Ultravist 300 mg/ml otopina za injekciju

Ovaj lijek se koristi samo u dijagnostičke svrhe.

Za intravaskularnu primjenu i primjenu u tjelesnim šupljinama.

Rentgensko kontrastno sredstvo za kompjuteriziranu tomografiju (CT), arteriografiju i venografiju, intravensku/intraarterijsku digitalnu suptrakcijsku angiografiju (DSA), intravensku urografiju,

endoskopsku retrogradnu kolangiopankreatografiju (ERCP), artrografiju i pretragu drugih tjelesnih šupljina.

Ultravist 300/370 mg/ml otopina za injekciju: za primjenu u odraslih žena kod mamografije pojačane kontrastom, za procjenu i detektiranje poznatih i suspektnih lezija na dojci, kao dodatak mamografiji (s ultrazvukom ili bez ultrazvuka) ili kao alternativa oslikavanju magnetskom rezonancijom, kada je magnetska rezonancija kontraindicirana ili nedostupna.

Ultravist 370 mg/ml otopina za injekciju: posebno za angiokardiografiju. Ultravist 300/370 mg/ml otopina za injekciju: nije za intratekalnu primjenu

Opće informacije

Kontrastna sredstva, kad se zagriju na tjelesnu temperaturu prije primjene bolje se podnose i mogu se lakše injektirati zbog smanjene viskoznosti. Za dodatne upute vidjeti dio 6.6.„Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom“.

Doziranje

Doziranje kod intravaskularne primjene

Doza se mora prilagoditi dobi, tjelesnoj težini, udarnom volumenu srca, kliničkoj slici, tehnici same pretrage te prirodi i volumenu vaskularne regije koja se pregledava (vidjeti također dijelove 4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi i 5.1 Farmakokinetička svojstva).

Dolje navedene doze samo su preporuke i predstavljaju uobičajene doze kod prosječne normalne odrasle osobe tjelesne težine 70 kg. Doze su prikazane za pojedinačno injektiranje ili po kilogramu tjelesne težine.

Općenito, doze do 1.5 g joda po kg tjelesne težine dobro se podnose.

Preporučeno je da se bolesnika nadzire najmanje pola sata nakon primjene lijeka (vidjeti također dio 4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi).

Preporučene doze kod pojedinačnog injektiranja su sljedeće:

Uobičajena angiografija

Angiografija luka aorte 50 – 80 ml Ultravist 300 mg/ml otopine za injekciju Selektivna angiografija 6 – 15 ml Ultravist 300 mg/ml otopine za injekciju

Torakalna aortografija 50 – 80 ml Ultravist 300/370 mg/ml otopine za injekciju

Abdominalna aortografija 40 – 60 ml Ultravist 300 mg/ml otopine za injekciju Arteriografija:

Gornji ekstremiteti 8 – 12 ml Ultravist 300 mg/ml otopine za injekciju Donji ekstremiteti 20 – 30 ml Ultravist 300 mg/ml otopine za injekciju

Angiokardiografija:

Srčane klijetke 40 – 60 ml Ultravist 370 mg/ml otopine za injekciju

Intrakoronarno 5 – 8 ml Ultravist 370 mg/ml otopine za injekciju

Venografija:

Gornji ekstremiteti 15 – 30 ml Ultravist 300 mg/ml otopine za injekciju Donji ekstremiteti 30 – 60 ml Ultravist 300 mg/ml otopine za injekciju

Intravenska DSA

I.v. bolus injekcija 30 – 60 ml Ultravist 300/370 mg/ml otopine za injekciju (brzina istjecanja: 8 – 12 ml/sek. u venu cubitalis; 10-20 ml/sek. u venu cavu) preporučuje se samo za kontrastni prikaz velikih krvnih žila trupa. Količina kontrastnog sredstva koja je preostala u venama može se smanjiti i dijagnostički iskoristiti ispiranjem bolus injekcijom izotonične otopine natrijevog klorida neposredno nakon DSA.

Odrasli:

30 – 60 ml Ultravist 300/370 mg/ml otopine za injekciju

Intraarterijska DSA

Doze i koncentracije koje se koriste u uobičajenoj angiografiji mogu biti smanjene kod intraarterijske DSA naspram intravenskoj DSA. Što je angiografija selektivnija, to mogu biti niže doze kontrastnog sredstva. Vrijednosti primjenjivane kod uobičajene angiografije za bolus koncentracije, bolus volumen i stopu protoka se mogu smanjiti kod intraarterijske DSA.

