Oczyesa 20 mg otopina za injekciju s produljenim oslobađanjem u napunjenoj brizgalici
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Interakcije sa
Ograničenja upotrebe
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Oczyesa 20 mg
Lijek Oczyesa indiciran je za terapiju održavanja u odraslih bolesnika s akromegalijom koji su odgovorili na liječenje analozima somatostatina i podnosili takvo liječenje.
Doziranje
Preporučena doza je 20 mg oktreotida koja se primjenjuje kao jedna supkutana injekcija svaka 4 tjedna.
Kada bolesnici prelaze s oktreotida ili lanreotida, treba ih upozoriti da prvu dozu lijeka Oczyesa
primijene na kraju dnevnog ili mjesečnog intervala doziranja prethodnog lijeka.
U iznimnim okolnostima (npr. propuštena doza, nepridržavanje terapije itd.) Oczyesa se može
primijeniti do tjedan dana prije ili poslije termina kada se prema rasporedu daje 4-tjedna doza.
Praćenje razina inzulinu sličnog faktora rasta 1 (engl. insulin-like growth factor-1, IGF-1) i procjenu simptoma treba provoditi periodički prema odluci kliničkog liječnika. Ako se razine IGF-1 ne mogu održavati liječenjem mjesečnom dozom od 20 mg ili bolesnik ne podnosi liječenje lijekom Oczyesa, potrebno je razmotriti trajni prestanak primjene lijeka Oczyesa i prebacivanje bolesnika na drugi analog somatostatina.
Propuštena doza
Ako se propusti doza lijeka Oczyesa, sljedeću dozu treba primijeniti što prije.
Posebne populacije
Starije osobe
Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika starije dobi.
Oštećenje funkcije jetre
U bolesnika s cirozom jetre poluvijek lijeka može biti produljen. U tih se bolesnika preporučuje pratiti
funkciju jetre (vidjeti dio 5.2).
Oštećenje funkcije bubrega
Lijek Oczyesa može se primjenjivati u bolesnika s blagim, umjerenim ili teškim oštećenjem funkcije bubrega. Potrebno je pratiti klinički odgovor i podnošljivost (vidjeti dio 5.2).
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i djelotvornost oktreotida u djece mlađe od 18 godina nisu ustanovljene. Nema dostupnih podataka.
Način primjene
Supkutano.
Prije početka primjene lijeka Oczyesa bolesnike je potrebno uvježbati u pravilnoj tehnici injiciranja. Potpune upute za primjenu popraćene ilustracijama nalaze se u uputama za upotrebu na kraju upute o lijeku.
Lijek Oczyesa treba injicirati supkutano u abdomen, bedro ili stražnjicu.
Bolesnike treba upozoriti da izmjenjuju mjesta primjene injekcije unutar jednog područja ili između različitih područja pogodnih za primjenu.
Povećanje tumora
Budući da se tumori hipofize koji izlučuju hormon rasta (engl. growth hormone, GH) mogu katkad povećati i pritom izazvati ozbiljne komplikacije (npr. ispadi vidnog polja), važno je pomno nadzirati sve bolesnike. Ako se dokaže povećanje tumora, bolesniku se mogu preporučiti drugi postupci liječenja.
Žene u reproduktivnoj dobi
U bolesnica s akromegalijom terapijska korist sniženja razine hormona rasta i normalizacije koncentracije IGF-1 može potencijalno povratiti plodnost. Bolesnice reproduktivne dobi treba upozoriti da tijekom liječenja oktreotidom, ako je potrebno, koriste odgovarajuću kontracepciju (vidjeti dio 4.6).
Funkcija štitnjače
U bolesnika koji se dugotrajno liječe oktreotidom potrebno je nadzirati funkciju štitnjače.
Funkcija jetre
Tijekom terapije oktreotidom potrebno je nadzirati funkciju jetre.
Kardiovaskularni događaji
Zabilježeni su česti slučajevi bradikardije (vidjeti dio 4.8). Može biti potrebno prilagoditi doze lijekova kao što su beta-blokatori, blokatori kalcijevih kanala ili lijekova koji kontroliraju ravnotežu tekućine i elektrolita (vidjeti dio 4.5).
