Amoksiklav 1000 mg/200 mg prašak za otopinu za injekciju/infuziju

Amoksiklav je namijenjen za liječenje sljedećih infekcija u odraslih i djece (vidjeti dijelove 4.2., 4.4. i 5.1.):

• Teških infekcija uha, nosa i grla (kao što su mastoiditis, peritonzilarne infekcije, epiglotitis i sinusitis kada je praćen teškim sustavnim znakovima i simptomima)

• Akutnih egzacerbacija kroničnog bronhitisa (odgovarajuće dijagnosticiranih)

• Izvanbolničke pneumonije

• Cistitisa

• Pijelonefritisa

• Infekcija kože i mekog tkiva posebice celulitisa, ugriza životinja, teških dentalnih apscesa sa širećim celulitisom

• Infekcija kostiju i zglobova, posebice osteomijelitisa

• Intraabdominalnih infekcija

• Infekcija spolnih organa u žena

  Profilaksa infekcija povezanih s većim kirurškim zahvatima kod odraslih poput onih koji uključuju:

  • Gastrointestinalni trakt

  • Pelvičnu šupljinu

  • Glavu i vrat

  • Bilijarni trakt

    Potrebno je pridržavati se službenih smjernica o odgovarajućoj uporabi antibiotika.

Doze su u tekstu izražene kao sadržaj amoksicilina i klavulanske kiseline osim kada su doze navedene samo za zasebne komponente.

Kod odabira doze lijeka Amoksiklav u liječenju pojedinačnih infekcija treba uzeti u obzir:

• očekivane patogene i njihovu vjerojatnu osjetljivost na antibiotike (vidjeti dio 4.4.)

• težinu i mjesto infekcije

• dob, tjelesnu težinu i bubrežnu funkciju bolesnika kao što je dolje prikazano.

Ako je potrebno, treba razmotriti primjenu drugih doza i oblika lijeka amoksicilin (npr. onih koji osiguravaju veće doze amoksicilina i/ili druge omjere amoksicilina u odnosu na klavulansku kiselinu) (vidjeti dijelove 4.4. i 5.1).

Kada se primjenjuje kako je dolje preporučeno Amoksiklav prašak za otopinu za injekciju ili infuziju osigurava ukupnu dnevnu dozu od 3000 mg amoksicilina i 600 mg klavulanske kiseline. Ako se smatra da je potrebna viša dnevna doza amoksicilina, preporučuje se odabir amoksicilina i klavulanske kiseline s drugim omjerom djelatnih tvari, kako bi se izbjegla primjena nepotrebnih visokih dnevnih doza klavulanske kiseline.

Trajanje liječenja trebalo bi odrediti prema reakciji bolesnika na liječenje. Neke infekcije (npr. osteomijelitis) zahtijevaju dulje liječenje. Liječenje ne smije biti dulje od 14 dana bez ponovnog liječničkog pregleda (vidjeti dio 4.4. koji se odnosi na produljeno liječenje).

Potrebno je pridržavati se lokalnih smjernica o odgovarajućoj učestalosti doziranja amoksicilina i klavulanske kiseline.

Odrasli i djeca ≥ 40 kg

Za liječenje infekcija koje su navedene u dijelu 4.1: 1000 mg/ 200 mg svakih 8 sati.

Djeca < 40 kg
Preporučene doze:

• Djeca stara 3 mjeseca i starija: 25 mg + 5 mg po kg tjelesne težine svakih 8 sati.

• Djeca mlađa od 3 mjeseca ili lakša od 4 kg: 25 mg + 5 mg po kg tjelesne težine svakih 12 sati.

Starije osobe
Nije potrebno prilagođavanje doze.

Poremećena funkcija bubrega
Prilagođavanje doze se temelji na najvećoj preporučenoj razini amoksicilina.
Nije potrebno prilagođavanje doze u bolesnika s klirensom kreatinina većim od 30 ml/min.

Odrasli i djeca ≥ 40 kg

Djeca < 40 kg

Poremećena funkcija jetre
Oprezno odrediti režim doziranja. Funkciju jetre treba pratiti u pravilnim razmacima (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Način primjene
Amoksiklav se primjenjuje intravenski.

Amoksiklav se može primijeniti bilo sporom intravenskom injekcijom u trajanju od 3 do 4 minute direktno u venu ili putem intravenske kanile, ili intravenskom infuzijom u trajanju od 30 do 40 minuta. Amoksiklav nije prikladan za intramuskularnu primjenu.

