Medoclav 1000 mg/200 mg prašak za otopinu za injekciju/infuziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Medoclav 1000 mg/200 mg
MEDOCLAV je namijenjen za liječenje sljedećih infekcija u odraslih i djece (vidjeti dijelove 4.2, 4.4 i 5.1):
-
Teške infekcije uha, nosa i grla (poput mastoiditisa, peritonzilarne infekcije, epiglotitisa i sinusitisa popraćenih teškim sistemskim znakovima i simptomima)
-
Akutne egzacerbacije kroničnog bronhitisa (odgovarajuće dijagnosticiranih)
-
Izvanbolnički stečene upale pluća
-
Cistitisa
-
Pijelonefritisa
-
Infekcije kože ili mekog tkiva, posebice celulitisa, ugriza životinja, teškog zubnog apscesa sa širećim celulitisom
-
Infekcije kostiju i zglobova, posebice osteomijelitisa
-
Intraabdominalne infekcije
-
Infekcije spolnih organa u žena
Profilaksa infekcija povezanih s većim kirurškim zahvatima u odraslih, poput onih koje uključuju:
-
Gastrointerstinalni trakt
-
Pelvičnu šupljinu
-
Glavu i vrat
-
Bilijarni trakt
Treba obratiti pažnju na službene smjernice o odgovarajućem korištenju antibiotika.
-
Doziranje
Doze su izražene kao sadržaj amoksicilina i klavulanske kiseline osim kad su doze navedene kao zasebne komponente.
Za odabir doze lijeka MEDOCLAV za liječenje pojedinačne infekcije treba uzeti u obzir:
-
Očekivane patogene i njihovu vjerojatnu osjetljivost na antibakterijske agense (vidjeti dio 4.4)
-
Težinu i mjesto infekcije
-
Dob, težinu i bubrežnu funkciju bolesnika kako je prikazano niže
Prema potrebi treba razmotriti primjenu drugih doza i oblika lijeka amoksicilin (npr. onih koji osiguravaju više doze amoksicilina i/ili druge omjere amoksicilina u odnosu na klavulansku kiselinu) (vidjeti dijelove 4.4 i 5.1).
Ovaj oblik lijeka MEDOCLAV osigurava ukupnu dnevnu dozu od 3000 mg amoksicilina i 600 mg klavulanske kiseline ako se primjenjuje kako je preporučeno niže. Ako se smatra da je potrebna viša dnevna doza amoksicilina, preporučuje se odabir amoksicilina i klavulanske kiseline s drugim omjerom djelatnih tvari dostupnim na tržištu kako bi se izbjegla primjena nepotrebno visokih dnevnih doza klavulanske kiseline.
Trajanje liječenja treba odrediti prema odgovoru bolesnika. Neke infekcije (npr. osteomijelitis) zahtijevaju dulji period liječenja. Liječenje ne bi trebalo trajati dulje od 14 dana bez ponovnog liječničkog pregleda (vidjeti dio 4.4 koji se odnosi na produljenu terapiju).
Treba obratiti pažnju na lokalne smjernice o odgovarajućoj učestalosti doziranja amoksicilina i klavulanske kiseline.
Odrasli i djeca ≥ 40 kg
Za liječenje infekcija koje su navedene u dijelu 4.1: 1000 mg/200 mg svakih 8 sati
| Za kiruršku profilaksu | Za zahvate koji traju kraće od sat vremena, pri uvođenju u anesteziju preporučene doze amoksicilina i klavulanske kiseline su: 1000 mg/200 mg do 2000 mg/200 mg (doze od 2000 mg/200 mg mogu se dobiti primjenom drugih doza i oblika lijeka amoksicilin) Za zahvate koji traju dulje od sat vremena, pri uvođenju u anesteziju, preporučene doze amoksicilina i klavulanske kiseline su: 1000 mg/200 mg do 2000 mg/200 mg do ukupno 3 doze od 1000 mg/200 mg u 24 sata. Jasni klinički znakovi infekcije pri operaciji zahtijevat ćepostoperativno uobičajeni ciklus liječenja intravenski ili peroralno. |
Djeca < 40 kg
Preporučene doze:
-
Djeca od 3 mjeseca i starija: 25 mg/5 mg po kg svakih 8 sati
-
Djeca mlađa od 3 mjeseca ili lakša od 4 kg: 25 mg/5 mg po kg svakih 12 sati
Stariji bolesnici
Nije potrebna prilagodba doze.
Oštećenje bubrega
Prilagodba doze temelji se na maksimalno preporučenoj količini amoksicilina.
Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s klirensom kreatinina (CrCl) većim od 30 ml/min.
Odrasli i djeca ≥40 kg
| CrCl: 10-30 ml/min | Početna doza od 1000 mg/200 mg i potom 500 mg/100 mg dva puta dnevno |
| CrCl < 10 ml/min | Početna doza od 1000 mg/200 mg i potom 500 mg/100 mg svaka 24 sata |
| Hemodijaliza | Početna doza od 1000 mg/200 mg i potom 500 mg/100 mg svaka 24 sata tedodatno doza od 500 mg/100 mg na kraju dijalize (s obzirom da su koncentracije i amoksicilina i klavulanske kiseline smanjene) |
Djeca < 40 kg:
| CrCl: 10-30 ml/min | 25 mg/5 mg po kg svakih 12 sati |
| CrCl < 10 ml/min | 25 mg/5 mg po kg svaka 24 sata |
| Hemodijaliza | 25 mg/5 mg po kg svaka 24 sata, te dodatno doza od 12,5 mg/2,5 mg po kg na kraju dijalize (s obzirom da su koncentracije i amoksicilina i klavulanskekiseline smanjene) |
Oštećenje jetre
Traba dozirati uz oprez i pratiti jetrenu funkciju u pravilnim razmacima (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).
Način primjene
MEDOCLAV se primjenjuje intravenski.
MEDOCLAV se može primijeniti bilo kao polagana intravenska injekcija tijekom perioda od 3 do 4 minute direktno u venu ili putem intravenske kanile, bilo infuzijom tijekom 30 do 40 minuta.
MEDOCLAV nije prikladan za intramuskularnu primjenu.
U djece mlađe od 3 mjeseca, MEDOCLAV se treba primijeniti isključivo putem infuzije.
Liječenje lijekom MEDOCLAV može se započeti intravenskim oblikom lijeka, a završiti peroralnim oblikom koji se smatra prikladnim za pojedinog bolesnika.
Preosjetljivost na djelatne tvari i peniciline ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Postojanje teške neposredne reakcije preosjetljivosti (npr. anafilaksija) na ostale betalaktame (npr. cefalosporin, karbapenem ili monobaktam) u anamnezi.
Postojanje žutice/oštećenja jetre zbog primjene amoksicilina i klavulanske kiseline u anamnezi (vidjeti dio 4.8).
Prije započinjanja liječenja s amoksicilinom i klavulanskom kiselinom treba pažljivo ispitati postojanje prijašnjih reakcija preosjetljivosti na peniciline, cefalosporine ili druge betalaktame (vidjeti dijelove 4.3 i 4.8).
U bolesnika koji se liječe penicilinom zabilježeni su slučajevi ozbiljnih, a ponekad i fatalnih reakcija preosjetljivosti (uključujući anafilaktoidne reakcije i teške kožne nuspojave). Reakcije preosjetljivosti mogu progredirati i do Kounisova sindroma, ozbiljne alergijske reakcije koja može dovesti do infarkta miokarda (vidjeti dio 4.8). Vjerojatnije je da će se takve reakcije pojaviti u osoba s anamnezom preosjetljivosti na penicilin i u atopičara. Ako dođe do alergijske reakcije, mora se prekinuti liječenje amoksicilinom i klavulanskom kiselinom i uvesti prikladno alternativno liječenje.
Prijavljeni su slučajevi sindroma enterokolitisa izazvanog lijekom (engl. drug-induced enterocolitis syndrome, DIES), prvenstveno u djece liječene amoksicilinom/klavulanskom kiselinom (vidjeti dio 4.8). DIES je alergijska reakcija čiji je glavni simptom dugotrajno povraćanje (1-4 sata nakon uzimanja lijeka) uz izostanak alergijskih kožnih ili respiratornih simptoma. Dodatni simptomi mogu uključivati bol u
abdomenu, proljev, hipotenziju ili leukocitozu praćenu neutrofilijom. Zabilježeni su teški slučajevi, uključujući progresiju do šoka.
U slučaju kada je dokazano da je infekcija uzrokovana mikroorganizmima osjetljivim na amoksicilin, treba razmotriti prijelaz s liječenjem amoksicilinom i klavulanskom kiselinom na amoksicilin u skladu sa
službenim smjernicama.
