Panzyga 100 mg/ml otopina za infuziju

Nadomjesna terapija u odraslih, djece i adolescenata (0-18 godina) kod:

• sindroma primarne imunodeficijencije (PID) s poremećenom proizvodnjom protutijela;

• sekundarnih imunodeficijencija (SID) u bolesnika koji pate od teških ili opetovanih infekcija, nedjelotvornog antimikrobnog liječenja te dokazanog zatajenja specifičnih protutijela (engl. proven specifc antibody failure, PSAF)* ili razine IgG-a u serumu < 4 g/l.

  *PSAF = nemogućnost postizanja najmanje 2-strukog povećanja titra protutijela IgG protiv pneumokoknog cjepiva s polisaharidnim i polipeptidnim antigenima

  Pre- i postekspozicijska profilaksa ospica u osjetljivih odraslih osoba, djece i adolescenata (0 –

  18 godina) u kojih je aktivna imunizacija kontraindicirana ili se ne preporučuje.

  Potrebno je uzeti u obzir i službene preporuke o intravenskoj primjeni ljudskih imunoglobulina u svrhu pre- i postekspozicijske profilakse ospica te aktivnoj imunizaciji protiv ospica.

  Imunomodulacija u odraslih, djece i adolescenata (0-18 godina) kod:

• primarne imune trombocitopenije (ITP) u bolesnika s visokim rizikom od krvarenja ili prije kirurškog zahvata kako bi se popravio broj trombocita;

• Guillain Barréovog sindroma;

• Kawasakijeve bolesti (u kombinaciji s acetilsalicilatnom kiselinom; vidjeti dio 4.2);

• kronične upalne demijelinizirajuće poliradikuloneuropatije (KUDP);

• multifokalne motorne neuropatije (MMN).

Terapiju IVIg-om treba započeti i nadzirati liječnik s iskustvom u liječenju poremećaja imunološkog sustava.

Doziranje

Doza i režim doziranja ovise o indikaciji.

Dozu će možda trebati prilagoditi svakom bolesniku ovisno o kliničkom odgovoru. Dozu na temelju tjelesne težine možda će trebati prilagoditi u pothranjenih i pretilih bolesnika. U pretilih bolesnika potrebno je temeljiti dozu na fiziološkoj, standardnoj, tjelesnoj težini.

Sljedeći režimi doziranja dani su kao smjernica.

Nadomjesna terapija kod sindroma primarne imunodeficijencije

Režimom doziranja se mora postići najniža razina IgG-a (mjerena prije sljedeće infuzije) od najmanje 6 g/l ili unutar normalnog referentnog raspona za dob populacije. Za postizanje ravnoteže (razine IgG-a u stanju dinamičke ravnoteže) potrebno je 3 – 6 mjeseci nakon početka terapije. Preporučena početna doza je 0,4-0,8 g/kg primijenjena jedanput, nakon čega slijedi najmanje 0,2 g/kg svaka 3 – 4 tjedna.

Doza potrebna da se postigne najniža razina od 6 g/l je reda veličine od 0,2-0,8 g/kg/mjesec. Kad se postigne ravnotežno stanje, interval doziranja varira od 3-4 tjedna.

Najniže razine IgG-a potrebno je mjeriti i procjenjivati u kombinaciji s incidencijom infekcije. Radi smanjivanja stope bakterijskih infekcija može biti potrebno povećati doziranje i posegnuti za višim vrijednostima najnižih razina.

Nadomjesna terapija kod sekundarne imunodeficijencije (kao što je definirano u dijelu 4.1)

Preporučena doza je 0,2-0,4 g/kg svaka 3 – 4 tjedna.

Najniže razine IgG-a potrebno je mjeriti i procjenjivati u kombinaciji s incidencijom infekcije. Dozu treba prilagoditi prema potrebi radi postizanja optimalne zaštite protiv infekcija, u bolesnika s postojanom infekcijom može biti potrebno povećanje doze; smanjivanje doze može se razmotriti kada bolesnik više nema infekciju.

