Ropivakain Kabi 2 mg/ml otopina za injekciju indicirana je za zbrinjavanje akutne boli:

• u odraslih i adolescenata starijih od 12 godina

  • kontinuirana epiduralna infuzija ili intermitentna bolusna primjena tijekom postoperativne boli ili boli tijekom porođaja

  • blokade polja

  • kontinuirana blokada perifernih živaca putem kontinuirane infuzije ili intermitentnih bolusnih injekcija, npr. postoperativno zbrinjavanje boli

• u dojenčadi u dobi od 1 godine i djece stare do i uključujući 12 godina (intraoperativno i postoperativno) za:

  • jednokratnu i kontinuiranu blokadu perifernih živaca

• u novorođenčadi, dojenčadi i djece u dobi do i uključujući 12 godina (intraoperativno i postoperativno) za

  • kaudalnu epiduralnu blokadu

  • kontinuiranu epiduralnu infuziju

    Ropivakain Kabi 7,5 mg/ml otopina za injekciju indicirana je u odraslih i adolescenata starijih od 12 godina za:

• kiruršku anesteziju:

  • epiduralne blokade za operaciju, uključujući carski rez

  • veće živčane blokade

  • blokade polja

    Ropivakain Kabi 10 mg/ml indiciran je u odraslih i adolescenata starijih od 12 godina za:

• kiruršku anesteziju:

  • epiduralne blokade za operaciju.

Ropivakain Kabi smiju koristiti samo kliničari iskusni u regionalnoj anesteziji ili se smije koristiti pod njihovim nadzorom.

Doziranje

Ropivakain 2 mg/ml otopina za injekciju

Odrasli i adolescenti stariji od 12 godina

Sljedeća tablica je vodič za doziranje za češće korištene blokade. Potrebno je koristiti najmanju dozu potrebnu za učinkovitu blokadu. Kod odlučivanja o dozi važno je kliničarevo iskustvo i poznavanje bolesnikova fizičkog stanja.

Doze u tablici su one koje se smatraju potrebnima da bi se dobila uspješna blokada te ih treba uzeti kao smjernice za primjenu u odraslih. Događaju se individualne varijacije početka i trajanja učinka. Brojke u stupcu „Doza“ odražavaju očekivani potrebni prosječni raspon doza. Potrebno je konzultirati standardne udžbenike za faktore koji utječu i na određene tehnike blokade i na potrebe pojedinačnog bolesnika.

n/p = nije primjenjivo Način primjene

Preporučuje se pažljiva aspiracija prije i tijekom injekcije kako bi se spriječila intravaskularna injekcija. Kada je potrebno injicirati veliku dozu, preporučuje se probna doza od 3-5 ml lidokaina (lignokaina) s adrenalinom (epinefrinom). Nehotična intravaskularna injekcija može se prepoznati po privremenom porastu srčane frekvencije, a slučajna intratekalna injekcija po znakovima spinalnog bloka.

Aspiraciju je potrebno provesti prije i tijekom primjene glavne doze, koju je potrebno injicirati sporo ili u postupno uvećanim dozama, brzinom od 25-50 mg/min, te za to vrijeme pozorno nadzirati vitalne funkcije bolesnika i održavati verbalni kontakt. U slučaju pojave simptoma toksičnosti injekciju je potrebno odmah zaustaviti.

Kad se koriste produljene blokade, ili putem kontinuirane infuzije ili višekratne primjene bolusa, u obzir se moraju uzeti rizici dosezanja toksične koncentracije u plazmi ili izazivanja lokalnog neuralnog oštećenja. Odrasli bolesnici dobro su podnosili kumulativne doze do 675 mg ropivakaina za

operaciju i postoperativnu analgeziju koje su primijenjene tijekom 24 sata, kao i postoperativne kontinuirane epiduralne infuzije brzine do 28 mg/sat tijekom 72 sata. Ograničenom broju bolesnika primijenjene su više doze, do 800 mg/dan, s relativno malobrojnim nuspojavama.