MEDOCLAV otopina za injekciju/infuziju možda neće biti prikladna za primjenu kada postoji visok rizik da su pretpostavljeni patogeni rezistentni na betalaktame što nije posredovano betalaktamazama osjetljivima na inhibiciju klavulanskom kiselinom. S obzirom da ne postoje specifični podaci za T>MIC i da su podaci s usporednim oralnim oblikom granični, MEDOCLAV otopina za injekciju/infuziju (bez
dodatnog amoksicilina) se ne bi smjela koristiti za liječenje S. Pneumoniae rezistentnog na penicilin.
Konvulzije se mogu pojaviti u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega ili onih koji primaju visoke doze (vidjeti dio 4.8).
Amoksicilin i klavulanska kiselina bi se trebali izbjegavati ako se sumnja na infektivnu mononukleozu s obzirom da se pojava morbiliformnog osipa povezuje s tim stanjem nakon primjene amoksicilina.
Istodobna primjena alopurinola tijekom liječenja amoksicilinom može povećati vjerojatnost nastanka alergijskih kožnih reakcija.
Produljeno uzimanje može ponekad rezultirati porastom neosjetljivih mikroorganizama.
Pojava generaliziranog eritema praćenog povišenjem temperature povezanog s razvojem pustula na
početku liječenja može biti simptom akutne generalizirane egzantematozne pustuloze (AGEP) (vidjeti dio 4.8). Ova pojava zahtijeva prestanak liječenja lijekom MEDOCLAV i kontraindicira bilo kakvu daljnju primjenu amoksicilina.
Kombinaciju amoksicilina i klavulanske kiseline treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s dokazom oštećenja jetre (vidjeti dijelove 4.2, 4.3 i 4.8).
Događaji povezani s jetrom pretežno su zabilježeni u muškaraca i starijih bolesnika i mogu se povezati s produljenim liječenjem. Rijetko su zabilježeni u djece. U svim populacijama znakovi i simptomi se obično pojavljuju tijekom ili kratko nakon prestanka liječenja, ali u nekim slučajevima ne postaju očiti do nekoliko tjedana nakon završetka liječenja. Uglavnom su reverzibilni. Događaji povezani s jetrom mogu biti teški, a u jako rijetkim slučajevima zapažen je smrtni ishod. To je uglavnom uvijek bio slučaj u bolesnika s ozbiljnom osnovnom bolešću ili onih koji su istovremeno uzimali lijekove za koje je poznato da imaju mogući utjecaj na jetru (vidjeti dio 4.8).
Kolitis povezan s primjenom antibiotika prijavljen je kod gotovo svih antibakterijskih agensa, uključujući amoksicilin, i može imati raspon težine od blagog do po život opasnog (vidjeti dio 4.8). Stoga je važno razmotriti ovu dijagnozu u bolesnika s proljevom tijekom ili nakon primjene bilo kojeg antibiotika. Ako se
pojavi kolitis povezan s primjenom antibiotika, treba odmah prekinuti liječenje ovim lijekom, posavjetovati se s liječnikom i započeti prikladnu terapiju. U ovom slučaju kontraindicirani su antiperistaltici.
Tijekom duljeg liječenja preporučuje se periodična procjena funkcija organskih sustava, uključujući bubrežnu, jetrenu i hematopoetsku funkciju.
Rijetko je zapaženo produženo protrombinsko vrijeme u bolesnika koji primaju amoksicilin i klavulansku kiselinu. Zbog toga treba provesti prikladno praćenje kod istodobne primjene antikoagulansa. Možda će biti potrebna prilagodba doze oralnih antikoagulansa kako bi se održao željeni stupanj antikoagulacije (vidjeti dijelove 4.5 i 4.8).
U bolesnika s oštećenjem bubrega treba prilagoditi doziranje prema stupnju oštećenja (vidjeti dio 4.2).
U bolesnika sa smanjenim izlučivanjem urina rijetko je zapažena kristalurija (uključujući akutno oštećenje bubrega), pretežno kod parenteralnog liječenja. Tijekom primjene visokih doza amoksicilina treba održavati odgovarajući unos tekućine i izlučivanja mokraće, kako bi se smanjila mogućnost nastupa amoksicilinom uzrokovane kristalurije. U bolesnika s urinarnim kateterom treba redovito provjeravati prohodnost (vidjeti dijelove 4.8 i 4.9).
Tijekom liječenja amoksicilinom treba primijeniti enzimsku metodu glukoza-oksidaze za ispitivanje prisustva glukoze u urinu zbog mogućih lažno pozitivnih rezultata prilikom primjene ne-enzimskih metoda.
