Gemcitabin je indiciran za liječenje lokalno uznapredovalog ili metastatskog karcinoma mokraćnog mjehura u kombinaciji s cisplatinom.

Gemcitabin je indiciran za liječenje bolesnika s lokalno uznapredovalim ili metastatskim adenokarcinomom gušterače.

Gemcitabin je, u kombinaciji s cisplatinom, indiciran kao prva linija liječenja bolesnika s lokalno uznapredovalim ili metastatskim nemikrocelularnim karcinomom pluća (NSCLC). Monoterapija gemcitabinom dolazi u obzir kao opcija liječenja u starijih bolesnika ili onih čije funkcionalno stanje iznosi 2 po ECOG ljestvici .

Gemcitabin je, u kombinaciji s karboplatinom, indiciran za liječenje bolesnica s lokalno uznapredovalim ili metastatskim epitelnim karcinomom jajnika kod kojih je došlo do relapsa bolesti najmanje 6 mjeseci nakon prve linije liječenja koja je uključivala platinu.

Gemcitabin je, u kombinaciji s paklitakselom, indiciran za liječenje bolesnika s inoperabilnim, lokalno recidivirajućim ili metastatskim karcinomom dojke kod kojih je došlo do relapsa bolesti nakon provedene adjuvantne/neoadjuvantne kemoterapije. Prethodna je kemoterapija trebala uključivati antraciklin, osim ako njegova primjena nije bila klinički kontraindicirana.

Gemcitabin Kabi mora propisati liječnik kvalificiran za provođenje onkološkog kemoterapijskog liječenja.

Doziranje

Karcinom mokraćnog mjehura
Kombinirano liječenje
Preporučena doza gemcitabina je 1000 mg/m², primijenjena u obliku 30-minutne infuzije. Dozu je potrebno primijeniti 1., 8. i 15. dana svakog 28-dnevnog ciklusa u kombinaciji sa cisplatinom.
Cisplatin se primjenjuje u preporučenoj dozi od 70 mg/m², 1. dan nakon gemcitabina ili 2. dan svakog 28. dnevnog ciklusa. Ovaj četverotjedni ciklus se potom ponavlja. Dozu je moguće smanjiti pri idućem ciklusu ili tijekom postojećeg ciklusa, ovisno o stupnju toksičnosti izražene u bolesnika.

Adenokarcinom gušterače
Preporučena doza gemcitabina je 1000 mg/m², primijenjena u obliku 30-minutne intravenske infuzije, jednom tjedno do najviše 7 tjedana uzastopno nakon čega slijedi jedan tjedan pauze. U ciklusima koji slijede lijek se primjenjuje jednom tjedno tijekom tri uzastopna tjedna, nakon čega slijedi tjedan pauze. Dozu je moguće smanjiti pri idućem ciklusu ili tijekom postojećeg ciklusa, ovisno o stupnju toksičnosti izražene u bolesnika.

Nemikrocelularni karcinom pluća
Monoterapija
Preporučena doza gemcitabina je 1000 mg/m², primijenjena u obliku 30-minutne intravenske infuzije, jednom tjedno tijekom tri uzastopna tjedna, nakon čega slijedi jedan tjedan pauze. Ovaj se četverotjedni ciklus potom ponavlja. Dozu je moguće smanjiti pri idućem ciklusu ili tijekom postojećeg ciklusa, ovisno o stupnju toksičnosti izražene u bolesnika.

Kombinirano liječenje
Preporučena doza gemcitabina je 1250 mg/m² površine tijela, primijenjena u obliku 30-minutne intravenske infuzije 1. i 8. dana trotjednog ciklusa liječenja.
Dozu je moguće smanjiti pri idućem ciklusu ili tijekom postojećeg ciklusa, ovisno o stupnju toksičnosti izražene u bolesnika.
Cisplatin se primjenjuje u dozama od 75 do 100 mg/m² jednom tjedno svaka tri tjedna.