Za liječenje postoperativne boli može se preporučiti sljedeća tehnika: osim ako je uveden preoperativno, epiduralna blokada lijekom Ropivakain Kabi 7,5 mg/ml provodi se epiduralnim kateterom. Analgezija se održava infuzijom lijeka Ropivakain Kabi 2 mg/ml. Brzine infuzije od 6-14 ml (12-28 mg) na sat pružaju adekvatnu analgeziju s tek neznatnom i neprogresivnom motoričkom blokadom u većini slučajeva umjerene do jake postoperativne boli. Maksimalno trajanje epiduralne blokade je 3 dana. Međutim, potrebno je pozorno pratiti analgetički učinak kako bi se kateter izvadio čim to stanje boli dozvoli. S ovom tehnikom opaženo je značajno smanjenje potrebe za opioidima.

U kliničkim ispitivanjima davana je epiduralna infuzija ropivakaina u dozi od 2 mg/ml samog ili kombiniranog s fentanilom u dozi od 1-4 μg/ml za postoperativno zbrinjavanje boli u trajanju do 72 sata. Kombinacija ropivakaina i fentanila omogućila je bolje ublaženje boli, ali je uzrokovala nuspojave opioida. Kombinacija ropivakaina i fentanila ispitana je samo za ropivakain u dozi od 2 mg/ml.

Kad se primjenjuju produljene periferne živčane blokade, bilo putem kontinuirane infuzije ili višekratnih injekcija, u obzir se moraju uzeti rizici dosezanja toksične koncentracije u plazmi ili izazivanja lokalnog neuralnog oštećenja. U kliničkim ispitivanjima, femoralna živčana blokada uspostavljena je s 300 mg ropivakaina u dozi od 7,5 mg/ml, a interskalenska blokada s 225 mg ropivakaina u dozi od 7,5 mg/ml, prije operacije. Analgezija je zatim održavana ropivakainom u dozi od 2 mg/ml. Brzine infuzije ili intermitentne injekcije od 10-20 mg na sat tijekom 48 sati pružile su adekvatnu analgeziju i bile su dobro podnošene.

Koncentracije ropivakaina iznad 7,5 mg/ml nisu dokumentirane za carski rez.

Oštećena funkcija bubrega

Obično nije potrebno mijenjati dozu u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega kad se primjenjuje za jednokratnu dozu ili kratkoročno liječenje (vidjeti dijelove 4.4. i 5.2).

Oštećena funkcija jetre

Ropivakain se metabolizira u jetri i stoga se mora oprezno primjenjivati u bolesnika s teškom bolešću jetre. Višekratne doze možda će biti potrebno smanjiti zbog odgođene eliminacije (vidjeti dijelove 4.4. i 5.2).

Pedijatrijska populacija

Epiduralna blokada: pedijatrijski bolesnici od 0 (novorođenčad rođena u terminu) do starosti od i uključujući 12 godina

Doze u tablici potrebno je smatrati smjernicama za primjenu u pedijatriji. Događaju se individualne varijacije. U djece s većom tjelesnom težinom često je potrebno postupno smanjivati dozu, a ona se treba temeljiti na idealnoj tjelesnoj težini. Volumen za jednokratnu kaudalnu epiduralnu blokadu i volumen za epiduralne bolusne doze ne smije prijeći 25 ml ni u jednog bolesnika. Potrebno je konzultirati standardne udžbenike za faktore koji utječu na određene tehnike blokade i na potrebe pojedinačnih bolesnika.

a Doze bliže donjem dijelu intervala doziranja preporučuju se za torakalne epiduralne blokade, dok se doze u gornjem dijelu preporučuju za lumbalne ili kaudalne epiduralne blokade.

b Preporučeno za lumbalne epiduralne blokade. Dobra je praksa smanjiti bolusnu dozu za torakalnu epiduralnu analgeziju.

Nije dokumentirana primjena ropivakaina u prerano rođene djece.

Periferne živčane blokade: Dojenčad i djeca stara 1-12 godina:

5

Doze u tablici potrebno je smatrati smjernicama za primjenu u pedijatriji. Događaju se individualne varijacije. U djece s većom tjelesnom težinom često je potrebno postupno smanjivati dozu, a ona se treba temeljiti na idealnoj tjelesnoj težini. Potrebno je konzultirati standardne udžbenike za faktore koji utječu na određene tehnike blokade i na potrebe pojedinačnih bolesnika.