Zabilježeni su pozitivni rezultati Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA testova u bolesnika koji uzimaju kombinaciju amoksicilina i klavulanske kiseline, a kod kojih je naknadno dokazano da nemaju Aspergillus infekciju. Zabilježene su ukrižene reakcije polisaharida koji ne potječu od roda Aspergillus i polifuranoza u Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA testovima. Stoga se pozitivni rezultati testova u bolesnika koji primaju amoksicilin i klavulansku kiselinu trebaju tumačiti s oprezom i potvrditi drugom dijagnostičkom metodom.
Ovaj lijek sadrži 62,9 mg (2,7 mmola) natrija po bočici. Ovaj podatak treba uzeti u obzir u bolesnika koji su na dijeti s ograničenim unosom natrija.
Ovaj lijek sadrži 1,00 mmol (ili 39,3 mg) kalija po bočici. O tome treba voditi računa u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega ili bolesnika na prehrani s ograničenjem unosa kalija.
Oralni antikoagulansi
Oralni antikoagulansi i penicilinski antibiotici se široko primjenjuju u praksi bez zabilježenih interakcija. Međutim, postoje slučajevi u literaturi s povišenim INR-om (international normalised ratio) u bolesnika koji su na terapiji acenokumarolom ili varfarinom i kojima je propisana terapija amoksicilinom. Ako je
nužna istodobna primjena, treba pažljivo pratiti protrombinsko vrijeme ili INR uz dodavanje ili smanjivanje amoksicilina. Osim toga, možda će biti potrebna prilagodba doze oralnih antikoagulansa (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8).
Metotreksat
Penicilini mogu smanjiti izlučivanje metotreksata uzrokujući pri tome povećanje toksičnosti.
Probenecid
Ne preporučuje se istodobna primjena probenecida. Probenecid smanjuje renalnu tubularnu sekreciju amoksicilina. Istodobna primjena probenecida može rezultirati povišenim i produljenim koncentracijama amoksicilina u krvi, ali ne i klavulanske kiseline.
Mofetilmikofenolat
Nakon početka peroralnog uzimanja amoksicilina i klavulanske kiseline u bolesnika koji primaju mofetilmikofenolat prijavljeno je 50%-tno smanjenje koncentracije aktivnog metabolita mikofenolne kiseline izmjerene neposredno prije primjene sljedeće doze lijeka. Promjena razine izmjerene neposredno prije primjene sljedeće doze lijeka ne mora biti točan pokazatelj promjene u ukupnoj izloženosti mikofenolnoj kiselini. Stoga, u odsutnosti kliničkih dokaza disfunkcije presatka promjena doze mofetilmikofenolata obično nije potrebna. Međutim, poman klinički nadzor mora biti proveden tijekom kombinacije i kratko nakon liječenja antibiotikom.
Trudnoća
Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na direktne ili indirektne štetne utjecaje na trudnoću,
embrionalni/fetalni razvoj, porođaj ili postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3). Ograničeni podaci o primjeni
amoksicilina i klavulanske kiseline tijekom trudnoće u ljudi ne ukazuju na povišeni rizik od kongenitalnih malformacija. U jedinom ispitivanju provedenom na ženama koje su imale prsnuće plodovih ovoja prije termina zapaženo je da profilaktička primjena amoksicilina i klavulanske kiseline može biti povezana s povišenim rizikom razvoja nekrotizirajućeg enterokolitisa u novorođenčadi. Treba izbjegavati primjenu u trudnoći, osim u slučajevima kada liječnik smatra da je takvo liječenje neophodno.
Dojenje
Obje djelatne tvari se izlučuju u majčino mlijeko (no ne zna se ništa o utjecaju klavulanske kiseline na dojenče). Posljedično, mogući su proljev i gljivična infekcija sluznica u dojenčeta, tako da će možda trebati prestati s dojenjem.
Amoksicilin i klavulanska kiselina smiju se primjenjivati tijekom dojenja samo nakon što nadležni liječnik procjeni omjer koristi i rizika.
Nisu provedena ispitivanja o utjecaju na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Ipak, mogu se javiti nuspojave (npr. alergijske reakcije, vrtoglavica, konvulzije) koje mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima (vidjeti dio 4.8).
Najčešće prijavljene nuspojave su proljev, mučnina i povraćanje.
Prijavljene nuspojave zapažene iz kliničkih ispitivanja i postmarketinškog praćenja lijeka razvrstane su prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava niže u tekstu.