Kompjuterizirana tomografija (CT)

Kada je god to moguće, Ultravist 300/370 mg/ml otopina za injekciju se mora injektirati kao i.v. bolus injekcija, najbolje koristeći infuzijsku pumpu. Samo kada se koriste spori aparati oko polovica ukupne doze se mora primijeniti kao bolus injekcija, a preostala količina kontrastnog sredstva se primjenjuje unutar 2 – 6 minute kako bi se osigurala relativno konstantna – iako ne maksimalna – razina kontrastnog sredstva u krvi.

Spiralni CT u jednoslojnoj, a posebno u višeslojnoj tehnici omogućava brzo prikupljanje podataka za vrijeme jednokratnog zadržavanja daha. Kako bi se optimizirao utjecaj i.v. bolus injekcije (80 – 150 ml Ultravist 300 mg/ml otopine za injekciju) u području ispitivanja (vrh, vrijeme i trajanje pojačanja kontrastnosti slike primjenom kontrastnog sredstva) preporučuje se upotreba automatske infuzijske pumpe i označene bolus injekcije.

• CT cijelog tijela

  U kompjuteriziranoj tomografiji potrebne doze kontrastnog sredstva kao i brzina primjene ovise o organu koji se želi pregledati, dijagnostičkom problemu i posebno o različitom vremenu potrebnom da se rekonstruira snimka i slika u aparatima koji se koriste.

• CT glave Odrasli:

  Ultravist 300 mg/ml otopina za injekciju: 1,0 – 2,0 ml/kg tj. težine (TT) Ultravist 370 mg/ml otopina za injekciju: 1,0 – 1,5 ml/kg TT

  Intravenska urografija

  Još nezreli nefroni dječjeg bubrega, koji fiziološki imaju slabu sposobnost koncentriranja, zahtijevaju relativno visoke doze kontrastnog sredstva.

  Preporučuju se sljedeće doze:

  Novorođenčad 1,2 g I / kg TT = 4,0 ml/kg TT Ultravist 300 mg/ml otopine za injekciju (< 1 mj.) = 3,2 ml/kg TT Ultravist 370 mg/ml otopine za injekciju

  Mala djeca 1,0 g I/ kg TT = 3,0 ml/kg TT Ultravist 300 mg/ml otopine za injekciju (1 mj. – 2 god.) = 2,7 ml/kg TT Ultravist 370 mg/ml otopine za injekciju

  Djeca 0,5 g I /kg TT = 1,5 ml/kg TT Ultravist 300 mg/ml otopine za injekciju (2 – 11 god.) = 1,4 ml/kg TT Ultravist 370 mg/ml otopine za injekciju

  Adolescenti 0,3 g I /kg TT = 1,0 ml/kg TT Ultravis 300 mg/ml otopine za injekciju i odrasli = 0,8 ml/kg TT Ultravist 370 mg/ml otopine za injekciju

  Moguće je povećati dozu u odraslih ako je to potrebno u posebnim indikacijama.

  Vrijeme snimanja:

  Kada se pridržava gore navedenih preporuka za doziranje i kada se Ultravist 300/370 mg/ml otopina za injekciju primjenjuje tijekom 1 – 2 minute, parenhim bubrega obično visoko opacificira 3 – 5 minuta a bubrežna nakapnica s urinarnim traktom 8 – 15 minuta nakon početka primjene. Mora se izabrati kraće vrijeme za mlađe bolesnike i dulje vrijeme za starije bolesnike.

  Obično se preporučuje da se prvi film snimi već 2 – 3 minute nakon davanja kontrastnog sredstva. U novorođenčadi, male djece i bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega kasniji filmovi mogu poboljšati prikaz urinarnog trakta.

  Doziranje kod primjene u tjelesnim šupljinama

  Kod artrografije i ERCP-a, infuzije kontrastnog sredstva moraju biti praćene fluoroskopijom.

  Preporučene doze za pojedinu pretragu su sljedeće:

  Doziranje ovisi o dobi, tjelesnoj težini, te općem stanju bolesnika, kliničkoj slici, tehnici samog pregleda, te o području koje valja pregledati. Doze navedene u nastavku samo su preporuke i predstavljaju prosječne doze za normalnu odraslu osobu.

