Deksametazon Zentiva 8 mg tablete indicirane su za:

• moždani edem uzrokovan tumorom mozga, neurokirurškim zahvatom, bakterijskim meningitisom, moždanim apscesom.

• teški akutni napad astme.

• oralno početno liječenje opsežnih, teških, akutnih kožnih bolesti koje reagiraju na glukokortikoide, primjerice eritrodermija, pemphigus vulgaris ili akutni ekcem.

• oralno početno liječenje autoimunih poremećaja kao što je sistemski eritemski lupus (osobito visceralni oblici).

• aktivni reumatoidni artritis teškog progresivnog tijeka, npr. brzo napredujući destruktivni oblici i/ili izvanzglobne manifestacije.

• teške zarazne bolesti s toksičnim stanjima (npr. tuberkuloza, tifusna vrućica; samo kao dodatak istodobnoj antiinfektivnoj terapiji).

• palijativna terapija malignih tumora.

• liječenje bolesti koronavirusa 2019 (COVID-19) u odraslih bolesnika i adolescenata (u dobi od 12 i više godina tjelesne težine od najmanje 40 kg), kojima je potrebna dodatna terapija kisikom.

• profilaksu i terapiju postoperativnog ili povraćanja induciranog citostaticima u sklopu antiemetičkog liječenja.

Doziranje

Deksametazon Zentiva nije primjeren za sva doziranja opisana u nastavku teksta. Za ta doziranja moraju se koristiti drugi proizvodi koji sadrže deksametazon.

Doziranje ovisi o prirodi i težini bolesti te o individualnom odgovoru bolesnika na terapiju. Općenito se primjenjuju relativno visoke početne doze koje kod akutnih teških oblika moraju biti značajno veće nego kod kroničnih bolesti.

Najprikladnija jačina doze odredit će se na temelju početne doze i broja doza raspoređenih tijekom dana. Osim ako nije drugačije propisano, vrijede sljedeće preporuke za doziranje:

• Moždani edem

  Ovisno o uzroku i ozbiljnosti, početna doza od 8–10 mg (do 80 mg) intravenski, a potom 16–24 mg (do 48 mg) dnevno oralno, podijeljeno na 3–4 (do 6) jednokratnih doza tijekom 4–8 dana.

  Dugotrajna primjena niže doze lijeka Deksametazon Zentiva može biti potrebna tijekom zračenja te kod konzervativne terapije inoperabilnih tumora mozga.

• Moždani edem nakon bakterijskog meningitisa

  0,15 mg/kg tjelesne težine, svakih 6 sati tijekom 4 dana.

  Djeca: 0,4 mg/kg tjelesne težine, svakih 12 sati tijekom 2 dana, počevši prije prve primjene antibiotika.

• Teški akutni napad astme

  Odrasli: 8–20 mg, zatim 8 mg svaka 4 sata ako je potrebno. Djeca: 0,15–0,3 mg/kg tjelesne težine.

• Akutne kožne bolesti

  Ovisno o prirodi i proširenosti bolesti, dnevne doze od 8-40 mg, u nekim slučajevima do 100 mg. Potom daljnje liječenje sa snižavanjem doze.

• Aktivna faza reumatskih sistemskih bolesti Sistemski eritemski lupus: 6-16 mg/dan.

• Aktivni reumatoidni artritis teškog progresivnog tijeka

  Npr. napredovanje u brzim destruktivnim oblicima i/ili s izvanzglobnim manifestacijama: 6-12 mg/dan.

• Teške zarazne bolesti, toksična stanja (npr. tuberkuloza, tifusna vrućica)

  4–20 mg/dan tijekom nekoliko dana, samo uz odgovarajuću antiinfektivnu terapiju.

• Palijativna terapija malignih tumora

  U početku 8–16 mg/dan, kod produžene terapije 4–12 mg/dan.

• Za liječenje bolesti COVID-19

  Odrasli bolesnici: 6 mg intravenski ili peroralno, jednom dnevno tijekom najviše do 10 dana. Pedijatrijska populacija: Pedijatrijskim bolesnicima (adolescenti u dobi od 12 i više godina) preporučuje se uzimanje doze od 6 mg intravenski ili peroralno jednom dnevno tijekom najviše do 10 dana.

