Amlopin 5 mg tablete
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernica
Interakcije sa
Ograničenja upotrebe
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Amlopin 5 mg
Doziranje
Odrasli
Uobičajena početna doza za liječenje hipertenzije i angine pektoris iznosi 5 mg amlodipina jedanput na dan, što se može povisiti do maksimalne doze od 10 mg ovisno o terapijskom odgovoru pojedinog bolesnika.
U bolesnika s hipertenzijom, amlodipin se koristi u kombinaciji s tiazidnim diureticima, alfa- blokatorima, beta-blokatorima ili ACE inhibitorima. Kod angine pektoris amlodipin se može primjenjivati kao monoterapija ili u kombinaciji s drugim antianginicima u bolesnika s anginom refraktornom na nitrate i/ili odgovarajuće doze beta-blokatora.
Pri istodobnoj primjeni tiazidnih diuretika, beta-blokatora i ACE inhibitora, nije potrebno prilagođavanje doze amlodipina.
Posebne populacije
Pedijatrijska populacija
Djeca i adolescenti s hipertenzijom u dobi od 6 godina do 17 godina
Preporučena početna antihipertenzivna oralna doza u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 6 do 17 godina je 2,5 mg jedanput na dan, koja se može titriranjem povisiti na 5 mg jedanput na dan ako nakon 4 tjedna terapije nisu postignute ciljne vrijednosti krvnoga tlaka. Doze više od 5 mg na dan nisu ispitivane u pedijatrijskih bolesnika (vidjeti dijelove 5.1 i 5.2).
Djeca mlađa od 6 godina
Nema podataka.
Starije osobe
Iste doze amlodipina podjednako dobro podnose starije i mlađe osobe. Stoga se preporučuju uobičajeni režimi doziranja u starijih bolesnika, a povišenje doze zahtijeva dodatnu pažnju (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).
Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre
Nisu utvrđene preporuke za doziranje u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre. Stoga se treba pažljivo odrediti doza i započeti s nižim dozama (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).
Farmakokinetika amlodipina nije ispitivana u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre. U bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre, terapija se treba započeti s najnižom dozom i polagano titrirati.
Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega
Promjene koncentracija amlodipina u plazmi nisu u korelaciji sa stupnjem oštećenja bubrega, zbog toga se preporučuje uobičajeno doziranje. Amlodipin se ne odstranjuje dijalizom.
Način primjene
Tablete za primjenu kroz usta.
Amlodipin je kontraindiciran u bolesnika:
-
s preosjetljivošću na amlodipin, derivate dihidropiridina ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1
-
s teškom hipotenzijom
-
u šoku (uključujući kardiogeni šok)
-
s opstrukcijom izlaznog trakta lijevog ventrikula (npr. stenoza aorte visokog stupnja)
-
s hemodinamički nestabilnim zatajenjem srca nakon akutnog infarkta miokarda.
Sigurnost i djelotvornost amlodipina u hipertenzivnoj krizi nije utvrđena.
Bolesnici sa zatajenjem srca
Bolesnike sa zatajenjem srca mora se liječiti s oprezom. U dugotrajnom, placebom kontroliranom ispitivanju u bolesnika s teškim zatajenjem srca (NYHA stupanj III i IV), prijavljena incidencija plućnog edema bila je viša u skupini bolesnika liječenoj amlodipinom nego u skupini koja je dobivala placebo, ali to nije ukazivalo na pogoršanje zatajivanja srca (vidjeti dio 5.1). Blokatore kalcijevih
kanala, uključujući amlodipin, treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s kongestivnim zatajenjem srca, s obzirom da mogu povećati rizik od budućih kardiovaskularnih događaja i smrti.