Događaji povezani sa žučnim mjehurom
Tijekom liječenja oktreotidom zabilježena je kolelitijaza koja može biti povezana s kolecistitisom i dilatacijom žučovoda (vidjeti dio 4.8). Osim toga, u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet, u bolesnika koji su primali injekcije oktreotida zabilježeni su slučajevi kolangitisa kao komplikacije kolelitijaze.
Preporučuje se ultrazvučni pregled žučnog mjehura prije početka liječenja oktreotidom, a zatim u intervalima od otprilike svakih 6 do 12 mjeseci tijekom liječenja.
Metabolizam glukoze
Zbog inhibicijskog djelovanja na hormon rasta, glukagon i inzulin, oktreotid može utjecati na regulaciju glukoze. Može biti poremećena postprandijalna tolerancija glukoze. Prema onome što je zabilježeno u bolesnika liječenih supkutanim oktreotidom, u nekim slučajevima može nastati stanje trajne hiperglikemije kao posljedica dugotrajne primjene (vidjeti dio 4.8). Zabilježena je i hipoglikemija (vidjeti dio 4.8).
Primjena oktreotida može smanjiti potrebu za inzulinom u bolesnika koji primaju terapiju za šećernu bolest tipa I. U osoba koje ne boluju od šećerne bolesti, kao i u bolesnika sa šećernom bolešću tipa II s djelomično očuvanim rezervama inzulina, primjena oktreotida može rezultirati postprandijalnim porastom glikemije. Stoga se preporučuje pratiti toleranciju glukoze i antidijabetičko liječenje (vidjeti dio 4.8).
Prehrana
U nekih bolesnika oktreotid može promijeniti apsorpciju masti iz hrane.
U nekih bolesnika koji su primali terapiju oktreotidom opažena je snižena razina vitamina B12 i poremećen nalaz Schillingova testa. Tijekom terapije lijekom Oczyesa preporučuje se pratiti razine vitamina B12 u bolesnika koji su već prije imali manjak vitamina B12.
Kardiovaskularni lijekovi
Kad se primjenjuju istodobno s lijekom Oczyesa, može biti potrebno prilagoditi doze lijekova s bradikardnim učincima, kao što su beta-blokatori, blokatori kalcijevih kanala ili lijekovi koji kontroliraju ravnotežu tekućine i elektrolita (vidjeti dio 4.4).
Inzulin i antidijabetici
Kod istodobne primjene s oktreotidom, može biti potrebno prilagoditi doze inzulina i antidijabetika
(vidjeti dio 4.4). Bromokriptin
Istodobna primjena oktreotida i bromokriptina povećava bioraspoloživost bromokriptina.
Ciklosporin i cimetidin
Ustanovljeno je da injekcije oktreotida smanjuju crijevnu apsorpciju ciklosporina i odgađaju
apsorpciju cimetidina.
Nadomjesna terapija hormonima štitnjače
Oktreotid može utjecati na funkciju štitnjače (vidjeti dijelove 4.4 i 4.5). Stoga se preporučuje redovita kontrola funkcije štitnjače i kliničko praćenje tijekom istodobnog liječenja nadomjesnom terapijom hormonima štitnjače, jer ono može dovesti do neravnoteže štitnjače.
Učinak drugih lijekova na metabolizam
Ograničeni objavljeni podaci ukazuju na to da analozi somatostatina mogu smanjiti metabolički klirens spojeva za koje je poznato da se metaboliziraju putem enzima citokroma P450, što može biti uzrokovano supresijom hormona rasta. S obzirom na to da se takav mogući učinak oktreotida ne može isključiti, potreban je oprez kod primjene drugih lijekova koje uglavnom metabolizira enzim CYP3A4 i koji imaju nizak terapijski indeks (npr. kinidin, terfenadin).
Žene u reproduktivnoj dobi
Bolesnice reproduktivne dobi treba upozoriti da tijekom liječenja oktreotidom, ako je potrebno, koriste odgovarajuću kontracepciju (vidjeti dio 4.4).