Karcinom dojke
Kombinirano liječenje
Gemcitabin u kombinaciji s paklitakselom se, prema preporuci, primjenjuje po sljedećem protokolu: paklitaksel (175 mg/m²) 1. dan u obliku trosatne intravenske infuzije, nakon čega slijedi gemcitabin (1250 mg/m²) u obliku 30-minutne intravenske infuzije 1. i 8. dan svakog trotjednog ciklusa liječenja. Dozu je moguće smanjiti pri idućem ciklusu ili tijekom postojećeg ciklusa, ovisno o stupnju toksičnosti izražene u bolesnika. Bolesnici moraju imati apsolutni broj granulocita najmanje 1500 (x 10⁶/l) prije početka kombiniranog kemoterapijskog liječenja gemcitabinom i paklitakselom.

Karcinom jajnika
Kombinirano liječenje
Gemcitabin u kombinaciji s karboplatinom se, prema preporuci, primjenjuje po sljedećem protokolu: gemcitabin 1000 mg/m² 1. i 8. dan svakog trotjednog ciklusa u obliku 30-minutne intravenske infuzije, karboplatin 1. dan nakon gemcitabina u skladu površinom ispod krivulje (AUC) od 4,0 mg/ml·min.
Dozu je moguće smanjiti pri idućem ciklusu ili tijekom postojećeg ciklusa, ovisno o stupnju toksičnosti izražene u bolesnice.

Praćenje toksičnosti i prilagodba doze uslijed toksičnosti

Prilagodba doze zbog nehematološke toksičnosti
Kako bi nehematološka toksičnost bila uočena, potrebno je provoditi periodične fizikalne preglede te kontrolirati funkciju bubrega i jetre. Dozu je moguće smanjiti pri idućem ciklusu ili tijekom postojećeg ciklusa, ovisno o stupnju toksičnosti izražene u bolesnika. Općenito, kod teške (3. ili 4. stupanj) nehematološke toksičnosti, osim mučnine/povraćanja, liječenje gemcitabinom potrebno je zaustaviti ili nastaviti smanjenom dozom ovisno o procjeni nadležnog liječnika. Prekid treba trajati do oporavka od toksičnog učinka koji procjenjuje liječnik.

Podatke o prilagodbi doze cisplatina, karboplatina i paklitaksela u kombiniranim kemoterapijskim protokolima pogledajte u odgovarajućim Sažetcima opisa svojstava lijeka.

Prilagodba doze uslijed hematološke toksičnosti
Započinjanje ciklusa
U bolesnika je, pri svakoj indikaciji, potrebno provjeriti broj trombocita i granulocita prije primjene svake doze.
Prije započinjanja ciklusa apsolutni broj granulocita u bolesnika mora iznositi najmanje 1500 (x 10⁶/l), a trombocita najmanje 100 000 (x 10⁶/l).

Tijekom postojećeg ciklusa
Doze gemcitabina tijekom postojećeg ciklusa potrebno je prilagođavati kako je navedeno u sljedećim tablicama:

Prilagodba doze zbog hematološke toksičnosti u kasnijim ciklusima, za sve indikacije
Dozu gemcitabina potrebno je smanjiti na 75% početne doze prvog ciklusa, u slučaju sljedećih hematoloških toksičnosti:

• Apsolutni broj granulocita <500 x 10⁶/l dulje od 5 dana

• Apsolutni broj granulocita <100 x 10⁶/l dulje od 3 dana

• Febrilna neutropenija

• Trombociti < 25 000 x 10⁶/l

• Odgoda ciklusa za više od tjedan dana zbog toksičnosti

Način primjene

Gemcitabin 38 mg/ml prašak za otopinu za infuziju dobro se podnosi tijekom infuzije i može se primjenjivati ambulantno. Dođe li do ekstravazacije, infuziju je potrebno odmah zaustaviti i ponovno započeti u drugoj krvnoj žili. Bolesnika je tijekom primjene potrebno pomno nadzirati.

Za upute o rekonstituciji lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.

Posebne populacije

Oštećenje funkcije bubrega ili jetre
Potreban je oprez pri primjeni gemcitabina u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre ili bubrega budući da nema dovoljno podataka iz kliničkih ispitivanja na temelju kojih bi se mogle dati jasne preporuke o doziranju u ovim skupinama bolesnika (vidjeti dio 4.4. i 5.2.).

Starije osobe (>65 godina)
Bolesnici stariji od 65 godina dobro podnose gemcitabin. Nema dokaza koji bi govorio u prilog potrebe dodatne prilagodbe doze u starijih osoba, osim u slučajevima navedenim za sve bolesnike općenito (vidjeti dio 5.2.).