  Artrografija: 5-15 ml Ultravist 300/370 mg/ml otopine za injekciju

  ERCP: doziranje ovisi o kliničkom problemu i veličini strukture koja se snima. Drugo: doziranje ovisi o kliničkom problemu i veličini strukture koja se snima.

  Mamografija pojačana kontrastom (engl. Contrast-enhanced mammography, CEM)

  Ultravist je potrebno injektirati intravenski, po mogućnosti putem automatskog injektora. Akvizicija prikaza započinje otprilike 2 minute nakon primjene konstrastnog sredstva.

  Odrasli:

  Ultravist 300/370: 1,5 ml/kg tjelesne mase Dodatni podaci o posebnim populacijama Pedijatrijska populacija

  Dojenčad (u dobi <1 godine) i posebno novorođenčad su osjetljivi na neravnotežu elektrolita i hemodinamske promjene. Potreban je oprez vezano za dozu kontrastnog sredstva koja će se primijeniti, tehničku izvedbu radiološke pretrage, te status bolesnika (vidjeti dio 5.2.).

  Starija populacija (dob od 65 godina i više)

  Potrebno je imati na umu mogućnost smanjene bubrežne funkcije koja dovodi do smanjenja klirensa (vidjeti dio 5.2.) jer u tom slučaju može doći do povećanog rizika od oštećenja bubrega induciranog primjenom kontrastnog sredstva.

  Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre

  Oštećenje funkcije jetre ne utječe na izlučivanje jopromida s obzirom da se samo 2% doze izlučuje putem stolice i jopromid se ne metabolizira. Smatra se da prilagodba doze kod bolesnika s oštećenjem funkcije jetre nije potrebna (vidjeti dio 5.2.).

  Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega

  S obzirom na to da se jopromid gotovo u potpunosti izlučuje nepromijenjen putem bubrega, kod bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega izlučivanje jopromida je produljeno. Da bi se smanjio rizik od dodatne ozljede bubrega inducirane kontrastnim sredstvom u bolesnika s prethodnim oštećenjem funkcije bubrega, u tih se bolesnika preporučuje primjena najmanje moguće doze (vidjeti također dijelove 4.4., 5.1. te 5.2.).

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. Ne postoje apsolutne kontraindikacije za primjenu lijeka Ultravist.

Za sve indikacije

Reakcije preosjetljivosti

Ultravist može biti povezan s anafilaktoidnim reakcijama / reakcijama preosjetljivosti ili drugim idiosinkrazijskim reakcijama karakteriziranim kardiovaskularnim, respiratornim i kožnim manifestacijama.

Moguće su i reakcije nalik alergiji od blagih do teških oblika uključujući šok (vidjeti dio 4.8.). Većina ovih reakcija javlja se unutar 30 minuta od primjene. Ipak, moguće su i odgođene reakcije (nakon nekoliko sati do dana).

Rizik za pojavu reakcija preosjetljivosti veći je u slučajevima:

• prethodne reakcije na kontrastno sredstvo

• bronhijalne astme ili drugih alergijskih poremećaja u povijesti bolesti

Potrebna je posebno pažljiva procjena omjera rizika i koristi u bolesnika s poznatom preosjetljivošću na Ultravist ili bilo koju pomoćnu tvar lijeka Ultravist, ili kod bolesnika s prethodnim reakcijama preosjetljivosti na bilo koje drugo jodirano kontrastno sredstvo zbog povećanog rizika za pojavu reakcije preosjetljivosti (uključujući teške reakcije).

Ipak, takve su reakcije u praksi neredovite i nepredvidive.

Bolesnici koji imaju takve reakcije pri uzimanju beta blokatora mogu biti otporni na liječenje beta agonistima (vidjeti također dio 4.5.).

Kod pojave teške reakcije preosjetljivosti, bolesnici s kardiovaskularnom bolešću su podložniji pojavi ozbiljnih ili čak smrtnih ishoda.

Zbog mogućnosti pojave teških reakcija preosjetljivosti nakon primjene, preporučuje se promatranje bolesnika nakon postupka.

Potrebno je biti pripravan za primjenu hitnih mjera kod svih bolesnika.

