprazola u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega ne preporučuje se smanjenje
doze (uključujući bolesnike na dijalizi). Kao i u zdravih ispitanika, poluvrijeme pantoprazola je kratko. Dijaliziraju se samo vrlo male količine pantoprazola. Iako glavni metabolit ima umjereno produljeno poluvrijeme (2 - 3 h), ekskrecija je i dalje brza te zbog toga ne dolazi do akumulacije.
Oštećenje funkcije jetre
Unatoč tome što su u bolesnika s cirozom jetre (klase A i B prema Child-u) vrijednosti poluvremena povećane na između 7 i 9 h, a vrijednosti AUC povećane za faktor od 5 - 7, maksimalne serumske koncentracije su samo blago povećane za faktor 1,5, u usporedbi sa zdravim ispitanicima.
Starije osobe
Blagi porast AUC i Cmax u starijih dobrovoljaca u usporedbi s mlađim dobrovoljcima također nije klinički relevantan.
Pedijatrijska populacija
Nakon primjene pojedinačnih intravenskih doza od 0,8 ili 1,6 mg/kg pantoprazola u djece u dobi od 2 do 16 godina, nije bilo značajne povezanosti između klirensa pantoprazola i dobi ili težine. AUC i volumen distribucije bili su u skladu s podacima dobivenim u odraslih.
Farmaceutski podaci - Pantoprazol 40 mg
Neotvorena bočica; 2 godine
Nakon rekonstitucije, ili rekonstitucije i razrjeđivanja, dokazana je kemijska i fizikalna stabilnost od 24 sati pri temperaturi 25ºC.
S mikrobiološkog gledišta, lijek treba odmah primijeniti.
Ako se lijek ne primijeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja prije primjene odgovornost su korisnika.
Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti. Lijek ne zahtijeva posebne temperaturne uvjete čuvanja. Ne odlagati u hladnjak ili zamrzavati.
Uvjete čuvanja nakon rekonstitucije i razrjeđivanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.
40 mg praška za otopinu za injekciju/infuziju u staklenoj bočici sa sivim gumenim bromobutilnim čepom i aluminijskim flip-off poklopcem .
Kutija s jednom ili deset bočica.
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
Posebne mjere opreza pri zbrinjavanju
Otopina spremna za upotrebu priprema se ubrizgavanjem 10 ml otopine natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9%) za injekciju u bočicu koji sadrži prašak. Izgled lijeka nakon rekonstitucije je bistra žućkasta otopina. Ova otopina može biti primijenjena izravno ili se može primijeniti nakon dodatnog
razrjeđivanja s 100 ml otopine natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9%) za injekciju ili glukoza 55 mg/ml (5%) otopina za injekciju. Za razrjeđivanje se trebaju koristiti stakleni ili plastični spremnici.
Nakon rekonstitucije, ili rekonstitucije i razrjeđivanja, dokazana je kemijska i fizikalna stabilnost tijekom 24 sati na 25°C.
S mikrobiološkog gledišta, lijek treba upotrijebiti odmah. Ako se lijek ne primijeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja prije primjene odgovornost su korisnika.
Pantoprazol se ne smije pripremati niti miješati s otapalima koja nisu navedena. Lijek treba primijeniti intravenozno tijekom 2-15 minuta.
Sadržaj bočice je samo za jednokratnu upotrebu. Ostatak lijeka koji je ostao u spremniku ili ukoliko se izgled lijeka vizualno promijenio (npr. ako se primijeti zamućenje ili talog) treba zbrinuti u skladu s lokalnim zahtjevima.