Pedijatrijska populacija
Ne preporučuje se primjena gemcitabina kod djece mlađe od 18 godina zbog nedostatnih podataka o sigurnosti i djelotvornosti lijeka u toj populaciji.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. Dojenje (vidjeti dio 4.6.).

Uočeno je da produljenje trajanja infuzije i skraćivanje ciklusa povećavaju toksičnost. Hematološka toksičnost

Gemcitabin može suprimirati funkciju koštane srži što se očituje leukopenijom, trombocitopenijom i

anemijom.

U bolesnika koji primaju gemcitabin potrebno je prije svake doze provjeriti broj trombocita, leukocita i granulocita. U slučaju razvoja lijekom izazvane supresije koštane srži potrebno je razmisliti o privremenom prekidu ili prilagodbi doze liječenja (vidjeti dio 4.2.).

Međutim, mijelosupresija je kratkotrajna i obično ne zahtijeva smanjenje doze, a prekid liječenja zahtijeva vrlo rijetko.

Broj stanica u perifernoj krvi može se nastaviti smanjivati i nakon prestanka primjene gemcitabina. U bolesnika sa smanjenom funkcijom koštane srži, liječenje je potrebno započeti oprezno.

Kao i kod primjene drugih citotoksičnih lijekova, potrebno je uzeti u obzir rizik od kumulativne supresije funkcije koštane srži pri primjeni gemcitabina u kombiniranim kemoterapijskim protokolima.

Oštećenje funkcije jetre i bubrega

Gemcitabin se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre ili bubrega, s obzirom na to da nema dovoljno podataka iz kliničkih ispitivanja temeljem kojih bi se mogle dati jasne preporuke o doziranju za te skupine bolesnika (vidjeti dio 4.2.).

Primjena gemcitabina bolesnicima s presadnicama u jetri ili hepatitisom, alkoholizmom ili cirozom u osobnoj anamnezi može rezultirati pogoršanjem postojećeg oštećenja funkcije jetre.

Periodičnim laboratorijskim pretragama (uključujući virološko testiranje) potrebno je procjenjivati funkciju bubrega i jetre.

Konkomitantna radioterapija

Konkomitantna radioterapija (primijenjena istovremeno ili s ≤7 dana razmaka): Zabilježena je toksičnost (vidjeti dio 4.5. za pojedinosti i preporuke za liječenje).

Živa cjepiva

U bolesnika koji se liječe gemcitabinom ne preporučuje se uporaba cjepiva protiv žute groznice i drugih atenuiranih živih cjepiva (vidjeti dio 4.5.).

Sindrom posteriorne reverzibilne encefalopatije

U bolesnika koji su gemcitabin primali samostalno ili u kombinaciji s drugim kemoterapeuticima prijavljeni su slučajevi sindroma posteriorne reverzibilne encefalopatije (engl. posterior reversible encephalopathy syndrome, PRES) s potencijalno teškim posljedicama. U većine bolesnika u kojih se razvio PRES prijavljeni su akutna hipertenzija i napadaji, ali mogu se pojaviti i drugi simptomi, poput glavobolje, letargije, konfuzije i sljepoće. Dijagnozu je najbolje potvrditi magnetskom rezonancijom (MR). PRES se obično povlači nakon uvođenja odgovarajućih potpornih mjera. Ako se tijekom terapije razvije PRES, potrebno je trajno obustaviti primjenu gemcitabina i uvesti potporne mjere, uključujući kontrolu krvnog tlaka i terapiju protiv napadaja.

Kardiovaskularni sustav

Zbog rizika od srčanih i/ili krvožilnih poremećaja pri primjeni gemcitabina, potreban je poseban oprez u bolesnika s anamnezom kardiovaskularnih događaja.