Jednokratne injekcije za perifernu živčanu blokadu (npr. blokadu ilioingvinalnog živca, blokadu brahijalnog pleksusa, blokadu odjeljka ilijačne fascije) ne smiju prekoračiti 2,5-3,0 mg/kg.

Doze za perifernu blokadu u dojenčadi i djece služe kao smjernice za primjenu u djece bez teške bolesti. Za djecu s teškim bolestima preporučuju se konzervativnije doze i pozorno praćenje.

Način primjene

Preporučuje se pažljiva aspiracija prije i tijekom injekcije kako bi se spriječila intravaskularna injekcija. Tijekom injekcije potrebno je pozorno nadzirati vitalne funkcije bolesnika. U slučaju pojave simptoma toksičnosti injekciju je potrebno odmah zaustaviti.

Jednokratna kaudalna epiduralna injekcija ropivakaina od 2 mg/ml pruža adekvatnu postoperativnu analgeziju ispod T12 u većine bolesnika kada se primjenjuje doza od 2 mg/kg u volumenu od 1 ml/kg. Volumen kaudalne epiduralne injekcije može se prilagoditi kako bi se postigla drugačija distribucija senzorne blokade, kao što je preporučeno u standardnim udžbenicima. U djece starije od 4 godine ispitane su doze do 3 mg/kg s koncentracijom ropivakaina od 3 mg/ml. Međutim, ova je koncentracija povezana s višom incidencijom motoričke blokade.

Preporučuje se frakcioniranje izračunate doze lokalnog anestetika, neovisno o putu primjene.

U slučaju da je preporučena infuzija ropivakaina, može se koristiti Ropivakain Kabi otopina za infuziju.

Ropivakain Kabi 7,5 mg/ml i Ropivakain Kabi 10 mg/ml otopina za injekciju

Odrasli i adolescenti stariji od 12 godina

Sljedeća tablica je vodič za doziranje za češće korištene blokade. Mora se koristiti najmanju dozu potrebnu za učinkovitu blokadu. Kod odlučivanja o dozi važno je kliničarevo iskustvo i poznavanje bolesnikova fizičkog stanja.

Doze u tablici su one koje se smatraju potrebnima da bi se dobila uspješna blokada te ih treba uzeti kao smjernice za primjenu u odraslih. Događaju se individualne varijacije početka i trajanja učinka. Brojke u stupcu

„Doza“ odražavaju očekivani potrebni prosječni raspon doza. Potrebno je konzultirati standardne udžbenike za faktore koji utječu i na određene tehnike blokade i na potrebe pojedinačnog bolesnika.

* U vezi s većom živčanom blokadom, može se dati preporuka samo za blokadu brahijalnog pleksusa. Za druge veće živčane blokade mogu biti potrebne niže doze. Međutim, trenutno nema iskustva s preporukama određenih doza za druge blokade.

1. Potrebno je primijeniti doziranje s postupnim povećanjem doze, početna doza od oko 100 mg (97,5 mg = 13 ml; 105 mg = 14 ml) treba se dati tijekom 3-5 minuta. Po potrebi se mogu primijeniti dvije dodatne doze, ukupno dodatnih 50 mg.

2. n/p = nije primjenjivo

3. Doza za veću živčanu blokadu mora se prilagoditi prema mjestu primjene i stanju bolesnika. Interskalenska blokada i blokada supraklavikularnog brahijalnog pleksusa mogu biti povezane s većom učestalošću ozbiljnih nuspojava, bez obzira na korištene lokalne anestetike (vidjeti dio 4.4).

Kirurška anestezija (npr. epiduralna primjena) u pravilu zahtijeva primjenu viših koncentracija i doza. Formulacija lijeka Ropivakain Kabi 10 mg/ml preporučuje se za epiduralnu anesteziju kod koje je potpuna motorička blokada nužna za operaciju. Za analgeziju (npr. epiduralnu primjenu za zbrinjavanje akutne boli) se preporučuju niže koncentracije i doze.

Način primjene

Preporučuje se pažljiva aspiracija prije i tijekom injekcije kako bi se spriječila intravaskularna injekcija. Kada je potrebno injicirati veliku dozu, preporučuje se probna doza od 3-5 ml lidokaina (lignokaina) s adrenalinom (epinefrinom). Nehotična intravaskularna injekcija može se prepoznati po privremenom porastu srčane frekvencije, a slučajna intratekalna injekcija po znakovima spinalnog bloka.