Kod bolesnika s povećanim rizikom za akutnu reakciju nalik alergiji, bolesnika s prethodnom umjerenom ili teškom akutnom reakcijom, astmom ili alergijom koja zahtijeva liječenje, potrebno je razmotriti premedikaciju kortikosteroidima.

Poremećaj funkcije štitnjače

Potrebna je posebno pažljiva procjena omjera rizika i koristi kod bolesnika s postojećim hipertireoidizmom ili gušom ili sumnjom na iste jer jodirana kontrastna sredstva mogu potaknuti hipertireoidizam i tireotoksičnu krizu u tih bolesnika. Testiranje funkcije štitnjače prije primjene lijeka Ultravist i/ili preventivno tireostatsko liječenje mogu se razmatrati u bolesnika s postojećim hipertireoidizmom ili sumnjom na isti.

Prijavljeni su testovi funkcije štitnjače koji upućuju na hipotireoidizam ili tranzitornu supresiju štitnjače, nakon primjene kontrastnih sredstava s jodom odraslim i pedijatrijskim bolesnicima. Potrebno je procijeniti potencijalni rizik od hipotireoidizma u bolesnika s poznatom ili suspektnom bolesti štitnjače prije primjene jodiranog kontrastnog sredstva.

Pedijatrijska populacija

Poremećaj funkcije štitnjače, karakteriziran hipotireoidizmom ili tranzitornom supresijom štitnjače, prijavljen je nakon jednokratne i višestrukih izloženosti jodiniranim kontrastnim sredstvima u pedijatrijskih bolesnika mlađih od 3 godine. Incidencija prijave bila je između 1% i 15%, ovisno o dobi ispitanika i doze jodiniranog kontrastnog sredstva te je češće opažen u novorođenčadi i nedonoščadi. Novorođenčad može također biti izložena preko majke tijekom trudnoće. Mlađa dob, vrlo niska porođajna težina, prerano rođena djeca, podležeća medicinska stanja koja utječu na funkciju štitnjače, prijem na neonatalne ili pedijatrijske jedinice intenzivne skrbi te prirođena srčana stanja povezani su s povišenim rizikom od hipotireoidizma nakon izloženosti jodiniranim kontrastnim sredstvima. Najveći rizik može biti kod pedijatrijskih bolesnika s prirođenim srčanim stanjima, s obzirom na to da su im često potrebne visoke doze kontrastnih sredstava tijekom invazivnih kardioloških postupaka. Nedovoljno aktivna štitnjača tijekom ranog života može štetno utjecati na kognitivni i neurološki razvoj i može zahtijevati nadomjesnu terapiju hormonima štitnjače. Nakon izloženosti jodiniranim kontrastnim sredstvima, potrebno je prilagoditi praćenje funkcije štitnjače individualnim potrebama bolesnika, na osnovu podležećih čimbenika rizika, osobito kod novorođenčadi i nedonoščadi.

Teške kožne nuspojave (engl. severe cutaneous adverse reactions, SCARs)

Teške kožne nuspojave (SCARs), uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS) i akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (AGEP), koje mogu biti opasne po život i imati smrtni ishod, prijavljene su povezano s primjenom jopromida i s nepoznatom učestalosti.

Bolesnike je potrebno savjetovati o znakovima i simptomima te ih pomno nadzirati radi moguće pojave kožnih reakcija.

U djece se početna pojava osipa može pogrešno smatrati infekcijom pa liječnici moraju razmotriti mogućnost reakcije na jopromid u djece u koje se jave znakovi osipa i vrućice.

Većina tih reakcija javila se unutar 8 tjedana nakon primjene (AGEP 1 – 12 dana, DRESS 2 – 8 tjedana, SJS/TEN 5 dana do 8 tjedana).

U bolesnika u kojih se uz primjenu jopromida javila ozbiljna reakcija poput SJS-a, TEN-a, AGEP-a ili DRESS-a, više se nikada ne smije ponovno primijeniti jopromid.

Poremećaji središnjeg živčanog sustava (CNS-a)

Bolesnici s poremećajima CNS-a mogu imati povećan rizik za nastanak neuroloških komplikacija povezanih s primjenom lijeka Ultravist. Neurološke komplikacije su češće kod cerebralne angiografije i vezanih postupaka.

