Emanera kontrol 20 mg tvrde želučanootporne kapsule

Emanera kontrol kapsule su indicirane za kratkotrajno liječenje simptoma refluksa (npr. žgaravice i regurgitacije želučane kiseline) u odraslih.

Preporučena doza je 20 mg esomeprazola (jedna kapsula) na dan.

Za postizanje poboljšanja simptoma možda će biti potrebno uzimati kapsule tijekom 2-3 uzastopna dana. Liječenje traje najviše 2 tjedna. Kada se simptomi u potpunosti povuku, liječenje se mora prekinuti.

Ako se simptomi ne ublaže unutar 2 tjedna kontinuiranog liječenja, bolesnika treba uputiti da se obrati liječniku.

Posebne populacije

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega

Nije potrebno prilagođavati dozu u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega. Zbog ograničenog iskustva u bolesnika s teškom bubrežnom insuficijencijom, preporučuje se oprez u liječenju tih bolesnika (vidjeti dio 5.2).

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre

Nije potrebno prilagođavati dozu u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre. Međutim, bolesnici s teškim oštećenjem funkcije jetre moraju se posavjetovati s liječnikom prije uzimanja lijeka Emanera kontrol (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

Stariji bolesnici (≥65 godina)

Nije potrebno prilagođavati dozu u starijih bolesnika.

Pedijatrijska populacija

Nema relevantne primjene lijeka Emanera kontrol u pedijatrijskoj populaciji ispod 18 godina starosti za indikaciju „kratkotrajnog liječenja simptoma refluksa (npr. žgaravice i regurgitacije želučane kiseline)“.

Način primjene

Kapsule treba progutati cijele s pola čaše vode. Kapsule se ne smiju žvakati niti drobiti. Alternativno, kapsule se također mogu otvoriti i pelete pomiješati u pola čaše negazirane vode. Ne smiju se koristiti nikakve druge tekućine jer može doći do otapanja želučanootporne ovojnice.

Tekućinu s peletama treba popiti odmah ili unutar 30 minuta. Čašu treba isprati s pola čaše vode, a zatim tu vodu popiti. Pelete se ne smiju žvakati niti drobiti.

Preosjetljivost na esomeprazol, supstituirane benzimidazole ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Esomeprazol se ne smije primjenjivati istodobno s nelfinavirom (vidjeti dio 4.5).

Bolesnike treba uputiti da se obrate liječniku:

• u slučaju značajnog neplaniranog gubitka težine, opetovanog povraćanja, disfagije, hematemeze ili melene te kod sumnje na želučani ulkus ili postojanja želučanog ulkusa, potrebno je isključiti maligne bolesti, jer liječenje esomeprazolom može ublažiti simptome i odgoditi postavljanje dijagnoze.

• ako su prethodno operirani zbog želučanog ulkusa ili bili podvrgnuti kirurškom zahvatu na gastrointestinalnom traktu.

• ako primaju kontinuirano simptomatsko liječenje za indigestiju ili žgaravicu tijekom 4 tjedna ili dulje.

• ako imaju žuticu ili tešku bolest jetre.

• ako su stariji od 55 godina i imaju novonastale simptome ili su im se postojeći simptomi nedavno promijenili.

  Bolesnici s dugotrajnim rekurentnim simptomima indigestije ili žgaravice moraju redovito odlaziti liječniku. Osobito bolesnici stariji od 55 godina koji svakodnevno uzimaju bezreceptne lijekove za indigestiju ili žgaravicu, moraju o tome obavijestiti svog ljekarnika ili liječnika.

  Bolesnici ne smiju dugotrajno uzimati lijek Emanera kontrol u preventivne svrhe.

  Liječenje inhibitorima protonske pumpe može dovesti do blago povećanog rizika od gastrointestinalnih infekcija, poput infekcija bakterijama Salmonella i Campylobacter, a u hospitaliziranih bolesnika i do moguće infekcije s Clostridium difficile (vidjeti dio 5.1).