Trudnoća
Podaci o primjeni oktreotida u trudnica su ograničeni (manje od 300 ishoda trudnoća), a u približno jednoj trećini slučajeva ishodi trudnoće nisu poznati. Većina izvješća dobivena je u razdoblju nakon stavljanja oktreotida u promet, a više od 50 % izloženih trudnoća zabilježeno je u bolesnica s akromegalijom. Većina žena bila je izložena oktreotidu tijekom prvog tromjesečja trudnoće, i to dozama od 100 do 1200 mikrograma na dan supkutano primijenjenog kratkodjelujućeg oktreotida ili dozama od 10 do 40 mg na mjesec intramuskularno primijenjenog dugodjelujućeg oktreotida.
Kongenitalne anomalije zabilježene su u približno 4 % trudnoća s poznatim ishodom. U tim se slučajevima ne sumnja na uzročnu povezanost s oktreotidom.
Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravan ili neizravan štetan učinak na reprodukciju (vidjeti
dio 5.3).
Kao mjera opreza, preporučuje se izbjegavati primjenu lijeka Oczyesa tijekom trudnoće (vidjeti dio 4.4).
Dojenje
Nije poznato izlučuje li se oktreotid u majčino mlijeko. Ispitivanja na životinjama pokazala su da se oktreotid izlučuje u mlijeko. Bolesnice ne smiju dojiti tijekom liječenja lijekom Oczyesa.
Plodnost
Nije poznato ima li oktreotid učinak na plodnost u ljudi. U muških potomaka ženki koje su liječene tijekom trudnoće i laktacije ustanovljeno je kasno spuštanje testisa. Međutim, oktreotid nije narušio plodnost u mužjaka i ženki štakora u dozama do 1 mg/kg tjelesne težine na dan (vidjeti dio 5.3).
Oktreotid ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Bolesnicima treba savjetovati oprez pri upravljanju vozilima ili strojevima ako osjete omaglicu, asteniju/umor ili glavobolju tijekom liječenja lijekom Oczyesa (vidjeti dio 4.8).
Sažetak sigurnosnog profila
Najučestalije nuspojave zabilježene tijekom liječenja oktreotidom uključuju poremećaje probavnog sustava, poremećaje živčanog sustava, poremećaje jetre i žuči te poremećaje metabolizma i prehrane.
Najčešće prijavljene nuspojave u kliničkim ispitivanjima s drugim formulacijama oktreotida bile su dijareja, bol u abdomenu, mučnina, nadutost, glavobolja, kolelitijaza, hiperglikemija i konstipacija. Ostale često prijavljene nuspojave bile su omaglica, lokalizirana bol, žučni talog, poremećaj funkcije štitnjače (npr. snižen tireotropin [engl. thyroid stimulating hormone, TSH], snižen ukupni T4 i snižen slobodni T4), rijetke stolice, poremećaj tolerancije glukoze, povraćanje, astenija i hipoglikemija.
Tablični prikaz nuspojava
Tijekom kliničkih ispitivanja s oktreotidom i iz iskustva u pogledu sigurnosti u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet prikupljene su sljedeće nuspojave koje su navedene u tablici 1.
Nuspojave (tablica 1) poredane su po učestalosti, s time da su one najčešće navedene prve, prema sljedećoj podjeli: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar svake skupine po učestalosti, nuspojave su prikazane redom prema sve manjoj ozbiljnosti.