Aspiraciju je potrebno provesti prije i tijekom primjene glavne doze, koju je potrebno injicirati sporo ili u postupno povećavajućim dozama, brzinom od 25-50 mg/min, te za to vrijeme pozorno nadzirati vitalne funkcije bolesnika i održavati verbalni kontakt. U slučaju pojave simptoma toksičnosti injekciju je potrebno odmah zaustaviti.

Kod epiduralne blokade za operaciju korištene su i dobro podnošene jednokratne doze do 250 mg ropivakaina.

Kod blokade brahijalnog pleksusa za ograničeni broj bolesnika korištena je i dobro podnošena jednokratna doza od 300 mg.

Kad se koriste produljene blokade, ili putem kontinuirane infuzije ili višekratne primjene bolusa, u obzir se moraju uzeti rizici dosezanja toksične koncentracije u plazmi ili izazivanja lokalnog neuralnog oštećenja. Odrasli bolesnici dobro su podnosili kumulativne doze do 675 mg ropivakaina za operaciju i postoperativnu analgeziju koje su primijenjene tijekom 24 sata, kao i postoperativne kontinuirane epiduralne infuzije brzine do 28 mg/sat tijekom 72 sata. Ograničenom broju bolesnika primijenjene su više doze, do 800 mg/dan, s relativno malobrojnim nuspojavama.

Za liječenje postoperativne boli može se preporučiti sljedeća tehnika: osim ako je uveden preoperativno, epiduralna blokada lijekom Ropivakain Kabi 7,5 mg/ml provodi se epiduralnim kateterom. Analgezija se održava infuzijom lijeka Ropivakain Kabi 2 mg/ml. Brzine infuzije od 6-14 ml (12-28 mg) na sat pružaju adekvatnu analgeziju s tek neznatnom i neprogresivnom motoričkom blokadom u većini slučajeva umjerene do jake postoperativne boli. Maksimalno trajanje epiduralne blokade je 3 dana. Međutim, potrebno je pozorno pratiti analgetički učinak kako bi se kateter izvadio čim to stanje boli dozvoli. S ovom tehnikom opaženo je značajno smanjenje potrebe za opioidima.

U kliničkim ispitivanjima davana je epiduralna infuzija ropivakaina u dozi od 2 mg/ml samog ili kombiniranog s fentanilom u dozi od 1-4 μg/ml za postoperativno zbrinjavanje boli u trajanju do 72 sata. Kombinacija ropivakaina i fentanila omogućila je bolje ublaženje boli, ali je uzrokovala nuspojave opioida. Kombinacija ropivakaina i fentanila ispitana je samo za ropivakain u dozi od 2 mg/ml.

Kad se primjenjuju produljene periferne živčane blokade, bilo putem kontinuirane infuzije ili višekratnih injekcija, u obzir se moraju uzeti rizici dosezanja toksične koncentracije u plazmi ili izazivanja lokalnog neuralnog oštećenja. U kliničkim ispitivanjima, femoralna živčana blokada uspostavljena je s 300 mg ropivakaina u dozi od 7,5 mg/ml, a interskalenska blokada s 225 mg ropivakaina u dozi od 7,5 mg/ml, prije operacije. Analgezija je zatim održavana ropivakainom u dozi od 2 mg/ml. Brzine infuzije ili intermitentne injekcije od 10-20 mg na sat tijekom 48 sati pružile su adekvatnu analgeziju i bile su dobro podnošene.

Koncentracije ropivakaina iznad 7,5 mg/ml nisu dokumentirane za carski rez.

Oštećena funkcija bubrega

Obično nije potrebno mijenjati dozu u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega kad se primjenjuje za jednokratnu dozu ili kratkoročno liječenje (vidjeti dijelove 4.4. i 5.2).

Oštećena funkcija jetre

Ropivakain se metabolizira u jetri i stoga ga je potrebno oprezno primjenjivati u bolesnika s teškom bolešću jetre. Višekratne doze možda će biti potrebno smanjiti zbog odgođene eliminacije (vidjeti dijelove 4.4. i 5.2).