Nuspojave su klasificirane prema sljedećim kategorijama učestalosti: Vrlo često (≥ 1/10)
Često (≥1/100 do <1/10)
Manje često (≥ 1/1.000 do < 1/100) Rijetko (≥1/10000 do < 1/1000) Vrlo rijetko (< 1/10000)
Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)
| Infekcije i infestacije | |
| Mukokutana kandidijaza | Često |
| Pretjeran rast neosjetljivih mikroorganizama | Nepoznato |
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | |
| Reverzibilna leukopenija (uključujući neutropeniju) | Rijetko |
| Trombocitopenija | Rijetko |
| Reverzibilna agranulocitoza | Nepoznato |
| Hemolitička anemija | Nepoznato |
| Produženo vrijeme krvarenja i protrombinsko vrijeme1 | Nepoznato |
| Poremećaji imunološkog sustava10 | |
| Angioneurotski edem | Nepoznato |
| Anafilaksija | Nepoznato |
| Sindrom sličan serumskoj bolesti | Nepoznato |
| Hipersenzitivni vaskulitis | Nepoznato |
| Poremećaji živčanog sustava | |
| Omaglica | Manje često |
| Glavobolja | Manje često |
| Konvulzije2 | Nepoznato |
| Aseptični meningitis | Nepoznato |
| Srčani poremećaji | |
| Kounisov sindrom | Nepoznato |
| Krvožilni poremećaji | |
| Tromboflebitis3 | Rijetko |
| Poremećaji probavnog sustava | |
| Dijareja | Često |
| Mučnina | Manje često |
| Povraćanje | Manje često |
| Indigestija | Manje često |
| Antibiotikom izazvan kolitis4 | Nepoznato |
| Sindrom enterokolitisa izazvanog lijekom | Nepoznato |
| Akutni pankreatitis | Nepoznato |
| Poremećaji jetre i žuči | |
| Povišenje AST i/ili ALT5 | Manje često |
| Hepatitis6 | Nepoznato |
| Kolestatska žutica6 | Nepoznato |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva7 | |
| Osip kože | Manje često |
| Pruritus | Manje često |
| Urtikarija | Manje često |
| Erythema multiforme | Rijetko |
| Stevens-Johnsonov sindrom | Nepoznato |
| Toksična epidermalna nekroliza | Nepoznato |
| Bulozni eksfolijativni dermatitis | Nepoznato |
| Akutna generalizirana egzantemna pustuloza (AGEP)9 | Nepoznato |
| Reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima(DRESS) | Nepoznato |
| Linearna IgA bolest | Nepoznato |
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | |
| Intersticijski nefritis | Nepoznato |
| Kristalurija8 (uključujući akutno oštećenje bubrega) | Nepoznato |
| 1Vidjeti dio 4.4.2Vidjeti dio 4.4.3Na mjestima uboda.4Uključuje pseudomembranski i hemoragijski kolitis (vidjeti dio 4.4).5Umjereno povišenje vrijednosti AST-a i/ili ALT-a zabilježeno je u bolesnika koji su liječenibetalaktamskim antibioticima, ali njihov značaj je nepoznat.6Ovi slučajevi su zabilježeni s drugim penicilinima i cefalosporinima (vidjeti dio 4.4).7Ako se pojavi bilo koja reakcija hipersenzitivnog dermatitisa, treba prestati s liječenjem (vidjeti dio4.4).8Vidjeti dio 4.9.9Vidjeti dio 4.4.10Vidjeti dijelove 4.3 i 4.4. | |
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Simptomi i znakovi predoziranja
Mogu se javiti gastrointestinalni simptomi i poremećaji ravnoteže tekućine i elektrolita. Zabilježena je
amoksicilinom izazvana kristalurija koja u nekim slučajevima može izazvati zatajenje bubrega (vidjeti dio 4.4).
Konvulzije se mogu pojaviti u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega ili onih koji primaju visoke doze. Amoksicilin se može taložiti u urinarni kateter, pogotovo nakon intravenske primjene visokih doza. Treba provoditi redovite provjere prohodnosti (vidjeti dio 4.4).
Liječenje intoksikacije
Gastrointestinalni simptomi se mogu liječiti simptomatski pri tome pazeći na ravnotežu tekućine i elektrolita.
Amoksicilin i klavulanska kiselina se iz cirkulacije mogu odstraniti hemodijalizom.
Farmakološka svojstva - Medoclav 1000 mg/200 mg
Farmakoterapijska skupina: kombinacije penicilina, uključujući inhibitore beta laktamaza; ATK: J01 CR 02
Mehanizam djelovanja
Amoksicilin je polusintetski penicilin (betalaktamski antibiotik) koji inhibira jedan ili više enzima (koji se odnosi na protein-vezujućim proteinima, PVP) u biosintezi bakterijskih peptidoglikana, sastavnog dijela bakterijske stanične stijenke. Inhibicija sinteze peptidoglikana dovodi do slabljenja stanične stijenke, nakon čega obično slijedi liza i smrt stanice.