Sindrom kapilarnog curenja (sindrom povećane propusnosti kapilara)

Sindrom kapilarnog curenja prijavljen je u bolesnika koji su primali gemcitabin kao jedini lijek ili u kombinaciji s drugim kemoterapeuticima (vidjeti dio 4.8.). Ovo stanje je uglavnom moguće izliječiti ako se na vrijeme prepozna i odgovarajuće liječi, iako su zabilježeni i smrtni slučajevi. Stanje uključuje sistemsku kapilarnu hiperpermeabilnost tijekom koje tekućina i proteini iz međužilnog prostora cure u intersticij. Klinički znakovi uključuju generalizirani edem, povećanje tjelesne mase, hipoalbuminemiju, tešku hipotenziju, akutno oštećenje funkcije bubrega i edem pluća. Ako se tijekom liječenja javi sindrom kapilarnog curenja, liječenje gemcitabinom mora se prekinuti i moraju se uvesti odgovarajuće potporne mjere. Ovaj se sindrom može javiti u kasnijim ciklusima te je u literaturi povezan sa sindromom respiratornog distresa odraslih.

Pluća

Pri liječenju gemcitabinom zabilježeni su štetni učinci na pluća, u pojedinim slučajevima vrlo ozbiljni (plućni edem, intersticijski pneumonitis ili sindrom akutnog respiratornog distresa u odraslih (ARDS)).

Ako se takvi učinci pojave, potrebno je razmotriti mogućnost prekida liječenja gemcitabinom. Rana primjena mjera potpornog liječenja može umanjiti štetne učinke.

Bubrezi

Hemolitičko uremijski sindrom

U bolesnika koji primaju gemcitabin rijetko je zabilježena klinička slika koja odgovara hemolitičkom uremičkom sindromu (HUS) (podaci prikupljeni nakon stavljanja lijeka u promet) (vidjeti dio 4.8.). HUS može biti po život opasan poremećaj. Pri pojavi prvih znakova mikroangiopatske hemolitičke anemije, kao što su brzi pad hemoglobina uz prateću trombocitopeniju, porast bilirubina u serumu, porast kreatinina u serumu, povećanje dušika iz ureje u krvi ili porast LDH potrebno je prekinuti primjenu gemcitabina. Zatajenje bubrega ne mora biti reverzibilno unatoč prekidu liječenja te može biti potrebna dijaliza.

Plodnost

U ispitivanjima plodnosti gemcitabin je prouzročio hipospermatogenezu u mužjaka miševa (vidjeti dio 5.3.). Stoga se muškarcima koji se liječe gemcitabinom savjetuje da ne začinju dijete tijekom liječenja te do 6 mjeseci nakon završetka liječenja te da se, prije početka liječenja, posavjetuju o pohranjivanju sperme zbog mogućnosti da uslijed liječenja gemcitabinom postanu neplodni (vidjeti dio 4.6.).

Natrij         

Jedna bočica lijeka Gemcitabin Kabi 200 mg sadrži 3,5 mg (<1 mmol) natrija po bočici. To treba uzeti u obzir u bolesnika na dijeti s kontroliranim unosom natrija.

Jedna bočica lijeka Gemcitabin Kabi 1000 mg sadrži 17,5 mg (<1 mmol) natrija po bočici. To treba uzeti u obzir u bolesnika na dijeti s kontroliranim unosom natrija.

Nisu provedena ispitivanja specifičnih interakcija (vidjeti dio 5.2.). Radioterapija

Konkomitantna radioterapija (primijenjena istovremeno ili s ≤7 dana razmaka) – toksičnost povezana s

ovim multimodalnim liječenjem ovisi o brojnim čimbenicima, uključujući dozu gemcitabina, učestalost primjene gemcitabina, dozu zračenja, tehniku planiranja radioterapije, ciljno tkivo i ciljni volumen.

Pretklinička i klinička ispitivanja pokazala su da gemcitabin djeluje radiosenzibilizirajuće. U jednom ispitivanju, u kojem je gemcitabin u dozi od 1000 mg/m² bio primjenjivan do 6 uzastopnih tjedana konkomitantno s radioterapijom toraksa u bolesnika s nemikrocelularnim karcinomom pluća, zabilježena je znatna toksičnost u obliku teškog i potencijalno životno ugrožavajućeg mukozitisa, osobito ezofagitisa te pneumonitisa, najčešće u bolesnika kojima su zračeni velikim volumenom [srednji volumeni liječenja 4795 cm³]. Naknadno obavljena ispitivanja pokazala su da je moguće primjenjivati gemcitabin u nižim dozama konkomitantno s radioterapijom s predvidljivom toksičnošću, kao primjerice ispitivanje faze II u bolesnika s nemikrocelularnim karcinomom pluća, u kojem su pri radioterapiji toraksa primjenjivane doze od 66 Gy konkomitantno s gemcitabinom (600 mg/m², četiri puta) i cisplatinom (80 mg/m² dva puta) tijekom 6 tjedana. Za sve tipove tumora još nije utvrđen optimalan protokol za sigurnu primjenu gemcitabina s terapijskim dozama zračenja.