Pedijatrijska populacija

Pedijatrijski bolesnici od 0 (novorođenčad rođena u terminu) do starosti od i uključujući 12 godina Primjena ropivakaina u dozi od 7,5 i 10 mg/ml može biti povezana sa sistemskim i centralnim toksičnim događajima u djece. Za ovu populaciju prikladnija je primjena manjih jačina (2 mg/ml, 5 mg/ml).

• Preosjetljivost na ropivakain ili druge lokalne anestetike amidnog tipa ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1

• U obzir je potrebno uzeti opće kontraindikacije u vezi s epiduralnom anestezijom, bez obzira na

  korišteni lokalni anestetik

• Intravenska regionalna anestezija

• Opstetrička paracervikalna anestezija

• Hipovolemija

Regionalni anestetički postupci uvijek se trebaju provoditi u prostoru s odgovarajućom opremom i osobljem. Oprema i lijekovi potrebni za praćenje i hitno oživljavanje moraju biti odmah dostupni.

Bolesnici koji primaju veće blokade moraju biti u optimalnom stanju i imati uvedenu intravensku liniju prije postupka blokade.

Odgovorni kliničar mora poduzeti potrebne mjere opreza kako bi izbjegao intravaskularnu injekciju (vidjeti dio 4.9), poput nehotične subarahnoidne injekcije koja može izazvati visoku spinalnu blokadu s apnejom i hipotenzijom. Konvulzije su se najčešće javljale nakon blokade brahijalnog pleksusa i epiduralne blokade. To je najvjerojatnije rezultat ili slučajne intravaskularne injekcije ili brze apsorpcije iz mjesta injiciranja.

Potreban je oprez kako bi se spriječile injekcije na upaljenim područjima.

Kardiovaskularni učinci

Epiduralna i intratekalna anestezija može dovesti do hipotenzije i bradikardije. Hipotenziju je potrebno odmah liječiti intravenskim vazopresorom te odgovarajućom vaskularnom zapunom.

Bolesnici liječeni antiaritmicima III. skupine (npr. amiodaronom) moraju biti pod pozornim nadzorom te se mora razmotriti EKG nadzor jer učinci na srce mogu biti aditivni (vidjeti dio 4.5).

Zabilježeni su rijetki slučajevi srčanog zastoja tijekom primjene ropivakaina za epiduralnu anesteziju ili perifernu živčanu blokadu, osobito nakon nehotične intravaskularne primjene u starijih bolesnika s istodobnom bolešću srca. U nekim slučajevima oživljavanje je bilo teško. U slučaju srčanog zastoja mogu biti potrebni dugotrajni napori za oživljavanje kako bi se popravila mogućnost uspješnog ishoda.

Blokade glave i vrata

Određeni postupci lokalne anestezije, poput injekcija u područje glave i vrata, mogu biti povezani s većom učestalošću ozbiljnih nuspojava, bez obzira na korišteni lokalni anestetik.

Veće periferne živčane blokade

Veće periferne živčane blokade mogu podrazumijevati primjenu velikog volumena lokalnog anestetika u vrlo prokrvljena područja, često u blizini velikih krvnih žila gdje postoji povećan rizik za intravaskularnu injekciju i/ili brzu sistemsku apsorpciju, što može dovesti do visokih koncentracija u plazmi.

Preosjetljivost

U obzir je potrebno uzeti moguću križnu preosjetljivost s drugim lokalnim anesteticima amidnog tipa (vidjeti dio 4.3).

Hipovolemija

Bolesnici s hipovolemijom bilo kojeg uzroka mogu razviti naglu i tešku hipotenziju tijekom epiduralne anestezije, bez obzira na korišteni lokalni anestetik (vidjeti dio 4.3).

Bolesnici slabog općeg zdravlja

Bolesnici slabog općeg zdravlja zbog starenja ili drugih kompromitirajućih faktora kao što je djelomična ili potpuna blokada srčane provodljivosti, uznapredovala bolest jetre ili teška disfunkcija bubrega zahtijevaju posebnu pozornost, iako je u ovih bolesnika često indicirana regionalna anestezija.

Bolesnici s oštećenom funkcijom jetre i bubrega

Ropivakain se metabolizira u jetri i stoga se mora oprezno primjenjivati u bolesnika s teškom bolešću jetre; možda će biti potrebno smanjiti višekratne doze zbog odgođene eliminacije.