Primjena u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre
U bolesnika s oštećenjem jetrene funkcije produženo je poluvrijeme amlodipina i više su AUC vrijednosti, ali preporuke za doziranje nisu utvrđene. Zbog toga se terapija mora započeti primjenom nižih doza, te je potreban oprez i na početku terapije i prilikom svakog povišenja doze. Bolesnike s teškim oštećenjem jetre treba pažljivo nadzirati i polagano im titrirati dozu.
Primjena u starijih bolesnika
Oprez je potreban kod povećanja doze u starijih bolesnika (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2).
Primjena u bolesnika s oštećenjem bubrega
U bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega, amlodipin se može primjenjivati u uobičajenim dozama. Promjene koncentracija amlodipina u plazmi nisu u korelaciji sa stupnjem oštećenja bubrežne funkcije. Amlodipin se ne odstranjuje dijalizom.
Pomoćne tvari s poznatim učinkom
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.
Utjecaj drugih lijekova na amlodipin
CYP3A4 inhibitori
Istodobna primjena amlodipina s jakim ili umjerenim CYP3A4 inhibitorima (inhibitori proteaze, azolni antifungici, makrolidi kao što su eritromicin ili klaritromicin, verapamil ili diltiazem) može značajno povisiti izloženost amlodipinu, što dovodi do povećanog rizika od hipotenzije. Klinički značaj ovih farmakokinetičkih promjena može biti izraženiji u starijih osoba, stoga može biti potreban klinički nadzor i prilagođavanje doze.
CYP3A4 induktori
Pri istodobnoj primjeni poznatih induktora CYP3A4, koncentracija amlodipina u plazmi može se razlikovati. Stoga je potrebno pratiti krvni tlak i razmotriti reguliranje doze tijekom i nakon istodobnog liječenja, osobito s jakim induktorima CYP3A4 (npr. rifampicin, Hypericum perforatum).
Ne preporučuje se primjena amlodipina s grejpom ili sokom od grejpa, jer se u nekih bolesnika može povećati bioraspoloživost što dovodi do pojačanog djelovanja na snižavanje krvnog tlaka.
Dantrolen (infuzija): U životinja, nakon primjene verapamila i intravenskog dantrolena zabilježeni su ventrikularna fibrilacija sa smrtnim ishodom i kardiovaskularni kolaps u povezanosti s hiperkalijemijom. Zbog rizika od hiperkalijemije, preporučuje se izbjegavanje istodobne primjene blokatora kalcijevih kanala (kao što je amlodipin) u bolesnika koji su podložni malignoj hipertermiji te u liječenju maligne hipertermije.
Utjecaj amlodipina na druge lijekove
Učinci amlodipina na smanjenje krvnoga tlaka doprinose učincima na smanjenje krvnoga tlaka drugih antihipertenzivnih lijekova.
Takrolimus: Postoji rizik od povišene razine takrolimusa u krvi kada se primjenjuje zajedno s amlodipinom. Kako bi se izbjegla toksičnost takrolimusa, kod istovremene primjene s amlodipinom, potrebno je pratiti razinu takrolimusa u krvi i ako je potrebno prilagoditi dozu takrolimusa.
Inhibitori ciljne molekule rapamicina u sisavaca (engl. mammalian/mechanistic target of rapamycin, mTOR): Inhibitori mTOR-a, kao što su sirolimus, temsirolimus i everolimus, supstrati su CYP3A. Amlodipin je slab inhibitor CYP3A. Uz istodobnu primjenu inhibitora mTOR-a, amlodipin može povećati izloženost inhibitorima mTOR-a.
Ciklosporin: Nisu provedena ispitivanja interakcije ciklosporina i amlodipina u zdravih dobrovoljaca ili drugim skupinama osim u bolesnika s transplantacijom bubrega, u kojih je opaženo varijabilno povećanje najniže koncentracije (prosječno 0% - 40%) ciklosporina. Potrebno je razmotriti praćenje razina ciklosporina u bolesnika s transplantacijom bubrega koji primaju amlodipin te po potrebi, smanjiti dozu ciklosporina.