  Trajanje liječenja mora se odrediti prema kliničkom odgovoru i potrebama pojedinačnog bolesnika. Stariji bolesnici, oštećenje funkcije bubrega, oštećenje funkcije jetre: nije potrebna prilagodba doze.

• Profilaksa i terapija povraćanja induciranog citostaticima u sklopu antiemetičkog liječenja 10–20 mg prije početka kemoterapije, a zatim 4–8 mg dva do tri puta dnevno, ako je potrebno

  tijekom 1–3 dana (umjereno emetogena kemoterapija) ili do 6 dana (jako emetogena kemoterapija).

• Profilaksa i liječenje postoperativnog povraćanja

8-20 mg kao jednokratna doza prije kirurškog zahvata.

Djeca u dobi od dvije ili više godina: 0,15 – 0,5 mg/ kg tjelesne težine (najviše 16 mg).

Način primjene

Tablete se moraju progutati cijele s dovoljno tekućine tijekom ili nakon obroka. Kada je moguće, terapiju se mora uzimati kao jednu dnevnu dozu, ako je moguće ujutro (cirkadijana terapija). Ipak, kod bolesnika s bolestima koje zahtijevaju terapiju visokim dozama često su potrebne višestruke doze tijekom dana radi postizanja maksimalnog učinka.

Ovisno o osnovnoj bolesti, kliničkim simptomima i odgovoru na terapiju, doza se može smanjivati

različitim tempom i može se završiti liječenje ili se bolesniku može dati što nižu dozu održavanja, ako je potrebno, uz praćenje osi hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda.

Opće je pravilo da doza mora biti onoliko visoka koliko je potrebno, ali što manja odnosno da trajanje liječenja mora biti onoliko dugo koliko je potrebno, ali što kraće. Doza se mora smanjivati postupno do prekida liječenja.

Ako je nakon početne terapije potrebna dugotrajna terapija održavanja, potrebno je prijeći na liječenje prednizonom/prednizolonom jer je supresija nadbubrežne žlijezde manje izražena (vidjeti dio 4.4).

Kod hipotireoze ili ciroze jetre mogu biti dovoljne niske doze, ili može biti potrebno smanjenje doze.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Adrenokortikalna insuficijencija koju uzrokuje terapija glukokortikoidima, može, ovisno o dozi i duljini liječenja, potrajati više mjeseci, a u nekim slučajevima i dulje od godinu dana nakon prekida terapije.

Kod bolesnika tijekom liječenja lijekom Deksametazon Zentiva zbog određenih stanja fizičkog stresa (ozljede, operacije, porođaja, itd.), može biti potrebno privremeno povećati dozu. Zbog tog mogućeg rizika u stresnim stanjima, mora se izraditi ID karticu s naznačenom kortikosteroidnom terapijom za bolesnike koji su na dugotrajnom liječenju lijekom Deksametazon Zentiva. Čak i u slučajevima dugotrajne adrenokortikalne insuficijencije, nakon prekida terapije može biti potrebna primjena glukokortikoida u situacijama fizičkog stresa (npr. Tuberkuloza, tifusna vrućica). Akutna

adrenokortikalna insuficijencija izazvana terapijom može se minimizirati sporim smanjivanjem doze do planiranog vremena prekida.

Zbog svog imunosupresivnog učinka, liječenje lijekom Deksametazon Zentiva može dovesti do povećanog rizika od bakterijskih, virusnih, parazitskih, oportunističkih i gljivičnih infekcija. Može prikriti simptome postojeće infekcije ili infekcije u razvoju, što otežava dijagnozu. Moguća je reaktivacija latentnih infekcija poput tuberkuloze ili hepatitisa B.

Ne smije se prekidati primjena sistemskih kortikosteroida u onih bolesnika koji se već liječe sistemskim (oralnim) kortikosteroidima iz drugih razloga (npr. u bolesnika s kroničnom opstruktivnom plućnom

bolešću), ali im nije potreban dodatni kisik.