Djeci mlađoj od 3 mjeseca Amoksiklav treba davati samo kao intravensku infuziju. Liječenje započeto intravenskom primjenom lijeka Amoksiklav, može se dovršiti odgovarajućim oralnim oblikom koji se smatra prikladnim za pojedinog bolesnika.

Preosjetljivost na djelatne tvari, bilo koji penicilin ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Teška reakcija rane preosjetljivost (npr. anafilaksija) na drugi beta-laktamski antibiotik (npr. cefalosporin, karbapenem ili monobaktam) u anamnezi.

Žutica ili drugi poremećaji funkcije jetre povezani s primjenom amoksicilina i klavulanske kiseline u anamnezi (vidjeti dio 4.8.).

Prije započinjanja liječenja amoksicilinom i klavulanskom kiselinom treba pažljivo ispitati postojanje prijašnjih reakcija preosjetljivosti na peniciline, cefalosporine ili na druge beta-laktamske antibiotike (vidjeti dijelove 4.3. i 4.8.).

U bolesnika liječenih penicilinom prijavljene su ozbiljne reakcije preosjetljivosti (uključujući anafilaktoidne reakcije i teške kožne nuspojave) koje su u nekim slučajevima imali smrtni ishod. Reakcije preosjetljivosti mogu progredirati i do Kounisova sindroma, ozbiljne alergijske reakcije koja može dovesti do infarkta miokarda (vidjeti dio 4.8). Vjerojatnije je da će te reakcije nastupiti u bolesnika koji u anamnezi imaju reakcije preosjetljivosti na penicilin i u bolesnika s atopijom. Ako se pojavi alergijska reakcija, mora se prekinuti liječenje amoksicilinom i klavulanskom kiselinom i uvesti prikladna alternativna terapija.

Prijavljeni su slučajevi sindroma enterokolitisa izazvanog lijekom (engl. drug-induced enterocolitis syndrome, DIES), prvenstveno u djece liječene amoksicilinom (vidjeti dio 4.8). DIES je alergijska reakcija čiji je glavni simptom dugotrajno povraćanje (1-4 sata nakon primjene lijeka) uz izostanak alergijskih kožnih ili respiratornih simptoma. Dodatni simptomi mogu uključivati bol u abdomenu, proljev, hipotenziju ili leukocitozu praćenu neutrofilijom. Zabilježeni su teški slučajevi, uključujući progresiju do šoka.

U slučaju kada je dokazano da je infekcija uzrokovana mikroorganizmima osjetljivim na amoksicilin treba razmotriti prijelaz s liječenja amoksicilinom i klavulanskom kiselinom na liječenje samo amoksicilinom u skladu sa službenim smjernicama.

Amoksiklav u obliku injekcije ili infuzije možda neće biti prikladan za primjenu kada postoji visok rizik da mogući uzročnici imaju rezistenciju na beta-laktamske antibiotike koja nije posredovana betalaktamazama osjetljivima na inhibiciju klavulanskom kiselinom. Budući da nema specifičnih podataka za T>MIC, a da su podaci s usporednim oralnim oblikom granični, ovaj oblik lijeka (bez dodatnog amoksicilina) može biti neprikladan za liječenje S. pneumoniae rezistentne na penicilin.

Konvulzije se mogu javiti u bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega ili u onih koji dobivaju velike doze (vidjeti dio 4.8.).

Amoksicilin i klavulansku kiselinu treba izbjegavati ako se sumnja na infektivnu mononukleozu s obzirom da se pojava morbiliformnog osipa povezuje s tim stanjem nakon primjene amoksicilina.

Istodobna primjena alopurinola tijekom liječenja amoksicilinom može povećati vjerojatnost alergijskih kožnih reakcija.

Produljena primjena može povremeno rezultirati pretjeranim rastom neosjetljivih mikroorganizama.

Pojava generaliziranog eritema praćenog groznicom povezanog s pustulom na početku liječenja može biti simptom akutne generalizirane egzantematozne pustuloze (AGEP) (vidjeti dio 4.8.). Ova reakcija zahtijeva prestanak liječenja lijekom Amoksiklav i kontraindicira bilo kakvu daljnju primjenu amoksicilina.

U bolesnika s dokazom poremećene funkcije jetre amoksicilin i klavulansku kiselinu potrebno je s oprezom primjenjivati (vidjeti dijelove 4.2., 4.3. i 4.8.).