Simvastatin: istodobna primjena višekratnih doza od 10 mg amlodipina s 80 mg simvastatina dovela je do 77 %-tnog povećanja izloženosti simvastatinu, u odnosu na simvastatin kao monoterapiju. U bolesnika koji uzimaju amlodipin, dozu simvastatina treba ograničiti na 20 mg.
U kliničkim ispitivanjima interakcija, amlodipin nije utjecao na farmakokinetiku atorvastatina, digoksina ili varfarina.
Trudnoća
Sigurnost primjene amlodipina u trudnica nije utvrđena.
U ispitivanjima na životinjama, pri visokim dozama je zabilježena reproduktivna toksičnost (vidjeti dio 5.3).
Primjena u trudnoći se preporučuje samo ako nema sigurnijeg zamjenskog liječenja i ako bolest sama po sebi predstavlja veći rizik za majku i fetus.
Dojenje
Amlodipin se izlučuje u mlijeko liječenih žena. Procijenjen je udio majčine doze koju primi dojenče i njegov interkvartilni raspon iznosio je od 3 – 7 %, uz maksimum od 15 %. Učinak
amlodipina na dojenčad nije poznat. Odluku o nastavku/prekidu dojenja ili nastavku/prekidu terapije amlodipinom treba donijeti uzimajući u obzir korist dojenja za dojenče i korist terapije amlodipinom za majku.
Plodnost
U nekih bolesnika koji su uzimali blokatore kalcijevih kanala, zabilježene su reverzibilne biokemijske promjene u glavi spermija. Klinički podaci nisu dovoljni za utvrđivanje potencijalnog učinka amlodipina na plodnost. U jednom ispitivanju na štakorima, zabilježene su nuspojave povezane s muškom plodnošću (vidjeti dio 5.3).
Amlodipin može malo ili umjereno utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Ako bolesnik koji uzima amlodipin ima omaglicu, glavobolju, umor ili mučninu, sposobnost reagiranja može biti narušena. Stoga se preporučuje oprez, osobito na početku liječenja.
Sažetak sigurnosnog profila
Najčešće prijavljivane nuspojave tijekom terapije su somnolencija, omaglica, glavobolja, palpitacije, crvenilo uz osjećaj vrućine, bol u abdomenu, mučnina, oticanje zglobova, edem i umor.
Tablični prikaz nuspojava
Sljedeće nuspojave su opažene i prijavljene tijekom terapije amlodipinom, uz učestalost: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su poredane u padajućem redoslijedu prema ozbiljnosti.
| Poremećaji krvi i limfnog sustavaVrlo rijetko: leukocitopenija, trombocitopenija | |
| Poremećaji imunološkog sustavaVrlo rijetko: alergijske reakcije | |
| Poremećaji metabolizma i prehraneVrlo rijetko: hiperglikemija | |
| Psihijatrijski poremećajiManje često: nesanica, promjene raspoloženja (uključujući anksioznost), depresijaRijetko: konfuzija | |
| Poremećaji živčanog sustavaČesto: omaglica, glavobolja (naročito na početku liječenja) Manje često: tremor, disgeuzija, sinkopa, hipoestezija, parestezija Vrlo rijetko: hipertonija, periferna neuropatijaNepoznato: ekstrapiramidalni poremećaj | |
| Poremećaji okaČesto: poremećaj vida (uključujući diplopiju) | |
| Poremećaji uha i labirintaManje često: tinitus | |
| Srčani poremećajiČesto: palpitacijeManje često: aritmija (uključujući bradikardiju, ventrikularnu tahikardiju i atrijsku fibrilaciju) Vrlo rijetko: infarkt miokarda | |
| Krvožilni poremećajiČesto: crvenilo uz osjećaj vrućine Manje često: hipotenzijaVrlo rijetko: vaskulitis | |
| Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsjaČesto: dispnejaManje često: kašalj, rinitis | |