Obično nije potrebno mijenjati dozu u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega kad se koristi za jednokratnu dozu ili kratkoročno liječenje. Acidoza i smanjene koncentracije proteina u plazmi, koje se često vide u bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega, mogu povećati rizik od sistemske toksičnosti.

Akutna porfirija

Ropivakain Kabi otopina za injekciju može biti porfirinogena i smije se propisivati bolesnicima s akutnom porfirijom samo kada nije dostupno sigurnije zamjensko liječenje. Potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere opreza u slučaju ranjivih bolesnika, u skladu sa standardnim udžbenicima i/ili u dogovoru sa stručnjacima za područje bolesti.

Hondroliza

Nakon stavljanja lijeka u promet zabilježeni su slučajevi hondrolize u bolesnika koji su primali postoperativnu intraartikularnu kontinuiranu infuziju lokalnih anestetika, uključujući ropivakain. Većina prijavljenih slučajeva hondrolize odnosila se na zglob ramena. Intrartikularna kontinuirana infuzija nije odobrena indikacija za ropivakain. Potrebno je izbjegavati intraartikularnu kontinuiranu infuziju lijeka Ropivakain Kabi jer nije utvrđena njezina djelotvornost ni sigurnost.

Pomoćne tvari s poznatim učinkom

Ropivakain Kabi 2 mg/ml:

Ovaj lijek sadrži 3,4 mg natrija na 1 ml, što odgovara 0,17% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Ropivakain Kabi 7,5 mg/ml:

Ovaj lijek sadrži 2,99 mg natrija na 1 ml, što odgovara 0,15% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Ropivakain Kabi 10 mg/ml:

Ovaj lijek sadrži 2,8 mg natrija na 1 ml, što odgovara 0,14% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Dugotrajna primjena

Potrebno je izbjegavati dugotrajnu primjenu ropivakaina u bolesnika koji se istodobno liječe snažnim CYP1A2 inhibitorima, kao što su fluvoksamin i enoksacin (vidjeti dio 4.5).

Pedijatrijska populacija

Ropivakain 2 mg/ml:

U novorođenčadi može biti potrebna posebna pozornost zbog nezrelosti metaboličkih puteva. Veće varijacije koncentracija ropivakaina u plazmi zabilježene u kliničkim ispitivanjima u novorođenčadi ukazuju na to da može postojati veći rizik od sistemske toksičnosti u ovoj dobnoj skupini, osobito tijekom kontinuirane epiduralne infuzije. Preporučene doze u novorođenčadi temelje se na ograničenim kliničkim podacima. Kad se u ovoj skupini bolesnika primjenjuje ropivakain, potrebno je redovito praćenje sistemske toksičnosti (npr. prema znakovima toksičnosti za SŽS, EKG-u, SpO²) i

lokalne neurotoksičnosti (npr. dugotrajan oporavak), koje je potrebno nastaviti nakon završetka infuzije zbog spore eliminacije u novorođenčadi.

• Nije utvrđena sigurnost ni djelotvornost ropivakaina 2 mg/ml za blokadu polja u djece u dobi do i uključujući 12 godina.

• Nije utvrđena sigurnost ni djelotvornost ropivakaina 2 mg/ml za perifernu živčanu blokadu u dojenčadi mlađe od 1 godine.

  Ropivakain Kabi 7,5 mg/ml i Ropivakain Kabi 10 mg/ml

• Nije utvrđena sigurnost ni djelotvornost ropivakaina 7,5 i 10 mg/ml u djece u dobi do i uključujući 12 godina.

Ropivakain Kabi je potrebno oprezno primjenjivati u bolesnika koji primaju druge lokalne anestetike ili lijekove strukturalno srodne lokalnim anesteticima amidnog tipa, npr. određene antiaritmike, poput lidokaina i meksiletina, s obzirom na to da su sistemski toksični učinci aditivni. Istodobna primjena lijeka Ropivakain Kabi i općih anestetika ili opioida može međusobno potencirati nuspojave. Nisu provedena specifična ispitivanja interakcija između ropivakaina i antiaritmika III. skupine (npr. amiodarona), ali savjetuje se oprez (također vidjeti dio 4.4).