Tablica 1 : Tablični prikaz nuspojava| Klasifikacija organskihsustava | Vrlo često | Često | Manje često | Učestalost nije poznata |
| Dobroćudne, zloćudne i nespecificirane novotvorine (uključujući cistei polipe) | hemangiom jetre | |||
| Poremećaji krvi ilimfnog sustava | trombocitopenijaa | |||
| Poremećajiimunološkog sustava | anafilaksijaa preosjetljivosta | |||
| Endokriniporemećaji | hipotireozaa poremećaj funkcije štitnjače (npr. snižen TSH, snižen ukupni T4 i sniženslobodni T4)a | |||
| Poremećaji metabolizma i prehrane | hiperglikemijaa | hipoglikemijaa poremećena tolerancija glukozeaanoreksijaa | dehidracijaa |
| Klasifikacija organskih sustava | Vrlo često | Često | Manje često | Učestalost nije poznata |
| Poremećaji živčanog sustava | glavoboljaa | omaglicaa | ||
| Srčani poremećaji | bradikardijaa | tahikardijaa | ||
| Poremećaji dišnog sustava, prsišta isredoprsja | dispnejaa | |||
| Poremećaji probavnog sustava | bol u abdomenua konstipacijaa flatulencijaa mučninaa dijarejaa | distenzija abdomenaa dispepsijaa povraćanjea steatorejaastolica promijenjene bojea | ||
| Poremećaji jetre i žuči | kolelitijazaa | kolecistitis hiperbilirubinemijaa | akutni pankreatitisa akutni hepatitisa kolestatski hepatitisa kolestazaažuticaa | |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | alopecijaa pruritus osipa | urtikarijaa | ||
| Poremećaji mišićno-koštanog sustava ivezivnog tkiva | artralgija | |||
| Opći poremećaji ireakcije na mjestu primjene | reakcije na mjestu primjeneinjekcijeb | astenija | ||
| Pretrage | povišene transaminazea | povišene razine alkalne fosfatazea povišene razine gamaglutamiltransferazea |
-
Nuspojave i učestalosti utvrđene su na temelju podataka za druge lijekove koji sadrže oktreotid.
-
Eritem, oticanje, masa, pruritus, induracija, bol, nodul, modrica, nelagoda, osip, hematom, edem, parestezija, dermatitis, krvarenje, upala, ekstravazacija i hipertrofija na mjestu primjene injekcije.
Opis odabranih nuspojava
Nuspojave povezane sa žučnim mjehurom
Pokazalo se da oktreotid inhibira kontraktilnost žučnog mjehura i smanjuje izlučivanje žuči, što može dovesti do poremećaja žučnog mjehura i rezultirati komplikacijama. Ako dođe do stvaranja žučnih kamenaca, oni su obično asimptomatski. Simptomatske žučne kamence treba liječiti ili otapanjem pomoću žučnih kiselina ili kirurškim zahvatom.
U ispitivanju ACROINNOVA 1 (ispitivanje 1), kronični kolecistitis prijavio je 1 bolesnik (2,1 %). U ispitivanju ACROINNOVA 2 (ispitivanje 2), kolelitijazu je prijavilo 6 bolesnika (4,4 %), a akutni kolecistitis i kolecistitis po 1 bolesnik (0,7 %).
Poremećaji probavnog sustava
U rijetkim slučajevima gastrointestinalne nuspojave mogu biti slične akutnoj opstrukciji tankog crijeva s progresivnom distenzijom abdomena, jakom epigastričnom boli, osjetljivošću abdomena i defansom
trbušne stijenke. Poznato je da se tijekom kontinuiranog liječenja oktreotidom učestalost
gastrointestinalnih nuspojava s vremenom smanjuje.
Preosjetljivost i anafilaktičke reakcije
Tijekom razdoblja nakon stavljanja lijeka u promet zabilježene su preosjetljivost i alergijske reakcije s oktreotidom. Kada se pojave, one uglavnom zahvaćaju kožu, rijetko usta i dišne puteve. Zabilježeni su izolirani slučajevi anafilaktičkog šoka.
Reakcije na mjestu primjene injekcije
Reakcije na mjestu primjene injekcije bile su većinom prolazne, blage ili umjerene. Nijedna od tih reakcija nije bila teška. Najčešće reakcije na mjestu primjene injekcije bile su eritem na mjestu primjene injekcije, oticanje na mjestu injekcije, pruritus na mjestu primjene injekcije, induracija na mjestu primjene injekcije, bol na mjestu primjene injekcije, nodul na mjestu primjene injekcije i masa na mjestu primjene injekcije.
Poremećaji metabolizma i prehrane
Iako se izlučivanje masti stolicom može povećati, do danas nema dokaza da dugotrajno liječenje
oktreotidom dovodi do nedostatka hranjivih tvari zbog malapsorpcije.
