Persantin 75 mg obložene tablete
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Persantin 75 mg
Prevencija tromboembolije u odraslih bolesnika s umjetnim srčanim zaliskom u kombinaciji s oralnim antikoagulansima.
Doziranje
Odrasli
Preporučeno je doziranje između 300-450 mg dnevno, u podijeljenim dozama. Maksimalna dnevna doza je 600 mg.
Pedijatrijska populacija
Ovaj lijek se ne smije primjenjivati u djece jer postoje samo ograničeni podaci o uporabi Persantina kod djece.
Način primjene
Za primjenu kroz usta.
Kapsule je poželjno uzimati u vrijeme obroka. Kapsule treba progutati cijele bez žvakanja.
Kardiovaskularni poremećaji
Među ostalim karakteristikama, dipiridamol djeluje kao vazodilatator. Potreban je oprez kod bolesnika s teškim oštećenjem koronarnih arterija, uključujući nestabilnu anginu i nedavni infarkt miokarda, opstrukciju protoka krvi iz lijevog ventrikla ili hemodinamičku nestabilnost (npr. dekompenzirano zatajenje srca).
Intravensko farmakološko stres testiranje dipiridamolom i drugi agonisti adenozinskih receptora
Klinička iskustva pokazuju da su bolesnici liječeni dipiridamolom oralno, a kod kojih je bilo potrebno provesti farmakološko stres testiranje dipiridamolom intravenski ili drugim agonistima adenozinskih receptora (npr. adenozin,regadenozon) morali prekinuti uzimanje oralnog dipiridamola 24 sata prije intravenske primjene dipiridamola ili 48 sati prije primjene drugog agonista adenozinskih receptora zbog mogućeg povećanog rizika od pojave kardiovaskularnih nuspojava (vidjeti dio 4.5). Unos oralnog dipiridamola 24 sata prije stres testiranja s intravenskim dipiridamolom može narušiti osjetljivost na test.
Mijastenija gravis
Kod bolesnika s mijastenijom gravis, može doći do potrebe za ponovnim prilagođavanjem terapije nakon promjena u doziranju dipiridamola (vidjeti dio 4.5).
Poremećaji žuči
Prijavljen je mali broj slučajeva kod kojih se pokazalo da je nekonjugirani dipiridamol inkorporiran u žučne kamence u različitom opsegu (do 70% suhe mase kamenaca). Ovi bolesnici su starije dobi, te su imali progresivni kolangitis, a liječeni su dipiridamolom oralno dulji niz godina. Ne postoje dokazi da dipiridamol potiče stvaranje žučnih kamenaca kod ovih bolesnika. Moguće je da je bakterijska deglukuronidacija konjugiranog dipiridamola u žuči mehanizam koji je odgovoran za prisutnost dipiridamola u žučnim kamencima.
Saharoza
Ovaj lijek sadrži saharozu. Jedna obložena tableta sadrži 29 mg saharoze što odgovara 232 mg saharoze po maksimalnoj preporučenoj dnevnoj dozi za odrasle. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja fruktoze, glukoza-galaktoza malapsorpcijom ili saharoza-izomaltaza insuficijencijom ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.
Orange Yellow S (E110)
Ovaj lijek sadrži pomoćnu tvar Orange Yellow S (E110), koja može izazvati alergijske reakcije.
Agonisti adenozinskih receptora (npr. adenozin, regadenozon)
Dipiridamol povećava plazmatske vrijednosti i kardiovaskularni učinak adenozina.
Potrebno je razmotriti prilagođavanje doze adenozina. Dipiridamol također pojačava kardiovaskularne učinke regadenozona, agonista adenozinskog A2A receptora. Stoga se rizik od kardiovaskularnih nuspojava može povećati ako se primjena dipiridamola ne zaustavi 48 sati prije stres testiranja s intravenskom primjenom agonista adenozinskih receptora (vidjeti dio 4.4).
Lijekovi koji utječu na koagulaciju
Kada se dipiridamol primjenjuje u kombinaciji s lijekovima koji utječu na koagulaciju kao što su antikoagulansi i antitrombocitni lijekovi (uključujući acetilsalicilatnu kiselinu), potrebno je imati u vidu profil sigurnosti za ove lijekove. Dodatak dipiridamola acetilsalicilatnoj kiselini ne povećava incidenciju krvarenja. Kada se dipiridamol primjenjuje istodobno s varfarinom, krvarenje nije učestalije ili teže od onoga kada se varfarin primjenjuje zasebno.