Liječenje lijekom Deksametazon Zentiva smije se provoditi samo prema najstrožim dijagnostičkim kriterijima i, po potrebi, primijeniti dodatno ciljanu antiinfektivnu terapiju za sljedeća stanja:

• akutne virusne infekcije (hepatitis B, herpes zoster, herpes simpleks, vodene kozice, herpetični keratitis)

• HBsAg-pozitivan kronični aktivni hepatitis

• približno 8 tjedana prije i do 2 tjedna nakon cijepljenja živim cjepivima (vidjeti dijelove 4.3 i 4.5)

• sistemske mikoze i parazitoze (npr. nematode)

• u bolesnika s poznatom ili suspektnom infestacijom končastim glistama (strongiloidoza). Liječenje glukokortikoidima može dovesti do hiperinfekcije sa Strongyloides stercoralis i diseminacije sa

  široko rasprostranjenom migracijom larvi.

• poliomijelitis

• limfadenitis nakon cijepljenja BCG-om (besežiranja)

• akutne i kronične bakterijske infekcije

• kod preboljele tuberkuloze (rizik od ponovne aktivacije) primjenjivati samo pod tuberkulostatskom zaštitom.

  Osim toga, terapiju deksametazonom smije se provoditi samo kod jakih indikacija i, po potrebi, provoditi dodatnu specifičnu terapiju za:

• gastrointestinalne ulkuse;

• osteoporozu;

• teško srčano zatajenje;

• visoki krvni tlak koji je teško regulirati;

• dijabetes melitus koji je teško regulirati;

• psihijatrijske poremećaje (uključujući i one prisutne u ranijoj anamnezi), kao i suicidalnost: preporučuje se neurološko ili psihijatrijsko praćenje;

• glaukom zatvorenog kuta i glaukom širokog kuta: preporučuje se oftalmološko praćenje i pomoćna terapija;

• ulceracije rožnice i ozljede rožnice: preporučuje se oftalmološko praćenje i pomoćna terapija.

  Feokromocitomska kriza

  Feokromocitomska kriza, koja može biti smrtonosna, zabilježena je nakon primjene sistemskih kortikosteroida. Kortikosteroide se mora primjenjivati samo u bolesnika u kojih postoji sumnja na

  feokromocitom ili potvrđeni feokromocitom, i to nakon primjerene procjene omjera rizika i koristi.

  Poremećaj vida

  Pri sustavnoj i topikalnoj uporabi kortikosteroida moguća je pojava poremećaja vida. Ako bolesnik ima simptome kao što su zamućen vid ili neke druge poremećaje vida, mora se razmotriti potrebu da ga se uputi oftalmologu radi procjene mogućih uzroka, koji mogu uključivati kataraktu, glaukom ili rijetke bolesti kao što je centralna serozna korioretinopatija (CSCR) koja je zabilježena nakon sustavne i topikalne uporabe kortikosteroida.

  Zbog rizika od perforacije crijeva, Deksametazon Zentiva se smije primjenjivati samo u slučaju hitne indikacije i pod primjerenim nadzorom za:

• teški ulcerativni kolitis s prijetećom perforacijom, koja se može dogoditi bez iritacije peritoneuma

• divertikulitis

• enteroanastomozu (odmah nakon operacije).

Znakovi nadraženosti peritoneuma nakon perforacije gastrointestinalnog ulkusa mogu biti odsutni u bolesnika koji primaju visoke doze glukokortikoida.

Dijabetičari koji se liječe lijekom Deksametazon Zentiva, možda će trebati primati povećane doze inzulina ili oralnih antidijabetika.

Potrebno je redovito pratiti krvni tlak tijekom liječenja Deksametazonom Zentiva, a posebice tijekom primjene većih doza te u bolesnika s visokim krvnim tlakom koji je teško regulirati.

Zbog rizika od pogoršanja mora se redovito pratiti bolesnike s teškom insuficijencijom srca. Moguća je bradikardija u bolesnika koji se liječe visokim dozama deksametazona.

Moguće su teške anafilaktičke reakcije.