Sekvencijska primjena (primjena s razmakom >7 dana) – analiza podataka ne pokazuje bilo kakvu povećanu toksičnost kada se gemcitabin primjenjivao s razmakom duljim od 7 dana prije ili poslije radioterapije, osim odzivne radijacijske upalne reakcije. Prema postojećim podacima, liječenje gemcitabinom može započeti nakon povlačenja akutnih posljedica radioterapije ili barem tjedan dana nakon završetka radioterapije.

Zabilježena su oštećenja ciljnih tkiva uzrokovana radioterapijom (npr. ezofagitis, kolitis i pneumonitis) pri konkomitantnoj i sekvencijskoj primjeni s gemcitabinom.

Ostalo

Ne preporuča se primjena cjepiva protiv žute groznice i drugih živih atenuiranih cjepiva zbog rizika od sistemskih, potencijalno smrtonosnih bolesti, osobito u imunosuprimiranih bolesnika.

Trudnoća

Nema dovoljno podataka o uporabi gemcitabina u trudnica. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3.). S obzirom na rezultate ispitivanja na životinjama i mehanizam djelovanja gemcitabina, ovaj lijek ne smije se primjenjivati tijekom trudnoće osim ako to nije nužno.

Ženama je potrebno savjetovati da ne začinju dijete tijekom liječenja gemcitabinom te da odmah obavijeste svog liječnika ako zatrudne.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se gemcitabin u majčino mlijeko i ne mogu se isključiti negativne posljedice na dojenče. Tijekom terapije gemcitabinom dojenje se mora prekinuti.

Plodnost

U ispitivanjima plodnosti gemcitabin je uzrokovao hipospermatogenezu u mužjaka miševa (vidjeti dio 5.3.). Stoga se muškarcima koji se liječe gemcitabinom savjetuje da ne začinju dijete tijekom liječenja i do 6 mjeseci nakon završetka liječenja te da se prije početka liječenja, posavjetuju o pohranjivanju sperme zbog mogućnosti da uslijed liječenja gemcitabinom postanu neplodni.

Nisu provedena ispitivanja utjecaja na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima. Međutim, zabilježeno je da gemcitabin uzrokuje blagu do umjerenu somnolenciju, osobito uz istovremeno konzumiranje alkohola. Bolesnike je potrebno upozoriti da ne upravljaju vozilima i ne rade na strojevima sve dok se ne utvrdi da ih lijek ne čini somnolentnima.

Najčešće zabilježene nuspojave vezane uz liječenje gemcitabinom su:

mučnina s povraćanjem ili bez povraćanja, povišene razine jetrenih transaminaza (AST/ALT) i alkalne fosfataze u krvi u približno 60% bolesnika; proteinurija i hematurija u otprilike 50% bolesnika; dispneja u 10-40% bolesnika (najveća incidencija u bolesnika s karcinomom pluća); alergijski osip kože u približno 25% bolesnika, u 10% bolesnika povezan sa svrbežom.

Na učestalost i težinu nuspojava utječu doza, brzina infuzije i intervali između doziranja (vidjeti dio 4.4.). Nuspojave koje ograničavaju dozu su smanjenje broja trombocita, leukocita i granulocita (vidjeti dio 4.2.).

Podaci iz kliničkih ispitivanja

Učestalosti se definiraju na sljedeći način: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 do <1/10), manje često (≥1/1000 do <1/100), rijetko (≥1/10000 do <1/1000), vrlo rijetko (<1/10000).