Lijekovi za smanjenje krvnog tlaka
Dipiridamol može pojačati hipotenzivni učinak lijekova koji smanjuju krvni tlak.
Inhibitori kolinesteraze
Dipiridamol može imati suprotni učinak na antikolinesterazni učinak inhibitora kolinesteraze, te na taj način potencijalno pogoršati mijasteniju gravis (vidjeti dio 4.4.).
Teofilin i drugi ksantini
Učinak dipiridamola se može smanjiti u prisustvu ksantina, što se mora uzeti u obzir prilikom primjene
i.v. teofilina.
Trudnoća
Ne postoje odgovarajući podaci o sigurnosti primjene Persantina u trudnoći. Neklinička ispitivanja nisu pokazala povećani rizik (vidjeti dio 5.3). Lijek pokazuje vrlo nizak prolaz kroz posteljicu.
Ipak, lijek se ne smije primjenjivati u trudnoći, osobito u prva tri mjeseca, osim ako je očekivana korist za majku veća od mogućeg rizika za fetus.
Dojenje
Budući da neklinički podaci pokazuju da se dipiridamol može izlučiti u majčino mlijeko, Persantin se smije primjenjivati tijekom dojenja samo ako to liječnik smatra neophodnim (vidjeti dio 5.3).
Plodnost
Nisu provedena ispitivanja o učinku Persantina na plodnost ljudi. Neklinička ispitivanja s dipiridamolom nisu pokazala direktne ili indirektne štetne učinke s obzirom na indeks plodnosti (vidjeti dio 5.3).
Nisu provedena ispitivanja učinaka na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Međutim, potrebno je upozoriti bolesnike da mogu imati nuspojave poput omaglice tijekom liječenja Persantinom. Stoga se preporučuje oprez prilikom upravljanja vozilima ili rada sa strojevima. Ako bolesnik ima omaglicu, potrebno je izbjegavati rizične aktivnosti kao što su upravljanje vozilima ili strojevima.
Sljedeće nuspojave prijavljene su tijekom primjene lijeka Persantin u kliničkim ispitivanjima i u postmarketinškim ispitivanjima.
Najčešće nuspojave su mučnina i glavobolja. Ovi simptomi obično nestaju tijekom duljeg liječenja.
Prijavljene nuspojave prikazane su u nastavku prema organskim sustavima. Učestalost je definirana prema sljedećoj konvenciji: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 do <1/10); manje često (≥1/1000 do
<1/100); rijetko (≥1/10 000 do <1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000); nije poznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka).
Organski sustav (prema MedDRA-i) Nuspojava
Poremećaji krvi i limfnog sustava
Nije poznato Trombocitopenija*
Poremećaji imunološkog sustava
Nije poznato Preosjetljivost*, angioedem*
Poremećaji živčanog sustava
Vrlo često Glavobolja, omaglica
Srčani poremećaji
Često Angina pektoris
Nije poznato Tahikardija*
Krvožilni poremećaji
Nije poznato Hipotenzija, navale vrućine
Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja
Nije poznato Bronhospazam*
Poremećaji probavnog sustava
Vrlo često Proljev, mučnina
Često Povraćanje
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Često Osip
Nije poznato Urtikarija*
Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva
Često Mialgija
Ozljede, trovanja i proceduralne komplikacije
Nije poznato Postproceduralno krvarenje*, operativno krvarenje*
*Ova nuspojava primijećena je tijekom postmarketinškog praćenja lijeka. S 95% intervalom pouzdanosti kategorija učestalosti nije veća od manje često (3/1654), ali može biti manja. Precizno određivanje učestalosti nije moguće, budući da nuspojava nije zabilježena u bazi kliničkih ispitivanja koja sadrži podatke dobivene na 1654 bolesnika.
Pokazalo se da je dipiridamol inkorporiran u žučne kamence (vidjeti dio 4.4). Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se
omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Simptomi
Zbog malog broja zabilježenih podataka, iskustva s predoziranjem dipiridamolom su ograničena. Mogu se očekivati simptomi kao što su osjećaj topline, crvenilo, znojenje, uznemirenost, osjećaj slabosti, omaglica i anginozne tegobe. Zabilježeni su pad krvnog tlaka i tahikardija.