  Bolesnici se moraju posavjetovati s liječnikom prije nego uzmu ovaj lijek ako trebaju napraviti endoskopiju ili urea izdisajni test.

  Kombinacija s drugim lijekovima

  Ne preporučuje se istodobna primjena esomeprazola i atazanavira (vidjeti dio 4.5). Ako se procijeni da je kombinacija atazanavira s inhibitorom protonske pumpe neizbježna, preporučuje se strogi klinički nadzor i povećanje doze atazanavira na 400 mg uz 100 mg ritonavira. Ne smije se prekoračiti doza esomeprazola od 20 mg.

  Esomeprazol je inhibitor CYP2C19. Na početku i na kraju liječenja esomeprazolom treba u obzir uzeti mogućnost interakcije s lijekovima koji se metaboliziraju putem CYP2C19. Primijećena je interakcija između klopidogrela i esomeprazola. Nije utvrđen klinički značaj te interakcije. Treba izbjegavati primjenu esomeprazola s klopidogrelom (vidjeti dio 4.5).

  Bolesnici ne smiju istodobno uzimati neki drugi inhibitor protonske pumpe ili antagonist H2 receptora. Interferencija s laboratorijskim testovima

  Povišena koncentracija kromogranina A (CgA) može utjecati na pretrage za neuroendokrine tumore. Kako bi se izbjegla ova interferencija, liječenje lijekom Emanera kontrol potrebno je prekinuti najmanje 5 dana prije mjerenja CgA (vidjeti dio 5.1). Ako se razine CgA i gastrina ne vrate unutar referentnih vrijednosti nakon početnog mjerenja, mjerenje treba ponoviti 14 dana nakon prekida liječenja inhibitorom protonske pumpe.

  Subakutni kožni lupus eritematodes (engl. subacute cutaneous lupus erythematosus, SCLE) Inhibitori protonske pumpe povezani su s vrlo rijetkim slučajevima SCLE-a. Ako nastupe lezije, posebice na suncem izloženim područjima kože, te ako su popraćene artralgijom, bolesnik treba odmah potražiti medicinsku pomoć, a zdravstveni radnik treba razmotriti prekid liječenja lijekom Emanera kontrol. Ako se nakon liječenja inhibitorom protonske pumpe javi SCLE, rizik od pojave SCLE-a veći je i tijekom liječenja drugim inhibitorom protonske pumpe.

  Teške kožne nuspojave (engl. severe cutaneous adverse reactions, SCAR)

  Teške kožne nuspojave (SCAR) kao što su multiformni eritem (EM), Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksična epidermalna nekroliza (TEN), reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne, zabilježene su vrlo rijetko u povezanosti s liječenjem esomeprazolom.

  Bolesnike je potrebno savjetovati o znakovima i simptomima teških kožnih reakcija EM/SJS/TEN/DRESS i trebali bi se obratiti svom liječniku za savjet čim opaze bilo kakve indikativne znakove ili simptome. Ako se pojave znakovi i simptomi teških kožnih reakcija odmah je potrebno prekinuti uzimanje esomeprazola i po potrebi je potrebno pružiti dodatnu medicinsku skrb/pomno nadzirati stanje. U bolesnika koji imaju EM/SJS/TEN/DRESS lijek se ne smije ponovno uvesti.

  Posebne informacije o nekim sastojcima

  Emanera kontrol sadrži saharozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja fruktoze, malapsorpcijom glukoze i galaktoze ili insuficijencijom sukraza-izomaltaza ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

  Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po kapsuli, tj. zanemarive količine natrija.

Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih. Učinci esomeprazola na farmakokinetiku drugih lijekova

Budući da je esomeprazol jedan enantiomer omeprazola, uputno je dati podatke o interakcijama koje su prijavljene kod primjene omeprazola.

Inhibitori proteaze

Prijavljeno je da omeprazol ulazi u interakcije s nekim inhibitorima proteaze. Nisu uvijek poznati klinički značaj i mehanizmi u podlozi ovih interakcija. Povišenje želučanog pH tijekom liječenja omeprazolom može promijeniti apsorpciju inhibitora proteaze. Drugi mogući mehanizmi interakcije su putem inhibicije CYP2C19.