Amoksicilin je osjetljiv na razgradnju betalaktamazama koje proizvode rezistentne bakterije tako da spektar njegovog djelovanja ne obuhvaća bakterije koje proizvode te enzime.
Klavulanska kiselina je betalaktam strukturno sličan penicilinima. Inaktivira neke enzime betalaktamaze i time sprečava inaktivaciju amoksicilina. Sama klavulanska kiselina ne proizvodi klinički koristan protubakterijski učinak.
Farmakokinetički/farmakodinamički odnos
Vrijeme iznad minimalne inhibitorne koncentracije (T>MIC) se smatra najznačajnijom odrednicom djelotvornosti amoksicilina.
Mehanizmi rezistencije
Dva glavna mehanizma rezistencije na amoksicilin/klavulanske kiselinu su:
-
Inaktivacija onim bakterijskim betalaktamazama koje same nisu inhibirane klavulanskom kiselinom, uključujući razred B, C i D.
-
Promjena u penicilin-vezujućim proteinima (PBPs) koja smanjuje afinitet antibiotika prema cilju.
Nepropusnost bakterija ili mehanizmi izbacivanja posredstvom pumpe mogu uzrokovati ili pridonijeti bakterijskoj rezistenciji, naročito kod Gram-negativnih bakterija.
Prijelomne točke
Prijelomne točke minimalnih inhibitornih koncentracija amoksicilina i klavulanske kiseline određene su od strane Europskog odbora za testiranje osjetljivosti na antibiotike (EUCAST, od engl. European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing).
| Mikroorganizam | Prijelomne točke osjetljivosti (μg/ml) | ||
| Osjetljiv | Srednje osjetljiv | Rezistentan | |
| Haemophilus influenzae1 | ≤ 1 | - | > 1 |
| Moraxella catarrhalis1 | ≤ 1 | - | > 1 |
| Staphylococcus aureus2 | ≤ 2 | - | > 2 |
| Koagulaza-negativni stafilokoki2 | ≤ 0,25 | > 0,25 | |
| Enterococcus1 | ≤ 4 | 8 | > 8 |
| Streptococcus A, B, C, G5 | ≤ 0,25 | - | > 0,25 |
| Streptococcus pneumoniae3 | ≤ 0,5 | 1 – 2 | > 2 |
| Enterobacteriaceae1,4 | - | - | > 8 |
| Gram-negativni anaerobi1 | ≤ 4 | 8 | > 8 |
| Gram-pozitivni anaerobi1 | ≤ 4 | 8 | > 8 |
| Prijelomne točke nevezane za vrstu1 | ≤ 2 | 4 - 8 | > 8 |
| 1Zabilježene vrijednosti se odnose na koncentraciju amoksicilina. Određena je fiksna koncentracijaklavulanske kiseline u svrhu ispitivanja osjetljivosti, a koja iznosi 2 mg/l.2Zabilježene vrijednosti su koncentracije oksacilina.3Vrijednosti prijelomnih točaka u tablici su temeljene na prijelomnim točkama za ampicilin.4Prijelomna točka otpornosti od R>8 mg/l osigurava da su svi izolati s mehanizmima rezistencijezabilježeni kao rezistentni.5Vrijednosti prijelomnih točaka u tablici su temeljene na prijelomnim točkama za benzilpenicilin. | |||
Učestalost rezistencije može varirati geografski i u vremenu za određene vrste te su poželjne lokalne informacije o rezistenciji, posebno u liječenju teških infekcija. Prema potrebi treba potražiti mišljenje stručnjaka kada je lokalna učestalost rezistencije tolika da je korist agensa za neke tipove infekcija upitna.