Liječenje
Preporučuje se simptomatska terapija. Potrebno je uzeti u obzir postupak dekontaminacije želuca. Primjena derivata ksantina (npr. aminofilin) može oslabiti hemodinamske učinke predoziranja dipiridamolom. Zbog široke distribucije u tkiva i eliminacije uglavnom putem jetre, dipiridamol nije dostupan za ostale postupke pojačanog uklanjanja iz organizma.
Farmakološka svojstva - Persantin 75 mg
Farmakoterapijska skupina: Antitrombotici, Inhibitori agregacije trombocita (izuzev heparina) ATK oznaka: B01AC07
Dipiridamol inhibira prijenos adenozina u eritrocite, trombocite i endotelne stanice in vitro i in vivo;
inhibicija iznosi maksimalno 80% te se pojavljuje ovisno o dozi pri terapijskim koncentracijama (0,5 - 2 μg/ml).
Stoga postoji povećana koncentracija lokalnog adenozina koja djeluje na trombocitne A2-receptore, stimulirajući trombocitnu adenilat ciklazu, na taj način povećavajući razinu cikličkog adenozin monofosfata (cAMP) vrijednosti u trombocitima. Prema tome, zaustavlja se agregacija trombocita kao reakcija na razne poticajne faktore, kao što su trombocitni aktivirajući faktor (eng. platelet activating factor-PAF), kolagen i adenozin difosfat (ADP). Smanjena agregacija trombocita smanjuje njihovu potrošnju prema normalnim vrijednostima. Nadalje, adenozin ima vazodilatatorni učinak i to je jedan od mehanizama pomoću kojeg dipiridamol stvara vazodilaciju.
Dipiridamol inhibira fosfodiesterazu (PDE) u raznim tkivima. Dok je inhibicija cAMP-PDE slaba, terapijske vrijednosti zaustavljaju ciklički gvanozin-monofosfat-PDE (cGMP-PDE), na taj način dovodeći do povećanja cGMP-a kojeg stvara EDRF (relaksirajući faktor deriviran iz endotela, identificiran kao dušikov oksid (NO)).
Dipiridamol također stimulira biosintezu i oslobađanje prostaciklina iz endotela.
Dipiridamol reducira trombogenost subendotelijalnih struktura povećavajući koncetraciju zaštitnog medijatora 13-HODE (13-hidroksioktadekadijenska kiselina).
(Većina farmakokinetičkih podataka odnosi se na zdrave dobrovoljce). Dipiridamol pokazuje linearnost u doziranju za sve doze primjenjivane u liječenju.
Apsorpcija
Nakon primjene obloženih tableta dolazi do perioda odgode od 10-15 minuta što se povezuje s dezintegracijom tablete i pražnjenjem želuca. Zatim se lijek brzo apsorbira i maksimalne koncentracije u plazmi se postižu nakon 1 sat. Srednje geometrijske vršne koncentracije u plazmi u stanju dinamičke ravnoteže sa 75 mg primijenjenima tri puta dnevno bile su 1,86 μg/ml (1,23 - 3,27 μg/ml), a najniže koncentracije su bile 0,13 μg/ml (0,06 - 0,26 μg/ml). Sa 75 mg primijenjenima četiri puta dnevno odgovarajuće vršne koncentracije bile su 1,54 μg/ml (0,975-2,17 μg/ml), a najniže koncentracije su bile 0,269 μg/ml (0,168 - 0,547 μg/ml). Sa 100 mg primijenjenima četiri puta dnevno odgovarajuće vršne koncentracije u plazmi bile su 2,36 μg/ml (1,13 - 3,81 μg/ml), a najniže koncentracije su bile 0,432 μg/ml (0,186 - 1,38 μg/ml). Linearnost doze dipiridamola nakon jednokratnog doziranja
pokazana je u rasponu između 25 i 150 mg.
Farmakokinetičke procjene kao i eksperimentalni rezultati u stanju dinamičke ravnoteže pokazuju da su režimi doziranja tri puta dnevno i četiri puta dnevno pogodni. Liječenje obloženim tabletama dipiridamola pri stanju dinamičke ravnoteže omogućuje apsolutnu bioraspoloživost od oko 60% i
relativnu bioraspoloživost od oko 95% u usporedbi s peroralno primijenjenom otopinom. Ovo je djelomično zbog učinka prvog prolaza kroz jetru kojim se uklanja oko 1/3 uzete doze, a djelomično zbog nepotpune apsorpcije.