Citokrom P450 (CYP) 1A2 uključen je u stvaranje 3-hidroksi ropivakaina, glavnog metabolita.

In vivo, klirens ropivakaina iz plazme smanjen je za do 77% tijekom istodobne primjene fluvoksamina, selektivnog i snažnog CYP1A2 inhibitora. Stoga snažni inhibitori CYP1A2, kao što su fluvoksamin i enoksacin, davani istodobno tijekom dugotrajne primjene lijeka Ropivakain Kabi, mogu doći u interakciju s lijekom Ropivakain Kabi. Mora se izbjegavati dugotrajna primjena ropivakaina u bolesnika koji se istodobno liječe snažnim CYP1A2 inhibitorima, također pogledajte dio 4.4.

U uvjetima in vivo klirens ropivakaina iz plazme smanjen je za 15% tijekom istodobne primjene ketokonazola, selektivnog i snažnog inhibitora CYP3A4. Međutim, nije vjerojatno da će inhibicija ovog izozima imati klinički značaj.

U uvjetima in vivo ropivakain je kompetitivni inhibitor izozima CYP2D6, no čini se da ne inhibira ovaj izozim u klinički dostižnim koncentracijama u plazmi.

Trudnoća

Osim epiduralne primjene u opstetričke svrhe, nema dovoljnih podataka o primjeni ropivakaina u ljudi tijekom trudnoće. Eksperimentalna ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravne ni neizravne štetne učinke u pogledu trudnoće, razvoja embrija/fetusa, poroda ili poslijeporodnog razvoja (vidjeti dio 5.3).

Dojenje

Nema dostupnih podataka u vezi s izlučivanjem ropivakaina u majčino mlijeko.

Nisu provedena ispitivanja o učincima na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima. Ovisno o dozi, lokalni anestetici mogu imati manji utjecaj na mentalnu funkciju i koordinaciju čak i u odsutnosti vidljive toksičnosti za SŽS te mogu privremeno oštetiti lokomotorni sustav i pozornost.

Općenito

Profil nuspojava za lijek Ropivakain Kabi sličan je onima za druge dugodjelujuće anestetike amidnog tipa. Nuspojave lijeka potrebno je razlikovati od fizioloških učinaka samog živčanog bloka (npr. hipotenzija i bradikardija tijekom spinalne/epiduralne blokade) te događaja uzrokovanih punkcijom iglom (npr. spinalni hematom, postduralna punkcijska glavobolja, meningitis i epiduralni apsces).

Najčešće zabilježene nuspojave, mučnina i hipotenzija, vrlo su česte tijekom anestezije i operacija općenito te nije moguće razlikovati one uzrokovane kliničkom situacijom od onih uzrokovanih lijekom ili blokadom.

Postotak bolesnika u kojih se mogu očekivati nuspojave varira ovisno o putu primjene lijeka Ropivakain Kabi. Sistemske i lokalizirane nuspojave ropivakaina obično se javljaju zbog prekomjerne doze, brze apsorpcije ili nehotične intravaskularne injekcije.

Tablični prikaz nuspojava

Učestalosti navedene u tablici u dijelu 4.8 su: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 do < 1/10), manje često (≥ 1/1000 do < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 do < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti na temelju dostupnih podataka).

a Hipotenzija je manje česta u djece (> 1/100 do <1/10).

b Povraćanje je češće u djece. (> 1/10).

*Ovi simptomi obično se javljaju zbog nehotične intravaskularne injekcije, predoziranja ili brze apsorpcije, vidjeti dio 4.9.

Opis odabranih nuspojava

Neurološke komplikacije

Neuropatija i disfunkcija kralježnične moždine (npr. sindrom prednje kralježnične arterije, arahnoiditis, kauda ekvina), koje se mogu pojaviti u rijetkim slučajevima trajnih posljedica, zabilježene su s regionalnom anestezijom, bez obzira na korišteni lokalni anestetik.

Potpuna spinalna blokada

Moguća je potpuna spinalna blokada ako se epiduralna doza nehotično primijeni intratekalno.