Rizik od boli u tetivi, tendinitisa i puknuća tetive povećan je u bolesnika koji se istodobno liječe fluorokinolonima i glukokortikoidima.

Na početku liječenja lijekom Deksametazon Zentiva moguće je inicijalno pogoršanje već postojeće miastenije gravis.

Načelno, cijepljenja inaktiviranim cjepivima su moguća. Međutim, mora se imati na umu da imunološki odgovor, a stoga i uspjeh cijepljenja može biti smanjen pri višim dozama kortikoida.

Neophodni su redoviti liječnički pregledi (uključujući pregled vida svaka tri mjeseca) tijekom dugotrajne terapije lijekom Deksametazon Zentiva.

Kod primjene visokih doza mora se pratiti dovoljan unos kalija i ograničeni unos natrija, kao i razine kalija u serumu.

Ovisno o duljini i režimu doziranja, mora se očekivati negativan utjecaj na metabolizam kalcija, pa se preporučuje profilaksa za osteoporozu. Ovo se prije svega odnosi na koegzistirajuće faktore rizika,

kao što su obiteljska sklonost, dob, nedovoljan unos proteina i kalcija u razdoblju poslije menopauze, intenzivno pušenje, prekomjeran unos alkohola, kao i nedovoljna tjelovježba. Prevencija se sastoji od dovoljnog unosa kalcija i vitamina D te fizičke aktivnosti. Mora se razmotriti dodatna terapija u slučaju već prisutne osteoporoze.

Nakon završetka ili prekida dugotrajne primjene glukokortikoida potrebno je razmotriti sljedeće rizike: pogoršanje ili ponovno pojavljivanje osnovne bolesti, akutnu insuficijenciju nadbubrežne žlijezde, sindrom ustezanja kortizona.

Određene virusne bolesti (vodene kozice, ospice) mogu biti vrlo teške za bolesnike koji se liječe glukokortikoidima. Tom su riziku osobito izloženi bolesnici s oslabljenim imunitetom koji još nisu bili zaraženi vodenim kozicama ili ospicama. Ako ti bolesnici tijekom liječenja Deksametazonom Zentiva dođu u kontakt s osobama zaraženima ospicama ili vodenim kozicama, po potrebi se mora uvesti preventivno liječenje.

Nakon stavljanja lijeka u promet, sindrom lize tumora (TLS; engl. Tumour Lysis Syndrome) prijavljen je u bolesnika s hematološkim zloćudnim bolestima, nakon primjene deksametazona samog ili u kombinaciji s drugim kemoterapijskim lijekovima. Bolesnici s visokim rizikom od razvoja TLS-a, poput bolesnika s visokom stopom proliferacije, velikim tumorskim opterećenjem i jakom

osjetljivošću prema citotoksičnim lijekovima, morali bi biti pažljivo praćeni uz prikladne mjere opreza. Pedijatrijska populacija

Prijevremeno rođena novorođenčad

Dostupni podaci sugeriraju na dugoročne štetne događaje na razvoj živčanog sustava nakon ranog liječenja (< 96 sati) nedonoščadi s kroničnom plućnom bolešću pri početnim dozama od 0,25 mg/kg tjelesne težine dva puta na dan.

U fazi rasta djece potrebno je pažljivo odvagnuti omjer koristi i rizika terapijom Deksametazonom Zentiva.

Terapija mora biti ograničenog trajanja, a dugotrajna terapija mora se primjenjivati naizmjenično.

Starije osobe

Budući da su stariji bolesnici izloženi povećanom rizikom od osteoporoze, potrebno je pažljivo odvagnuti omjer koristi i rizika terapijom Deksametazonom Zentiva.

Napomena:

Upotreba pretraga na doping kada se uzima Deksametazon Zentiva može dovesti do pozitivnih rezultata.

Pomoćne tvari s poznatim učinkom

Ovaj lijek sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajima nepodnošenja galaktoze, nedostatkom ukupne laktaze ili malapsorpcijom glukoze-galaktoze ne smiju uzimati ovaj lijek.

Ovaj lijek sadrži natrij. Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrija (23 mg) po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Estrogeni (npr. inhibitori ovulacije)

Poluvijek glukokortikoida može biti produljen. Učinak kortikoida stoga može biti povećan.