| Poremećaji probavnog sustavaČesto: bol u abdomenu, mučnina, dispepsija, poremećaj u radu crijeva (uključujući proljev i konstipaciju)Manje često: povraćanje, suha ustaVrlo rijetko: pankreatitis, gastritis, hiperplazija gingive | |
| Poremećaji jetre i žučiVrlo rijetko: hepatitis, žutica, povišenje jetrenih enzima (uglavnom uz kolestazu) | |
| Poremećaji kože i potkožnog tkivaManje često: alopecija, purpura, promjena boje kože, hiperhidroza, svrbež, osip, egzantem, urtikarijaVrlo rijetko: angioedem, eritema multiforme, eksfolijativni dermatitis, Stevens-Johnsonov sindrom, fotosenzibilnostNepoznato: toksična epidermalna nekroliza | |
| Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkivaČesto: oticanje zglobova, grčevi u mišićimaManje često: artralgija, mijalgija, bolovi u leđima | |
| 5 | H A L M E D02 - 11 - 2022O D O B R E N O |
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustavaManje često: poremećaji mokrenja, nokturija, povećana učestalost mokrenja |
| Poremećaji reproduktivnog sustava i dojkiManje često: impotencija, ginekomastija |
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjeneVrlo često: edem Često: umor, astenijaManje često: bolovi u prsištu, bol, malaksalost |
| PretrageManje često: povećanje tjelesne težine, smanjenje tjelesne težine |
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Ograničeno je iskustvo s namjernim predoziranjem u ljudi.
Simptomi
Raspoloživi podaci ukazuju da značajno predoziranje može izazvati prekomjernu perifernu vazodilataciju i moguću refleksnu tahikardiju. Prijavljeni su slučajevi teške i vjerojatno produljene sustavne hipotenzije sve do šoka sa smrtnim ishodom.
Prijavljeni su rijetki slučajevi nekardiogenog plućnog edema kao posljedice predoziranja amlodipinom, koji se može manifestirati s odgođenim početkom (24-48 sati nakon ingestije) i zahtijevati respiratornu potporu. Rano uvedene mjere oživljavanja (uključujući preopterećenje tekućinom) radi održavanja perfuzije i minutnog volumena srca mogu biti precipitirajući čimbenici.
Liječenje
Klinički značajna hipotenzija uzrokovana predoziranjem amlodipinom zahtijeva aktivnu kardiovaskularnu potporu, uključujući učestalo praćenje srčane i respiratorne funkcije, povišen položaj ekstremiteta i pozorno praćenje volumena tekućine u cirkulaciji te volumena izlučene mokraće.
Vazokonstriktor može biti koristan u uspostavljanju vaskularnog tonusa i krvnog tlaka, pod uvjetom da nema kontraindikacija za njegovu primjenu. Intravenski primijenjen kalcijev glukonat može pomoći u suzbijanju učinaka blokade kalcijevih kanala.
U nekim slučajevima ispiranje želuca može biti korisno. Primjena aktivnog ugljena do dva sata nakon primjene 10 mg amlodipina je značajno smanjila apsorpciju amlodipina u zdravih dobrovoljaca.
Budući da se amlodipin u velikoj mjeri veže na bjelančevine plazme, dijaliza vjerojatno nije korisna.
Farmakološka svojstva - Amlopin 5 mg
Farmakoterapijska skupina: blokatori kalcijevih kanala, selektivni blokatori kalcijevih kanala s primarno vaskularnim učinkom,
ATK oznaka: C08CA01
Amlodipin je inhibitor dotoka kalcijevih iona, iz skupine dihidropiridina (blokator sporih kanala ili antagonist kalcijevih iona), i inhibira transmembranski dotok kalcijevih iona u srčani mišić i glatke mišiće krvnih žila.
Mehanizam djelovanja
Mehanizam antihipertenzivnog djelovanja amlodipina temelji se na izravnom učinku opuštanja glatkih mišića krvnih žila. Točan mehanizam kojim amlodipin ublažava anginu nije u potpunosti utvrđen.