Pre- i postekspozicijska profilaksa ospica

Postekspozicijska profilaksa

Ako je osjetljivi bolesnik bio izložen ospicama, potrebno je postići razinu protutijela protiv ospica u serumu > 240 mIU/ml tijekom najmanje 2 tjedna davanjem doze od 0,4 g/kg što je prije moguće unutar 6 dana od izloženosti. Nakon 2 tjedna potrebno je izmjeriti i dokumentirati razinu protutijela u serumu. Može biti potrebna primjena još jedne doze od 0,4 g/kg nakon 2 tjedna kako bi se održala razina protutijela u serumu >240 mIU/ml.

Ako je ospicama bio izložen bolesnik s PID-om ili SID-om koji redovito prima infuzije IVIg-a može se razmotriti primjena dodatne doze IVIg-a što je prije moguće unutar 6 dana od izloženosti. Dozom od 0,4 g/kg trebala bi se postići razina protutijela protiv ospica u serumu > 240 mIU/ml tijekom najmanje 2 tjedna.

Preekspozicijska profilaksa

Ako u bolesnika s PID-om ili SID-om postoji rizik od izloženosti ospicama, a on prima dozu održavanja IVIg-a manju od 0,53 g/kg svaka 3 – 4 tjedna, tu dozu treba jednokratno povećati na 0,53 g/kg. Time bi razina protutijela protiv ospica u serumu trebala porasti > 240 mIU/ml tijekom najmanje 22 dana nakon infuzije.

Imunomodulacija u sljedećim slučajevima:

Primarna imuna trombocitopenija

Postoje dva alternativna rasporeda liječenja:

• 0,8–1 g/kg 1. dana; ova se doza može ponoviti jedanput unutar 3 dana

• 0,4 g/kg primjenjivana dnevno tijekom 2 – 5 dana. U slučaju relapsa, liječenje se može ponoviti.

Guillain Barréov sindrom

0,4 g/kg/dan tijekom 5 dana (u slučaju relapsa može se ponoviti doziranje).

Kawasakijeva bolest

Primijeniti 2,0 g/kg kao jednu dozu. Bolesnici istodobno moraju primati terapiju acetilsalicilatnom kiselinom.

Kronična upalna demijelinizirajuća poliradikuloneuropatija (KUDP)

Početna doza: 2 g/kg razdijeljeno tijekom 2-5 uzastopna dana. Doze održavanja:

1 g/kg tijekom 1-2 uzastopna dana svaka 3 tjedna.

Nakon svakog ciklusa potrebno je ocijeniti učinak liječenja; ako nakon 6 mjeseci nije vidljiv učinak liječenja, liječenje treba prekinuti.

Ako je liječenje djelotvorno, liječnik treba odlučiti o dugoročnom liječenju na temelju odgovora bolesnika i odgovora na terapiju održavanja. Možda će trebati prilagoditi doziranje i intervale prema pojedinačnom tijeku bolesti.

Multifokalna motorna neuropatija (MMN)

Početna doza: 2 g/kg podijeljeno na 2-5 uzastopnih dana.

Doze održavanja: 1 g/kg tijekom svaka 2 do 4 tjedna ili 2 g/kg svakih 4 do 8 tjedana.

Nakon svakog ciklusa potrebno je ocijeniti učinak liječenja; ako nakon 6 mjeseci nije vidljiv učinak liječenja, liječenje treba prekinuti.

Ako je liječenje djelotvorno, liječnik treba odlučiti o dugoročnom liječenju na temelju odgovora bolesnika i odgovora na terapiju održavanja. Možda će trebati prilagoditi doziranje i intervale prema pojedinačnom tijeku bolesti.

Preporuke za doziranje sažete su u sljedećoj tablici:

Pedijatrijska populacija

Doziranje u djece i adolescenata (0-18 godina) nije različito od onog u odraslih jer je doziranje za svaku indikaciju dano prema tjelesnoj težini i mora biti prilagođeno kliničkom ishodu prethodno spomenutih stanja.

Oštećenje jetre

Nema dostupnih dokaza da bi se zahtijevala prilagodba doze.

Oštećenje bubrega

Nije potrebna prilagodba doze osim u slučaju kliničke opravdanosti, vidjeti dio 4.4.