Uz primjenu jopromida prijavljena je encefalopatija (vidjeti dio 4.8). Encefalopatija uzrokovana kontrastnim sredstvom može se manifestirati simptomima i znakovima neurološke disfunkcije poput glavobolje, smetnji vida, kortikalne sljepoće, smetenosti, napadaja, gubitka koordinacije, hemipareze, afazije, gubitka svijesti, kome i cerebralnog edema. Simptomi se obično javljaju u roku nekoliko minuta do nekoliko sati nakon primjene jopromida i općenito se povuku u roku nekoliko dana.

Čimbenici koji povećavaju propusnost krvno-moždane barijere, olakšavaju prolaz kontrastnog sredstva u moždano tkivo, što sve može uzrokovati reakcije CNS-a, primjerice encefalopatiju.

Ako se sumnja na encefalopatiju uzrokovanu kontrastnim sredstvom, potrebno je započeti s odgovarajućim medicinskim zbrinjavanjem, a primjena jopromida ne smije se ponoviti.

Potreban je oprez u situacijama u kojima može biti snižen prag za napadaje, kao što su prethodni napadaji u povijesti bolesti i istodobna primjena nekih lijekova.

Hidracija

Prije intravaskularne primjene lijeka Ultravist treba osigurati odgovarajući status hidracije u svih bolesnika Ovo se posebno odnosi na bolesnike s multiplim mijelomom, šećernom bolesti, poliurijom, oligurijom, hiperuricemijom te također na novorođenčad, dojenčad, malu djecu i starije bolesnike.

Potrebno je osigurati adekvatni status hidracije u bolesnika s poremećajem funkcije bubrega. Odluku o tome koji bolesnici zahtijevaju profilaktičku intravensku hidrataciju treba donijeti na temelju preporuka iz najnovijih kliničkih smjernica utemeljenih na dokazima i individualne ocjene odnosa koristi i rizika. U tu svrhu treba uzeti u obzir primijenjenu dozu kontrastnog sredstva (npr. visoka doza), način primjene (npr. izloženost "prvom prolazu") i funkciju bubrega (npr. prisutnost teške bubrežne insuficijencije). Treba uzeti u obzir i prisutnost komorbiditeta - u slučaju popratnih srčanih bolesti (npr. uznapredovalo zatajenje srca), profilaktička intravenska hidratacija može dovesti do ozbiljnih srčanih komplikacija (vidjeti također dijelove 4.4 „Intravaskularna primjena – akutna ozljeda bubrega i kardiovaskularne bolesti“ i dio 4.8 „Tablični prikaz nuspojava ").

Anksioznost

Izrazito stanje uzbuđenosti, anksioznosti i boli mogu povećati rizik od nuspojava ili pojačati reakcije povezane s kontrastnim sredstvom. Mora se voditi briga o smanjenju anksioznosti u takvih bolesnika.

Predtestiranje

Ispitivanje osjetljivosti korištenjem male testne doze kontrastnog sredstva se ne preporučuje jer nema predvidljivu vrijednost. Nadalje, samo testiranje osjetljivosti povremeno je izazvalo ozbiljne i čak fatalne reakcije preosjetljivosti.

Intravaskularna primjena

Akutna ozljeda bubrega

Akutna ozljeda bubrega, nakon primjene kontrastnog sredstva (engl. Post-Contrast Acute Kidney Injury, PC-AKI), koja se očituje kao prolazno oštećenje funkcije bubrega može se pojaviti nakon intravaskularne primjene lijeka Ultravist. U nekim slučajevima može se javiti akutno zatajivanje bubrega.

Faktori rizika uključuju, primjerice:

• postojeću bubrežnu insuficijenciju (vidjeti dio 4.2 Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega)

• dehidraciju (vidjeti dio 4.4. Hidracija)

• šećernu bolest

• multipli mijelom / paraproteinemiju

• ponovljene i/ili velike doze lijeka Ultravist.

Bolesnici s umjerenim do teškim (eGRF 44-30 ml/min/1,73 m²) ili teškim (eGRF<30 ml/min/1,73 m²) oštećenjem funkcije bubrega imaju povećan rizik od akutne ozljede bubrega nakon intraarterijske primjene kontrastnog sredstva (PC-AKI) uz renalnu izloženost prvog prolaska (kontrastno sredstvo u bubrežnim arterijama u relativno nerazrijeđenom obliku) (npr. injekcija u lijevo srce, torakalnu i nadbubrežnu abdominalnu aortu ili renalne arterije).