Antacidi

Istodobni unos aluminijevog ili magnezijevog hidroksida može dovesti do smanjene apsorpcije glukokortikoida uz smanjenu djelotvornost Deksametazona Zentiva. Stoga se mora ostaviti razmak (2 sata) između uzimanja oba lijeka.

CYP3A4 induktori kao što su rifampicin, fenitoin, karbamazepin, barbiturati i primidon Učinak kortikoida može biti smanjen.

CYP3A inhibitori (uključujući ketokonazol, itrakonazol, ritonavir i kobicistat)

Očekuje se da će istodobno liječenje inhibitorima CYP3A, uključujući lijekove koji sadrže kobicistat, povećati rizik od sistemskih nuspojava. Navedena kombinacija mora se izbjegavati, osim ako korist

nadmašuje povećani rizik od sistemskih nuspojava kortikosteroida, u kojem slučaju se bolesnici moraju nadzirati radi uočavanja sistemskih nuspojava kortikosteroida.

Efedrin

Metabolizam glukokortikoida može biti ubrzan, a time može biti smanjena njihova učinkovitost.

ACE inhibitor

Povećan rizik od promjena u krvnoj slici.

Srčani glikozidi

Nedostatak kalija može pojačati učinak glikozida.

Saluretici, laksativi

Izlučivanje kalija može biti povećano.

Antidijabetici

Hipoglikemijski učinak može biti smanjen.

Derivati kumarina

Antikoagulantni učinak može biti smanjen ili povećan. Kod istodobne primjene može biti potrebna prilagodba doze antikoagulansa.

Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL-i), salicilati i indometacin Povećan je rizik od gastrointestinalnih ulkusa i krvarenja.

Nedepolarizirajući mišićni relaksansi

Učinak mišićnog relaksansa može trajati dulje.

Atropin, drugi antikolinergici

Moguća su povećanja intraokularnog tlaka tijekom istodobne primjene.

Prazikvantel

Kortikosteroidi mogu uzrokovati smanjenje koncentracije prazikvantela u krvi.

Klorokin, hidroksiklorokin, meflokin

Postoji povećan rizik od miopatija i kardiomiopatija.

Somatotropin

Dugotrajnim liječenjem može se smanjiti učinak somatropina (hormona rasta).

Protirelin

Moguće je smanjeno povećanje hormona TSH tijekom primjene protirelina.

Imunosupresivi

Povećana osjetljivost na infekcije I moguće pogoršanje ili manifestacija latentnih infekcija.

Dodatno, za ciklosporin: Razine ciklosporina u krvi su povećane: postoji povećan rizik od konvulzija.

Fluorokinoloni

Fluorokinoloni mogu povećati rizik od poremećaja tetiva.

Učinci na metode istraživanja

Kožne reakcije na alergijskim testovima mogu biti umanjene.

Trudnoća

Deksametazon prolazi kroz posteljicu. Tijekom trudnoće, a osobito u prvom tromjesečju, ovaj lijek se smije propisivati samo nakon što je pažljivo provedena analiza rizika i koristi.

Kod dugotrajnog liječenja glukokortikoidima tijekom trudnoće ne mogu se isključiti poremećaji rasta fetusa.

Primjena glukokortikoida u gravidnih životinja može uzrokovati abnormalnosti u fetalnom

razvoju, uključujući rascjep nepca, intrauterino zaostajanje u rastu i negativne učinke na rast i razvoj mozga. Ne postoji dokaz da kortikosteroidi dovode do povećane incidencije kongenitalnih abnormalnosti, poput rascjepa nepca/usne u ljudi (vidjeti dio 5.3).

Ako se glukokortikoidi primjenjuju pred kraj trudnoće, kod fetusa postoji rizik od atrofije kore nadbubrežne žlijezde, zbog čega kod novorođenčeta može biti potrebna nadomjesna terapija koja se mora polako smanjivati.

Dojenje

Deksametazon se izlučuje u majčino mlijeko. Još nisu zabilježeni štetni učinci na dojenčad. Indikaciju se ipak mora vrlo pažljivo razmotriti tijekom dojenja. Ako bolest zahtijeva veće doze, dojenje se mora prekinuti.