Starije osobe

Nije potrebna prilagodba doze osim u slučaju kliničke opravdanosti, vidjeti dio 4.4.

Način primjene

Za intravensku primjenu.

Ljudski normalni imunoglobulin mora se infundirati intravenski pri početnoj brzini od 0,6 ml/kg/h tijekom 30 minuta. Vidjeti dio 4.4. U slučaju nuspojave mora se smanjiti brzina primjene ili prekinuti infuzija. Ako se dobro podnosi, brzina primjene može se postupno povećati na najviše 4,8 ml/kg/h.

Kod bolesnika s PID-om koji su dobro podnosili brzinu infuzije od 4,8 ml/kg/h, brzina se može dodatno postepeno povećati na najviše 8,4 ml/kg/h.

U bolesnika s KUDP-om koji su dobro podnosili brzinu infuzije od 4,8 ml/kg na sat, brzina se može dalje postupno povećavati do najviše 7,2 ml/kg na sat.

Kako bi se infundirao sav lijek koji je možda zaostao u infuzijskim cijevima na kraju infuzije, cijevi se mogu isprati 0,9%-tnom fiziološkom otopinom ili 5%-tnom otopinom dekstroze.

Preosjetljivost na djelatnu tvar (ljudske imunoglobuline) ili neku od pomoćnih tvari (vidjeti dijelove 4.4 i 6.1).

Bolesnici s izoliranim manjkom IgA koji su razvili protutijela na IgA, jer primjena lijekova koji sadrže IgA može izazvati anafilaksu.

Sljedivost

Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.

Mjere opreza pri uporabi

Potencijalne komplikacije često se mogu izbjeći ako se osigura da bolesnici:

• nisu osjetljivi na normalni ljudski imunoglobulin početnim sporim injiciranjem lijeka (0,6-1,2 ml/kg/sat)

• budu pod pažljivim praćenjem kako bi se uočila pojava svih simptoma tijekom razdoblja infuzije. Bolesnike koji nikad nisu primili ljudski normalni imunoglobulin, bolesnike koji su prešli s drugog i.v.Ig lijeka ili kod dugog intervala nakon prethodne infuzije mora se tijekom prve infuzije i tijekom prvih sat vremena nakon prve infuzije osobito pažljivo nadzirati u kontroliranom okruženju zdravstvene institucije radi otkrivanja potencijalno štetnih znakova i da bi se u slučaju hitnosti moglo što prije započeti s liječenjem. Sve druge bolesnike nužno je nadzirati tijekom najmanje 20 minuta nakon primjene.

  U svih bolesnika, primjena i.v.Ig zahtijeva:

• odgovarajuću hidraciju prije infuzije i.v.Ig

• kontrolu izlučivanja urina

• kontrolu razine kreatinina u serumu

• izbjegavanje istodobne primjene diuretika Henleove petlje (vidjeti dio 4.5).

  U slučaju nuspojave, treba ili smanjiti brzinu infuzije ili je zaustaviti. Potrebno liječenje ovisi o prirodi i ozbiljnosti nuspojava.

  Infuzijska reakcija

  Određene nuspojave (npr. glavobolja, crvenilo kože, zimica, mialgija, piskanje, tahikardija, bol u donjem dijelu leđa, mučnina i hipotenzija) mogu biti povezane s brzinom infuzije. Strogo se mora pridržavati brzine infuzije preporučene u dijelu 4.2. Bolesnike se mora pomno nadzirati i pažljivo promatrati kako bi se uočila pojava bilo kojih simptoma tijekom razdoblja infuzije.

  Nuspojave se mogu češće javiti:

• u bolesnika koji primaju ljudske normalne imunoglobuline po prvi put ili u rijetkim slučajevima kada se terapija jednim ljudskim normalnim imunoglobulinom zamjeni drugim ili kada postoji dugo razdoblje od prethodne infuzije

• u bolesnika s neliječenom infekcijom ili postojećom kroničnom upalom.

  Preosjetljivost

  Reakcije preosjetljivosti su rijetke.

  Može se razviti anafilaksa u bolesnika

• s nedetektibilnim IgA koji imaju protutijela protiv IgA

• koji su tolerirali prethodno liječenje normalnim ljudskim imunoglobulinom.