Distribucija
Prividni volumen distribucije središnjeg dijela (Vc) je oko 5 l (slično volumenu plazme). Prividni volumen distribucije pri stanju dinamičke ravnoteže je oko 100 l, uz distribuciju u razne dijelove. Ukupni klirens je oko 250 ml/min, a prosječno poluvrijeme je oko 8 sati (što je rezultat intrinzičkog MRT od oko 6,4 h i prosječnog vremena apsorpcije od 1,4 h).
Zahvaljujući svojoj visokoj lipofilnosti, log P 3,92 (n-oktanol/0,1n, NaOH), dipiridamol se distribuira u mnoge organe.
Neklinička ispitivanja pokazuju da se dipiridamol distribuira uglavnom u jetru, zatim u pluća, bubrege, slezenu i srce.
Lijek ne prolazi krvno-moždanu barijeru u značajnoj mjeri. Vezanje dipiridamola za proteine je oko 97-99%, prvenstveno se veže za alfa 1-kiseli glikoprotein i albumin.
Biotransformacija
Metabolizam dipiridamola događa se u jetri. Dipiridamol se metabolizira konjugacijom s glukuronskom kiselinom te uglavnom stvara monoglukuronid i samo male količine diglukuronida. U plazmi je oko 80% od ukupne količine ishodišna tvar, 20% ukupne količine je monoglukuronid s peroralnom primjenom.
Eliminacija
Dominantni poluvijek koji varira između 2,2 i 3 sata izračunat je nakon primjene Persantina. Primijećen je produljeni terminalni poluvijek eliminacije od oko 15 sati. Ova terminalna faza eliminacije je relativno manjeg značaja s obzirom da predstavlja manji udjel ukupnog AUC-a, što dokazuje činjenica da se stanje dinamičke ravnoteže postiže u roku 2 dana uz režim i trokratnog i četverokratnog dnevnog doziranja. Nema značajne akumulacije lijeka uz ponavljana doziranja. Izlučivanje ishodišne tvari putem bubrega je zanemarivo (<0,5%). Izlučivanje metabolita glukuronida putem urina je malo (5%), metaboliti se uglavnom (oko 95%) izlučuju putem žuči u stolicu, s određenim podacima o entero-hepatičkom ponovnom prolazu. Ukupni klirens je oko 250 ml/min, a prosječno rezidentno vrijeme (MRT) je oko 8 sati (što je rezultat intrinzičnog MRT-a od oko 6,4 sata i prosječnog vremena apsorpcije od 1,4 sata).
Kinetika kod starijih osoba
Koncentracije u plazmi (određene kao AUC) kod starijih osoba (>65 godina) bile su oko 50% više pri primjeni tableta i oko 30% više pri unosu Persantin 200 mg, modificiranih kapsula s produljenim djelovanjem, nego kod mlađih (<55 godina) osoba. Razlika je uzrokovana uglavnom smanjenim klirensom; apsorpcija je bila jednaka. Slično povećanje plazmatskih koncentracija kod starijih bolesnika primijećeno je u studiji ESPS2.
Kinetika kod bolesnika s oštećenjem funkcije jetre
Bolesnici s jetrenom insuficijencijom ne pokazuju promjene u plazmatskim koncentracijama dipiridamola, već porast u (farmakodinamički neaktivnim) glukuronidima. Preporučuje se doziranje dipiridamola bez ograničenja, sve dok ne postoje klinički dokazi za oštećenje jetre.
Kinetika kod bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega
S obzirom da je izlučivanje putem bubrega vrlo nisko (5%), ne mogu se očekivati promjene u farmakokinetici u slučajevima bubrežne insuficijencije. U ispitivanju ESPS2, kod bolesnika s
klirensom kreatinina od oko 15 ml/min do >100 ml/min, nisu primjećene promjene u farmakokinetici dipiridamola ili njegovog glukuronidnog metabolita uz podatke prilagođene razlici u godinama.
Farmaceutski podaci - Persantin 75 mg
Kalcijev hidrogenfosfat, bezvodni; kukuruzni škrob, sušeni;
modificirani škrob (kukuruzni škrob, oksidirani);
silicijev dioksid; magnezijev stearat; saharoza;
talk;
arapska guma;
titanijev dioksid (E 171); makrogol 6000; karnauba vosak;
pčelinji vosak, bijeli;
žuta boja Orange Yellow S (85 posto) (E110); pročišćena voda;
etanol, bezvodni