Sljedeća tablica nuspojava i njihove učestalosti temelji se na podacima iz kliničkih ispitivanja. Unutar svake skupine učestalosti nuspojave su navedene u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

• Infekcije

• Sepsa

• Leukopenija (neutropenija 3. stupnja = 19,3%;

• Trombocitopenija

• Anemija

• Febrilna neutropenija

• Trombocitoza

• Trombotična mikroangiopatija

• Anafilaktoidna reakcija

• Anoreksija

• Glavobolja

• Insomnija

• Somnolencija

• Cerebrovaskularni incident

• Sindrom posteriorne reverzibilne encefalopatije (vidjeti dio 4.4.)

• Aritmija, predominantno supraventrikularna

• Zatajenje srca

• Infarkt miokarda

• Klinički znakovi perifernog vaskulitisa i gangrene

• Hipotenzija

• Sindrom kapilarnog curenja (vidjeti dio 4.4.)

• Dispneja – obično blaga i brzo prolazi bez liječenja

• Kašalj

• Rinitis

• Intersticijski pneumonitis (vidjeti dio 4.4.)

• Bronhospazam – obično blag i prolazan no može zahtijevati parenteralno liječenje

• Edem pluća

• Sindrom akutnog respiratornog distresa (vidjeti dio 4.4.)

• Povraćanje

• Mučnina

• Dijareja

• Stomatitis i ulceracije u ustima

• Konstipacija

• Ishemijski kolitis

• Povišenje razine jetrenih transaminaza (AST i ALT) te alkalne fosfataze

• Povećani bilirubin

• Ozbiljna hepatotoksičnost, uključujući zatajenje jetre i smrt

• Povećanje razine gama-glutamil transferaze (GGT)

• Alergijski kožni osip često praćen svrbežom

• Alopecija

• Svrbež

• Znojenje

• Teške kožne reakcije, uključujući deskvamacijske i bulozne eflorescencije kože

• Ulceracije

• Stvaranje mjehurića i rana

• Ljuštenje kože

• Toksična epidermalna nekroliza

• Stevens – Johnsonov sindrom

• Pseudocelulitis

• Bol u leđima

• Mialgija

• Hematurija

• Blaga proteinurija

• Zatajenje bubrega (vidjeti dio 4.4.)

• Hemolitičko uremijski sindrom (vidjeti dio 4.4.)

• Simptomi nalik gripi – najčešći su simptomi vrućica, glavobolja, zimica, mialgija, astenija i anoreksija. Zabilježeni su i kašalj, rinitis, malaksalost, znojenje i poteškoće sa spavanjem.

• Edem/periferni edem uključujući facijalni edem. Edem se obično povlači nakon prestanka liječenja.

• Vrućica

• Astenija

• Zimica

• Reakcije na mjestu uboda – uglavnom blage

• Radijacijska toksičnost (vidjeti dio 4.5.)

• Odzivna radijacijska upalna reakcija

Kombinirana primjena u liječenju karcinoma dojke

Učestalost 3. i 4. stupnja hematološke toksičnosti, osobito neutropenije, povećava se pri primjeni gemcitabina u kombinaciji s paklitakselom. Međutim, porast učestalosti ovih nuspojava nije povezan s povećanom incidencijom infekcija ili hemoragijskih događaja. Umor i febrilna neutropenija češće se pojavljuju kada se gemcitabin primjenjuje u kombinaciji s paklitakselom. Umor, koji nije povezan s anemijom, obično se povlači nakon prvog ciklusa.

* 4. stupanj neutropenije koji je trajao dulje od 7 dana zabilježen je u 12,6% bolesnika liječenih kombinacijom gemcitabina i paklitaksela i u 5,0% bolesnika liječenih samo paklitakselom.

Kombinirana primjena u liječenju karcinoma mokraćnog mjehura

Kombinirana primjena u liječenju karcinoma jajnika

Senzorna neuropatija je također bila češća pri primjeni kombinacije gemcitabina i karboplatina u usporedbi s liječenjem samo karboplatinom.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

Ne postoji poznati antidot za predoziranje gemcitabinom. Doze do čak 5700 mg/m² primijenjene su intravenskom 30-minutnom infuzijom svaka 2 tjedna s klinički prihvatljivom toksičnošću. Ako se posumnja na predoziranje, u bolesnika je potrebno nadzirati krvnu sliku te u slučaju potrebe primijeniti potporno liječenje.