Događaji povezani s jetrom zabilježeni su pretežno u muškaraca i starijih bolesnika i mogu biti povezani s produljenim liječenjem. Ovakvi događaji vrlo su rijetko zabilježeni u djece. U svim populacijama znakovi i simptomi se obično javljaju tijekom ili kratko nakon prestanka liječenja, ali u nekim slučajevima ne postaju očiti do nekoliko tjedana nakon završetka liječenja. Uglavnom su reverzibilni. Problemi s jetrom mogu biti ozbiljni i u izuzetno rijetkim slučajevima prijavljeni su

smrtni ishodi. To se obično javlja u bolesnika s ozbiljnom osnovnom bolesti ili u onih koji su istodobno uzimali lijekove za koje se zna da utječu na jetru (vidjeti dio 4.8.).

Kolitis povezan s primjenom antibiotika prijavljen je kod gotovo svih antibakterijskih agensa, uključujući amoksicilin, i može imati raspon ozbiljnosti od blagog do po život opasnog (vidjeti dio 4.8.). Stoga je važno razmotriti ovu dijagnozu u bolesnika s dijarejom tijekom ili nakon primjene bilo kojeg antibiotika. Ako se pojavi kolitis povezan s primjenom antibiotika, liječenje lijekom Amoksiklav treba odmah prekinuti, posavjetovati se s liječnikom i započeti prikladnu terapiju. U ovom slučaju kontraindicirani su antiperistaltici.

Tijekom dugotrajnog liječenja preporučuje se periodično provjeravati funkciju organskih sustava, uključujući bubrežnu, jetrenu i hematopoetsku funkciju.

Rijetko je zabilježeno produljeno protrombinsko vrijeme u bolesnika koji su primaju amoksicilin i klavulansku kiselinu. Treba primijeniti propisno praćenje kod istodobne primjene antikoagulansa. Može biti potrebno prilagoditi dozu antikoagulansa kako bi se održala željena razina antikoagulacije (vidjeti dijelove 4.5. i 4.8.).

U bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega, doziranje treba prilagoditi stupnju poremećaja (vidjeti dio 4.2.).

U bolesnika sa smanjenim izlučivanjem mokraće, vrlo je rijetko zabilježena kristalurija (uključujući akutno oštećenje bubrega), pretežno kod parenteralne terapije. Tijekom primjene visokih doza amoksicilina preporučuje se održavati odgovarajući unos tekućine i izlučivanje mokraće kako bi se smanjila mogućnost razvoja kristalurije uzrokovane primjenom amoksicilinom. U bolesnika s mokraćnim kateterom treba redovito provjeravati prohodnost katetera (vidjeti dijelove 4.8 i 4.9.).

Tijekom liječenja amoksicilinom treba primijeniti enzimsku metodu glukoza-oksidaze za ispitivanje prisutnosti glukoze u urinu zbog mogućih lažno pozitivnih rezultata prilikom primjene neenzimskih metoda.

Prisutnost klavulanske kiseline u Amoksiklavu može uzrokovati nespecifično vezanje IgG i albumina na membrane eritrocita što dovodi do lažno pozitivnog Coombsovog testa.

Zabilježeni su pozitivni rezultati Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA testova u bolesnika koji uzimaju kombinaciju amoksicilina i klavulanske kiseline, a u kojih je naknadno dokazano da nemaju Aspergillus infekciju. Zabilježene su križne reakcije polisaharida koji ne potječu od roda Aspergillus i polifuranoza u Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA testovima. Stoga se pozitivni rezultati testova u bolesnika koji primaju amoksicilin i klavulansku kiselinu trebaju tumačiti s oprezom i potvrditi s drugim dijagnostičkim metodama.

Amoksiklav 500 mg/ 100 mg prašak za otopinu za injekciju ili infuziju

Ovaj lijek sadrži 31,4 mg (1,4 mmola) natrija po bočici. O tome treba voditi računa u bolesnika na dijeti s ograničenjem unosa natrija.

Ovaj lijek sadrži 19,6 mg (0,5 mmola) kalija po bočici. O tome treba voditi računa u bolesnika sa smanjenom bubrežnom funkcijom bubrega ili u bolesnika na dijeti s ograničenjem unosa kalija.

Amoksiklav 1000 mg/ 200 mg prašak za otopinu za injekciju ili infuziju

Ovaj lijek sadrži 62,9 mg (2,7 mmola) natrija po bočici. O tome treba voditi računa u bolesnika na dijeti s ograničenjem unosa natrija.

Ovaj lijek sadrži 39,3 mg (1,0 mmola) kalija po bočici. O tome treba voditi računa u bolesnika sa smanjenom bubrežnom funkcijom bubrega ili u bolesnika na dijeti s ograničenjem unosa kalija.