Srčani poremećaji
Bradikardija je česta nuspojava analoga somatostatina. Uz primjenu oktreotida opažene su promjene EKG-a kao što je produljenje QT intervala, skretanje osi, rana repolarizacija, nizak napon, prijelaz R/S, rani razvoj R valova i nespecifične promjene valova ST-T. Povezanost ovih događaja s oktreotidom nije utvrđena, jer mnogi od tih bolesnika imaju bolesti srca u podlozi (vidjeti dio 4.4).
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Prijavljen je ograničen broj slučajnih predoziranja injekcijama oktreotida u odraslih. Doze su bile u rasponu od 2400 – 6000 mikrograma na dan primijenjene kao kontinuirana infuzija
(100 – 250 mikrograma/h) ili supkutano (1000 mikrograma tri puta na dan). Prijavljeni štetni događaji bili su aritmija, hipotenzija, arest srca, hipoksija mozga, pankreatitis, steatozni hepatitis, dijareja, slabost, letargija, gubitak tjelesne težine, hepatomegalija i laktacidoza.
U bolesnika s karcinomom koji su oktreotid primali supkutano u dozama od 3000 do
30 000 mikrograma na dan u podijeljenim dozama nisu zabilježeni neočekivani štetni događaji. Predoziranje se liječi simptomatski.
Farmakološka svojstva - Oczyesa 20 mg
Farmakoterapijska skupina: Hipofizni i hipotalamički hormoni i analozi, somatostatin i analozi,
ATK oznaka: H01CB02
Mehanizam djelovanja
Oktreotid je sintetički oktapeptidni derivat prirodno prisutnog somatostatina sličnih farmakoloških učinaka, ali znatno duljeg djelovanja. On inhibira patološki povišeno lučenje hormona rasta (GH), kao i peptida i serotonina koji se stvaraju u gastro-entero-pankreatičnom endokrinom sustavu.
U životinja je oktreotid potentniji inhibitor oslobađanja hormona rasta, glukagona i inzulina nego somatostatin, s većom selektivnošću za supresiju hormona rasta i glukagona.
U zdravih ispitanika pokazalo se da oktreotid inhibira:
-
oslobađanje hormona rasta stimulirano argininom i hipoglikemijom izazvanom tjelesnom aktivnošću i inzulinom
-
postprandijalno oslobađanje inzulina, glukagona, gastrina, drugih peptida GEP endokrinog sustava i oslobađanje inzulina i glukagona stimulirano argininom
-
oslobađanje tireotropina (TSH) stimulirano hormonom koji oslobađa tireotropin (TRH).
Za razliku od somatostatina, oktreotid jače inhibira izlučivanje hormona rasta nego inzulina, a nakon njegove primjene nema ponovne (engl. rebound) hipersekrecije hormona (tj. hormona rasta u bolesnika s akromegalijom).
Farmakodinamički učinci
U bolesnika s akromegalijom oktreotid značajno snižava i u mnogo slučajeva normalizira razine IGF-1 i hormona rasta.
Pokazalo se da su jednokratne doze oktreotida primijenjene supkutano zdravim dobrovoljcima inhibirale kontraktilnost žučnog mjehura i smanjile izlučivanje žuči. U kliničkim je ispitivanjima incidencija žučnih kamenaca ili stvaranja žučnog taloga bila izrazito povećana (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8).
Oktreotid može uzrokovati klinički značajnu supresiju TSH-a (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8).
Klinička djelotvornost i sigurnost
Djelotvornost i sigurnost primjene oktreotida ustanovljene su u dva ispitivanja faze 3 provedena u bolesnika s akromegalijom: u 24-tjednom, randomiziranom, dvostrukom slijepom, placebom kontroliranom, multicentričnom ispitivanju (ispitivanje 1) i 52-tjednom, otvorenom, multicentričnom ispitivanju (ispitivanje 2). Bolesnici koji su završili sudjelovanje u ispitivanju 1 mogli su prijeći u ispitivanje 2. U vrijeme uključenja u oba ispitivanja bolesnici su bili na stabilnom liječenju injekcijama dugodjelujućeg oktreotida ili lanreotida u skladu sa standardnom skrbi.