Kad su se davali zajedno s omeprazolom, zabilježene su niže serumske razine atazanavira i nelfinavira pa se istodobna primjena ne preporučuje. Istodobna primjena omeprazola (40 mg jedanput na dan) i 300 mg atazanavira/100 mg ritonavira u zdravih dobrovoljaca dovela je do značajnog smanjenja izloženosti atazanaviru (smanjenje AUC-a, C^max i C^min za približno 75%). Povećanje doze atazanavira na 400 mg nije kompenziralo učinak omeprazola na izloženost atazanaviru. Istodobna primjena omeprazola (20 mg jedanput na dan) i 400 mg atazanavira/100 mg ritonavira u zdravih dobrovoljaca dovela je do smanjenja izloženosti atazanaviru od približno 30% u usporedbi s izloženošću koja je primijećena kod primjene 300 mg atazanavira/100 mg ritonavira jedanput na dan bez omeprazola u dozi od 20 mg jedanput na dan. Istodobna primjena omeprazola (40 mg jedanput na dan) smanjila je prosječni AUC, C^max i C^min nelfinavira za 36-39%, dok su prosječni AUC, C^max i C^min farmakološki aktivnog metabolita M8 bili smanjeni za 75-92%. S obzirom na slične farmakodinamičke učinke i farmakokinetička svojstva omeprazola i esomeprazola, istodobna primjena esomeprazola i atazanavira se ne preporučuje, a istodobna primjena esomeprazola i nelfinavira je kontraindicirana (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Kod istodobne primjene omeprazola (40 mg jedanput na dan) i sakvinavira (primijenjenog zajedno s ritonavirom), zabilježene su povišene razine sakvinavira u serumu (80-100%). Liječenje omeprazolom u dozi od 20 mg jedanput na dan nije utjecalo na izloženost darunaviru (primijenjenim zajedno s ritonavirom) niti amprenaviru (primijenjenim zajedno s ritonavirom).

Liječenje esomeprazolom u dozi od 20 mg jedanput na dan nije utjecalo na izloženost amprenaviru (primijenjenim zajedno s ritonavirom ili bez njega). Liječenje omeprazolom u dozi od 40 mg jedanput na dan nije utjecalo na izloženost lopinaviru (primijenjenim zajedno s ritonavirom).

Metotreksat

U nekih su bolesnika prijavljene povišene koncentracije metotreksata kod istodobne primjene s inhibitorima protonske pumpe. U slučaju primjene visokih doza metotreksata možda će trebati razmotriti privremeni prekid liječenja esomeprazolom.

Takrolimus

Prijavljeno je da istodobna primjena esomeprazola dovodi do povišenih koncentracija takrolimusa u serumu. Potrebno je pojačano praćenje koncentracija takrolimusa kao i bubrežne funkcije (klirensa kreatinina) te po potrebi prilagodba doze takrolimusa.

Lijekovi čija apsorpcija ovisi o pH

Supresija želučane kiseline tijekom liječenja esomeprazolom i drugim inhibitorima protonske pumpe može smanjiti ili povećati apsorpciju lijekova kod kojih ona ovisi o pH. Tijekom liječenja esomeprazolom apsorpcija lijekova uzimanih peroralno, poput ketokonazola, itrakonazola i erlotiniba, može se smanjiti, a apsorpcija digoksina povećati.

Istodobna primjena omeprazola (20 mg na dan) i digoksina u zdravih ispitanika povećala je bioraspoloživost digoksina za 10% (do 30% u dva od deset ispitanika). Rijetko je prijavljena toksičnost digoksina. Međutim, neophodan je oprez kod primjene visokih doza esomeprazola u starijih bolesnika. U tom slučaju treba pojačati nadzor nad terapijskim učincima digoksina.