Međutim, amlodipin smanjuje ukupno ishemijsko opterećenje na sljedeća dva načina:
-
amlodipin širi periferne arteriole i time smanjuje ukupan periferni otpor (engl. afterload) protiv kojeg srce pumpa krv. Kako srčana frekvencija ostaje stabilna, rasterećenje srca smanjuje potrošnju energije u miokardu i potrebe za kisikom.
-
mehanizam djelovanja amlodipina također vjerojatno uključuje širenje glavnih koronarnih arterija i arteriola, kako u normalnim tako i u ishemijskim područjima. Širenjem se povećava dopremanje kisika miokardu u bolesnika sa spazmom koronarnih arterija (Prinzmetalova ili varijantna angina).
U bolesnika s hipertenzijom jedna doza na dan osigurava klinički značajno sniženje krvnog tlaka i u ležećem i u uspravnom položaju tijekom 24-satnog razdoblja. Zbog polaganog nastupa djelovanja, terapija amlodipinom nije praćena akutnom hipotenzijom.
U bolesnika s anginom pektoris, jedna doza amlodipina na dan produljuje ukupno vrijeme tjelesne aktivnosti, vrijeme do nastupa angine i vrijeme do snižavanja ST-segmenta za 1 mm, te smanjuje učestalost napada angine pektoris i potrebu za tabletama gliceriltrinitrata.
Amlodipin nije povezan ni sa kakvim nepoželjnim metaboličkim učincima ili promjenama lipida u plazmi, te je prikladan za primjenu u bolesnika s astmom, dijabetesom i gihtom.
Primjena u bolesnika s koronarnom bolesti srca (KBS)
Djelotvornost amlodipina u prevenciji kliničkih događaja u bolesnika s koronarnom bolešću srca (engl. coronary artery disease/CAD) ispitivana je u neovisnom, multicentričnom, randomiziranom, dvostruko-slijepom, placebom kontroliranom ispitivanju u 1997 bolesnika: Usporedba amlodipina i enalaprila kod sprječavanja pojave tromboze (CAMELOT/Comparison of Amlodipine vs. Enalapril to Limit Occurrences of Thrombosis). 663 bolesnika su liječena amlodipinom 5-10 mg, 673 enalaprilom 10-20 mg, a 655 bolesnika je primalo placebo, kao dodatak standardnoj terapiji koja uključuje statine, beta-blokatore, diuretike i acetilsalicilatnu kiselinu, kroz 2 godine. Ključni pokazatelji djelotvornosti prikazani su u Tablici 1. Rezultati upućuju da je terapija amlodipinom bila povezana s manjim brojem hospitalizacija zbog angine pektoris i postupaka revaskularizacije u bolesnika s KBS-om.