Ispitivanje 1 (HS-18-633)
U ispitivanje su bili uključeni biokemijski kontrolirani bolesnici kojima su na probiru razine IGF-1 bile niže ili jednake gornjoj granici normale (GGN; srednja vrijednost dvaju mjerenja, prilagođena za dob i spol). Bolesnici su bili randomizirani u omjeru 2 : 1 za primanje oktreotida ili placeba tijekom 24 tjedna. Na početku ispitivanja, srednja vrijednost dobi bolesnika iznosila je 55 godina, 56 % bile su žene, a 96 % bolesnika bili su bijelci.
Primarna mjera ishoda bio je udio bolesnika s odgovorom, tj. bolesnika s razinama IGF-1 nižim ili jednakim GGN-u na kraju randomiziranog, dvostruko slijepog razdoblja (srednja vrijednost mjerenja u 22. i 24. tjednu). Bolesnici u kojih je liječenje obustavljeno ili su bili prebačeni na lijek za hitno ublažavanje simptoma, smatrali su se u analizi bolesnicima bez terapijskog odgovora.
Ispitivanje 1 ispunilo je primarnu mjeru ishoda, tj. statističku superiornost oktreotida u odnosu na placebo (tablica 2). Ispunjene su i ključne sekundarne mjere ishoda, uključujući udio bolesnika u kojih je i IGF-1 bio niži ili jednak GGN-u i hormon rasta niži od 2,5 μg/l.
Tablica 1: Primarna i ključne sekundarne mjere ishoda za djelotvornost| Ispitanici s odgovorom na oktreotid(N = 48) | Ispitanici s odgovorom na placebo(N = 24) | Razlika u stopi odgovoraoktreotid – placebo (95 % CI)a | p-vrijednost | |
| Primarna mjera ishoda za djelotvornostUdio bolesnika sa srednjomvrijednošću IGF-1 ≤ 1×GGN u 22./24. tjednu | 72,2 % | 37,5 % | 34,6 %(11,3 – 57,9) | 0,0018 |
| Prva ključna sekundarna mjera ishoda za djelotvornost Udio bolesnika sa srednjom vrijednošću IGF-1 ≤ 1×GGNu 22./24. tjednu, uključujućibolesnike sa smanjenom dozomb | 72,2 % | 37,5 % | 34,6 %(11,3 – 57,9) | 0,0018 |
| Druga ključna sekundarna mjera ishoda za djelotvornost Udio bolesnika sa srednjom vrijednošću IGF-1 ≤ 1×GGNu 22./24. tjednu i srednjomvrijednošću GH-a < 2,5 µg/l u24. tjednu | 70,0 % | 37,5 % | 32,3 %(8,8 – 55,7) | 0,0035 |
-
Mantel-Haenszelova procjena razlike zajedničkog rizika s obzirom na prethodno liječenje (dugodjelujući oktreotid ili lanreotid) uz 95 %-tne intervale pouzdanosti (CI) i „upper-tail“ p-vrijednosti.
-
Nijednom bolesniku u ispitivanju nije bilo potrebno smanjivati dozu.
Srednje vrijednosti razina IGF-1 bile su stabilno ispod GGN-a u bolesnika koji su primali oktreotid, a
povećale su se iznad GGN-a u skupini koja je primala placebo (slika 1).
Slika 1: Srednja vrijednost IGF-1/1 × GGN tijekom vremenaoktreotid (N = 48) placebo (N = 24)
Srednja vrijednost IGF-1/GGN
Tjedni
U ANCOVA analizi promjene od početne vrijednosti do srednje vrijednosti u 22./24. tjednu u
IGF-1/GGN, srednja vrijednost promjene dobivena metodom najmanjih kvadrata u odnosu na početak iznosila je 0,04 u skupini liječenoj oktreotidom i 0,52 u skupini koja je primala placebo. Srednja vrijednost razlike između liječenih skupina (placebo) iznosila je -0,48 (95 % CI: -0,75; -0,22).
P-vrijednost iznosila je 0,0003.
Medijan vremena do gubitka odgovora za IGF-1 nije bio dosegnut u bolesnika koji su liječeni
oktreotidom, a u bolesnika koji su primali placebo iznosio je 8,4 tjedna.