Nisu provedena ispitivanja učinaka na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Nadomjesna hormonska terapija:

Nizak rizik od nuspojava ako se prati preporučeno doziranje.

Farmakoterapija:

Mogu se pojaviti sljedeće nuspojave koje izrazito ovise o dozi i trajanju terapije te se njihova učestalost stoga ne može odrediti.

Infekcije i infestacije

Prikrivanje infekcija, manifestacija i pogoršanje ili reaktivacija virusnih infekcija, gljivičnih infekcija, bakterijskih, parazitskih i oportunističkih infekcija, aktivacija strongiloidijaze (vidjeti dio 4.4).

Poremećaji krvi i limfnog sustava

Umjerena leukocitoza, limfopenija, eozinopenija, policitemija.

Poremećaji imunološkog sustava

Reakcije preosjetljivosti (npr. medikamentozni osip), teške anafilaktičke reakcije kao što su aritmije, bronhospazam, hipotenzija ili hipertenzija, cirkulacijski kolaps, srčani zastoj, slabljenje imunološkog sustava.

Endokrini poremećaji

Pojava Cushingovog sindroma (tipični simptomi uključuju okruglo lice nalik mjesecu, pretilost u području trupa i punokrvnost (pletora)) i supresija nadbubrežne žlijezde (vidjeti dio 4.4).

Poremećaji metabolizma i prehrane

Zadržavanje natrija uz nastanak edema, povećano izlučivanje kalija (rizik od aritmija), povećanje tjelesne težine, smanjena tolerancija glukoze, dijabetes melitus, hiperkolesterolemija i hipertrigliceridemija, povećan apetit.

Psihijatrijski poremećaji

Depresija, iritabilnost, euforija, pojačan nagon, psihoze, manija, halucinacije, afektivna labilnost, anksioznost, poremećaji spavanja, suicidalnost.

Poremećaji živčanog sustava

Pseudotumor mozga, manifestacija latentne epilepsije, povećanje sklonosti napadajima kod manifestne epilepsije.

Poremećaji oka

Katarakta, osobito sa stražnjim supkapsularnim zamućenjem, glaukom, pogoršanje simptoma povezanih s ulkusom rožnice, učestalija pojava virusne, gljivične i bakterijske infekcije oka, pogoršanje bakterijske upale rožnice, ptoza, midrijaza, kemoza, jatrogena perforacija bjeloočnice, korioretinopatija, zamućen vid (vidjeti također dio 4.4).

Krvožilni poremećaji

Hipertenzija, pojačana ateroskleroza i rizik od tromboze, vaskulitis (također kao sindrom ustezanja nakon dugotrajne terapije), povećana krhkost kapilara.

Poremećaji probavnog sustava

Gastrointestinalni ulkusi, gastrointestinalno krvarenje, pankreatitis, nelagoda u želucu.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Strije, atrofija kože, telangiektazija, petehije, ekhimoza, hipertrihoza, steroidne akne, (perioralni) dermatitis nalik rozacei, promjene pigmentacije kože.

Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva

Miopatija, atrofija i slabost mišića, osteoporoza (ovisna o dozi, moguća i kod kratkotrajne primjene), aseptična nekroza kosti, poremećaji tetiva, tendinitis, ruptura tetive, epiduralna lipomatoza, inhibicija rasta kod djece.

Važno: Ako se doza kortikosteroida prebrzo smanji nakon dugotrajnog liječenja, mogu se pojaviti bolovi u mišićima i zglobovima.

Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki

Poremećaji lučenja spolnih hormona (posljedično: neredovita menstruacija sve do pojave amenoreje, hirzutizam, impotencija).

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Odgođeno cijeljenje rana.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi

Akutne intoksikacije deksametazonom nisu poznate. U slučaju kroničnog predoziranja, može se očekivati povećani broj nuspojava, osobito onih koji se odnose na endokrini sustav, metabolizam i elektrolite (vidjeti dio 4.8).

Liječenje

Antidot za deksametazon nije poznat.