  U slučaju šoka, potrebno je provesti standardno medicinsko liječenje šoka. Tromboembolija

  Postoji klinički dokaz povezanosti primjene i.v.Ig-a s trombembolijskim događajima poput infarkta miokarda, cerebrovaskularnog događaja (uključujući moždani udar), plućne embolije i duboke venske tromboze za koju se pretpostavlja da je povezana s relativnim porastom viskoznosti krvi uslijed velikog dotoka imunoglobulina u bolesnika pod rizikom. Potreban je oprez prilikom propisivanja i infundiranja i.v.Ig-a u pretilih bolesnika te u bolesnika s prethodno postojećim faktorima rizika za trombotske događaje (poput uznapredovale dobi, hipertenzije, dijabetesa melitusa i anamneze vaskularne bolesti ili trombotičkih epizoda, bolesnika sa stečenim ili nasljednim trombofilijskim poremećajima, bolesnika koji su dulje vrijeme nepokretni, bolesnika s teškom hipovolemijom, bolesnika s bolestima koje povećavaju viskoznost krvi).

  U bolesnika s tromboembolijskim nuspojavama nužno je primijeniti i.v.Ig-e pri najmanjoj mogućoj brzini infuzije i dozi.

  Akutno zatajenje bubrega

  Slučajevi akutnog zatajenja bubrega prijavljeni su u bolesnika koji primaju terapiju i.v.Ig-a. U većini slučajeva identificirani su čimbenici rizika poput prethodno postojeće bubrežne insuficijencije, dijabetesa melitusa, hipovolemije, prekomjerne tjelesne težine, istodobno primjenjivanih nefrotoksičnih lijekova ili dobi iznad 65 godina.

  Prije infuzije i.v.Ig i ponovno u odgovarajućim intervalima potrebno je ocijeniti parametre bubrega, naročito u bolesnika za koje je ocijenjeno da imaju potencijalno povećani rizik za nastanak akutnog zatajenja bubrega. U bolesnika s rizikom od akutnog zatajenja bubrega i.v.Ig lijekove bi trebalo primijeniti najmanjom brzinom i u najmanjoj primjenjivoj dozi. U slučaju oštećenja bubrega, potrebno je razmotriti prekid terapije i.v.Ig-a.

  Iako su izvješća o bubrežnoj disfunkciji i akutnom zatajenju bubrega povezana s uporabom mnogih odobrenih i.v.Ig lijekova koji sadrže različite pomoćne tvari poput saharoze, glukoze i maltoze, oni koji sadrže saharozu kao stabilizator odgovorni su za nesrazmjeran udio od ukupnog broja. U bolesnika pod rizikom, potrebno je razmotriti uporabu i.v.Ig lijekova koji ne sadrže te pomoćne tvari. Panzyga ne sadrži saharozu, maltozu ili glukozu.

  Sindrom aseptičnog meningitisa (AMS)

  Opisano je da se sindrom aseptičnog meningitisa javlja u kombinaciji s i.v.Ig liječenjem. Sindrom obično započinje unutar nekoliko sati do 2 dana nakon i.v.Ig liječenja. Ispitivanja cerebrospinalne tekućine (engl. cerebrospinal fluid, CSF) često su pozitivna s pleocitozom od nekoliko tisuća stanica po mm³, poglavito iz granulocitnih serija te s povišenim razinama proteina do nekoliko stotina mg/dl.

  AMS se može javiti češće u kombinaciji s visokim dozama (2 g/kg) u i.v.Ig liječenju.

  Bolesnici koji pokazuju takve znakove i simptome trebaju primiti temeljiti neurološki pregled, uključujući ispitivanje CSF-a kako bi se isključili drugi uzroci meningitisa.

  Prekid i.v.Ig liječenja rezultirao je remisijom AMS-a unutar nekoliko dana bez posljedica.