Udjeli bolesnika s razinama hormona rasta < 1,0 μg/l u 24. tjednu procijenjeni su kao sekundarna mjera ishoda u ispitivanju 1. Udio bolesnika sa srednjom vrijednošću hormona rasta < 1,0 μg/l u
24. tjednu bio je 59,9 % u skupini liječenoj oktreotidom i 37,5 % u skupini koja je primala placebo. Razlika između skupina (-placebo) iznosila je 21,3 % (95 % CI: -2,6 %; 45,1 %). P-vrijednost iznosila je 0,0404.
Ispitivanje 1 uključivalo je nekoliko samoprocjena bolesnika, uključujući upitnik o kvaliteti života s akromegalijom (engl. Acromegaly Quality of Life Questionnaire, AcroQoL) i upitnik o zadovoljstvu liječenjem lijekom (engl. Treatment Satisfaction Questionnaire for Medication, TSQM). Ukupni rezultat na upitniku AcroQol i rezultat prikladnosti na TSQM-u povećao se u odnosu na početni (tj. tijekom liječenja dugodjelujućim oktreotidom ili lanreotidom) do 24. tjedna u obje skupine liječenja, s time da je povećanje bilo veće u skupini liječenoj oktreotidom nego u onoj koja je primala placebo; razlike između oktreotida i placeba nisu bile značajne.
Ispitivanje 2 (HS-19-647)
Dugoročna sigurnost i djelotvornost oktreotida procijenjene su u 135 bolesnika s akromegalijom uključenih u ispitivanje 2. Pedeset i četiri (54) bolesnika prešlo je iz ispitivanja 1 (36 randomiziranih na oktreotid i 18 na placebo), a 81 bolesnik (biokemijski kontrolirani i nekontrolirani bolesnici) izravno je uključen u ispitivanje 2.
U bolesnika koji su prešli iz ispitivanja 1 u kojem su primali oktreotid, srednje vrijednosti IGF-1 ostale su stabilne i ispod 1 × GGN tijekom 52 tjedna liječenja oktreotidom. U bolesnika koji su prešli iz ispitivanja 1 u kojem su primali placebo, vrijednosti IGF-1 vratile su se na normalu nakon prelaska na liječenje oktreotidom u ispitivanju 2 (slika 2).
Slika 2: Srednja vrijednost IGF-1/GGN tijekom dugotrajnog liječenja u bolesnika koji su prešli u ispitivanje 2oktreotid
placebo u ispitivanju 1, oktreotid u ispitivanju 2
Ispitivanje 1
Ispitivanje 2
Srednja vrijednost IGF-1/GGN
oktreotid
placebo u isp. 1/ oktreotid u isp. 2
Tjedni
N = broj bolesnika s procjenjivim podacima na određenom pregledu
Populacijske analize podataka djelotvornosti u ispitivanju 1 i ispitivanju 2
Razvijen je populacijski farmakokinetički/farmakodinamički model koji opisuje utjecaj oktreotida na IGF-1. Strukturni model koji je upotrijebio izloženost oktreotidu temeljenu na modelu bio je indirektan model odgovora s učincima lijeka na konstantu brzine stvaranja nultog reda. Učinci oktreotida kao lijeka opisani su kao inhibicijska funkcija Emax.
Simulacije učinka oktreotida na IGF-1 na temelju modela pokazale su da je uz lijek Oczyesa u dozi od 20 mg primjenjivan svaka 4 tjedna odgovor IGF-1 bio sličan onome kod supkutano davanog kratkodjelujućeg oktreotida od 0,25 mg tri puta na dan. Nadalje, opaženi su usporedivi učinci intervala doziranja u rasponu od 3 do 5 tjedana na koncentracije IGF-1 tijekom vremena.
Apsorpcija
Bioraspoloživost oktreotida u lijeku Oczyesa iznosila je 92 – 98 % bioraspoloživosti supkutano primjenjivanog kratkodjelujućeg oktreotida i 4 – 5 puta više od intramuskularno primjenjivanog dugodjelujućeg oktreotida, bez ikakvog početnog kašnjenja apsorpcije (lag-faza).