Lijekovi koji se metaboliziraju putem CYP2C19

Esomeprazol inhibira CYP2C19, glavni enzim koji metabolizira esomeprazol. Stoga, kada se esomeprazol kombinira s lijekovima koji se metaboliziraju putem CYP2C19, kao što su varfarin, fenitoin, citalopram, imipramin, klomipramin, diazepam itd., može doći do povećanja plazmatske koncentracije navedenih lijekova te može biti potrebno smanjiti dozu navedenih lijekova. U slučaju klopidogrela, predlijeka koji se pretvara u aktivni metabolit posredstvom CYP2C19, koncentracije aktivnog metabolita u plazmi mogu biti snižene.

Varfarin

U jednom je kliničkom ispitivanju istodobna primjena 40 mg esomeprazola u bolesnika liječenih varfarinom pokazala da su vremena koagulacije unutar prihvatljivoga raspona. Međutim, nakon stavljanja lijeka u promet, kod istodobnoga su liječenja prijavljeni izolirani klinički značajni slučajevi povećanoga INR-a. Preporučuje se nadzor kada se liječenje esomeprazolom započinje ili prekida istodobno s liječenjem varfarinom ili drugim kumarinskim derivatima.

Klopidogrel

Rezultati ispitivanja u zdravih ispitanika pokazali su da postoji farmakokinetička (PK)/farmakodinamička (PD) interakcija između klopidogrela (udarna doza od 300 mg/doza održavanja od 75 mg na dan) i esomeprazola (40 mg peroralno na dan), koja smanjuje izloženost aktivnom metabolitu klopidogrela za prosječno 40%, a maksimalnu inhibiciju agregacije trombocita (potaknute ADP-om) smanjuje za prosječno 14%.

U ispitivanju u zdravih ispitanika primijećeno je smanjenje izloženosti aktivnom metabolitu od gotovo 40% kada se uz klopidogrel davala fiksna kombinacija 20 mg esomeprazola + 81 mg acetilsalicilatne kiseline u usporedbi s primjenom samo klopidogrela. Međutim, maksimalne razine inhibicije agregacije trombocita (potaknute ADP-om) u tih ispitanika bile su jednake u obje skupine.

I u opservacijskim i u kliničkim ispitivanjima prijavljeni su neujednačeni podaci o kliničkom značaju ove PK/PD interakcije u smislu ozbiljnih kardiovaskularnih događaja. Kao mjeru opreza treba izbjegavati istodobno uzimanje esomeprazola i klopidogrela.

Fenitoin

Istodobna primjena 40 mg esomeprazola povećala je za 13% najnižu koncentraciju fenitoina u plazmi u bolesnika s epilepsijom. Preporučuje se nadzirati koncentracije fenitoina u plazmi kada se uvodi ili prekida liječenje esomeprazolom.

Vorikonazol

Omeprazol (40 mg jedanput na dan) je povećao C^max vorikonazola (supstrata CYP2C19) za 15%, a njegov AUC^τ za 41%.

Cilostazol

Omeprazol, kao i esomeprazol, djeluje kao inhibitor CYP2C19. U ukriženom je ispitivanju primjena omeprazola u dozi od 40 mg u zdravih ispitanika povećala C^max cilostazola za 18%, a njegov AUC za 26% te C^max jednoga od aktivnih metabolita cilostazola za 29%, a njegov AUC za 69%.

Cisaprid

U zdravih je dobrovoljaca istodobna primjena 40 mg esomeprazola rezultirala povećanjem površine ispod krivulje koncentracija-vrijeme u plazmi (AUC) cisaprida za 32% i produljenjem poluvremena njegove eliminacije (t^1/2) za 31%, no ne i značajnim povećanjem vršnih koncentracija cisaprida u plazmi. Blago produljeni QTc-interval primijećen nakon primjene samog cisaprida nije se dodatno produljio kad je cisaprid primijenjen u kombinaciji s esomeprazolom.

Diazepam

Istodobna primjena 30 mg esomeprazola uzrokovala je 45% manji klirens diazepama, supstrata CYP2C19.

Ispitivani lijekovi kod kojih ne dolazi do klinički značajne interakcije

Amoksicilin i kinidin

Pokazalo se da esomeprazol nema klinički značajnih učinaka na farmakokinetiku amoksicilina ni kinidina.

