Farmakoterapijska skupina: Pripravci za liječenje šećerne bolesti (antidijabetici); sulfonamidi, derivati ureje, ATK oznaka: A10BB12

Glimepirid je oralno aktivna hipoglikemijska tvar koja pripada skupini derivata sulfonilureje. Može se primjenjivati za liječenje šećerne bolesti neovisne o inzulinu.

Glimepirid djeluje uglavnom stimuliranjem oslobađanja inzulina iz beta-stanica gušterače.

Kao i kod ostalih derivata sulfonilureje, taj se učinak zasniva na pojačanom odgovoru beta-stanica gušterače na fiziološki poticaj glukoze. Osim toga, čini se da glimepirid ima izrazite učinke izvan gušterače što je odlika i ostalih derivata sulfonilureje.

Osl obađanje inzulina

Derivati sulfonilureje reguliraju sekreciju inzulina zatvaranjem ATP-osjetljivih kalijevih kanala u membrani beta-stanice. Zatvaranje kalijevog kanala inducira depolarizaciju beta-stanice i rezultira, otvaranjem osjetljivih kalcijevih kanala, povećanim ulaskom kalcija u stanicu.

To dovodi do otpuštanja inzulina egzocitozom.

Glimepirid se velikom brzinom veže i otpušta s proteina na membrani beta-stanice koji je povezan s ATP-osjetljivim kalijevim kanalom, ali koji se razlikuje od uobičajenog mjesta na koje se vežu derivati sulfonilureje.

Djelovanje izvan gušt erače

Učinci izvan gušterače su, primjerice, poboljšanje osjetljivosti perifernog tkiva prema inzulinu i smanjenje jetrenog unosa inzulina.

Unos glukoze iz krvi u periferno mišićno i masno tkivo odvija se preko posebnih transportnih proteina, lokaliziranih na staničnoj membrani. Transport glukoze u ta tkiva ograničavajući je čimbenik u iskorištavanju glukoze. Glimepirid vrlo brzo povećava broj molekula aktivnih nosača glukoze u plazmatskoj membrani mišićnih i masnih stanica, što rezultira stimulacijom unosa glukoze.

Glimepirid povećava aktivnost glikozil-fosfatidilinozitol-specifične fosfolipaze C koja može biti povezana s lipogenezom induciranom lijekovima i glikogenezom u izoliranim masnim i mišićnim stanicama. Glimepirid inhibira stvaranje glukoze u jetri povećavajući unutar staničnu koncentraciju fruktoze-2,6-bisfosfata, što inhibira glukoneogenezu.

Općenito

U zdravih osoba, minimalna učinkovita oralna doza iznosi oko 0,6 mg. Učinak glimepirida ovisi o dozi i reproducibilan je. Fiziološki odgovor na akutnu tjelesnu aktivnost, smanjenje sekrecije inzulina, postoji i nakon uzimanja glimepirida.

Nema značajne razlike u učinku ukoliko se lijek uzima 30 minuta prije ili neposredno prije jela. U bolesnika koji boluju od dijabetesa, dobra metabolička kontrola tijekom 24 sata može se postići jednom dnevnom dozom.

Iako hidroksi metabolit glimepirida uzrokuju maleno, no značajno snižavanje glukoze u serumu zdravih ljudi, to predstavlja samo maleni dio ukupnog učinka lijeka.

Kombinirano liječenje s metforminom

Jedno je ispitivanje pokazalo da istodobna primjena glimepirida i metformina poboljšava metaboličku kontrolu u usporedbi s monoterapijom metforminom u bolesnika koji nisu odgovarajuće kontrolirani maksimalnom dozom metformina.

Kombinirano liječenje s inzulinom

Podaci za kombinirano liječenje s inzulinom su ograničeni. Istodobno liječenje s inzulinom može se uvesti bolesnicima koji nisu odgovarajuće kontrolirani maksimalnom dozom glimepirida. U dva ispitivanja, s kombiniranim liječenjem se postiglo jednako poboljšanje metaboličke kontrole kao i sa samim inzulinom; ipak, u kombiniranom liječenju bila je potrebna niža prosječna doza inzulina.

Posebne skupine bolesnika

Pedijatrijska populacija

Provedeno je aktivno kontrolirano kliničko ispitivanje (glimepirid do 8 mg dnevno ili metformin do 2000 mg dnevno) u trajanju od 24 tjedna na 285 djece (8 do 17 godina) sa šećernom bolesti tipa 2. I glimepirid i metformin pokazali su značajno smanjenje HbA1c u odnosu na početne vrijednosti (glimepirid –0,95 (sg 0,41); metformin -1,39 (sg 0,40)). Glimepirid nije, međutim, dostigao kriterij

neinferiornosti prema metforminu u srednjoj promjeni HbA1c u odnosu na početne vrijednosti. Razlika između liječenja iznosila je 0,44% u korist metformina. Gornja granica (1,05) 95% intervala pouzdanosti za razliku nije bila ispod 0,3% granice neinferiornosti.

Nakon liječenja glimepiridom nisu zabilježeni novi sigurnosni nalazi u djece u usporedbi s odraslim bolesnicima sa šećernom bolesti tipa 2. U pedijatrijskih bolesnika nisu dostupni podaci o dugotrajnoj učinkovitosti i sigurnosti.