  Hemolitička anemija

  i.v.Ig lijekovi mogu sadržavati protutijela krvnih grupa koja mogu djelovati kao hemolizini i inducirati in vivo oblaganje crvenih krvnih stanica (engl. red blood cells, RBC) imunoglobulinima, uzrokujući pozitivnu direktnu antiglobulinsku reakciju (Coombsov test) te rijetko hemolizu. Nakon i.v.Ig terapije može se razviti hemolitička anemija zbog pojačane sekvestracije crvenih krvnih stanica. Primatelje i.v.Ig-a nužno je nadzirati kako bi se uočili klinički znakovi i simptomi hemolize (vidjeti dio 4.8).

  Neutropenija/leukopenija

  Prolazno smanjenje broja neutrofila i/ili epizode neutropenije, ponekad teške, prijavljeni su nakon liječenja i.v.Ig-om. Ovo se obično javlja unutar nekoliko sati ili dana nakon primjene i.v.Ig-a i spontano nestaje unutar 7 do 14 dana.

  Akutno oštećenje pluća povezano s transfuzijom (eng. Transfusion Related Acute Lung Injury,

  TRALI)

  Postoje izvještaji o nekardiogenom plućnom edemu [akutnom oštećenju pluća povezanom s transfuzijom (TRALI)] u bolesnika liječenih i.v.Ig-om. TRALI je obilježen teškom hipoksijom, dispnejom, tahipnejom, cijanozom, vrućicom i hipotenzijom. Simptomi TRALI tipično nastaju tijekom transfuzije ili unutar 6 sati nakon nje, često unutar 1-2 sata. Stoga se primatelji i.v.Ig infuzije moraju nadzirati radi uočavanja plućnih nuspojava, a slučaju njihove pojave i.v.Ig infuzija mora se odmah prekinuti. TRALI je stanje potencijalno opasno po život koje zahtijeva hitno zbrinjavanje na jedinici intenzivnog liječenja.

  Interferencija sa serološkim pretragama

  Nakon primjene imunoglobulina prolazni porast različitih pasivno prenesenih protutijela u bolesnikovu krv može rezultirati lažno pozitivnim rezultatima seroloških pretraga.

  Pasivni prijenos protutijela na antigene eritrocita, primjerice A, B, D može interferirati s nekim serološkim pretragama na protutijela na eritrocite primjerice s direktnim antiglobulinskim testom (DAT, direktni Coombsov test).

  Prenosivi agensi

  Standardne mjere za sprječavanje infekcija koje su posljedica uporabe lijekova pripremljenih iz ljudske krvi ili plazme uključuju odabir donora, probir pojedinačnih donacija i pulova plazme na specifične markere infekcije i uključivanje učinkovitih koraka tijekom proizvodnje za inaktivaciju/uklanjanje virusa. Unatoč tome, kada se primjenjuju lijekovi pripremljeni iz ljudske krvi ili plazme, ne može se potpuno isključiti mogućnost prijenosa infektivnih agenasa. To se također odnosi na nepoznate ili nove viruse i druge patogene.

  Poduzete mjere smatraju se učinkovitim za viruse s ovojnicom poput HIV-a, HBV-a i HCV-a, te za viruse bez ovojnice HAV i parvovirus B19.

  Postoji uvjerljivo kliničko iskustvo glede izostanka prijenosa virusa hepatitisa A ili parvovirusa B19 s imunoglobulinima te se također pretpostavlja da sadržaj protutijela čini važan doprinos virusnoj sigurnosti.

  Sadržaj natrija

  Ovaj lijek sadrži 69 mg natrija po bočici od 100 ml, što odgovara 3,45% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

  Pedijatrijska populacija

  Navedena upozorenja i mjere opreza odnose se kako na odrasle tako i na djecu.

Živa atenuirana virusna cjepiva

Primjena imunoglobulina može oslabiti djelotvornost živih atenuiranih virusnih cjepiva poput cjepiva protiv ospica, rubeole, zaušnjaka i vodenih kozica tijekom razdoblja od najmanje 6 tjedana do

3 mjeseca. Nakon primjene ovog lijeka mora proći razdoblje od 3 mjeseca prije cijepljenja živim atenuiranim virusnim cjepivima. U slučaju ospica, ovo slabljenje djelotvornosti cjepiva može potrajati do 1 godine. Stoga se u bolesnika koji primaju cjepivo protiv ospica mora provjeriti status protutijela.