| Uobičajeno osjetljive |
| Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmiEnterococcus faecalis Gardnerella vaginalisStaphylococcus aureus (osjetljiv na meticilin)£Streptococcus agalactiae Streptococcus pneumoniae1Streptococcus pyogenes i ostali beta-hemolitički streptokokiStreptococcus viridans skupinaAerobni Gram- negativni mikroorganizmi Actinobacillus actinomycetemcomitans Capnocytophaga spp.Eikenella corrodens Haemophilus influenzae2 Moraxella catarrhalis Neisseria gonorrhoeae§ Pasteurella multocidaAnaerobni mikroorganizmiBacteroides fragilis |
| Fusobacterium nucleatum Prevotella spp. |
| Vrste čija stečena rezistencija može biti problem |
| Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmiEnterococcus faecium$Aerobni Gram-negativni mikroorganizmiEscherichia coli Klebsiella oxytoca Klebsiella pneumoniae Proteus mirabilis Proteus vulgaris |
| Prirođeno rezistentni mikroorganizmi |
| Aerobni Gram-negativni mikroorganizmiAcinetobacter sp. Citrobacter freundii Enterobacter sp.Legionella pneumophila Morganella morganii Providencia spp.Pseudomonas sp.Serratia sp.Stenotrophomonas maltophiliaOstali mikroorganizmi Chlamydia trachomatis Chlamydophila pneumoniae Chlamydophila psittaci Coxiella burnetti Mycoplasma pneumoniae |
| $ Prirodna srednja osjetljivost u odsustvu stečenog mehanizma rezistencije.£ Svi stafilokoki rezistentni na meticilin otporni su na amoksicilin/klavulansku kiselinu.§ Svi sojevi s rezistencijom na amoksicilin koja nije posredovana betalaktamazama otporni su na ovaj lijek.1Sojevi Streptococcus pneumoniae koji su rezistentni na penicillin ne bi trebali biti liječeni ovimlijekom (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).2Sojevi sa smanjenom osjetljivošću zabilježeni su u nekim zemljama EU s učestalošću većom od 10%. |
Apsorpcija
Prikazani su rezultati farmakokinetičkih ispitivanja u kojima su amoksicilin/klavulanska kiselina primjenjivani zdravim dobrovoljcima u dozi od 500 mg/100 mg ili 1000 mg/200 mg kao bolusne intravenske injekcije što je prikazano niže.
| Srednji (±SD) farmakokinetički parametriBolusna intravenska injekcija | |||||
| Primijenjena doza | Amoksicilin | ||||
| Doza | Srednja vršnakoncentracija u | T ½ (h) | AUC(h.mg/l) | Izlučeno u urinu(urinary recovery) | |
| serumu (μg/ml) | (% 0 do 6 sati) | ||||
| AMX/CA 500 mg/100mg | 500 mg | 32,2 | 1,07 | 25,5 | 66,5 |
| AMX/CA 1000 mg/200mg | 1000 mg | 105,4 | 0,9 | 76,3 | 77,4 |
| Klavulanska kiselina | |||||
| AMX/CA 500 mg/100mg | 100 mg | 10,5 | 1,12 | 9,2 | 46,0 |
| AMX/CA 1000 mg/200mg | 200 mg | 28,5 | 0,9 | 27,9 | 63,8 |
| AMX – amoksicilin, CA – klavulanska kiselina | |||||
Distribucija
Od ukupnog sadržaja u plazmi na bjelančevine se veže oko 25% klavulanske kiseline i 18% amoksicilina. Prividni volumen distribucije je oko 0,3-0,4 l/kg za amoksicilin i oko 0,2 l/kg za klavulansku kiselinu.
Nakon intravenske primjene, i amoksicilin i klavulanska kiselina su nađeni u žučnjaku, abdominalnom tkivu, koži, masnom i mišićnom tkivu te sinovijalnoj i peritonealnoj tekućini, žuči i gnoju. Amoksicilin se adekvatno ne distribuira u cerebrospinalnu tekućinu.
Iz ispitivanja na životinjama ne postoje dokazi o značajnom zadržavanju tvari u tkivu koje potječu od obje komponente lijeka. Amoksicilin se, kao i većina penicilina, može naći u majčinom mlijeku. I klavulanska kiselina se može naći u majčinom mlijeku u tragovima (vidjeti dio 4.6).
Biotransformacija
Amoksicilin se dijelomično izlučuje u urin kao neaktivna peniciloična kiselina u količinama ekvivalentnim 10 do 25% početne doze. Klavulanska kiselina se u ljudi ekstenzivno metabolizira i eliminira u urin i feces te kao ugljični dioksid u izdahu.
Eliminacija
Glavni put eliminacije amoksicilina je putem bubrega dok se klavulanska kiselina izlučuje i bubrezima i drugim mehanizmima.
Amoksicilin i klavulanska kiselina imaju poluvrijeme eliminacije oko jedan sat i srednji ukupni klirens oko 25 l/h u zdravih ispitanika. U urin se u nepromijenjenom obliku izluči približno 60-70% amoksicilina i približno 40-65% klavulanske kiseline tijekom prvih 6 sati nakon primjene jedne bolusne intravenske injekcije (1000mg/ 200mg). Različitim ispitivanjima je dokazano da se u urin izluči 50-85% amoksicilina i 27-60% klavulanske kiseline tijekom 24 sata. Najveća količina klavulanske kiseline izluči se tijekom prva dva sata nakon primjene.
