U skladu s nacionalnim smjernicama liječenje mora započeti i nadzirati liječnik s iskustvom u liječenju bolesnika ovisnih o alkoholu.

Budući da se naltrekson ekstenzivno razgrađuje u jetri i izlučuje pretežno putem mokraće, potreban je oprez pri primjeni lijeka u bolesnika s oštećenom jetrenom ili bubrežnom funkcijom. Funkcionalni testovi jetre moraju se provesti prije i tijekom liječenja.

Zabilježeni su poremećeni nalazi funkcionalnih testova jetre u bolesnika s prekomjernom tjelesnom težinom i starijih bolesnika koji su uzimali naltrekson te nisu imali zlouporabu lijeka u anamnezi. Funkcionalni testovi jetre moraju se provesti prije i tijekom liječenja.

U osoba koje boluju od alkoholizma često postoje znakovi oštećenja jetrene funkcije. Prijavljeni su abnormalni parametri testova jetrene funkcije u bolesnika s prekomjernom tjelesnom težinom i starijih bolesnika koji primaju naltrekson u dozama višim od preporučenih (do 300 mg/dan). Pregled jetrene funkcije mora se napraviti prije i tijekom liječenja. Posebna pozornost mora se posvetiti bolesnicima s razinama jetrenih enzima u serumu koje su tri puta veće od normalnih i bolesnicima s oštećenjem funkcije bubrega.

Liječenje Adependom smije se razmotriti samo u bolesnika kojih postoji dokaz da nisu uzimali opioide tijekom najmanje 7-10 dana.

Ukoliko se Adepend primijeni u bolesnika s ovisnošću o opioidima, može brzo nastupiti sindrom ustezanja: prvi simptomi mogu se javiti u roku od 5 minuta i mogu potrajati do 48 sati. Liječenje simptoma ustezanja je simptomatsko i može uključivati primjenu opioida.

U bolesnika za koje se sumnja da koriste opioide ili su ovisni o opioidima potrebno je provesti provokacijski test naloksonom; sindrom ustezanja koji izazove nalokson trajat će kraće od sindroma ustezanja izazvanog Adependom.

Provokacijski test naloksonom ne smije se provoditi u bolesnika s klinički izraženim simptomima ustezanja, kao niti u slučaju pozitivnog nalaza urinskog testa na opioide.

Provokacijski test naloksonom

Intravenska provokacija

intravenska injekcija naloksona u dozi od 0,2 mg
ako se nakon 30 sekundi ne razviju nikakve nuspojave, može se primijeniti dodatna intravenska injekcija naloksona u dozi od 0,6 mg.

Bolesnik mora biti pod neprekidnim nadzorom tijekom sljedećih 20 minuta u slučaju javljanja znakova sindroma ustezanja.
Supkutana provokacija
supkutana primjena naloksona u dozi od 0,8 mg.

Bolesnik mora biti pod neprekidnim nadzorom tijekom sljedećih 20 minuta u slučaju javljanja znakova sindroma ustezanja.

Ako se pojave simptomi ustezanja, ne smije se započeti s uzimanjem Adependa. Ako je rezultat testa negativan te nema drugih kontraindikacija, liječenje može započeti. U slučaju ikakve sumnje da bolesnik nije prestao uzimati opioide, liječenje Adependom potrebno je odgoditi za 24 sata. U ovom slučaju, potrebno je ponoviti provokacijski tekst s dozom od 1.6 mg naloksona. Ako ni nakon toga ne bude nikakve reakcije, u bolesnika se može primijeniti početna doza Adependa od 25 mg (polovica tablete).

Liječenje naltreksonom smije započeti samo kada je od prestanka uzimanja opioida prošlo dostatno dugo razdoblje (približno 5 do 7 dana za heroin i najmanje 10 dana za metadon).

Konkomitantna primjena naltreksona s lijekovima koji sadrže opioide je kontraindicirana. Bolesnike je potrebno upozoriti da uzimanje velike doze opioida, kojima se želi prevladati blokada izazvana naltreksonom može izazvati akutno predoziranje opioidima sa mogućim smrtnih ishodom nakon prestanka djelovanja naltreksona, te da je uporaba u kombinaciji s lijekovima koji sadrže opioide kontraindicirana. Ako se tijekom liječenja s naltreksonom uzmu visoke doze opioida, može nastupiti trovanje opioidima koje može ugroziti život zbog depresije disanja i krvotoka.

Bolesnike je potrebno upozoriti da tijekom liječenja s Adependom ne koriste lijekove koji sadrže derivate opioida (npr. lijekovi protiv kašlja, lijekovi za simptomatsko liječenje obične prehlade ili lijekovi protiv proljeva koji sadrže opioide, itd.; vidjeti dio 4.3.).

Ako je unatoč kontraindikaciji za primjenu u kombinaciji bolesniku potrebno liječenje opioidima, npr. opioidna analgezija ili anestezija u hitnim situacijama, doza opioida koju je potrebno primijeniti da se postigne željeni terapijski učinak može biti veća od uobičajene. U tom će slučaju respiratorna depresija i cirkulatorni učinci biti dublji i dugotrajniji, a lakše će se pojaviti i simptomi povezani s oslobađanjem histamina (oticanje lica, svrbež, generalizirani eritem, dijaforeza i druge manifestacije na koži i sluznicama). U takvim se situacijama bolesniku mora pružiti posebna pažnja i skrb od strane obučenog zdravstvenog osoblja u bolnici.

Tijekom liječenja Adependom protiv bolova se smiju uzimati samo neopioidni analgetici. Nakon liječenja Adependom bolesnici mogu biti osjetljiviji na lijekove koji sadrže opioide.

Poznato je da je rizik od suicida povećan u bolesnika koji zlouporabljuju lijekove, sa ili bez istodobne depresije. Liječenje Adependom ne uklanja taj rizik.

Ovaj lijek sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.