Diuretici Henleove petlje

Izbjegavati istodobnu primjenu diuretika Henleove petlje.

Pedijatrijska populacija

Navedene interakcije odnose se kako na odrasle tako i na djecu.

Trudnoća

Sigurnost ovog lijeka za primjenu u trudnoći nije utvrđena u kontroliranim kliničkim ispitivanjima i stoga se u trudnica smije primijeniti samo uz oprez. Dokazano je da i.v.Ig lijekovi prolaze kroz posteljicu i to povećano tijekom trećeg trimestra. Kliničko iskustvo s imunoglobulinima sugerira da se ne trebaju očekivati štetni učinci na tijek trudnoće ili na fetus i novorođenče.

Dojenje

Sigurnost primjene ovog lijeka u trudnoći u ljudi nije ustanovljena u kontroliranim kliničkim ispitivanjima, te se stoga u dojilja smije primijeniti samo uz oprez. Imunoglobulini se izlučuju u majčino mlijeko. Ne očekuju se negativni učinci na dojenu novorođenčad/dojenčad.

Plodnost

Kliničko iskustvo s imunoglobulinima sugerira da se ne trebaju očekivati štetni učinci na plodnost.

Panzyga ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Međutim, potrebno je da bolesnici u kojih se jave nuspojave, pričekaju da one nestanu prije no što upravljaju vozilima ili rade sa strojevima.

Sažetak sigurnosnog profila

Nuspojave uzrokovane normalnim ljudskim imunoglobulinima (u padajućoj učestalosti) obuhvaćaju (vidjeti također dio 4.4):

• zimicu, glavobolju, omaglicu, vrućicu, povraćanje, alergijske reakcije, mučninu, artralgiju, niski krvni tlak i umjerenu bol u donjem dijelu leđa

• reverzibilne hemolitičke reakcije; naročito u bolesnika s krvnim grupama A, B i AB te (rijetko) hemolitičku anemiju koja zahtijeva transfuziju

• (rijetko) iznenadni pad krvnog tlaka, a u izoliranim slučajevima anafilaktički šok, čak i kada bolesnik nije pokazao preosjetljivost u prethodnim primjenama

• (rijetko) prolazne kožne reakcije (uključujući kožni eritemski lupus - učestalost nepoznata)

• (vrlo rijetko) tromboembolijske reakcije poput infarkta miokarda, moždanog udara, plućne embolije, dubokih venskih tromboza

• slučajeve reverzibilnog aseptičkog meningitisa

• slučajeve povećane razine serumskog kreatinina i/ili akutnog zatajenja bubrega.

• slučajeve akutnog oštećenja pluća povezanog s transfuzijom (TRALI).

  Tablični popis nuspojava

  Tablica prikazana u nastavku u skladu je s MedDRA klasifikacijom organskih sustava (SOC i razina preporučenog pojma (Preferred Term Level)).

  Učestalosti su procijenjene u skladu sa sljedećim konvencijama: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000), dok su nuspojave spontano prijavljene nakon stavljanja lijeka u promet smještene u kategoriju

  „nepoznato“. Unutar svakog organskog sustava, nuspojave su prikazane prema silaznoj ozbiljnosti.

  U sljedećoj tablici prikazan je pregled nuspojava opaženih u kliničkim ispitivanjima kao i onih prijavljenih spontano nakon stavljanja lijeka u promet.