| Tablica 1. Incidencija značajnih kliničkih ishoda za CAMELOT | |||||
| Stopa kardiovaskularnih događaja,N (%) | Amlodipin vs. Placebo | ||||
| Ishodi | Amlodipin | Placebo | Enalapril | Omjer rizika(95% CI) | P vrijednost |
| Primarni ishod | |||||
| Kardiovaskularnenuspojave | 110(16,6) | 151 (23,1) | 136 (20,2) | 0,69(0,54-0,88) | ,003 |
| Pojedinačno | |||||
| Koronarnarevaskularizacija | 78 (11,8) | 103 (15,7) | 95 (14,1) | 0,73(0,54-0,98) | ,03 |
| Hospitalizacija zbogangine | 51 (7,7) | 84 (12,8) | 86 (12,8) | 0,58(0,41-0,82) | ,002 |
| Nefatalni MI | 14 (2,1) | 19 (2,9) | 11 (1,6) | 0,73(0,37-1,46) | ,37 |
| Moždani udar ili TIA | 6 (0,9) | 12 (1,8) | 8 (1,2) | 0,50(0,19-1,32) | ,15 |
| Kardiovaskularna smrt | 5 (0,8) | 2 (0,3) | 5 (0,7) | 2,46(0,48-12,7) | ,27 |
| Hospitalizacija zbogKZS | 3 (0,5) | 5 (0,8) | 4 (0,6) | 0,59(0,14-2,47) | ,46 |
| Reanimacija zbogaresta srca | 0 | 4 (0,6) | 1 (0,1) | NA | ,04 |
| Novi nastup perifernevaskularne bolesti | 5 (0,8) | 2 (0,3) | 8 (1,2) | 2,6 (0,50-13,4) | ,24 |
Kratice: KZS, kongestivno zatajanje srca; CI, interval pouzdanosti; MI, infarkt miokarda; TIA, prolazni ishemijski napadaj
Primjena u bolesnika sa zatajenjem srca
Hemodinamička ispitivanja i kontrolirana klinička ispitivanja temeljena na tjelesnoj aktivnosti u bolesnika sa zatajenjem srca NYHA klase II-IV pokazala su da amlodipin ne uzrokuje kliničko pogoršanje u smislu podnošenja tjelesnih aktivnosti, istisne frakcije lijeve klijetke te kliničke simptomatologije.
U placebom kontroliranom ispitivanju (PRAISE) u kojemu su procjenjivani bolesnici sa zatajenjem srca NYHA klase III-IV koji su primali digoksin, diuretike i ACE inhibitore, pokazalo se da amlodipin ne dovodi do porasta rizika od smrtnosti, ili kombinirane smrtnosti i pobola u bolesnika sa zatajenjem srca.
U nastavku dugotrajnog placebom kontroliranog ispitivanja amlodipina (PRAISE-2) u bolesnika sa zatajenjem srca NYHA klase III i IV bez kliničkih simptoma ili objektivnog nalaza za podležeću ishemijsku bolest, a koji su uzimali stabilne doze ACE inhibitora, digitalisa i diuretika, nije zabilježen utjecaj amlodipina na ukupnu kardiovaskularnu smrtnost. U toj istoj populaciji amlodipin je bio povezan s većom učestalošću plućnog edema.
Ispitivanje terapije za prevenciju srčanog udara (ALLHAT)
Randomizirano, dvostruko-slijepo ispitivanje smrtnosti i pobola pod nazivom Ispitivanje terapije za prevenciju srčanog udara (ALLHAT/Antihypertensive and Lipid-Lowering Treatment to Prevent Heart Attack Trial) provedeno je kako bi se usporedili noviji lijekovi: amlodipin u dozi od 2,5-10 mg/dan (blokator kalcijevih kanala) ili lizinopril u dozi od 10-40 mg/dan (ACE-inhibitor) kao terapija prve linije u usporedbi s tiazidskim diuretikom, klortalidonom u dozi od 12,5-25 mg/dan u liječenju blage do umjerene hipertenzije.
Ukupno je randomizirano 33 357 bolesnika s hipertenzijom u dobi od 55 godina i više koji su praćeni u prosjeku 4,9 godina. Bolesnici su imali najmanje jedan dodatni faktor rizika koronarne bolesti
srca, uključujući: prethodni infarkt miokarda ili moždani udar (>6 mjeseci prije uključivanja u ispitivanje) ili dokumentiranu drugu aterosklerotsku kardiovaskularnu bolest srca (ukupno 51,5 %), dijabetes tipa II (36,1 %), HDL kolesterol <35 mg/dL (11,6 %), elektrokardiogramom ili ehokardiogramom dijagnosticiranu hipertrofiju lijevog ventrikula (20,9 %), pušenje cigareta
(21,9 %).