Istodobna primjena probenecida usporava izlučivanje amoksicilina, ali ne odgađa izlučivanje klavulanske kiseline putem bubrega (vidjeti dio 4.5).
Dob
Poluvrijeme eliminacije amoksicilina je slično za djecu u dobi od oko 3 mjeseca do 2 godine kao i za stariju djecu i odrasle. U vrlo male djece (uključujući prijevremeno rođenu novorođenčad) ne bi trebalo primjenjivati lijek više od dva puta dnevno tijekom prvog tjedna života s obzirom na nedovoljno razvijen mehanizam bubrežne eliminacije. Treba pripaziti na odabir doze u starijih bolesnika s obzirom da je veća vjerojatnost da imaju smanjenu bubrežnu funkciju te je korisno pratiti istu.
Oštećenje bubrega
Ukupni klirens seruma za amoksicilin/klavulansku kiselinu se smanjuje proporcionalno sa smanjenjem bubrežne funkcije. Smanjenje klirensa je izraženije za amoksicilin nego za klavulansku kiselinu s obzirom da se veći udio amoksicilina izlučuje putem bubrega. Stoga doziranje u osoba s oštećenjem bubrega mora
spriječiti pretjeranu akumulaciju amoksicilina uz održavanje dovoljne količine klavulanske kiseline (vidjeti dio 4.2).
Oštećenje jetre
Lijek treba dozirati s oprezom bolesnicima s oštećenjem jetre i redovito pratiti jetrenu funkciju.
Farmaceutski podaci - Medoclav 1000 mg/200 mg
Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.
MEDOCLAV se ne smije miješati s krvnim proizvodima, ostalim proteinskim tekućinama kao što su hidrolizati proteina niti s intravenskim lipidnim emulzijama.
Ako se MEDOCLAV propisuje istodobno s aminoglikozidom, antibiotike se ne smije miješati u istoj štrcaljki, spremniku niti priboru za intravensku tekućinu, jer može doći do gubitka djelovanja aminoglikozida.
MEDOCLAV se ne smije miješati s infuzijama koje sadrže glukozu, dekstran ili bikarbonat.
Čuvati na temperaturi ispod 25°C, u originalnom pakiranju (zaštićeno od svjetlosti i vlage).
MEDOCLAV prašak za otopinu za injekciju/infuziju dostupan je u prozirnoj staklenoj bočici tipa II ili tipa III od 20 ml, zatvorenoj sa sivim klorobutilnim gumenim čepom tipa I i aluminijskom kapicom ili sivom flip-off aluminijskom kapicom, 10 bočica u kutiji.
i druga rukovanja lijekom
Priprema otopine za intravensku injekciju
Voda za injekcije (Ph.Eur.) je uobičajeno otapalo. MEDOCLAV prašak se otapa u 20 ml otapala.
Pripremljenu otopinu MEDOCLAV praška treba davati polaganom iv. injekcijom tijekom 3 do 4 minute i iskoristiti unutar 20 minuta od rekonstitucije. Može se injicirati direktno u venu ili putem intravenske kanile.
Priprema otopina za intravensku infuziju
Alternativno, MEDOCLAV se može primijeniti u infuziji s vodom za injekcije, 0,9%-tnom otopinom natrijevog klorida za intravensku injekciju ili otopinom Ringerovog laktata za intravensku infuziju.
MEDOCLAV treba rekonstituirati kao što je prethodno opisano za injekcije. Rekonstituiranu otopinu 1,2 g treba bez odlaganja dodati u 100 ml infuzijske otopine (npr. pomoću mini vrećice ili linijske birete ('in-line burette')). Infundirati tijekom 30-40 minuta i završiti unutar 2 sata od rekonstitucije, ako se kao infuzijska tekućina koristi voda za injekcije, 0,9%-tna otopina natrijevog klorida za intravensku injekciju ili otopina Ringerovog laktata za intravensku infuziju.
MEDOCLAV je manje stabilan u infuzijama koje sadrže glukozu, dekstran ili bikarbonat. Rekonstituirana otopina se stoga ne smije dodavati u takve otopine, no može se injicirati putem intravenske kanile kroz 3 do 4 minute.
Bilo koju preostalu količinu antibiotske otopine treba baciti. Za zbrinjavanje neiskorištenog lijeka nema posebnih zahtjeva.