Akutna sistemska toksičnost

Sistemske toksične reakcije primarno uključuju središnji živčani sustav (SŽS) i kardiovaskularni sustav (KVS). Takve reakcije uzrokovane su visokom koncentracijom lokalnog anestetika u krvi, do koje može doći zbog (slučajne) intravaskularne injekcije, predoziranja ili iznimno brze apsorpcije iz visoko prokrvljenih područja, također vidjeti dio 4.4. Reakcije SŽS-a slične su za sve amidne lokalne anestetike, dok srčane reakcije više ovise o lijeku, i kvantitativno i kvalitativno.

Toksičnost za središnji živčani sustav

Toksičnost za središnji živčani sustav je stupnjevita reakcija sa simptomima i znakovima rastuće težine. U početku se opažaju simptomi poput poremećaja vida ili sluha, perioralne obamrlosti, omaglice, ošamućenosti, trnaca i parestezije. Dizartrija, rigidnost i trzanje mišića su ozbiljniji te mogu prethoditi nastupu generaliziranih konvulzija. Ovi se znakovi ne smiju greškom zamijeniti za neurotično ponašanje. Nakon njih mogu slijediti nesvjestica i grand mal konvulzije, koje mogu trajati od nekoliko sekundi do nekoliko minuta. Hipoksija i hiperkarbija javljaju se brzo tijekom konvulzija zbog povećane mišićne aktivnosti, zajedno s interferencijom s disanjem. U teškim slučajevima moguća je čak i apneja. Respiratorna i metabolička acidoza povećava i produljuje toksične učinke lokalnih anestetika.

Oporavak slijedi nakon redistribucije djelatne tvari iz središnjeg živčanog sustava te naknadnog metabolizma i izlučivanja. Oporavak može biti brz, osim ako su injicirane velike količine lijeka.

Toksičnost za kardiovaskularni sustav

Kardiovaskularna toksičnost ukazuje na težu situaciju. Moguće su hipotenzija, bradikardija, aritmija te čak i zastoj srca kao rezultat visokih sistemskih koncentracija lokalnih anestetika. U dobrovoljaca je intravenska infuzija ropivakaina rezultirala znakovima depresije provodljivosti i kontraktilnosti.

Kardiovaskularnim toksičnim učincima u pravilu prethode znakovi toksičnosti u središnjem živčanom sustavu, osim ako bolesnik prima opći anestetik ili je teško sediran lijekovima poput benzodiazepina ili barbiturata.

Pedijatrijska populacija

Očekuje se da će učestalost, vrsta i težina nuspojava u djece biti isti kao i u odraslih, osim hipotenzije, koja se manje često javlja u djece (> 1 na 100 do < 1 na 10) i povraćanja, koje je češće u djece (> 1 na 10).

U djece može biti teško uočiti rane znakove toksičnosti lokalnog anestetika jer ih možda ne mogu verbalno izraziti, također vidjeti dio 4.4.

Liječenje akutne sistemske toksičnosti Vidjeti dio 4.9.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

Simptomi

Slučajne intravaskularne injekcije lokalnih anestetika mogu uzrokovati trenutačne (unutar nekoliko sekundi do nekoliko minuta) sistemske toksične reakcije. U slučaju predoziranja, vršne koncentracije u plazmi možda neće biti postignute za jedan do dva sata, ovisno o mjestu primjene injekcije, pa tako i znakovi toksičnosti mogu biti odgođeni (vidjeti dio 4.8).

Liječenje

Ako se pojave znakovi akutne sistemske toksičnosti, injekciju lokalnog anestetika potrebno je odmah zaustaviti, a simptome u SŽS-u (konvulzije, depresiju SŽS-a) potrebno je odmah liječiti odgovarajućom potporom dišnih puteva/disanja te primjenom antikonvulziva.

U slučaju cirkulatornog aresta, potrebno je odmah započeti kardiopulmonalno oživljavanje. Od ključne su važnosti optimalna oksigenacija, ventilacija i cirkulatorna potpora, kao i liječenje acidoze.

U slučaju kardiovaskularne depresije (hipotenzije, bradikardije), potrebno je razmotriti odgovarajuće liječenje intravenskim tekućinama, vazopresorima i/ili inotropnim lijekovima. Djeci je potrebno dati doze u skladu s njihovom dobi i težinom.

U slučaju zastoja srca, za uspješan ishod mogu biti potrebni dugotrajni napori oživljavanja.