Primarni cilj ispitivanja je bila kombinacija smrtonosne koronarne bolesti srca i nesmrtonosnog infarkta miokarda. Nije bilo značajne razlike u primarnom cilju između terapije koja se temeljila na amlodipinu i one koja se temeljila na klortalidonu: relativni rizik (RR) 0,98 95% CI (interval pouzdanosti, 0,90-1,07), p=0,65. Među sekundarnim ciljevima, incidencija zatajenja srca
(komponenta zbirnog kombiniranog kardiovaskularnog cilja ispitivanja) bila je značajno viša u skupini liječenoj amlodipinom u usporedbi s klortalidonskom skupinom (10,2 % prema 7,7% RR 1,38, 95%
CI [1,25-1,52] p<0,001). Međutim, nije bilo značajne razlike u smrtnosti od svih uzroka između amlodipinske i klortalidonske skupine. RR 0,96 95% CI [0,89-1,02] p=0,20.
Primjena u djece (u dobi od 6 i više godina)
U ispitivanju u kojem je sudjelovalo 268 djece u dobi od 6 do 17 godina s pretežno sekundarnom hipertenzijom, uspoređivale su se doze amlodipina od 2,5 mg i od 5,0 mg s placebom. Pokazalo se da su obje doze snizile sistolički krvni tlak značajnije od placeba. Razlika između dviju doza nije bila statistički značajna.
Nisu ispitivani dugoročni učinci amlodipina na rast, pubertet i opći razvoj. Također nije utvrđena dugoročna djelotvornost liječenja djece amlodipinom u smislu smanjenja kardiovaskularnog pobola i smrtnosti u odrasloj dobi.
Apsorpcija, distribucija, vezanje za proteine plazme
Nakon oralne primjene terapijskih doza, amlodipin se dobro apsorbira, uz vršne razine u krvi između 6-12 sati nakon doziranja. Procijenjena apsolutna bioraspoloživost iznosi između 64% i
80%, a volumen raspodjele približno 21 L/kg. Ispitivanja in vitro pokazala su da je približno 97,5% cirkulirajućeg amlodipina vezano za proteine plazme.
Uzimanje hrane ne utječe na bioraspoloživost amlodipina.
Biotransformacija/eliminacija
Poluvrijeme izlučivanja iz plazme iznosi oko 35-50 sati i sukladno je s doziranjem jednom na dan. Amlodipin se u velikoj mjeri metabolizira u jetri u neaktivne metabolite, dok se 10% nepromijenjene djelatne tvari i 60% metabolita izlučuje putem mokraće.
Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre
Dostupni su vrlo ograničeni klinički podaci o primjeni amlodipina u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre. Bolesnici s insuficijencijom jetre imaju smanjeni klirens amlodipina, što rezultira dužim poluvremenom i porastom AUC od približno 40-60 %.
Starije osobe
Vrijeme do postizanja vršne koncentracije amlodipina u plazmi je slično u starijih i mlađih osoba. U starijih bolesnika klirens amlodipina se smanjuje, s posljedičnim povećanjem AUC (površina ispod krivulje) i poluvremena izlučivanja. Povećanja AUC i poluvremena eliminacije u bolesnika s kongestivnim zatajenjem srca bila su u skladu s očekivanjima s obzirom na dob ispitivanih bolesnika.
Pedijatrijska populacija
Provedeno je populacijsko farmakokinetičko ispitivanje u 74 djece s hipertenzijom u dobi od 1 do 17 godina (34 bolesnika u dobi od 6 do 12 godina i 28 bolesnika u dobi od 13 do 17 godina) koja su dobivala amlodipin u dozama od 1,25 do 20 mg jednom ili dvaput dnevno. U djece u dobi od 6 do 12 godina i u adolescenata u dobi od 13 do 17 godina tipični oralni klirens (CL/F) iznosio je 22,5 i 27,4 L/h za dječake, odnosno 16,4 i 21,3 L/h za djevojčice. Uočena je velika varijabilnost u izloženosti između pojedinih ispitanika. Ograničeni su podaci za djecu mlađu od 6 godina.