  MedDRA klasifikacija organskih sustava prema redoslijedu:	Nuspojava	Učestalost po infuziji		Učestalost po bolesniku
  Poremećaji krvi i limfnog sustava	Anemija, leukopenija-------------------------	Manje često-------------------------		Često-----------------------
  	Hemoliza†,	Rijetko		Manje često
  Poremećaji imunološkog sustava	Anafilaktička reakcija, anafilaktoidna reakcija, edemlica, angioedem, preosjetljivost	Nepoznato		Nepoznato
  Psihijatrijski poremećaji	Stanje konfuzije, agitacija,anksioznost	Nepoznato		Nepoznato
  Poremećaji živčanog sustava	Glavobolja	Često		Vrlo često
  	Omaglica, somnolencija	Manje često		Često
  	Aseptički meningitis, hipoestezija	Rijetko		Manje često
  	Cerebrovaskularni inzult, gubitak svijesti, parestezija, tremor,migrena, fotofobija	Nepoznato		Nepoznato
  Poremećaji oka	Pruritus oka	Rijetko		Manje često
  Poremećaji uha i labirinta	Bol u uhu	Rijetko		Manje često
  Srčani poremećaji	Tahikardija	Manje često		Često
  	Angina pektoris, cijanoza, bradikardija, palpitacije	Nepoznato		Nepoznato
  Krvožilni poremećaji	Hipertenzija	Manje često		Često
  	Hipotenzija	Rijetko		Manje često
  	Bljedilo	Nepoznato		Nepoznato
  Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja	Kašalj-------------------------	Manje često-------------------------		Često----------------------
  	Dispneja, tahipneja	Rijetko		Manje često
  	Edem pluća, hipoksija,bronhospazam, piskanje pri disanju	Nepoznato		Nepoznato
  Poremećaji probavnog sustava	Mučnina, povraćanje, bol u trbuhu	Manje često		Često
  	Nelagoda u trbuhu, proljev	Rijetko		Manje često
  Poremećaji kože i potkožnog tkiva	Dermatitis, eksfolijacija kože, urtikarija, pruritus, osip	Manje često		Često
  	Eritem	Rijetko		Manje često
  Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva	Artralgija, mialgija, mišićno-koštana bol ili ukočenost	Rijetko		Manje često
  	Mišićni grčevi, bol u vratu, bol u ekstremitetu	Nepoznato		Nepoznato
  Opći poremećaji i reakcije na	Pireksija	Često		Vrlo često
  10/15			H A L M E D23 - 02 - 2026O D O B R E N O

  MedDRA klasifikacija organskih sustava prema redoslijedu:	Nuspojava	Učestalost po infuziji	Učestalost po bolesniku
  mjestu primjene	Zimica, astenija, bolest slična gripiNelagoda u prsima, bol u prsima, umor, osjećaj hladnoće, pruritus na mjestu infuzije, bol, periferno oticanjeEdem, letargija, malaksalost, osjećaj pečenja, osjećaj vrućine, navale crvenila, navale vrućine, hiperhidroza, reakcija na mjestuprimjene injekcije	Manje često RijetkoNepoznato	Često Manje čestoNepoznato
  Pretrage	Povišeni jetreni enzimi, povišena laktat-dehidrogenaza u krviSniženi hemoglobin Pozitivan direktni Coombsovtest, smanjena zasićenost kisikom	Manje čestoRijetko Nepoznato	ČestoManje često Nepoznato

  † subklinički slučaj

  Sljedeće dodatne nuspojave zabilježene tijekom primjene intravenskih imunoglobulina nakon dobivanja odobrenja za stavljanje u promet, mogu se pojaviti i nakon primjene lijeka Panzyga: srčani arest, akutni respiratorni distresni sindrom, zatajenje disanja, koma, zatajenje ili kolaps periferne cirkulacije, apneja, encefalopatija, Steven-Johnsonov sindrom, pancitopenija, bulozni dermatitis, epidermoliza, konvulzija, preopterećenje tekućinom, disfunkcija jetre, (pseudo)hiponatrijemija, flebitis, bol u bubregu, lažno povišena brzina sedimentacije eritrocita, nervoza, alopecija, ekcem, poremećaj govora.

  Opis odabranih nuspojava

  Za opis odabranih nuspojava poput reakcija preosjetljivosti, tromboembolije, akutnog zatajenja bubrega, sindroma aseptičnog meningitisa i hemolitičke anemije vidjeti dio 4.4.

  Pedijatrijska populacija

  Učestalost, vrsta i težina nuspojava u djece iste su kao i u odraslih.

  Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

  Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

Predoziranje može uzrokovati preopterećenje tekućinom i hiperviskoznost, naročito u bolesnika pod rizikom, uključujući dojenčad, starije bolesnike ili bolesnike s oštećenjem srca ili bubrega (vidjeti dio 4.4).