Maksimalna koncentracija oktreotida dosegnuta je približno 4 sata nakon primjene doze. Nakon toga,
koncentracija oktreotida polako se smanjivala uz poluvijek od 9 do 12 dana.
Slična izloženost postignuta je kad se lijek Oczyesa primjenjivao supkutanom injekcijom u abdomen, bedro ili stražnjicu.
Farmakokinetika u stanju dinamičke ravnoteže postignuta je trećom injekcijom lijeka Oczyesa davanog svaka 4 tjedna. Na temelju populacijskog farmakokinetičkog modeliranja, prosječna koncentracija oktreotida u stanju dinamičke ravnoteže iznosila je 3,1 ng/ml, slično kao i kod supkutane primjene kratkodjelujućeg oktreotida davanog u obliku injekcije u dozi od 0,25 mg 3 puta dnevno
(3,2 ng/ml), ali s manjom dnevnom varijacijom. Distribucija
Prema podacima dobivenim za supkutanu injekciju kratkodjelujućeg oktreotida, volumen distribucije iznosi 0,27 l/kg. Vezanje na bjelančevine plazme iznosi 65 %. Količina oktreotida vezanog na krvne stanice je zanemariva.
Eliminacija
Prema podacima dobivenim kod primjene supkutane injekcije kratkodjelujućeg oktreotida, većina peptida eliminira se putem stolice, dok se približno 32 % izlučuje nepromijenjeno mokraćom.
Ukupni tjelesni klirens iznosi 160 ml/min.
Oczyesa pokazuje eliminaciju oktreotida ograničenu brzinom apsorpcije, uz prividni terminalni
poluvijek od 217 do 279 sati (od 9 do 12 dana). Posebne populacije
Starije osobe
Kod primjene oktreotida nije se pokazao značajan učinak dobi (u rasponu od 18 do 83 godine) na farmakokinetiku oktreotida.
Oštećenje funkcije bubrega
Nije utvrđen značajan učinak klirensa kreatinina (CLCR) na klirens oktreotida u analizi 191 ispitanika s normalnom funkcijom bubrega (CLCR ≥ 90 ml/min), 24 ispitanika s blagim oštećenjem funkcije bubrega (CLCR 60 – 89 ml/min) i 1 ispitanika s umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (CLCR
30 – 59 ml/min).
Oštećena funkcija bubrega nije utjecala na ukupnu izloženost (AUC) oktreotidu kod supkutane
primjene kratkodjelujućeg oktreotida.
Oštećenje funkcije jetre
Kapacitet eliminacije može biti smanjen u bolesnika s cirozom jetre, ali ne u bolesnika s masnom
jetrom.
Farmaceutski podaci - Oczyesa 20 mg
gliceroldioleat fosfatidilkolin iz soje etanol bezvodni propilenglikol (E1520) edetatna kiselina etanolamin
Ne odlagati u hladnjak.
Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od kisika i svjetlosti.
Napunjena brizgalica od 1 ml koja se isporučuje kao jednodozna, sterilna štrcaljka (staklo, tip I) spremna za upotrebu, s čepom klipa (fluoropolimerom obložena bromobutilna guma), iglom koja nije vidljiva (22 G) i zaštitnom kapicom sa štitnikom igle (sintetička guma), umetnuta u autoinjektor.
Napunjena brizgalica pakirana je u nepropusno zatvorenoj vrećici od aluminijske folije. Pakiranje sadrži mali bijeli cilindar, uključen samo u svrhu čuvanja.
Pakiranje od 1 jednodozne napunjene brizgalice.
i druga rukovanja lijekom
Upute za upotrebu
Samo za jednokratnu upotrebu (nemojte ponovno upotrijebiti Oczyesa napunjenu brizgalicu). Nemojte upotrijebiti ako Oczyesa napunjena brizgalica izgleda oštećeno.
Nemojte upotrijebiti ako je pakiranje oštećeno (kutija ili vrećica) ili nije nepropusno zatvoreno.
Nemojte primijeniti ovaj lijek ako u njemu primijetite čestice ili je lijek zamućen.
Cjelovite upute za upotrebu nalaze se u uputi o lijeku. Zbrinjavanje
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.