Bolesnici s teškim oštećenjem funkcije bubrega (eGRF<30 ml/min/1,73 m²) imaju povećan rizik od PC-AKI i nakon intravenske primjene kontrastnog sredstva i intraarterijske primjene uz renalnu izloženost drugog prolaska (recirkulacija kontrastnog sredstva u razrijeđenom obliku)(npr. injekcija u desno srce, plućnu arteriju, karotidu, subklavijalne, koronarne, mezenterične ili infrarenalne arterije) (vidjeti dio 4.4. Hidracija).

Kod bolesnika na dijalizi koji nemaju ostatnu funkciju bubrega, Ultravist se može primijeniti za radiološke pretrage jer se jodirano kontrastno sredstvo uklanja procesom dijalize.

Kardiovaskularne bolesti

Bolesnici sa značajnom srčanom bolešću ili teškom bolešću koronarnih arterija pod povećanim su rizikom za razvoj klinički značajnih hemodinamskih promjena i aritmija. Intravaskularna injekcija lijeka Ultravist može izazvati plućni edem u bolesnika koji boluju od zatajivanja srca.

Feokromocitom

Bolesnici s feokromocitomom mogu imati povećan rizik za razvoj hipertenzivne krize.

Miastenija gravis

Primjena lijeka Ultravist može pogoršati simptome miastenije gravis.

Tromboembolijski događaji

Neionska kontrastna sredstva imaju nisko međudjelovanje s normalnim fiziološkim funkcijama. Posljedično, imaju manju antikoagulacijsku aktivnost in vitro nego ionska sredstva. Brojni dodatni faktori uz kontrastno sredstvo kao što su trajanje pretrage, broj injekcija, materijal od kojeg su načinjeni kateter i štrcaljka, podležeće stanje bolesti, te lijekovi koje bolesnik istodobno uzima, mogu pridonijeti razvoju tromboembolijskih događaja. Stoga kod uvođenja vaskularnog katetera mora se imati sve to na umu i posebnu pozornost mora se posvetiti angiografskoj tehnici i često ispirati kateter fiziološkom otopinom (s dodatkom heparina ukoliko je moguće) kako bi se skratilo

trajanje pretrage i time minimalizirao rizik od razvoja tromboze i embolije uzrokovanih provođenjem pretrage.

Mamografija pojačana kontrastom (CEM)

Mamografija pojačana kontrastom rezultira višoj izloženosti bolesnika ionizirajućoj radijaciji u odnosu na standardnu mamografiju. Doza radijacije ovisi o gustoći dojke, vrsti uređaja za mamografiju i postavkama uređaja. Ukupna doza radijacije kod CEM-a manja je od granice definirane međunarodnim smjernicama za mamografiju (ispod 3 mGy).

Informacija o pomoćnim tvarima

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dozi (prosječna količina koja se daje osobi sa 70 kg tjelesne težine), tj. zanemarive količine natrija.

Bigvanidi (metformin): U bolesnika s akutnim zatajivanjem bubrega ili teškom kroničnom bolešću bubrega izlučivanje bigvanida može biti smanjeno vodeći do nakupljanja i razvoja laktacidoze. S obzirom da primjena lijeka Ultravist može dovesti do oštećenja funkcije bubrega ili pogoršanja oštećenja funkcije bubrega, bolesnici koji se liječe metforminom mogu imati povećan rizik za razvoj laktacidoze, posebno oni s prethodnim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.4. – dio „Intravaskularna primjena- Akutna ozljeda bubrega Na temelju određivanja bubrežne funkcije, treba procijeniti potrebu za privremenim prekidom primjene metformina.

Beta-blokatori: Bolesnici koji su imali reakcije preosjetljivosti dok uzimaju beta-blokatore mogu biti otporni na učinke liječenja beta-agonistima (vidjeti dio 4.4.).

Interleukin-2: Prethodno liječenje (do nekoliko tjedana) s interleukinom-2 povezano je s povećanim rizikom od nastanka odgođene reakcije na Ultravist.