Oralni antikoagulansi

Oralni antikoagulansi i penicilinski antibiotici se široko primjenjuju u praksi bez prijavljenih

interakcija. Međutim, u literaturi postoje slučajevi s povišenim INR-om (international normalised

ratio) u bolesnika koji su na liječenju acenokumarolom ili varfarinom i kojima je propisano liječenje amoksicilinom. Ako je potrebna istodobna primjena, treba pažljivo pratiti protrombinsko vrijeme ili INR pri dodavanju ili prekidu davanja amoksicilina. Osim toga, možda će biti potrebna prilagodba doze oralnih antikoagulansa (vidjeti dijelove 4.4. i 4.8.).

Metotreksat

Penicilini mogu smanjiti izlučivanje metotreksata, što može dovesti do povećanja toksičnosti.

Probenecid

Istodobna primjena probenecida se ne preporučuje. Probenecid smanjuje bubrežnu tubularnu sekreciju amoksicilina. Istodobna primjena probenecida može dovesti do povišenih i produljenih razina amoksicilina u krvi.

Mofetilmikofenolat

Nakon početka peroralnog uzimanja amoksicilina i klavulanske kiseline kod bolesnika koji primaju mofetilmikofenolat prijavljeno je 50%-tno smanjenje koncentracije aktivnog metabolita mikofenolne kiseline izmjerene neposredno prije primjene sljedeće doze lijeka. Promjena razine izmjerene neposredno prije primjene sljedeće doze lijeka ne mora biti točan pokazatelj promjene u ukupnoj

izloženosti mikofenolnoj kiselini. Stoga, u odsutnosti kliničkih dokaza disfunkcije presatka promjena doze mofetilmikofenolata obično nije potrebna. Međutim, poman klinički nadzor mora biti proveden tijekom kombinacije i kratko nakon liječenja antibiotikom.

Trudnoća

Ispitivanja na životinjama ne upućuju na to da lijek ima izravne ili neizravne štetne učinke na trudnoću, razvoj embrija/fetusa, porođaj ili na postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3.).

Ograničeni podaci o primjeni amoksicilina i klavulanske kiseline tijekom trudnoće u ljudi ne ukazuju na povećani rizik od kongenitalnih malformacija.

U jednom ispitivanju u žena koje su imale prsnuće plodnih ovojnica prije termina, zabilježeno je da profilaktička primjena amoksicilina i klavulanske kiseline može biti povezana s povećanim rizikom od nekrotizirajućeg enterokolitisa u novorođenčadi. Treba izbjegavati primjenu u trudnoći, osim u slučaju kada liječnik smatra da je to neophodno potrebno.

Dojenje

Obje djelatne tvari se izlučuju u majčino mlijeko (nisu poznati učinci klavulanske kiseline u majčinu mlijeku na dojenče). Posljedično, mogući su proljev i gljivična infekcija sluznica u dojenčeta tako da će možda trebati prekinuti dojenje. Amoksicilin i klavulanska kiselina smiju se primjenjivati u dojilja samo ako liječnik procjeni da je korist liječenja veća od mogućeg rizika.

Nisu provedena ispitivanja o utjecaju na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima. Ipak, mogu se javiti nuspojave (npr. alergijske reakcije, omaglica, konvulzije) koje mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima (vidjeti dio 4.8.).

Najčešće prijavljene nuspojave su proljev, mučnina i povraćanje.

Prijavljene nuspojave proizlaze iz kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet i razvrstane su prema organskim sustavima (MedDRA) niže u tekstu.

Nuspojave su klasificirane prema sljedećoj učestalosti pojave: Vrlo često (≥1/10)

Često (≥1/100 do <1/10)

Manje često (≥1/1000 do <1/100) Rijetko (≥1/10000 do <1/1000) Vrlo rijetko (<1/10000)

Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se

omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi i znakovi predoziranja

Mogu se javiti gastrointestinalni simptomi i poremećaji ravnoteže tekućine i elektrolita.

Zabilježena je amoksicilinom izazvana kristalurija, koja u nekim slučajevima može dovesti do zatajenja bubrega (vidjeti dio 4.4.).

Konvulzije se mogu javiti u bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega ili u onih koji primaju visoke doze lijeka.

Amoksicilin se precipitira u urinarnim kateterima, pogotovo nakon intravenske primjene visokih doza. Trebalo bi provoditi redovite provjere prohodnosti (vidjeti dio 4.4.).

Liječenje intoksikacije

Gastrointestinalni simptomi se mogu liječiti simptomatski, pazeći na ravnotežu tekućine i elektrolita. Amoksicilin i klavulanska kiselina se iz cirkulacije mogu odstraniti hemodijalizom.