Naproksen ili rofekoksib

U ispitivanjima u kojima se ocjenjivala istodobna primjena esomeprazola s naproksenom ili rofekoksibom nisu utvrđene klinički značajne farmakokinetičke interakcije tijekom kratkoročnih kliničkih ispitivanja.

Učinci drugih lijekova na farmakokinetiku esomeprazola

Lijekovi koji inhibiraju CYP2C19 i/ili CYP3A4

Esomeprazol se metabolizira putem CYP2C19 i CYP3A4. Istodobna primjena esomeprazola i inhibitora CYP3A4, klaritromicina (500 mg dvaput na dan), udvostručila je izloženost (AUC) esomeprazolu. Istodobna primjena esomeprazola i kombiniranog inhibitora CYP2C19 i CYP3A4 može više nego dvostruko povećati izloženost esomeprazolu. Inhibitor CYP2C19 i CYP3A4, vorikonazol, povećao je AUC^t omeprazola za 280%. Niti u jednom od tih slučajeva obično nije potrebno prilagođavati dozu esomeprazola. Međutim, prilagodbu doze treba razmotriti u bolesnika s teškim oštećenjem jetre i u slučajevima kada je indicirano dugotrajno liječenje.

Lijekovi koji induciraju CYP2C19 i/ili CYP3A4

Lijekovi za koje se zna da induciraju CYP2C19, CYP3A4 ili oba izoenzima (poput rifampicina i gospine trave (Hypericum perforatum)) mogu povećati metabolizam esomeprazola i tako smanjiti njegovu koncentraciju u serumu.

Trudnoća

Umjerena količina podataka o primjeni u trudnica (između 300-1000 ishoda trudnoće) pokazuje da esomeprazol ne uzrokuje malformacije niti feto/neonatalnu toksičnost.

Istraživanja na životinjama ne ukazuju na izravan ili neizravan štetni učinak na reprodukciju (vidjeti dio 5.3).

Kao mjera opreza, preporučuje se izbjegavati primjenu lijeka Emanera kontrol tijekom trudnoće.

Dojenje

Nije poznato izlučuju li se esomeprazol/njegovi metaboliti u majčino mlijeko. Nema dovoljno podataka o učincima esomeprazola na novorođenčad/dojenčad. Esomeprazol se ne smije primjenjivati tijekom dojenja.

Plodnost

Istraživanja na životinjama u kojima se ispitivala peroralno primijenjena racemična smjesa omeprazola nisu ukazala na učinke povezane s plodnošću.

Esomeprazol slabo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Nuspojave poput omaglice i smetnji vida javljaju se manje često (vidjeti dio 4.8). Ako do toga dođe, bolesnici ne smiju upravljati vozilima niti raditi sa strojevima.

Sažetak sigurnosnog profila

Glavobolja, bol u abdomenu, proljev i mučnina neke su od najčešće prijavljenih nuspojava u kliničkim ispitivanjima (i nakon stavljanja lijeka u promet). Osim toga, sigurnosni profil sličan je za različite formulacije, indikacije za liječenje, dobne skupine i populacije bolesnika. Nisu primijećene nuspojave ovisne o dozi.

Tablični prikaz nuspojava

Sljedeće su nuspojave utvrđene ili se na njih posumnjalo u programu kliničkih ispitivanja esomeprazola te nakon stavljanja lijeka u promet. Nuspojave su prikazane prema MedDRA klasifikaciji i kategorijama učestalosti: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često

(≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000); nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Dosadašnje iskustvo s namjernim predoziranjem je vrlo oskudno. Simptomi opisani kod primjene 280 mg esomeprazola bili su gastrointestinalni simptomi i slabost. Pojedinačne doze od 80 mg esomeprazola nisu uzrokovale simptome. Nije poznat specifičan protulijek. Esomeprazol se u velikoj mjeri veže na proteine u plazmi pa se stoga teško uklanja dijalizom. Liječenje treba biti simptomatsko i treba primijeniti opće suportivne mjere.