Radioizotopi: Dijagnosticiranje i liječenje poremećaja štitnjače s tireotropnim radioizotopima mogu biti ometani nekoliko tjedana nakon primjene lijeka Ultravist zbog smanjenog unosa radioizotopa.

Trudnoća

Primjerena i dobro kontrolirana ispitivanja kod trudnica nisu provedena.

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na štetne učinke na trudnoću, embrionalni/fetalni razvoj, porod ili postnatalni razvoj nakon dijagnostičke primjene jopromida kod ljudi.

S obzirom da je potrebno, kada je god to moguće, izbjegavati izlaganje zračenju tijekom trudnoće, potrebno je pažljivo odvagnuti korist rendgenske pretrage - s ili bez primjene kontrastnog sredstva- naspram mogućem riziku.

Dojenje

Sigurnost lijeka Ultravist za dojenu djecu nije ispitana. Kontrastna sredstva se slabo izlučuju u majčino mlijeko. Opasnost za dojeno dijete nije vjerojatna (vidjeti također dio 4.4. – dio „Poremećaj funkcije štitnjače“).

Nije poznato. Međutim, zbog rizika od razvoja reakcija preosjetljivosti, ne preporučuje se upravljanje vozilima ili rad sa strojevima barem 30 minuta nakon posljednje injekcije (vidjeti dio 4.4).

Sažetak sigurnosnog profila

Sveukupni sigurnosni profil lijeka Ultravist se temelji na podacima prikupljenim u ispitivanjima prije stavljanja lijeka na tržište u više od 3900 bolesnika, ispitivanjima nakon stavljanja lijeka na tržište u više od 74 000 bolesnika, te podacima iz spontanih prijava i literature.

Najčešće zabilježene nuspojave (≥4%) kod bolesnika koji su primili Ultravist su glavobolja, mučnina i vazodilatacija.

Najozbiljnije nuspojave u bolesnika koji su primili Ultravist su anafilaktoidni šok, respiratorni arest, bronhospazam, laringealni edem, faringealni edem, astma, koma, moždani infarkt, moždani udar, edem mozga, konvulzije, aritmija, srčani arest, ishemija miokarda, infarkt miokarda, zatajivanje srca, bradikardija, cijanoza, hipotenzija, šok, dispneja, plućni edem, respiratorna insuficijencija i aspiracija.

Tablični prikaz nuspojava

Nuspojave zabilježene prilikom primjene lijeka Ultravist prikazane su u donjoj tablici. Klasificirane su prema MedDRA - klasifikaciji organskih sustava. Korišten je najprikladniji MedDRA termin da bi se opisala pojedina reakcija, te njeni sinonimi i povezana stanja.

Nuspojave iz kliničkih ispitivanja klasificirane su prema učestalosti. Učestalosti su definirane na sljedeći način:

Često (≥1/100 i <1/10)

Manje često (≥1/1000 i <1/100) Rijetko (≥1/10 000 i <1/1000).

Nuspojave uočene samo za vrijeme praćenja lijeka nakon stavljanja na tržište, te za koje se nije mogla utvrditi učestalost, navedene su pod „Nepoznato“.

Tablica 1: Nuspojave zabilježene u kliničkim ispitivanjima ili pri praćenju lijeka nakon stavljanja na tržište u bolesnika koji su primili Ultravist

*)prijavljeni su po život opasni i/ ili smrtni slučajevi

a) samo intravaskularna primjena

§)zabilježeni samo u periodu nakon stavljanja lijeka na tržište (učestalost nepoznata)

Dodatno uz gore navedene nuspojave zabilježene su i sljedeće nuspojave kod primjene za ERCP: povišenje razina enzima gušterače i pankreatitis nepoznate učestalosti.

Većina reakcija nakon primjene u tjelesnim šupljinama pojavljuju se nekoliko sati nakon primjene.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

Intravaskularno predoziranje

Simptomi mogu uključivati neravnotežu u tekućini i elektrolitima, zatajivanje bubrega, kardiovaskularne i plućne komplikacije.

U slučaju nenamjernog intravaskularnog predoziranja, preporučuje se nadzirati status hidracije, elektrolite i funkciju bubrega. Liječenje predoziranja mora se usmjeriti prema održavanju životnih funkcija.

Ultravist se može ukloniti iz organizma dijalizom (vidjeti dio 5.1.).